Veliki dan hrvatskog športa

Broj 37 / prosinac 2010.
ISSN 1331-9523
OLIMPIJSKE LEGENDE:
Vlado Lisjak
OLIMPIJSKE NADE:
Barbara Matić
ŠPORTSKA TERMINOLOGIJA:
Igrate li golf?
DJECA I ŠPORT:
S.O.S. za pretile
Veliki dan
hrvatskog
športa
Sadržaj
6
29
Prilog
Povijest hrvatskog športa
12
Olimpijske legende
Vlado Lisjak
42
Žene i šport
Fair play, molim
16
Olimpijske nade
Barbara Matić
46
MOO danas i sutra
Sigurnost prije svega
20
Nastanak modernog športa
Klizanje
48
Znanost i šport
Strategija istine hrvatskog športa
24
Športska terminologija
Igrate li golf ?
52
Djeca i šport
S.O.S. za pretilu djecu
Naslovna stranica: Nenad Dugi (CROPIX)
HOO
Veliki dan hrvatskog športa
Olimp 4
Za nakladnika:
Uredništvo:
Josip Čop
Hrvatski olimpijski odbor
Trg Krešimira Ćosića 11, 10 000 Zagreb
Saša Ceraj, Ante Drpić , Gordana Gaćeša, Radica Jurkin, Siniša
Krajač, Jura Ozmec, Ana Popovčić, Nada Senčar, Ivan Škoro
Glavni urednik:
Ante Drpić
M 14 d.o.o (Jet-set magazin)
Preradovićeva 23, 10 000 Zagreb
Urednica priloga Povijest hrvatskog športa:
Oblikovanje i prijelom:
Ana Popovčić
Marin Stojić
Produkcija:
Poštovani čitatelju,
i šport
54 Društvo
Športske stipendije
integracije
56 Međunarodne
Šport u vijeću Europe
na internetu
58 Šport
IAAF - 20 tisuća ulaza dnevno
fotografija
60 Športska
Željko Pajvot
Olimpa do Olimpa
62 Od
Vijesti iz HOO-a
Prijevod:
N. T. Dalma d.o.o., Medveščak 13,
10 000 Zagreb
Olimp je časopis
Hrvatskog
olimpijskog
odbora.
Tisak:
Tiskara “Edok d.o.o.”
Grada Wirgessa 10, 10430 Samobor
Naklada:
2000 primjeraka
www.hoo.hr
[email protected]
Ušli smo, eto, u novu, predolimpijsku godinu! A ovu, koja je tek za nama, pamtit ćemo po
dobru - ne samo zbog tri olimpijske medalje iz Vancouvera (dva srebra Ivice Kostelića i
bronca jakova Faka), četiri odličja iz Singapura s I. Olimpijskih igara mladih, već i zbog
osvojenih čak 400 medalja sa svjetskih i europskih prvenstava i kupova.
Ponosni smo na naših šest razvojnih programa za športaše u kojima je ukupno 389 korisnika,
kao i na četiri razvojna programa za trenere u koja su uključena 72 trenera. U jednom od četiri razvojna programa na
lokalnoj razini, “Od športske škole do olimpijskih igara”
sudjelovalo je 13 952 djece vrtićke dobi u 43 grada iz 380
vrtića, a u projektu povodom obilježavanja osnivanja HOO-a
pod nazivom Hrvatski olimpijski dan (10. rujna), sudjelovalo
je preko 135 000 građana RH.
To naravno nije sve: seminare za trenere, suce, instruktore i
ostale športske djelatnike u sklopu Hrvatske olimpijske akademije pohađalo je 5 200 polaznika (uz 500 predavača), a
svakako moramo istaknuti i našu Zakladu hrvatskih športaša,
Klub olimpijaca, suradnju s "Aspirom" (Visoka škola za športski menadžment), Kineziološkim fakultetom, program Karijera
Glavni tajnik Hrvatskog
poslije karijere i druge aktivnosti usmjerene brizi za športaše.
olimpijskog odbora
Nakon niza konzultativnih sastanaka, prezentacija i razgovora
Secretary General of the
sa športašima, 22. prosinca, u Hrvatskom vojnom učilištu u
Croatian Olympic Committee
Zagrebu, 19 hrvatskih vrhunskih športašica i športaša svečano
je potpisalo ugovor o službi u Oružanim snagama RH u statuJosip Čop, dipl. oec.
su djelatnog vojnika. Takvo zapošljavanje športaša rezultat je
rujanskog Sporazuma HOO-a i MORH-a o suradnji, unapređenju i razvoju športa u RH i vrlo je značajan korak u razvoju
hrvatskog športa.
Velika novost je vijest koja nas je razveselila potkraj godine: dobili smo koncesiju za Športsku televiziju! Program koji će startati u prvoj polovici 2011. godine promovirat će na najbolji mogući način hrvatski šport i hrvatske športaše. Sigurno je da je Športska televizija
prekretnica za sve nas koji smo u naš šport uključeni na bilo koji način.
Sve su to i više nego dostatni razlozi zbog kojih smo sa zadovoljstvom podvukli crtu ispod
2010. i zbog kojih puni elana i pozitivne energije te uz pregršt športskog optimizma ulazimo u
novu godinu...
Dear Reader,
Well, we have entered a new, pre-Olympic year! And the year we have left behind us will
be remembered by the good things - not only because of the three Olympic medals in
Vancouver (Ivica Kostelic’s two silvers and Jakov Fak’s bronze), four medals from the Youth
Olympic Games in Singapore, but also for winning 400 medals at the world and European
championships and cups.
We are proud of our six development programs for athletes with a total of 389 users, as
well as four development programs for coaches with 72 coaches involved. In one of the four
development programs at local level 13 952 children from 380 kindergartens took part, in 43
towns, and over 135 000 citizens of the Republic of Croatia participated in the celebrating of
the establishment of the COC entitled:”The Croatian Olympic Day” (September 10th).
This of course is not all: 5200 (along with 500 speakers) participants took part in
seminars for coaches, referees, athletic trainers and other employees in sports within the
Croatian Olympic Academy. We must certainly emphasize our Croatian Athletes Foundation,
The Olympic Club, in cooperation with “Aspira” (College of Sports Management), the Faculty
of Kinesiology, the program Career after Career and other activities aimed at caring for
athletes.
On December 22nd at the Croatian Military Academy in Zagreb, after a series of consultative
meetings, presentations and interviews with athletes, 19 Croatian top athletes officially signed
a contract for service in the Armed Forces of the Republic of Croatia in active duty status as
soldiers. Such recruitment of athletes is the result of the September Agreement between COC
and MORH (Ministry of Defense) on cooperation, promotion and development of sports in
the Republic of Croatia and is a very significant step in the development of Croatian sports.
The big news that cheered us up at the end of the year was that: we got concession for Sports
television! The program will start in the first half of 2011 and will promote Croatian sports
and Croatian athletes in the best possible way. It is certain that Sports television will be a
milestone for all of us involved in our sports in any way. All these reasons are more than
sufficient to make us gladly put closure on 2010 and make us enter the New Year full of sports
optimism and positive energy...
HOO
Veliki dan
hrvatskog
športa
Olimp 6
Josip Čop i Zlatko Mateša
Tekst: GORDANA GAĆEŠA
Snimila: LANA SLIVAR DOMINIĆ
Ivica Kostelić, Blanka Vlašić, muška vaterpolska
reprezentacija, ženska reprezentacija u samostrelu,
veslački četverac na pariće, te dvojac nada Ivan Capan
i Barbara Matić - najuspješniji su hrvatski športaši u
2010. prema izboru Hrvatskog olimpijskog odbora.
Ivan Capan
Barbara Matić
7 Olimp
HOO
U
nazočnosti hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, predsjednika Sabora Luke Bebića i brojnih
drugih uglednika športskog i javnog života, u
koncertnoj dvorani “Vatroslav Lisinski” u Zagrebu, 27. prosinca 2010., Hrvatski olimpijski odbor (HOO)
proslavio je Veliki dan hrvatskog športa.
Dan je to kada je Međunarodni olimpijski odbor (MOO)
privremeno priznao HOO i omogućio hrvatskim športašima prve nastupe na Olimpijskim igrama pod zastavom
svoje domovine.
Veliki dan hrvatskog športa svečanost je koja uz obilježavanje priznanja HOO-a, odaje priznanja i zaslužnim
športskim djelatnicima i dužnosnicima za njihov osobit
doprinos razvoju športa, ali i proglašava najbolje hrvatske športaše u godini na izmaku.
Prošlu su godinu obilježile Zimske olimpijske igre u
Vancouveru i prve, povijesne Olimpijske igre mladih u
Singapuru, a na kojima su naši športaši osvojili sedam
odličja (tri u Vancouveru, četiri u Singapuru). Inače, u
prošloj godini hrvatski su športaši ukupno osvojili 400
medalja računajući svjetska i europska prvenstva i
kupove...
Najuspješnijom hrvatskom športašicom proglašena
je Blanka Vlašić, a pobjednik kod športaša je Ivica Kostelić. Najuspješnijom ekipom proglašena je hrvatska
reprezentacija u samostrelu, a najbolja momčad je hrvatska vaterpolska reprezentacija. Po prvi put Hrvatski olimpijski odbor dodijelio je i nagradu za najuspješniji par,
štafetu ili posadu, a prvi dobitnici su članovi veslačkog
četverca na pariće.
Blanka Vlašić,
Trener 2010. je Ante
olimpijka i vrhunska
Kostelić, a nagradu
atletičarka i 2010.
za fair-play primili su
je godine zadivila
športski svijet svojim športaši Nikola Bralić
uspjesima. Treću
i Dominik Perković te
godinu zaredom proglašena je najuspješ- treneri Tonči Antunović
nijom športašicom
i Vedran Mandić, svi
Hrvatske, te drugu
godinu zaredom naj- članovi jedriličarskog
uspješnijom promica- kluba “Labud” iz Splita.
teljicom Hrvatske u
svijetu.
Svjetska prvakinja,
europska prvakinja, najbolja atletičarka Europe, najbolja atletičarka svijeta, i sve to u jednoj godini. Splitska
atletičarka svjetskog glasa, odavno je prešla uobičajene
športske okvire. U atletici je ostvarila gotovo sve što je
mogla, a u svojim športskim pothvatima često je izravno
i neizravno promovirala svoju domovinu.
Gdje god da se pojavi - u Dohi (SP, zlatna medalja),
Barceloni (EP, zlatna medalja) ili Splitu - izaziva veliki
interes medija, a slike Blanke na pobjedničkim postoljima
u 2010. godini često su bile na naslovnicama i emisijama
svih svjetskih medija...
- Na početku programa, na ekranu je prikazano proglašenje otprije deset godina, kada sam primila nagradu za
najveću nadu. I, eto, još uvijek sam tu. Ponosna sam na
to, ne samo zbog sebe, već i zbog svog stručnog tima, i
nikad dovoljno zahvale njima - rekla je pobjednica.
Olimp 8
Hrvatska vaterpolska reprezentacija
Reprezentativke u samostrelu:
Nikolina Krivanek, Tihana Odlešić i Branka Pereglin
SVE MEDALJE HRVATSKIH ŠPORTAŠA 2010.
(ukupno 400 medalja)
Zimske olimpijske igre:
Olimpijske igre mladih:
Svjetska prvenstva:
Svjetski kupovi:
Europska prvenstva:
Europski kupovi:
Ante Kostelić
3
4
107
144
103
39
(
2s, 1b)
(1z, 1s, 2b)
(33z, 33s, 41b)
(52z, 40s, 52b)
(35z, 33s, 35b)
(17z, 10b, 12b)
Četverac na pariće: David Šain, Damir Martin, Valent Sinković i Martin Sinković
9 Olimp
HOO
Postumno priznanje
Velimiru Kljaiću primila
je njegova supruga
Gordana Remus Kljaić.
Janko Goleš, Lino Červar, Duško Krstulović, Ive Mustać i Miroslav Poljak
Na Zimskim olimpijskim igrama u
Vancouveru (12.-28. veljače 2010.)
Ivica Kostelić osvojio je dvije srebrne
medalje - u superkombinaciji i slalomu. U Svjetskom kupu je ostvario
dvije pobjede, jedno drugo i dva treća mjesta, te je u ukupnom poretku
Svjetskog kupa osvojio odlično peto
mjesto. Bila je to još jedna Ivičina
godina za pamćenje, godina koja mu
je donijela naslov najuspješnijeg hrvatskog športaša:
- Čast mi je biti dio hrvatske olim-
pijske obitelji i biti u društvu velikih
hrvatskih športaša - uz ostalo je izjavio naš skijaš.
Već dugi niz godina hrvatska
reprezentacija u samostrelu ostvaruje
svjetski vrijedne rezultate i za to bude nagrađena. Naslov svjetskih prvakinja u samostrelu field, rezultat je
koji je Nikolini Krivanek, Tihani Odlešić i Branki Pereglin donio naslov najuspješnije ekipe u 2010. godini.
A najuspješnija momčad je naša
vaterpolska reprezentacija, momci koji
su na domaćem terenu u Zagrebu,
osvojili zlatnu europsku medalju.
Damir Martin, Valent Sinković, Martin Sinković i David Šain - mladići su
koji su kao članovi veslačke posade četverca na pariće cijelu godinu
ostvarivali vrhunske športske rezultate, a sezonu su okrunili osvajanjem
zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu. Četverac je osvajač i srebrne
europske medalje, kao i zlata na SP-u
do 23 godine.
Nagrada za fair play:
Nikola Barić i Tonči Antunović
Olimpijske igre mladih, održane u
Singapuru od 14-26. kolovoza 2010.,
iznjedrile su i dvije športske nade,
hrvatsku športsku budućnost. Mladi
perspektivni plivač Ivan Capan proglašen je najvećom nadom hrvatskog
športa u konkurenciji športaša. Ivan
je u Singapuru osvojio prvu medalju
za Hrvatsku na prvim, povijesnim OIM.
Bila je to zlatna medalja u disciplini
50m prsno, a u istoj disciplini osvojio
je i brončanu medalju na Europskom
prvenstvu u Finskoj.
Osvajačica dviju brončanih medalja
na OIM, mlada Splićanka, judašica
Barbara Matić, u konkurenciji športašica proglašena je najvećom nadom
hrvatskog športa. Barbara je osvojila
i zlatnu medalju na Europskom kadetskom prvenstvu u Češkoj.
U iznimno jakoj konkurenciji (Joško
Vlašić, Ivan Ivančić, Ratko Rudić, Lino
Červar, Nikola Bralić, Slaven Bilić...),
naslov najuspješnijeg trenera pripao
je proslavljenom skijaškom treneru
Anti Kosteliću Gipsu.
Dobitnici najviše nagrade HOO-a
(koja nosi ime legendarnog kanuista
i jednog od najvećih olimpijaca Matije
Ljubeka), su rukometni trener i bivši
reprezentativni izbornik Lino Červar,
dugogodišnji športski dužnosnik i novinar Janko Goleš, veslački dužnosnik i
bivši predsjednik Hrvatskog veslačkog
kluba „Gusar“ iz Splita Duško Krstulović, predsjednik Jedriličarskog kluba
“Uskok” iz Zadra Ive Mustać te vaterpolist, olimpijac i osvajač zlatne olimpijske medalje (OI Meksiko 1968.)
Miroslav Poljak.
- Kultura nije samo glazba, film,
kazalište, književnost, slikarstvo ili
neka druga umjetnost. Kultura su sva
Ivano Balić i Antun Vrdoljak
elitna dobra i aktivnosti jednog naroda, a hrvatski šport je i te kakvo elitno
dobro koje promovira našu državu i
kulturu hrvatskih građana. Šport podiže dostojanstvo, ponos i držatvornost,
a to nam je znalo nerijetko zamrijeti.
Olimpizam promovira sinergiju športa,
kulture i obrazovanja, nudeći novi
oblik života, a to je radost - kazao je u
ime nagrađenih najbolji hrvatski rukometni trener Lino Červar.
Tradicionalno je dodijeljen i Trofej
Međunarodnog olimpijskog odbora za
2010., ove godine inspiriran prvim
Olimpijskim igrama mladih te je nazvan
“Šport - inspiracija mladima”. Dobitnik
Trofeja MOO-a je olimpijac, rukometaš,
osvajač zlatne olimpijske medalje (OI
Atena 2004.) ove godine proglašen
najboljih rukometašem svijeta svih
vremena - Ivano Balić.
Dobitnik nagrade HOO-a za fair play
je Jedriličarski klub “Labud” iz Splita,
točnije športaši Nikola Bralić i Dominik
Perković te treneri Tonči Antunović i
Vedran Mandić. Ovo vrijedno priznanje
dodijeljeno im je za human i nesebičan čin kada su na ovogodišnjoj Viškoj
regati, u dva gumenjaka kao članovi
regatnog odbora, spasili crnogorsku
posadu i jedrilicu “Black Mystery” skipera Saše Kekovića, od nasukavanja
na hrid, odnosno potonuća.
Hrvatski olimpijski odbor ove je
godine postumno dodijelio i posebno
priznanje HOO-a za iznimna ostvarenja u rukometu, velikom hrvatskom rukometnom stručnjaku Velimiru Kljaiću.
Zaključak svih prisutnih u “Lisinskom”
bio je jednoglasan: neka i predolimpijska 2011. godina bude jednako
uspješna ! 
→ Summary ←
On December 27th 2010, in
the concert hall “Lisinski”
in Zagreb, in the presence of
the Croatian President Ivo
Josipovic, Parliament Speaker
Luka Bebic and many other
distinguished persons from
sports and public life, the
Croatian Olympic Committee
(COC) celebrated the Great
Day of Croatian sports.
This was the day when the
International Olympic
Committee (IOC) temporarily
recognized the COC and
enabled Croatian athletes to
take part at the Olympic Games
for the first time under the flag
of their homeland.
The Great Day of Croatian
Sports is a ceremony that not
only marks the recognition
of COC, but also honors the
deserving sports employees
and officials for their
outstanding contribution to
sports development and it also
proclaims the best Croatian
athletes of the year drawing to
a close.
Athlete Blanka Vlasic and
skier Ivica Kostelic, the men’s
national water polo team, the
women’s national crossbow
team and the rowing four in
pairs, were named the most
successful athletes of 2010.
11 Olimp
Legende hrvatskog športa: Vlado Lisjak
Petrinjski
zlatni hrvač
M
alo je Hrvata koji su u
pojedinačnim športovima
osvajali olimpijsko zlato,
njih tek sedam: kajakaš
Matija Ljubek, boksači Mate Parlov i
Ante Josipović, hrvač Vlado Lisjak, Bugarin s hrvatskom putovnicom Nikolaj
Pešalov, a u tom klubu nezaboravnih
su, naravno, i neponovljiva skijašica
Janica Kostelić i plivačica Đurđica
Bjedov.
Petrinjac Vlado Lisjak (40) ide,
eto, u red hrvatskih olimpijskih velikana.
Prije 26 godina, na Igrama u Los
Angelesu, ovjenčan je najvećom
mogućom športskom slavom - 1984.
godine iz SAD-a kući je donio zlatnu
olimpijsku medalju u hrvanju grčkorimskim stilom, osvojenu "u vrlo prometnoj" težinskoj skupini, onoj do 68
kilograma.
- Odlazeći na te Igre, ja o medalji
nisam uopće razmišljao, jer sam bio
tip športaša koji nije opterećen rezutatom. Volio sam se hrvati, pa gdje
završim. Srećom, imao sam jaku psihu,
pa mi je i to pomoglo da dosegnem
olimpijsku slavu - prisjeća se danas
legendarni petrinjski hrvač.
Njegovi rezultati iz prethodnih godina uoči Los Angelesa sugerirali su
da je hrvač u usponu. Četiri godine
prije bio je treći na svjetskom prvenstvu do 18 godina, godinu poslije
treći na SP-u do 20 godina, a 1982.
četvrti na svjetskom seniorskom prvenstvu.
- Dvije godine prije Olimpijskih
igara, na SP u Katowicama 1992.,
trebao sam osvojiti svjetsku medalju,
no Mađari su uložili žalbu na moju
pobjedu protiv njihova borca, pa sam
izgubio za zelenim stolom, jer sam
navodno s djelićem pete bio izvan
borilišta, a zbog čega mi nisu priznali
jedan zahvat. Otišao sam potom u
vojsku u Beograd, trenirao sam tamo
Olimp 12
koliko sam mogao, pa sam sljedeće
godine (1993.) na SP-u bio osmi. Sve
sam onda međutim naplatio na Olimpijskim igrama...
Igre u Los Angelesu bojkotirale
su zemlje komunističkog bloka, a
među njima i neke hrvačke velesile.
Zbog toga su neki pokušavali obezvrijediti i Lisjakovo zlato, no on podsjeća:
- U borbi za zlato pobijedio sam aktualnog svjetskog prvaka Finca Sipilu
i to tušem u 57. sekundi. Borbu prije
nadjačao sam Rumunja Negrisana,
hrvača koji je na svjetskom prvenstvu
bio brončani. Mislim da to sasvim
dovoljno govori...
Doček u njegovu gradu bio je veličanstven. Nikad niti jedan Petrinjac
nije bio tako slavljen. Banija je proključala u ushitu:
- Jedan od "Gavrilovićevih" direktora
dočekao me u Beogradu sa službenim
mercedesom. Negdje kod Popovače
dočekala nas je kolona automobila sa
zastavama, a cijela Petrinja izašla je
na ulice. To je slika koja će mi ostati
u pamćenju za sva vremena - prisjeća
se Vlado.
Tadašnji vrhunski športaši bili su
nagrađivani opipljivije nego danas. I
zato se Klub olimpijaca, a u njemu i
Lisjak, zalaže za naknade olimpijcima
kakvu imaju mnoge zemlje.
- Odmah po povratku iz Los Angelesa obećali su mi da ću dobiti stan, što
se vrlo brzo i dogodilo (istina, dobio
sam stanarsko pravo, ali nakon Domovinskog rata, po povratku u Petrinju,
dobio sam i pravo otkupa). Uz to,
sljedeće četiri godine, nakon osvajanja zlata, bio sam fiktivno zaposlen u
"Gavriloviću" - dobivao sam plaću, a
nisam morao na posao u tvornicu, već
u hrvačku dvoranu. Osim toga, primao
sam tad još i republičku i državnu
stipendiju...
Tekst: DRAŽEN BRAJDIĆ
Petrinjac Vlado Lisjak (40) ide u red hrvatskih
olimpijskih velikana. Prije 26 godina, na Igrama
u Los Angelesu, ovjenčan je najvećom mogućom
športskom slavom - 1984. godine iz SAD-a kući je
donio zlatnu olimpijsku medalju u hrvanju grčkorimskim stilom.
13 Olimp
Legende hrvatskog športa: Vlado Lisjak
‘Sada imamo
uistinu dobru
reprezentaciju,
pitanje je
samo vremena
i natjecanja
kada će ti
dečki početi
osvajati
seniorske
medalje.’
Nažalost, 22-godišnji olimpijski
pobjednik, u nastavku karijere nije se
više pojavio na medaljaškom postolju.
Kad se očekivala njegova dominacija
na svjetskim strunjačama krenula je
serija pehova:
- Kao olimpijski pobjednik, ali
i hrvač u ranoj fazi karijere, mnogima
sam tada postao zanimljiv, pa tako i
petrinjskoj industriji "Gavrilović". S
njihovim sam direktorima često morao putovati uokolo na prezentacije,
degustacije njihovih proizvoda. Zbog
svega toga nisam mogao redovito
trenirati što je rezultiralo ozljedom.
Zbog nespremnosti htio sam izbjeći
nastupe na seriji državnih turnira, no
nisu mi to dopustili, pa sam se već
na prvom ozlijedio, s obzirom da sam
imao i viška kilograma. Tada sam završio na operaciji ligamenata i meniskusa koljena. "Zakrpali" su to nekako
da bih mogao nastaviti nastupati, jer
je "Gavrilović" jurio naslov državnog
momčadskog prvaka. I logično - dogodila mi se nova ozljeda, ovaj put križni
ligamenti. Operacija je trajala sedam
sati, a povratak punih osam mjeseci.
Premda je nakon toga Lisjak bio
državni prvak u kategoriji do 74 kg, na
Olimpijskim igrama u Seulu (1988.)
nije sudjelovao. Bio je ogorčen:
- Oni su se odlučili za Slovenca
Podleseka koji je nastupao za srpski
klub. A Igre u Seolu su mu valjda bile
obećane kada je iz Murske Sobote
Olimp 14
prelazio tamo... A ja sam poslije toga
ozlijedio rame i nikad se više nisam
vratio u vrhunsku formu.
Karijeru je završio 1993. sa 31
godinom. Posljedni nastup imao je u
Francuskoj - na Mediteranskim igrama
nastupio je za Hrvatsku:
- Na pripremama u Puli, upala mi je
noga između strunjača, pa mi je iskočilo koljeno. Ipak sam otišao na Mediteranske igre, no tamo sam, s petim
mjestom, i završio karijeru. To lijevo
koljeno mi i dandanas iskače, pa ne
mogu igrati ni mali nogomet, niti skijati, ne mogu se ni rekreacijom baviti
kako spada. U tom koljenu još uvijek
imam plastične ligamente i šarafe, pa
mogu najavljivati promjene vremena.
Već te 1993. godine Lisjak se
prihvatio trenerskog posla kojeg je,
na čelu reprezentacije, kroz puna
četiri mandata obavljao sve do prošle
godine kada je imenovan za direktora
reprezentacije koja tek sada doživljava procvat. Pitali smo ga zašto nismo
imali seniorskih medalja do pojave
braće Žugaj:
- Hrvanje je vrlo, vrlo težak šport
u kojem nema nikakvog profita i u
kojem do uspjeha trebate tone vjere,
volje i strpljenja. Zbog propasti "Glumine banke" koja je bila glavni sponzor Hrvačkog kluba Zagreb, nestala
je generacija Vukelića, Kostanjevića,
Ribarića, Vujara. Srećom, imamo braću Žugaj, ali tu su i dečki koji dolaze
→ Summary ←
There are only a few Croats
who have won Olympic gold in
individual sports, only seven of
them: kayaker Matija Ljubek,
boxers Mate Parlov and Ante
Josipovic wrestler Vlado Lisjak,
a Bulgarian with a Croatian
passport, Nikolaj Pesalov, and the
unforgettable members of that
club are, of course, the unique
skier Janica Kostelic and the
swimmer Durdica Bjedov.
Vlado Lisjak (40) from Petrinja
joins the order of the Croatian
Olympic greats. In 1984, 26
years ago, he was awarded the
highest possible athletic glory at
the Games in Los Angeles and
he brought home the Olympic
gold medal in Greco-Roman
style wrestling for the “very
busy” weight category of up to 68
kilograms.
Today, Vlado Lisjak is the
director of the Croatian national
team and he says that it’s only a
matter of time when a talented
generation of juniors will also
begin winning senior medals in
major competitions.
- Starčević, Hogač, Koščević, Đok..., pa
sjajni 18-godišnji Etlinger koji je bio
drugi na svjetskom juniorskom prvenstvu, a prije toga prvi na europskom
kadetskom prvenstvu. Ne smijem ne
spomenuti i sjajni trojac Sokol, Janečić
i Lizatović. Uglavnom, sada imamo
uistinu dobru reprezentaciju, pitanje
je samo vremena i natjecanja kada
će ti dečki početi osvajati seniorske
medalje.
Od pomoći na tom putu trebao bi
biti i ugovor između Hrvatskog olimpijskog odbora i Ministarstva obrane
o zapošljavanju vrhunskih športaša u
oružanim snagama:
- Neven i Nenad Žugaj već su zaposleni u vojsci, a sad će im se pridružiti
Tonimir Sokol, osvajač bronce na europskom prvenstvu u Azarbajdžanu.
To je, u svakom slučaju, vrlo značajan
sporazum za najbolje pojedince iz
takozvanih malih športova - zaključio
je Vlado Lisjak, nekad vrlo atraktivan
hrvač čijeg pravog nasljednika čekamo
već punih četvrt stoljeća... 
Olimpijske nade
Tatami
pun medalja
Tekst: DAVOR BURAZIN
Splitska judašica Barbara Matić tek je navršila
16 godina, a u svojim vitrinama već čuva više
od sto medalja. Odličja se nižu jedno za drugim i
sada izgleda kao da je samo nebo limit jedne od
najtalentiranijih hrvatskih športašica.
S odličjem iz Singapura (Barbara Matić, treća s lijeva)
B
arbara Matić rođena je 3. prosinca 1994., a judo trenira
još od šeste godine. Od 2006. do danas osvojila je osam
naslova prvakinje Hrvatske u raznim kategorijama. Njena
današnja kategorija je ona do 63 kilograma.
U posljednje dvije godine počela je harati na europskim i
svjetskim tatamijima. Europska je kadetska prvakinja (Teplice), brončana svjetska (Budimpešta), te dvostruka brončana s Olimpijskih igara mladih u Singapuru (pojedinačno i
ekipno).
Isto tako, zahvaljujući osvajanju šest zlatnih medalja na
Europskom kupu, uvjerljivo je najbolja kadetkinja Starog
kontinenta. I izlet u stariji uzrast, na Europski juniorski kup
u Kaunasu, pokazao se uspješnim. Tamo je također osvojila
prvo mjesto.
Učenica je drugog razreda 3. gimnazije u Splitu i čvrsto vjeruje da će nastupiti na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru
2016. godine.
Olimp 16
T
ek joj je 16 godina, rođendan je proslavila 3. prosinca, a u vitrinama već ima
više od stotinu medalja. Ona je Barbara
Matić, učenica je drugog razreda splitske 3. gimnazije, a šport u kojemu dominira
zove se - judo.
Olimpijski šport nastao je u Japanu, promoviran je u Tokiju 1964. godine, a od 1992. (Barcelona) u njemu medalje osvajaju i žene.
Posljednje dvije godine Hrvatska je počela
ostavljati pečat na europskim i svjetskim natjecanjima - sezonu dobrog lova otvorila je Marijana Mišković broncom na europskom prvenstvu,
potom je Tomislav Marijanović (s 52. mjesta na
rang-listi) senzacionalno pobijedio na Grand
Slam turniru u Rio de Janeiru, pa se nastavilo s
srebrom Andreje Đaković i broncom Ivane Maranić na juniorskom Europskom prvenstvu...
U cijelu tu judo revoluciju u Hrvatskoj, kao
nekakav šlag na tortu uklapa se priča o Barbari
Matić, članici Judo kluba “Pujanke” iz Splita.
Njezina kratka karijera prožeta je samim uspjesima, u Hrvatskoj nema ozbiljniju suparnicu niti
u starijim uzrastima, a slična se priča ponavlja i
u ozbiljnijim okvirima - izvan Hrvatske.
Osim bronce na Svjetskom kadetskom
prvenstvu (Budimpešta), Barbara je osvojila zlato na Europskom kadetskom prvenstvu (Teplice,
Češka), pa dvije bronce na Olimpijskim igrama
mladih u Singapuru (pojedinačno i ekipno).
Na najjačim kadetskim turnirima u Europi ove
je godine nanizala same pobjede i uvjerljivo je
najbolja na rang-listi, a najviše postolje joj nije
izmaklo ni na Europskom juniorskom kupu u
Kaunasu (Litva), gdje su protivnice bile najmanje dvije godine starije.
- Ako nastavim ovako, bit će nešto od mene kaže Barbie uz osmijeh.
I dodaje:
-Za Olimpijske igre u Londonu još sam premlada, ali mogla bih u Rio de Janeiro za šest
godina.
Da nastavi tako vjerojatno će se pobrinuti
njezini treneri Vladimir i Slavko Preradović čija
je prezentacija juda u osnovnoj školi i dovela
Barbaru u ovaj šport:
- Mene je judo osvojio na prvi pogled. Zanimljivo da je drugi izbor bio balet, no on mi se
baš i nije svidio... I tako sam od prvog razreda
judašica, ni jedan drugi šport nisam trenirala,
niti sam ikada htjela.
U trenera Vladimira Preradovića ima
apsolutno povjerenje.
- Ja ga obožavam, ponekad pomislim da se
katkad više njemu povjerim nego tati koji, na
žalost, često mora biti na brodu.
Takav odnos, uz kvalitetan rad, stvorio je od
Barbare olimpijsku nadu Hrvatske, možda još
jedno čudo iz male države. Možda će tako i oni
koji o judu ne znaju gotovo ništa, uskoro pono-
17 Olimp
Olimpijske nade
sno izgovarati sve judo izraze, naučiti
što je yuko, što wazari, a što ippon.
- Olimpijada mladih u Singapuru
u kolovozu ove godine, bila je nešto
najljepše što sam do sada doživjela,
nekakav vrhunac moje karijere. Bio
je to pokazatelj da
mogu, hoću i želim
biti najbolja - priča
iznimno simpatična
djevojka koja nastupa
u kategoriji do 63
kilograma.
Iako za nju još uvijek zna prilično uzak
krug ljudi, Barbara
ima podršku tamo
gdje je najvažnije - u
obitelji, klubu i školi.
Škola je važna,
uvijek je bila:
- Profesori su puni
razumijevanja, izlaze
mi ususret, dogovaram se s njima kad
ću odgovarati, nisam problematičan
učenik. S druge strane, prijatelji su tu
da mi pomognu, jedino mi malo zavide
što sam uz pomoć juda već toliko zemalja proputovala i vidjela... Singapur
je bilo prekrasno iskustvo, čak 17 dana
Olimp 18
sam bila tamo, pa sam uz treninge i
natjecanja, stigla i pogledati sve što
me zanimalo.
Već ima ideju što bi upisala nakon
završene srednje škole:
- Medicinu, htjela bih biti patolog!
Krv me nimalo ne plaši, a obožavam
krimi serije. Drugi izbor mi je arhitektura, uživam u crtanju i mislim da bih
dobro radila i taj posao.
U Singapuru je za pojedinačnu
broncu svladala Gulnozu Matnjazovu iz
Uzbekistana od koje je lani izgubila u
polufinalu Svjetskog kadetskog prvenstva, a u finalu Europskog prvenstva u
Teplicama bila je bolja od braniteljice
naslova Margaux Pinot iz Francuske.
To je još jedan dokaz da napreduje i da
se ne misli zaustaviti:
- Ako protivnicu znam otprije, onda
ću s trenerom složiti taktiku kako se
boriti. Ako je pak prvi put vidim, onda
se pokušavam odmah nametnuti, ako
je to ikako moguće.
Kako god bilo, u Barbarinom slučaju
definitivno ništa nije nemoguće. Medalje se nižu jedna za drugom i sada
izgleda kao da je samo nebo limit
jedne od najtalentiranijih hrvatskih
športašica. 
→ Summary ←
Barbara Matic was born on
December 3rd, 1994, and has been
practicing judo since the age of six.
Since 2006 until now she has won
eight Croatian champion titles in
various categories. Her presentday category is the one up to 63
kilograms.
In the past two years she has begun
to rule the European and global
tatami mats. She is the European
cadet champion (Teplice), the world
bronze (Budapest) and double
bronze champion in the Youth
Olympics in Singapore (individually
and in a team).
Also, thanks to winning six gold
medals at the European Cup, she
is by far the best cadet of the Old
Continent. Also a visit to an older
age group category at the European
Junior Cup in Kaunas proved to be
successful. She also won first place
there.
She is a third grade high school
student in Split and firmly believes
that she will perform at the Olympic
Games in Rio de Janeiro in 2016.
Nastanak modernog športa
P
očetci klizanja sežu još u
pretpovijesno vrijeme. Iako su
najstariji zapisi datirani u 12.
stoljeće, oni opisuju priče iz
puno ranijih vremena. Prvi pisani tragovi dolaze od dvojice kršćanskih pisaca sa sjevera - Danca Saxo Grammaticusa (oko 1150.-1220.) i Islanđanina
Snorrija Sturlusona (1179.-1241.), te
iz anonimnog rukopisa Codex Regius.
Svi ti zapisi bilježe predaje i mitove koji su stoljećima prije prenošeni
usmenom predajom, a sa stajališta
klizanja dvoje najzanimljivijih protagonista su Ull - bog krplji (obuća za
hodanje po snjegu), štita, luka i lova
te Skadi - božica krplji. Ono o čemu svi
ti mitovi svjedoče je iznimna, životna
važnost kretanja preko zaleđene površine, i postojanje klizaljki, krplji i sanjki
koje su služile u tu svrhu.
No, u trenutku kada se te priče zapi-
Olimp 20
suju (12. i 13. stoljeće), klizanje je već
postalo zabavna i rekreativna aktivnost, o čemu svjedoči odlomak iz knjige engleskog redovnika William Fitzstephena iz 12. stoljeća. U njemu on
opisuje klizanje koje je u to vrijeme
uobičajena zimska zabava londonske
djece: “Neka od djece imaju pričvršćene kosti na svoje gležnjeve i nose
štapove. Oni lete preko leda kao ptice
ili dobro odapete strijele...”. Štapovi
koje Fitzstephen spominje, korišteni
su za kretanje budući da te primitivne
klizaljke napravljene od kostiju nisu
imale oštre rubove, a koje su dodali tek
Nizozemci u 13. ili 14. stoljeću kada
počinju izrađivati klizaljke od čelika.
Klizanje je vjerojatno i jedan od
rijetkih športova koji ima svog zaštitnika u kršćanstvu. Sveta Lidwina iz
Schiedama je, prema legendi, zime
1395/96 na klizanju pala, slomila re-
bro i usprkos najboljoj mogućoj njezi
nikada se nije oporavila. Živjela je još
38 godina, nepokretna i u velikim bolovima, a oko 1407. počela je dobivati
mistične vizije, komunicirati s Bogom,
različitim svecima i svojim anđelom
čuvarom. Drvorez iz 1498. koji prikazuje Lidwinin pad, prvi je prikaz klizanja
u umjetnosti...
Sljedećih nekoliko stoljeća
klizanje je u Engleskoj zadržalo svoju
popularnost koju je opisao Fitzstephen, ali nije bitno napredovalo. S druge
strane, klizanje u Nizozemskoj kontinuirano se razvijalo, što je rezultiralo
izumom klizaljki s čeličnom oštricom i
u konačnici - modernim načinom klizanja u kojem se klizač odguruje i kliže
na jednoj nozi. Nizozemska je svakako
kolijevka modernog klizanja, ali Nizozemci su bili prvenstveno usredotočeni
na brzinu. Rana pojava i razvoj umjetničkog klizanja dogodila se ipak u Velikoj Britaniji.
Godine 1772. u Londonu izdana je
prva knjiga o klizanju na ledu. Napisao
ju je britanski poručnik Robert Jones
i ona pruža prvi i jedini opis klizačkih
tehnika u 18. stoljeću i zapravo označava trenutak kada se klizanje podijelilo u dvije glavne discipline - brzo klizanje i umjetničko klizanje. Jones u svojoj
knjizi piše o klizaljkama, preporuča
veću visinu oštrice, opisuje osnovne
načine kretanja na unutarnjem i vanjskom rubu, klizanje na jednoj nozi, trčanje i zaustavljanje. Iako daje osnove
klizanja unatrag, opisuje ga kao hirovit
pokret koji nije ni nužan niti ugodan.
Knjiga sadrži i pregled osnovnih figura
i u svojoj cjelini predstavlja osnovni i
prihvaćeni klizački repertoar u Engleskoj u 18. stoljeću. Treba napomenuti
da u to vrijeme nije bilo uobičajeno
da žene kližu, ali Jones se s time nije
slagao i piše kako „ne vidi razloga da
dame budu isključene“.
Prvi klizački klub osnovan je u
Edinburghu. Postoje različiti izvori o
godini osnutka, a neki spominju čak
17. stoljeće, no povjesničari vjeruju da
je riječ ipak o stotinjak godina kasnije i
da je klub osnovan 1742. godine. Najstariji zapisnik datira iz 1778., i od tog
vremena klub prosperira.
Lord Henry Cockburn, član kluba od
1801., bio je vjerojatno prva osoba
koja je klizanje opisala kao „poeziju u
pokretu“. Sredinom 19. stoljeća, glavni
cilj edinburškog kluba bio je „da omogući članovima zajedničko klizanje u
partnerstvu“ - što je jasna referenca
na kombinirano klizanje. Nakon uvođenja novih pokreta i figura, prekretnica
u engleskom klizanju bilo je kombini-
Jackson Haines (1840. - 1875.)
- otac modernog klizanja
Umjetničko
klizanje
Tekst: ANA POPOVČIĆ
Najstariji zapisi o klizanju potječu iz 12. stoljeća, no
oni bilježe predaje i mitove o klizanju koji su stoljećima
prije prenošeni usmenom predajom. Tako se može reći
da su praočevi klizanja sjevernjački dvojac - Ull i Skadi,
bog i božica krplji.
rano klizanje koje je u drugoj polovici
19. stoljeća steklo veliku popularnost.
Radi se o načinu klizanja u kojem 4, 6
ili ponekad i više klizača kližu zajedno.
Jedan od njih imenovan je vođom i njegova je dužnost da glasno i razumljivo
specificira figuru koja će se klizati. Svi
klizači u grupi moraju dobro poznavati
figure i biti relativno vješti klizači. Najuobičajeniji način klizanja kombinirane
figure je da 4 klizača stanu nasuprot
jedan drugome, kao u kutovima zamišljenog kvadrata.
Par u kojem se nalazi vođa kliže prvi
i mimoilazi se na središtu, a drugi par
starta nekoliko trenutaka nakon, tek
toliko da se izbjegne sudar. Središte
se najčešće označavalo narančom, ali
ponekad i hrpicom snjega.
U zadnjem desetljeću 19. stoljeća,
veliku popularnost doživljava klizanje
u paru, na način da se klizači drže za
ruke. Jedan razlog leži u činjenici da
se sve više žena usavršava u umijeću
klizanja. Drugi važan i praktičan razlog
je veliki broj umjetno napravljenih
klizališta koja imaju relativno malu
površinu, pa nisu prikadna za kombinirane figure u kojima mali broj klizača
zauzima veliki prostor. Klizanje u paru
odvijalo se u kontinuiranom kretanju
uz rub klizališta, slično kao danas.
Norcliffe G. Thompson opisuje 106
21 Olimp
Nastanak modernog športa
Početkom 20. stoljeća umjetničko klizanje dobiva više športski karakter, za što je vjerojatno
najzaslužniji Šveđanin Ulrich Salchow, jedan od
najvećih klizača u povijesti i tvorac skoka koji je
po njemu dobio ime.
figura za klizanje u paru,
a kada se klizači kreću
u suprotnim smjerovima
uobičajeno je bilo da
žena prolazi ispred muškarca. Iako se najčešće
nije klizalo uz pratnju
muzike, klizanje u paru
Ulrich Salchow - jedan je na više načina uvod u
umjetničko klizanje pleod najvećih klizača u
snih parova: prakticiralo
povijesti
se isključivo u miješanim
parovima, a figure su se sastojale najviše od dugih blagih zavoja. Vjerojatno
zbog velike popularnosti klizanja u
parovima, neki kombinirani klizači počinju kršiti bazično pravilo kombiniranog
klizanja koje nalaže da nema nikakvog
fizičkog kontakta. Tako je nastao novi
način klizanja nazvan scuds, koji polazi
od pretpostavke da se svi pokreti i
figure iz kombiniranog klizanja mogu
izvesti rame uz rame, držeći se za ruke.
Otac modernog umjetničkog
klizanja u današnjem smislu je Amerikanac Jackson Haines (1840. - 1875.),
prva klizačka zvijezda. On je prvi inkorporirao baletne i plesne pokrete u
klizanje, stavljajući težište na položaj
tijela, nasuprot praćenju zamršenih
obrazaca po ledu. Osim toga, iskustvo
glumca, plesača i zabavljača formiralo
je njegov specifičan nastup na ledu.
Godine 1864., kao 24-godišnjak uputio
se u Europu, a prva stanica bila mu je
Engleska. Tamošnji klizači, viktorijanski
nastrojeni i privrženi kombiniranom
klizanju, opisivali su Hainesovo klizanje
kao maštovito i šaroliko - naravno u
negativnom smislu. No, Haines se nije
dao obeshrabriti i idućih nekoliko godina obišao je veći dio europskog kontinenta kližući u različitim gradovima.
Poseban uspjeh doživio je u Beču
1868. godine, nakon čega se nakratko i nastanio u tom gradu. U Beču je
podučavao novu generaciju klizača i
formirao Bečku školu klizanja koja će
se kasnije razviti u međunarodni stil.
Njegovi učenici iz Bečke škole osnovali
su 1892. godine u Scheveningenu
(Nizozemska) Međunarodnu klizačku
federaciju - The International Skating
Olimp 22
Union, ISU. Zadnje desetljeće 19. stoljeća značajno je i radi drugih važnih
klizačkih događanja. Godine 1890.
održano je prvo veliko međunarodno
natjecanje u Sankt Petersburgu, 1891.
organizirano je prvo europsko, a 1896.
godine i prvo svjetsko prvenstvo.
Početkom 20. stoljeća umjetničko
klizanje dobiva više športski karakter, za što je vjerojatno najzaslužniji
Šveđanin Ulrich Salchow, jedan od
najvećih klizača u povijesti i tvorac
skoka koji je po njemu dobio ime.
Velika prekretnica u klizanju dogodila
se 60-ih godina kada su natjecanja
prebačena u zatvoreni prostor. Iako se
zasigurno nijedan današnji klizač ne bi
pristao vratiti na otvoreno i suočavati
s opasnostima prirodnog leda, hladnoće i vjetra, jedan dio posebnog užitka
klizanja ipak je izgubljen.
Mnogi stariji klizači rado su se prisjećali natjecanja na vanjskom ledu, a
olimpijski pobjednik Dick Button 1990.
godine je izjavio:
„Ono što sam najviše volio bio je
čisti užitak klizanja, prirodni led koji je
skokovima davao elastičnost, graciozni
pokreti i duboki kutevi, treperavo nebo
i veličanstvene planine. Sve to dizalo
je moj duh...“
Literatura:
A System of Figure Skating. Vandervell & Witham
1874.
James R. Hines, Figure Skating, A History, University of Illinois Press i World Skating Museum and Hall
of Fame, 2006.
Christina Hole, English Sports and Pastimes, B. T.
Batsford, London, 1949.
→ Summary ←
For the most part of its history, ice
skating was limited to relatively
short periods that were cold
enough, and to the areas where
lakes, canals or ponds provide
icy surfaces. The beginning of ice
skating dates all the way back to
prehistoric times. Although the
earliest records date from the 12th
century, they describe stories from
a much earlier time. An interesting
fact is that ice skating is probably
one of the few sports that has its
own patron saint in Christianity –
St. Lidwina from Schiedam.
The phenomenon and development
of figure skating took place in the
UK. The first book on figure skating
was published in London in 1772
– written by a British Lieutenant
Robert Jones, and it provides the
first and only description of the
ice skating techniques in the 18th
century, and it in fact marks the
moment when ice skating was
divided into two main disciplines speed skating and figure skating.
The first skating club was
established in 1742 in Edinburgh
and the final decade of the
19th century is significant for
many important ice skating
events: in 1890 the first major
international competition was
held in St. Petersburg, in 1891
the first European Championship
was organized, in 1892 the
International Skating Federation
- The International Skating Union
(ISU) was established and in 1896
the first world championship was
organized.
Športska terminologija
N
aziv toga športa nerijetko
izaziva pozornost onih koji
smatraju kako se radi o akronimu - složenoj skraćenici
koja se čita kao cijela riječ. To bi drugim riječima značilo da bi slova u toj
riječi trebala biti početna slova riječi
koje tvore puni naziv poput riječi scuba
u engleskome jeziku koja je akronim
punog naziva self-contained underwater breathing apparatus (autonomni
uređaj za disanje ispod vode). Brojni
ljudi stoga postavljaju sljedeće pitanje:
je li riječ golf akronim koji stoji za
gentlemen only, ladies forbidden
(samo za gospodu, damama zabranjen
pristup)? Odgovor glasi: ne.
Prema Longman Dictionary of Contemporary English (2005.) riječ golf vjerojatno dolazi iz staronizozemskoga, i
Igrate li
golf?
Olimp 24
to od riječi colf koja je značila štap
za udaranje lopte. Ta se riječ, prema
istome izvoru, u engleskome jeziku
pojavljuje u 15. stoljeću.
Postoje brojne teorije o podrijetlu
golfa. Neki smatraju da su sličnu igru
igrali stari Rimljani, dok neki tvrde kako
se golf igrao u Kini oko 2000. pr. Kr.
Međutim, zasluge za početke igranja
golfa, i to u 18. stoljeću, najveći broj
ljudi ipak pripisuje Škotima. Zanimljivo
je da su ga prvobitno igrali na ledu, a
tek kasnije na travi. Godine 1744.
održan je prvi sastanak igrača golfa,
a rodnim se gradom te igre smatra St.
Andrews u Škotskoj.
Runda se golfa igra na 18 rupa.
Riječ rupa (engl. hole) ima dva značenja - u prvome redu označava jedan od
18 dijelova igrališta, a zatim i samu
rupu u koju valja ubaciti lopticu. Svaki
igrač može imati najviše 14 palica koje
se u engleskome jeziku nazivaju clubs.
Vrlo se često u hrvatskome jeziku
umjesto riječi palica, u golfu rabi riječ
štap. Međutim, ta je riječ posuđenica
iz njemačkoga jezika (njem. Stab) i u
hrvatskome se jeziku može uporabiti
samo tamo gdje za nju nema izvorno
domaće riječi. Na primjer, u skijanju
nema zamjene za riječ štap.
Palice koje se na engleskome nazivaju wood (drvo) imaju drvenu glavu i
rabe se za tzv. dugačke udarce. Irons
(željezo) su palice - njih devet - koje
imaju željeznu glavu, dok palica koja se
zove putter ima laganu metalnu glavu i
rabi se za udaranje loptice kada se ona
nalazi u blizini rupe.
Palice nosi kedi (engl. caddie).
Naziv caddie dolazi iz francuskoga od
riječi cadet, odnosno capdet koju su
Gaskonci rabili u značenju mali gazda
(PC-Bibliothek Express, 1993.-2001.),
odnosno gazda ili kapetan, podrazumijevajući pritom mlađe sinove plemenitaških obitelji (Random House
Webster’s Unabridged Dictionary,
1999.). Međutim, značenje toga naziva u golfu nema veze s navedenim
značenjima, već sa značenjem koje
ta riječ ima u škotskom engleskom i
koje glasi dječak ili muškarac koji traži
prigodu za posao (Longman Dictionary
of Contemporary English, 2005.).
Igralište za golf je, dakle, kombinacija 18 rupa za koje je predviđeno po
tri, četiri ili pet udaraca. To drugim riječima znači da se od igrača očekuje da
će lopticu ubaciti u rupu u onoliko udaraca koliko ih je za tu rupu propisano.
Taj se broj propisanih udaraca za svaku
rupu na engleskome jeziku zove par.
Radi se o rezultatu koji bi u teoriji
mogao postići vrhunski igrač golfa,
a izračunava se s obzirom na duljinu
svake rupe, odnosno svakoga od 18
dijelova igrališta za golf. Riječ je latinskoga podrijetla i znači jednak, a to pak
znači da igrač treba u broju udaraca koji
je jednak propisanome ubaciti lopticu
u rupu. Riječ se par odnosi i na ukupan
broj udaraca za cjelokupno igralište i u
prosjeku iznosi između 70 i 72.
Situacija kada igrač jednim udarcem
ubaci lopticu u rupu naziva se as (engl.
ace). To je, međutim, situacija koja se
događa vrlo rijetko. Kada igraču treba
jedan udarac više od predviđenoga
broja da ubaci lopticu u rupu, takav se
rezultat naziva bogey. Riječ se u engleskome jeziku pojavljuje u 19. stoljeću,
i to u obliku bogle, što je značilo zli duh
(Longman Dictionary of Contemporary
English, 2005.). Daljnji pogled u podrijetlo te riječi pokazuje da dolazi od
riječi bug koja se u engleskome jeziku
rabila između 15. i 18. stoljeća u značenju nešto što uzrokuje veliki strah.
Figurativno u golfu taj naziv ukazuje
na to da se igrač treba bojati jer jedan
udarac više na rupi smanjuje njegove
(ili njezine) izglede za pobjedu.
Birdie (u doslovnome prijevodu na
hrvatski ptičica) označava situaciju
kada je igrač lopticu ubacio u rupu
u jednom pokušaju manje od broja
udaraca predviđenih za tu rupu. Figurativno, igrač “dobiva krila” jer pogoditi
rupu u manjem broju udaraca od predviđenoga povećava izglede za pobjedu.
Ukoliko igrač ubaci lopticu u rupu u
broju udaraca koji je za dva manji od
predviđenoga, taj se rezultat naziva
eagle, odnosno orao. I ovaj je naziv
slikovit poput prethodna dva – igrač
sada visoko leti jer se takav rezultat na
rupi smatra izvrsnim.
Nadmetanje na svakoj rupi
počinje na mjestu koje se na engleskome naziva tee-box, teeing ground
ili teeing area. Oba je naziva vrlo teško
prevesti na hrvatski jezik i prijevodi su
opisni, npr. mjesto s kojega se izvodi
početni udarac na rupi.
Tee je maleni stalak na koji se stavlja
loptica i koji igrač može koristiti samo
kod prvoga udarca na svakoj rupi. Podrijetlo je toga naziva nejasno, a Longman
Dictionary of Contemporary English
(2005.) navodi da se riječ u engleskome jeziku počinje rabiti u 18. sto-
Tekst: DARJA OMRČEN
Brojni ljudi postavljaju sljedeće
pitanje: je li riječ golf akronim
koji stoji za gentlemen only,
ladies forbidden (samo za
gospodu, damama zabranjen
pristup)? Odgovor glasi: ne.
Prema “Longman Dictionary
of Contemporary English”,
riječ golf vjerojatno dolazi iz
staronizozemskoga, i to od
riječi colf koja je značila štap za
udaranje lopte.
Športska terminologija
ljeću i to u obliku teaz te da vjerojatno
dolazi iz nekoga od skandinavskih
jezika.
Sama se rupa nalazi na dijelu igrališta na kojemu je trava vrlo kratko podšišana kako bi se omogućila što veća
preciznost udarca. Taj se dio svake
rupe na engleskome jeziku naziva
green (zelenilo), a dio između mjesta
s kojega se izvodi početni udarac i
dijela na kojemu se nalazi rupa na
engleskome se naziva fairway. To je
veliki dio terena svake rupe na kojemu
se nalaze razne prirodne i umjetne
prepreke, odnosno hazards. Pješčanik
se na engleskome naziva sand trap (u
doslovnome prijevodu pješčana zamka)
ili bunker.
Među vrlo zanimljivim nazivima
u tome športu nalazi se i naziv handicap (hendikep). Random House
Webster’s Unabridged Dictionary
(1999.) kao jedno od značenja te riječi
navodi ono koje se odnosi na športski
kontekst u kojemu označava pokušaj
predviđanja pobjednika nekoga natjecanja poput konjičke utrke, i to uspoređujući prijašnje rezultate natjecatelja.
U golfu taj naziv označava način izjednačavanja igrača unutar natjecanja, i
to na takav način da se slabijem igraču
odobrava određen broj udaraca. Hendikep se izračunava na temelju prethodnih rezultata svakoga igrača. Temelji
se na ukupnome rezultatu na svih 18
rupa, a igrač može dobiti hendikep od
najviše 24 udarca, dok igračica može
dobiti hendikep od najviše 36 udaraca
(Rules of the game, 1991: 104).
Osim pravila igre, u golfu postoji i
skup pravila ponašanja, tzv. etiketa,
kojih se svi igrači pridržavaju. Svaki
je igrač npr. dužan paziti na sigurnost
drugih igrača, ali i promatrača na igralištu, mora se pridržavati kodeksa
odijevanja itd.
Iako je i danas jedan od vrlo skupih
športova, golf pripada skupini najraširenijih športskih aktivnosti u kojoj
broj igrača stalno i nezadrživo raste. 
Literatura:
Longman Dictionary of Contemporary English.
Writing Assistant Edition CD-ROM (2005). Harlow:
Pearson Education Limited.
PC-Bibliothek Express 2.1 (1993.-2001.) Revision
17. Bibliographisches Institut & F.A. Brockhaus AG,
Langenscheidt KG.
Random House Webster’s Unabridged Dictionary.
(1999.), V2.2 for 16bit Windows systems, V3.0 for
32bit Windows systems, Random House, Inc. Collexion Reference Software (1998) Lemout & Housepie.
Rules of the game. (1991). (str. 104). London:
CollinsWillow.
→ Summary ←
Nowadays golf belongs to the
group of the most widespread
sporting activities in the world.
Its terminology originated
mostly from English. This is the
logical consequence of the fact
that the origins of golf are to be
traced back to the 18th century
in Scotland. The terms used in
golf are, naturally, known to all
those who are interested in this
sporting activity. However, what
is not frequently known is the
etymology of these terms and the
connection between the name
and the contents that this
name designates. Therefore
the aim of this paper was to
describe the meanings of
the words from which the
terms selected for this
analysis were derived
and to point to the
meanings that lie in
the background of
these terms.
GODINA 41 • BROJ 155 • PROSINAC 2010.
Povijest
hrvatskog športa
IVAN PREBEG - VELIKAN HRVATSKOG BOKSA..............str 2
80 GODINA RUKOMETA..................................................str 4
HRVATSKA - PRETEČA SKAUTIZMA.............................str. 7
OD PENKALE DO FIZIRA..............................................str. 11
UDK 796/799(091) • CODEN: PHSPFG • ISSN 1330-948X
15. GODIŠNJICA SMRTI IVANA PREBEGA
IVAN PREBEG - VELIKAN
Hrvatski boksač Ivan Prebeg prvi je
boksač s ovih prostora koji je osvojio
naslov profesionalnog prvaka Europe.
U
četvrtak 29. lipnja 1995. godine u Zagrebu, u
dvorani "Cibone" borili su se Asmir Vojnović i
Antun Josipović za prvi naslov prvaka Hrvatske
u profesionalnom boksu, u teškoj kategoriji. Pobijedio je Vojnović. Tog istog dana i Ivan Prebeg imao je
svoju posljednju borbu s dugom i teškom bolesti i nije
izdržao. S velikom tugom, službeni spiker u "Ciboninoj"
dvorani objavio je: „Danas je u Zagrebu preminuo Ivan
Prebeg, velikan hrvatskog boksa i šampion Europe u
profesionalnom boksu.“ U tišini se čulo „Slava mu“...
Mladost u Zagrebu
Ivan Prebeg rođen je 22. rujna 1933. godine u Josipdolu. Ubrzo je obitelj Prebeg preselila u Zagreb, gdje je Ivan
završio srednju zanatsku školu i stekao zvanje elektromehaničara.
U djetinjstvu je volio nogomet, navijao za "Dinamo" i
želio postati igrač tog kluba. No igrom slučaja, 1955. godine, našao se u dvorani boksačkog kluba "Metalac", gdje
su mu prvi treneri bili Zlatko Hrbić i Zlatko Nemeček.
Bio je redovan na treninzima i vrlo brzo stekao solidno
boksačko znanje i došao u prvu momčad. No pravih
rezultata nije bilo i Prebeg je jednog dana (1957.) nestao
s popisa prvotimaca boksačkog kluba "Metalac". Krenuo
je putem onih koji su vjerovali da je vještina koju su
stekli dovoljna da se krene u pravi život.
Život u Jugoslaviji pedesetih godina prošlog stoljeća
bio je težak, a kako nije mogao dobiti putovnicu, Prebeg
je s još jednim prijateljem preplivao Muru i otišao u Austriju. Jedno vrijeme bio je u sabirnom logoru u Grazu,
zatim odlazi u Njemačku, u Nürnberg, pa u Augsburg. U
Augsburgu je postao aktivan član amaterskog boksačkog
kluba "Schvaben Augsburg E.V.", za koji je nastupao: u
šest dvoboja zabilježio je pet pobjeda i jednu neodlučenu
borbu.
Odlazak u Pariz
Na poziv brata Milana koji je radio u Parizu, Ivan
potom odlazi u Pariz gdje je u prvo vrijeme radio kao
elektromehaničar, ali se prijavio i u amaterski boksački
klub "Stade Municipal de Courbeviole". Nakon nekoliko
uspješnih nastupa i pobjeda, u svojoj 28. godini, što je
zapravo dosta kasno, okušao se u profesionalnom boksu.
Prvu profesionalnu borbu imao je 19. travnja 1961. godine u Charleroyu gdje je nokautom u 5. rundi pobijedio
Julesa Becausea.
Prebeg je u inozemstvu imao dobrih prijatelja među
boksačima, boksačkim djelatnicima, navijačima, a posebno u svom menadžeru Camilu Kribisu iz Luksemburga. Ipak, cijelo vrijeme bio je svjestan toga da je imigrant
i stranac. Nedostajala mu je njegova obitelj, i tako se
1967. godine vratio u Zagreb. Nije imao podršku Boksačkog saveza Jugoslavije, i nije dobio odobrenje da se
bori u Zagrebu, već je svoje prve mečeve po povratku u
domovinu održao u Beogradu, Pančevu i Kragujevcu.
Ipak, uz pomoć prijatelja, posebno Franje Pribanića,
istaknutog boksačkog suca i boksačkog djelatnika, te
Ivana Hrenara, svoj prvi meč u Zagrebu održao je 30
prosinca 1967. godine kada je pobijedio sjajnog Manfreda Ackersa po bodovima.
Nakon velikog natezanja oko toga tko će se boriti za
naslov profesionalnog prvaka Europe i gdje će borba biti
2
HRVATSKOG BOKSA
održana, konačno je europska boksačka profesionalna organizacija EBU donijela odluku: odlučeno
je da će se borba održati u Zagrebu i da će se boriti
26-godišnji Velšanin Eddie Avoth i 36-godišnji Ivan
Prebeg.
Naslov europskog prvaka
Susret za naslov europskog prvaka održan je 28.
lipnja 1969. godine na stadionu Šalata, gdje je pun
stadion bodrio Prebega. Dvanaest godina mlađi
Avoth bio je uvjeren u svoju pobjedu, no u ringu je
sve bilo drugačije. Prebeg je bio sjajan, održao je pravu lekciju iz svih elemenata boksa, što su potvrdili i
suci, te je na kraju pobijedio u 15 rundi po bodovima
i osvojio naslov profesionalnog prvaka Europe u poluteškoj kategoriji. Bio je to ne samo najveći uspjeh
Ivana Prebega, već i cjelokupnog boksa u tadašnjoj
državi.
Prema propozicijama europske boksačke federacije
EBU, naslov prvaka morao je braniti u kratkom vremenskom roku. Već 6. veljače 1970. održan je susret
sa Talijanom Pierom del Pappom u Milanu, u kojem
je Prebeg izgubio. Tijekom 15 rundi koliko je meč
trajao i koliko se Prebeg bezuspješno trudio obraniti
naslov najboljeg, publika je promatrala borbu prosječne kvalitete, slabiju od one koju su Zagrepčani
imali imali priliku gledati kada je Prebeg boksao sa
Avothom.
Del Pappa je zasluženo pobijedio na bodove
(74:72), jer je očito bio puno bolje pripremljen, iako
nije pokazao osobito majstorstvo kakvo je Prebeg do
tada nekoliko puta demonstrirao. Nažalost, ništa od
tog majstorstva nije uspio pokazati u Milanu. Tek je na
trenutke bljesnuo nekom eskivažom, brzim lijepim direktom i to je bilo sve.
Kraj karijere
Nakon što je izgubio naslov prvaka, Prebeg je nastupio
još samo u 4 meča. Dva je izgubio nokautom, jedan boksao neodlučeno, a jedan pobijedio nokautom.
Prebeg je imao boksački staž kao amater od 1955. do
1960. godine, a dalje, sve do 1971. borio se kao profesionalni boksač sa stranom licencom. Službeno je u svojoj
profesionalnoj karijeri imao 50 borbi, od toga 32 pobjede, 16 poraza i 2 neodlučna rezultata. Borio se u više od
dvadesetak europskih gradova (u poluteškoj kategoriji
sve do lipnja 1966., a dalje u teškoj kategoriji). Sudjelovao je i u nekoliko ekshibicijskih susreta bez odluke.
Ivan Prebeg nije se iskazao samo kao boksač, već i u
svojoj struci elektromehaničara. Odmah po povratku u
Zagreb (1967.) otvorio je elektromehaničarsku radionicu
Meč Ivana Prebega (desno) i Angela Favarija
u Vougeri 31. svibnja 1961.
u Bosutskoj ulici. Pored radionice sagradio je i lijepu
malu dvoranu za boks, te ju opremio sa najboljim spravama za trening boksača. Jedno kraće vrijeme Prebeg
je bio i trener u BK "Trešnjevka". Trenirao je napredne
mlade boksače amatere, kao i zagrebačke profesionalne
boksače.
Za vrijeme Domovinskog rata, Prebeg i njegov prijatelj
Franjo Pribanić stavili su se na raspolaganje Adalbertu
Rebiću, tadašnjem ministru i predstojniku ureda za prognanike. Koristeći veliki broj prijatelja diljem Europe,
posebno u boksačkim krugovima, prikupljali su humanitarnu pomoć, a Prebegova boksačka dvorana pretvorena je u privremeno skladište.
Umro je neposredno prije završetka rata, u Zagrebu,
29. lipnja 1995. godine.
Literatura:
Zvonko Bušić i Hrvatski športski muzej, Šampioni hrvatskog i svjetskog boksa
1719.-1998., Zagreb, 2002.
Dokumentacija novinara Z. Mačešića
Dokumentacija novinara D. Marovića
Dokumentacija Z. Bušića
3
OBLJETNICE
80 GODINA
RUKOMETA
Tekst: MIRNA JAJČEVIĆ
Budući da je prva domaća rukometna utakmica odigrana
1930. godine u Varaždinu, možemo reći da je rukomet kod
nas navršio 80 godina.
A
nalizirajući u kontinuitetu razvoj rukometa u Hrvatskoj, on je neprekidno u uzlaznoj putanji. Od
srednjoškolskih sastava, pa do do olimpijskih pobjednika, na njegovom su razvoju radile na tisuće
trenera, športskih djelatnika i igrača u muškoj i ženskoj
konkurenciji. Interes za rukomet nije nikada bio prevelik,
ali je bio konstantan, što je vrlo važno.
Godina što je upravo za nama pruža nam priliku za
pogled unatrag i prisjećanje na niz obljetnica našeg rukometa.
Budući da je prva domaća rukometna utakmica odigrana 1930. godine, možemo reći da je rukomet kod nas
navršio 80 godina.
Prva utakmica (prije 80 godina)
Početak rukometne igre u Hrvatskoj zabilježen je 29.
5. 1930. godine u Varaždinu. Na igralištu Varaždinskog
športskog kluba održana je Javna gimnastička produkcija
s prikazom sletskih vježbi, vježbi na spravama i igrama.
U Godišnjem izvještaju Državne realne gimnazije u Varaždinu za školsku godinu 1929/30. na 11. stranici o toj je
utakmici napisano:
"29. maja održana je na Športskom igralištu javna gimnastička produkcija s prostim sletskim vježbama, na
spravama i igrama.
Svrha joj je bila propaganda za svesokolski slet u Beogradu. Posljednju je točku ispunila rukometna utakmica
V i VI razreda protiv VII razreda. Produkcija je bila od
općinstva obilno posjećena, a čisti prihod namijenjen je
za potporu siromašnim učenicima, koji će putovati na
svesokolski slet u Beograd.
Pod vodstvom nastavnika tjelesnog odgoja Zvonimira
Suligoja, dvije kombinirane momčadi učenika Državne
realne gimnazije prikazalo je, nakon jednogodišnjeg vježbanja, rukometnu igru."
U Zagrebu su rukomet počeli 1932. godine igrati učenici Državne I. muške realne gimnazije u Klaićevoj ulici.
4
Prvo obučavanje tehnike
rukometne igre održavalo se
na satovima tjelesnog odgoja
nastavnika Vladimira Jankovića.
Za učenike koji su pokazali
veće zanimanje za tu novu
športsku igru, organizirani su
treninzi i utakmice na igralištu
Hrvatskog športskog kluba
Concordia u Kranjčevićevoj
ulici.
Društvo za izvanškolske
športske aktivnosti učenika ove
Rukometna ekipa I. hrvatskog
gimnazije, Udruženje tjelesnog vježbanja, skraćeno UTV,
osnovano je 1932. godine.
Prva utakmica u Zagrebu
(prije 75 godina)
Prvi međugradski susret rukometnih reprezentacija
Državne I. muške realne gimnazije iz Zagreba i srednjoškolske reprezentacije Ljubljane odigran je 19. V. 1935. u
Ljubljani (7-5).
Prva javna rukometna utakmica u Zagrebu odigrana
je na otvaranju Srednjoškolskog igrališta 1. VI. 1935.
godine. Sastale su se reprezentacija Državne I. muške
realne gimnazije i reprezentacija srednjih škola Ljubljane
(8 -3).
Zanimljivo da je prvo poluvrijeme odigrano u subotu
1. lipnja, a drugo, dan kasnije, u nedjelju.
Od jeseni iste godine, na Srednjoškolskom igralištu
igraju se brojne rukometne utakmice učenika zagrebačkih srednjih škola uz nazočnost brojnih gledalaca.
Prvo rukometno prvenstvo zagrebačkih srednjih škola
organizirano je u školskoj godini 1935/36. uz sudjelovanje reprezentacija realnih i klasičnih gimnazija. Prvo
građanskog športskog kluba na svom stadionu u Koranskoj ulici 14. IX.1941. godine.
mjesto osvojila je reprezentacija Državne I. muške realne
gimnazije.
Osnovan Rukometni radni odbor
(prije 70 godina)
Zahvaljujući učenicima zagrebačkih srednjih škola koji
su maturirali 1939. godine, pri tadašnjim zagrebačkim
športskim društvima osnivaju se rukometne sekcije.
Tako se rukomet počeo igrati u I. hrvatskom građanskom
športskom klubu, Hrvatskom športskom klubu Ličanin,
(kasnije nazvan Martinovka), HŠK Gradske električne
centrale, HŠK Šparta, HŠK Meteor, HŠK Concordia i
HŠK Željezničar, kasnije nazvan HŠK Trnje. Rukometna
sekcija pri SK Marathon osnovana je 1940. godine.
Rukometne utakmice u Zagrebu igrale su se na igralištu I. hrvatskog građanskog športskog kluba kraj Koranske ulice, igralištu HŠK Concordie u Kranjčevićevoj
ulici, HŠK Šparta kraj Elektrane i igralištu SK Jugoslavija
u Črnomercu.
Radi zauzetosti tih igrališta s nogometnim treninzima i utakmicama, rukometaši su svoje utakmice igrali
uglavnom subotom ili nedjeljom poslije podne.
U proljeće 1940. godine predstavnici zagrebačkih rukometnih sekcija formirali su Rukometni radni odbor,
koji je te godine organizirao prvo klupsko rukometno
prvenstvo grada Zagreba.
Rukometni radni odbor možemo smatrati kao početak djelovanja Zagrebačkog rukometnog saveza.
Prvi reprezentativni susret
(prije 60 godina)
Pedesetih godina prošlog stoljeća najbolji rukomet
igrao se u Hrvatskoj. Prvim reprezentativnim susretom
može se smatrati dvoboj Jugoslavije (19. 6. 1950.) s Belgijom, u Zagrebu na stadionu u Kranjčevićevoj ulici.
Momčad u kojoj su svi igrači, osim jednog, bili iz
hrvatskih klubova, ostvarila je visoku pobjedu (18-3).
U jesen iste godine reprezentacija Jugoslavije je odigrala utakmicu sa Švedskom na istom stadionu i izgubila
(4-8).
Inače, još 1942. hrvatska rukometna reprezentacija je
odigrala svoj prvi susret - u Budimpešti s Mađarskom.
5
OBLJETNICE
Ekipa Prve realne gimnazije na Srednjoškolskom igralištu 1936. godine. Slijeva: Viktor Šnajder, Vjekoslav Tepeš, Vladimir
Mekić, Dragutin Pehaim, Vladimir Nemet, Emil Jurković, Vjenceslav Richter, Horvat, Milan Prelog, Zdenko Ungerer, Viktor
Štajman, Tibor Lovrenčić i Juraj Kučić.
Prva rukometna utakmica u dvorani
(prije 60 godina)
Prva rukometna utakmica u dvorani odigrana je 12.
veljače 1950. godine u dvorani Zagrebačkog velesajma
na Savskoj cesti između momčadi Metalca i Maksimira.
Na turniru koji je priredio Rukometni odbor gradskog
odbora FISAH-a sudjelovali su i sastavi Zagreba, Lokomotive, Dinama i Milicionara. Od 1953. godine organizira se prvenstvo Jugoslavije u malom rukometu za
muške i ženske sastave.
Mali se rukomet u početku pretežno igrao na otvorenim igralištima, a kasnije sve više u dvoranama. Tadašnji
mali rukomet od tada se naziva rukomet, a raniji rukomet dobio je naziv veliki rukomet.
Mali se rukomet u početku pretežno igrao na
otvorenim igralištima, a kasnije sve više u
dvoranama. Tadašnji mali rukomet od tada
se naziva rukomet, a raniji rukomet dobio je
naziv veliki rukomet.
6
Od 1953. organiziraju se državna prvenstva u malom
rukometu za muškarce i žene. Od 1958. godine u nas
se organiziraju prvenstvena natjecanja samo u malom
rukometu.
Glavni ograničavajući faktor razvoja velikog rukometa
u nas, bila su igrališta, igralo se isključivo na postojećim
nogometnim igralištima. Uprave tih športskih objekata
nerado su odobravale održavanje rukometnih treninga i
utakmica. Treniralo se jednom ili najviše dva puta tjedno, a utakmice su odigravane nedjeljom ujutro.
Tzv. mali rukomet je bio brzo prihvaćen, pa se veliki
rukomet igra sve manje. Od 1953. godine organiziraju
se državna prvenstva u malom rukometu za muškarce i žene. Manji prostor potreban za igru i mogućnost
igranja u dvorani, omogućili su neprekidne promjene
situacije na terenu i bolji kontakt s gledaocima koji su ga
zdušno prihvatili.
Literatura:
1. Flander, M. (1986). Razvoj rukometa u Hrvatskoj. Zagreb: Rukometni savez Hrvatske
2. Pervan, A. (1957). Varaždin – kolijevka rukometa u Jugoslaviji. Varaždin: Vlastita
naklada.
3. Petranović, I. (1961). Plava knjiga Rukometnog kluba Slavonka, Nova Gradiška.
Nova Gradiška: Rukometni klub Slavonka.
RAZVOJ SKAUTSKOG POKRETA
HRVATSKA S
- PRETEČA
SKAUTIZMA
vjetska skautska organizacija koja danas broji 28 milijuna skauta svih rasa
i religija u više od 150 zemalja svijeta,
utemeljena je u Velikoj Britaniji 1907.
godine. Otac ovog jedinstvenog pokreta bio
je Sir Robert Baden-Powell (1857-1941.), poznatiji među skautima kao B.P. On je na bazi
vlastitih časničkih iskustava s mladima tijekom
217 dana duge opsade Mafekinga za vrijeme
Burskog rata u Africi, vrativši se 1903. godine
u domovinu kao nacionalni heroj, odlučio
posvetiti se izvaninstitucionalnom odgoju djece kroz praktična znanja kako bi se lakše snašli
kako u prirodi tako i u svakodnevnom životu.
Ideja skautizma rađa se u želji da zapuštenoj
Tekst: HERCI GANZA ČALJKUŠIĆ
Hrvatski izviđači-skauti članovi su svjetske skautske obitelji već gotovo čitavo
stoljeće. U duhu skautske ideje da se svijet ostavi barem malo boljim nego
što smo ga zatekli te pod motom “Budi pripravan” i na ovim je prostorima već
stotinjak generacija djetinjstvo provelo učeći praktična životna iskustva na
nekonvencionalan način - u društvu svojih vršnjaka uz žubor potoka i pucketanje
logorske vatre.
Jamboree 1929:
Članovi Saveza
skauta Kraljevine Jugoslavije
na Trećem svjetskom Jamboreeju 1929. godine
u Arrow Parku,
Birkenhead u
Velikoj Britaniji
7
RAZVOJ SKAUTSKOG POKRETA
Iz Spomen-albuma hrvatskih skauta u Zagrebu 1914.-15.
gradskoj djeci pruži kvalitetnu i osmišljenu razonodu
kroz svladavanje vještina i znanja koje će ujedno utjecati na pozitivno oblikovanje njihovog karaktera. Želivši praktično provjeriti metode koje je promicao i ideje
života vršnjačke skupine u prirodi, B.P. u kolovozu
1907. godine organizira prvo skautsko logorovanje s 22
dječaka iz svih britanskih staleža na Brownsea otoku.
Ova je višednevna dječačka avantura u prirodi označila službeni početak duge i bogate skautske povijesti.
Knjižice naslovljene Scouting for boys, koje B.P. tijekom
1908. godine objavljuje u šest nastavaka, postale su
najpopularnija mladeška literatura (uskoro prevedena
na 35 jezika) koja je potakla mlade u Britaniji na samoinicijativno okupljanje u prve skautske patrole.
Priča, nalik na san, širila se nevjerojatnom brzinom i
poletom. Već 1909. godine na prvom javnom okupljanju skauta Velike Britanije u Kristalnoj palači u Londonu, našlo se 11.000 mladih, a među njima i djevojke
koje su potom pokrenule inicijativu za osnivanje Girl
Guiding (Skautska organizacija za djevojke) na čijem je
čelu od 1912. godine bila B.P.-jeva supruga Lady Olave
Baden-Powell. Krajem te godine u Velikoj Britaniji bilo
je 107.986 registriranih članova te skautski pokret postaje najbrojniji mladeški pokret u zemlji, ali započinje
i širenjem po cijelom svijetu - Čile, Amerika (1909.),
Danska, Finska, Francuska,
Grčka, Nizozemska (1910.),
Belgija, Čehoslovačka, Estonija, Japan, Norveška, Švedska
(1911.), Argentina, Austrija,
Italija, Švicarska (1912.),...
sku možemo svrstati u preteče skautizma. Kao istinski
zaljubljenik u svoj posao i izniman pedagog, zalagao se
za izmještanje nastave iz učionice u prirodu gdje bi učenici, osim teorijskog znanja, mogli sticati i brojna praktična iskustva korisna za život.
U želji da dokaže smisao i opravdanost svojih ideja,
prof. Mudrinić u vinkovačkoj školi 1881. godine osniva
prvu izletničku družbu s kojom provodi nastavu u prirodi. Tri desetljeća nakon pionirskih iskoraka ovog zanesenjaka u Vinkovcima, kada je skautizam u svijetu uzeo
maha, 1913. godine službena prosvjetna vlast ondašnje
Austro-Ugarske monarhije, kojoj je Hrvatska pripadala,
pokazuje zanimanje za ovaj pokret.
Prof. Matu Mudrinića i dr. Marija Kiseljaka poslala je
u Austriju i Njemačku kako bi se upoznali s djelovanjem
tamo osnovanih skauta (pfadfindera). Nakon ovog iskustva prof. Mudrinić s još većim entuzijazmom nastavlja s
primjenom svojih ideja, a 1914. godine objavljuje knjigu:
“Rukovođ za hrvatske đačke izletne družbe (scout-družbe) - prema skautskom sustavu.”
Hrvatsko skautsko udruženje
Godine 1913. počele su se osnivati „đačke izletne
družbe“ pri Gimnaziji u Karlovcu, Realnoj gimnaziji u
Zagrebu te iduće godine na Kraljevskoj maloj gimnaziji
u Koprivnici. Bila je riječ o skupinama od najviše dvana-
Hrvatska - preteča
skautizma
Zahvaljujući profesoru prirodopisa i tjelovježbe Mati
Mudriniću (Nova Gradiška,
1855. - Zagreb, 1932.) Hrvat-
8
Prof. Mate Mudrinić, prvi hrvatski skaut
est dječaka, uglavnom
prijatelja-vršnjaka, koji
su osmišljavali i provodili zajedničke izlete i
putovanja obogaćujući
ih sadržajima pomoću
kojih su sticali znanja
o snalaženju i preživljavanju u prirodi kao
što su loženje vatre,
kuhanje, kretanje po
karti, izrada zaklona
Nikša Stefanini, utemeljitelj
u slučaju nevremena,
skautske organizacije u Splitu
pružanje prve pomoći
te autor današnje himne skauta
kod nezgoda i druge.
Hrvatske "Ja znam svoj cilj"
Uskoro su novopečeni članovi „izletničkih
družbi“ prihvatili međunarodni naziv skauti te odijenuli svoje prve uniforme nalik na one skauta u drugim
zemljama, a 1914. godine u Zagrebu je utemeljeno i
Hrvatsko skautsko udruženje. Izbijanjem Prvog svjetskog rata skautsko načelo brige o drugima, snalažljivost,
praktična znanja i organizacijske vještine skauta, došle
su do izražaja u evakuaciji i zbrinjavanju stanovništva te
u ispomoći djelovanju javnih službi (raznošenje pošte,
pomoć vatrogascima i liječnicima) koje su oskudijevale
ljudstvom, dok su u krajevima gdje se rat manje osjećao,
pojedine jedinice nastavile s redovnim radom. Po završetku rata, raspadom Austro-Ugarske monarhije, prestalo je s djelovanjem i Hrvatsko skautsko udruženje.
Zahvaljujući profesoru prirodopisa i
tjelovježbe Mati Mudriniću Hrvatsku
možemo svrstati u preteče skautizma.
Kao istinski zaljubljenik u svoj posao
i izniman pedagog, zalagao se za
izmještanje nastave iz učionice u
prirodu gdje bi učenici, osim teorijskog
znanja, mogli sticati i brojna
praktična iskustva korisna za život.
Hrvatski skauti između dva svjetska rata
Pozitivna skautska iskustva iz prethodnog razdoblja,
kao i istinska potreba mladih za ovakvim načinom
učenja i druženja, nije nestala. Ljubavlju, energijom i
entuzijazmom pojedinih profesora koji su volonterskim
duhom okupljali, usmjeravali i poticali skautsko djelovanje, ubrzo je u novonastaloj Kraljevini Srba, Hrvata
i Slovenaca, te potom Kraljevini Jugoslaviji, obnovljen
skautski pokret u brojnim hrvatskim gradovima.
Godine 1921. osnovan je u Beogradu Savez izvidnika
i planinki koji je potom promijenio ime u Savez skauta
Kraljevine Jugoslavije. Predstavnici ovog Saveza sudjelovali su na Međunarodnoj skautskoj konferenciji 1922.
godine na kojoj je službeno osnovana Svjetska organizacija izviđačkog pokreta (World Organization of the
Scout Movement, WOSM) te su naši skauti postali njeni
punopravni članovi. Godine 1924. u Zagrebu je osnovan
i Hrvatski skautski savez.
Prema podatcima objavljenim u glasniku Saveza skauta Kraljevine Jugoslavije “Izvidnik”, na dan 6. svibnja
1923. godine djelovalo je 37 stijegova s ukupno 2.556
članova, od čega su s područja Hrvatske registrirani
izvidnici u Splitu (92), Zagrebu (63), Ogulinu (29), Osijeku (38), Sušaku (60) i Šibeniku (26).
Skautizam u razdoblju međuraća na našem je tlu
promicao moderna načela odgoja djece. Premda su u
brojnim europskim zemljama paralelno postojale strogo
odvojene skautske jedinice za oba spola, kod nas se radilo zajedno s muškom i ženskom mladeži te je tako skautski savez bio napredniji i od ondašnjeg sustava školstva
koje je tek godinama kasnije uvelo mješovite razrede.
Članstvo je bilo organizirano prema dobi. Dječaci od
četiri do deset godina nazivali su se vučići, djevojčice
te dobi pčelice, dječaci od deset do sedamnaest godina
izvidnici, a djevojčice planinke. Članovi stariji od sedamnaest godina bili su brđani i stanarice. Skupina od
9
RAZVOJ SKAUTSKOG POKRETA
desetak skauta zvala se vod, dok su vučići činili čopor, a
pčelice rojeve. Dva ili više vodova činili su četu dječaka
ili kolo djevojčica, odnosno klub brđana i stanarica.
Udružene čete u jednom gradu ili mjestu činile su stijeg,
a stijegovi na prostoru tadašnje banovine činile su župe.
Ovdašnji skauti za svog su sveca zaštitnika prihvatili
svetog Jurja čija legenda simbolizira pobjedu dobra nad
zlom te se Jurjevo svečano obilježavalo kao Dan skauta
svakoga proljeća 23. travnja. Iz Zbornika pravila i pravilnika Saveza skauta Kraljevine Jugoslavije (1933.) doznajemo kako je cvijet ljiljana s državnim grbom u sredini,
magnetnom iglom kompasa na srednjem te zvijezdama
na bočnim listovima skautski znak. Ispod ljiljana skautski je pozdrav Budi spreman, na koji su skauti odzdravljali Uvijek spreman, rukujući se lijevom rukom. Međusobno su se oslovljavali s ti, nazivajući se skautskom
braćom i sestrama.
Zanimljiv je i do sada još neobjavljen podatak koji
će 2011. izići u monografiji Splitskog skautskog zbora
autora Zorana Fistonića kako je današnja himna Saveza
izviđača Hrvatske “Ja znam svoj cilj” nastala u ovom
razdoblju, početkom dvadesetih godina, a njen autor
Nikša Stefanini (1905.-1973.), utemeljitelj je prve skautske družine “Plavi trokut” pri Realnoj gimnaziji u Splitu
1920. godine.
Nikša Stefanini, tada gimnazijalac, postao je operni
pjevač koji je nastupao po brojnim pozornicama diljem
svijeta od zagrebačkog HNK preko Milana, Rima i Napulja do Broadwaya.
Poslije Drugoga svjetskog rata okreće se glumi te u
zagrebačkom nacionalnom kazalištu igra glavne dramske uloge, da bi se od 1948. godine posvetio filmskoj i
kazališnoj režiji, a od 1956. javlja se kao filmski glumac
u domaćim filmovima “Ne okreći se sine”, “U mreži”,
“Samo ljudi”, “Cesta duga godinu dana”, “Splavari na
Volgi” te u nekoliko francuskih filmova.
Drugi savezni logor Skauta Kraljevine
Jugoslavije u Zagrebu
Skauti su organizirali raznovrsne aktivnosti - izlete,
priredbe, tečajeve, sabore, logorovanja te sudjelovali
na nekim velikim međunarodnim aktivnostima među
kojima su najvažnije svjetske skautske smotre (Jamboree). U organizaciji zagrebačkih skauta u Zagrebu je od
1. do 6. lipnja 1932. godine održan Drugi savezni logor
Skauta Kraljevine Jugoslavije kojem su nazočili i skauti
iz ondašnje Čehoslovačke, Mađarske, Ukrajine, Rusije,
Engleske, Francuske, Poljske i Austrije.
Na prostoru logora bilo je 673 šatora i četiri barake za
upravu, prehranu, kantinu i trgovinu skautske opreme.
Skauti su dobivali sirove namirnice koje su sami morali
kuhati u sklopu svojih jedinica. Logor je bio opskrbljen
rasvjetom, vodom, telefonom, radiostanicama, sanitarnim čvorovima te šatorom za pružanje prve pomoći.
Organizirana su natjecanja za prvenstvo Saveza u skautskim vještinama, lakoj atletici, plivanju, odbojci gađanju
puškom te lukom i strijelom.
10
Robert BadenPowell, utemeljitelj skautske
organizacije,
na prvoj međunarodnoj skautskoj smotri
svijeta 1920.
godine proglašen je Glavnim
skautom svijeta
(Chief Scout)
Situacija pred Drugi svjetski rat
Politička i društvena situacija pred kraj tridesetih
godina XX. stoljeća odrazila se i u djelovanju športskih
klubova i društava, pa tako i u skautskom pokretu, pri
čemu je osobitu ulogu imala Hrvatska seljačka stranka
koja je u novostvorenoj Banovini pridavala veliko zanimanje za razvoj športa i rad s mladima.
Kako saznajemo iz splitskih dnevnih novina “Novo
doba” od 8. studenoga 1939. za naš skautizam slijedili su
novi povijesni događaji:
"Dana 5. studenoga održan je u Zagrebu skautski sabor
svih skauta Banovine Hrvatske. (...) Saboru je predsjedavao savezni vođa, koji je najprije pozdravio izaslanika
vođe Hrvatskog naroda dra Mačeka, g. Maršića. Nakon
toga uzeo je riječ g. Maršić koji je u svom kratkom govoru toplim riječima uputio skaute da u svakoj prilici manifestiraju slogu, ljubav i požrtvovnost nasprama domovini
i hrvatskom narodu. (...) U nastavku zasjedanja Sabora
Hrvat. Skaut. Saveza, predloženo je da skautska organizacija promijeni svoje ime, i da dobije čisto narodno. Na
prijedlog starješine Hrvatskog Skautskog Stijega Sušak
g. Dra Šimića, da se Hrv. Skaut Savez nazove „DOMOBRAN“, članstvo je dugotrajnim aplauzom prihvatilo
ovaj prijedlog, i završio ovaj Sabor Lijepom našom“.
Godine 1941. zbog Drugog svjetskog rata prekinut je
skautski rad, a skauti su se, u nešto izmijenjenim okolnostima i pod novim imenom, (izviđači) ponovno okupili
početkom pedesetih godina...
Literatura:
Aljinović, R. – Lukić, A. – Majer, K. (2002.). Izviđačke godine. Zagreb: Savez izviđača
Hrvatske
Fistonić, Z. Povijest splitskih skauta - izviđača. (Splitski skautski zbor priprema
objavljivanje 2011.)
Marović, D. – Radja, M. (2006.). Povijest športa u Splitu : 1918. – 1941. Split: Splitski
savez športova : Komisija za povijest športa
Maštrović, V.: Prof. Mate Mudrinić, Preteča skautizma uopće od 1881. do 1918. Povijest sporta, VI/1976. (26), 2277-2294
Novo doba, 8. XI. 1939. Hrvatski Skauti (Promijenili svoje ime u „Hrvatski domobran“)
Ujaković, B. (2003.). Budi pripravan! : učenje i zabava od skauta do izviđača. Zagreb:
Hrvatski školski muzej (katalog izložbe)
STO GODINA ZRAKOPLOVSTVA U HRVATSKOJ
OD PENKALE DO FIZIRA
Tekst: ANA POPOVČIĆ
Godina 1910. ključna je i najznačajnija za ovaj šport u Hrvatskoj: te je godine
održan prvi let zrakoplovom na motorni pogon i to zrakoplovom domaćeg
konstruktora kojim je upravljao domaći pilot. Iste godine osnovano je prvo
zrakoplovno društvo, sagrađen prvi aerodrom, prvi strani avijatičari dolaze
u Zagreb, dopremljen je avion iz Francuske u Rijeku, a prvi Hrvat završava
pilotsku školu braće Voisin u Parizu.
O
d samih početaka zrakoplovstva nailazimo na
pojedine Hrvate koji su doprinosili razvoju ljudskog letenja. Kao što navodi i Leonard Eleršek
u svojoj knjizi “Homo Volans, rani hrvatski avijatičari 1550.-1925.” od prvih početaka zrakoplovstva
Hrvati teorijski razmatraju problem letenja (Paletin) te
daju konkretan doprinos razvoju padobranstva (Vrančić)
i balonstva (Domin, Mazarović). Pioniri su konstrukcije
upravljivih zračnih brodova i zrakoplovne metalurgije
(David Schwarz). Konstruiraju zrakoplove i lete njima u
pionirsko doba zrakoplovstva (Penkala, Sarić, Merćep,
Prodam), a na natjecanjima postižu vrijedne pobjede i
rekorde (Bjelovučić, Klobučar, Novak).
Imajući na umu da zrakoplovstvo obuhvaća zapravo
sve vrste letenja, treba napomenti da je 2010. godina
trebala možda preciznije biti definirana kao obljetnica
hrvatske avijacije. Drugi oblici letenja u Hrvatskoj se,
kao i u svijetu, otkrivaju pa i demonstriraju i ranije. Spomenimo samo 1889. godinu kada u Zagreb stiže glasoviti
zrakoplovac Merighi i održava prvi let balonom...
Ono po čemu je 1910. godina značajna, brojni su važni događaji vezani isključivo za avijaciju. Da spomenemo
samo neke od brojnih aktivnosti: te je godine održan
kod nas prvi let zrakoplovom na motorni pogon i to
zrakoplovom domaćeg konstruktora kojim je upravljao
domaći pilot. Iste godine osnovano je prvo zrakoplovno
društvo, sagrađen prvi aerodrom, prvi strani avijatičari
dolaze u Zagreb, dopremljen je avion iz Francuske u
Prvi aerodrom
na Črnomercu
11
STO GODINA ZRAKOPLOVSTVA U HRVATSKOJ
Rijeku, a prvi Hrvat završava pilotsku školu braće Voisin
u Parizu.
Slavoljub Penkala, prvi hrvatski zrakoplov
i prvi hrvatski aerodrom
Inženjer Slavoljub Penkala (1871.-1922.), nakon što je
patentirao i pokrenuo proizvodnju penkala olovke, počeo se od 1908. ozbiljno zanositi avijacijom i godine 1908. i 1909., prijavio je
Uredu za patente dva uređaja koji olakšavaju upravljanje zrakoplovima.
Penkala je proučavao sve tadašnje
sustave letećih strojeva, a 1909. godine
bio je i u Parizu s namjerom da kupi
jedan avion i preradi ga prema vlastitim idejama. U konačnici je od toga
odustao i odlučio konstruirati vlastiti.
Sve dijelove aviona, s izuzetkom motora i elise, dao je izraditi kod domaćih
industrijalaca. Motor od 25 KS nabavio
je u Češkoj u tvrtki “Lauren i Clement”,
dok je elisu raspona 2,1metara kupio u
Francuskoj.
U početku je Penkala radio u veži
Konstruktor prvog hrvatskog
zrakoplova Slavoljub Penkala zgrade gdje je i stanovao, na današnjem
Trgu Kralja Tomislava 17. No, kako
je avion napredovao tako taj prostor postaje pretijesan,
pa je u posljednjoj fazi izrade, Penkala zatražio i dobio
odobrenje od Grada za izgradnju hangara na vojnom
vježbalištu u Črnomercu.
To je bilo povoljno mjesto, budući da su sve poljane
u blizini Zagreba bile okružene kućama i visokim drvećem. Tako je, 23. veljače 1910. izgrađen prvi hrvatski aerodrom, s kojeg je nakon dugog iščekivanja, puno posla
i nekoliko pomaknutih rokova, krajem lipnja napokon
poletio Penkalin avion. Avionom je upravljao Penkalin
pomoćnik Dragutin Karlo Novak (1892.-1978.).
U toj 1910. godini koja je zaista bila plodna za naše
zrakoplovstvo započela je gradnja i prvog hidroplana u
Puli. Iste godine u Subotici uzletjela su dva zrakoplova
hrvatskih konstruktora od kojih je posebno značajan
Ivan Sarić (1876.-1966.), drugi Hrvat koji je sagradio
uspješan zrakoplov.
Prvo zrakoplovno društvo
Ozbiljna inicijativa za osnivanjem prvog zrakoplovnog kluba postojala je u Zagrebu već 1905. godine, što
potvrđuje članak objavljen 10. listopada 1905. u „Obzoru“. Najveća prepreka ležala je u stranoj vlasti i nevoljkosti Beča da podupre hrvatski klub, pa je u konačnici
cijela akcija završila na javnom apelu. Ipak, inicijativa se
nije ugasila i strpljiva propaganda je s vremenom urodila plodom. U broju od 17. travnja 1910. godine „Novosti“ javljaju da se: “...u Zagrebu osniva društvo, u kojem
su većinom članovi hrvatskog automobilističkog kluba,
12
kao: Rudović, Merćep, dr. Stojanović i drugi, - kojemu
je zadaća da podupre pregaoce na polju zrakoplovstva”.
Tako je krajem godine napokon osnovan Klub hrvatskih
avijatičara.
Otprilike u isto vrijeme, još jedan hrvatski grad pokazuje veliki interes za zrakoplovstvo i želju za osnivanjem
zrakoplovnog kluba. Radi se o Rijeci. Nekolicina Riječana, prijatelja zrakoplovstva, nabavili su u Parizu leteći
stroj tipa Demoiselle Santosa Dumonta. Zrakoplov je,
prije početka vježbi, bio izložen građanima na uvid, a
Riječani su se hvalili da su nabavili najmanji, ali najzanimljiviji avion koji je do tada konstruiran.
Ivan Bjelovučić - prvi hrvatski zrakoplovac
Prošlo je i stotinu godina otkako je prvi hrvatski pilot,
Ivan Bjelovučić (1889.-1949.), nakon dvije godine školovanja završio pilotsku školu braće Voisin u prijestolnici
europskog zrakoplovstva - Parizu.
Bjelovučić je rođen u glavnom gradu Perua, Limi, od
oca Hrvata i majke Francuskinje. Dana 10. lipnja 1910.
godine dobio je letačku dozvolu francuskog aerokluba,
a letenjem se bavio sve do 1920. godine. Bjelovučić je sudjelovao na brojnim mitinzima i utrkama, na kojima je
osvajao medalje, te srušio nekoliko rekorda. Bez ikakve
dvojbe bio je među najboljim letačima svojega vremena.
Godine 1913. postao je prvi pilot u povijesti koji je
uspješno svladao Alpe, a
svojedobno je zapovijedao
i peruanskim zrakoplovstvom. Bjelovučić je odlikovan nizom francuskih, belgijskih i peruanskih vojnih
odličja, a između ostalih
i francuskim Odličjem za
hrabrost (Orden legije časti)
i Ratnim križem s palmom. Ivan Bjelovučić
Bogato naslijeđe
Brojni Hrvati ostavili su svoj trag u povijesti i razvoju
zrakoplovstva. Zagrepčanin David Schwarz izgradio je
prvi “cepelin”, Viktor Klobučar ustrojio austrougarsku
hidroavijaciju, Rudolf Fizir konstruirao osamnaest tipova aviona, piloti Miroslav Navratil i Raoul Stojsavljević u
zračnim borbama tijekom I. svjetskog rata srušili su po
10 aviona, a osnivač i veliki zapovjednik austrougarskog
zrakoplovstva Milan Uzelac bio je osnivač dvaju i general triju zrakoplovstava.
To je bogato naslijeđe na koje možemo biti ponosni i
koje svakako zaslužuje dodatna istraživanja.
Literatura:
1. AA. VV. Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb,
1977.
2. Leonard Eleršek, podlistak Homo Volans, rani hrvatski avijatičari 1550.-1925.,
u: Hrvatski vojnik, internet izdanje. Pregledano 20. kolovoza 2010. na internetskoj
stranici http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/2072008/podlistak.asp
3. Labud Kirić, Počeci zrakoplovstva u Hrvatskoj, vlastita naklada, Zagreb 1960.
Žene i šport
Fair play, molim
Tekst: RATKO CVETNIĆ
Kako bi se javnost senzibilizirala na nasilje prema ženama, na mnoge od prikrivenih
oblika toga nasilja, Komisija HOO za skrb o ženama u športu upustila se ovih dana u
jedan načelni korak - prilog Nacionalnoj strategiji za borbu protiv nasilja nad ženama.
Olimp 42
Kako razviti osjećaj za fair-play ?
N
a XVI. kongresu Europskog pokreta fair playa među
našim predstavnicima bila je i Romana Caput Jogunica, koju smo, kao članicu Komisije HOO-a za skrb o
ženama u športu, pitali može li se osjećaj za fair-play
razviti mimo osjećaja opće solidarnosti u društvu i kako
potaknuti taj osjećaj među mladima?
- Prije svega osobnim primjerom, pri tom podrazumijevajući pozitivne primjere, ali i isticanjem negativnih
situacija svih onih koji sudjeluju u odgoju djece i mladeži. Važno je sve sudionike odgojnog procesa educirati: putem roditeljskih sastanaka, stručnih seminara
i radionica, publiciranog obrazovnog materijala prilagođenog potrebama ciljane skupine, ali i uvođenjem
izbornih predmeta o etici u športu i/ili športskoj kulturi
u obrazovni sustav što je praksa u pojedinim europskim
zemljama.
Osim toga, ističe se i problem negativnog utjecaja medija, osobito na djecu i mladež koja su prosječno najveći
N
orveški autor Sigmund Loland, jedan je od svakako
najvećih autoriteta za pitanja moralnosti i fair-playa
u športu. Njegova knjiga “Fair Play in
Sport: A Moral Norm System” (2002.)
predstavlja sukus autorovih promišljanja na teme moralnosti u športu, a
spomenimo da su Lolandovi eseji, koji
su prethodili spomenutoj knjizi, našoj
publici bili dostupni u hrvatskome prijevodu još početkom devedesetih.
Osnovna teza na kojoj Loland gradi
svoje izvode jest da se moralna vrijednost športa nalazi upravo u uravnoteženome odnosu onoga predvidljivoga
i nepredvidljivoga, poštovanja pravila,
konzumenti komunikacijskih
tehnologija. Zasipani smo
senzacionalističkim vijestima
u sklopu kojih su više isticani
negativni aspekti športa - korupcija, namještanje utakmica,
nasilje na športskim borilištima,
iskorištavanja mladih športaša
od strane menadžera i dr.
Od prošle godine napravljen
je iskorak u dijelu da se prestalo organizatore nasilja
na športskim borilištima medijski veličati kao junake.
Posljednjih nekoliko godina napravljeni su pomaci i
na području koje se odnosi na publiciranje atraktivnih
obrazovnih sadržaja i poruka upravo tim modernim tehnologijama.
No, takve su poruke vezane za akcijske planove i projekte, ali strateška rješenja zasad su uglavnom na papiru...
ali slobode igre, odnosa u kojem je,
kaže autor, jedino moguće iskusiti onu
“slatku napetost neizvjesnoga ishoda”
koja po sebi svjedoči o ispravnom pristupu športskom natjecanju.
Iz ovoga bi se dalo zaključiti
kako je šport gotovo idealno poprište
za primjenu ljudskih kvaliteta, tjelesnih
i duhovnih, koje vode moralnoj praksi.
Čovjek bi došao u napast da kaže: potrebno je samo načela koja vladaju u
športskim borilištima preseliti u ostale
socijalne arene, pa da se sasvim približimo ideji zdravoga društva.
Pa ipak, svjesni smo da je dobitak ili
pobjeda, prevelik izazov ne samo za
pojedince, nego i za cijele skupine, a
da bi igrali pošteno. To iz raznih razloga čini da je i u športu dosta prečaca
koji vode prema pobjedi, da se neki
od njih temelje na nasilju, izravnom ili
neizravnom, te da su športske arene
preuzele dosta od onih negativnih
napetosti iz izvanjskoga svijeta koja se
temelje na načelu “prekršimo pravila
prije nego to učini naš konkurent”.
Kad bismo stvar htjeli dići na neku
još općenitiju razinu, na „strukturalne
greške“ kako su ispravno, ali sa zakašnjenjem, primijetili naši biskupi, mogli
bismo zaključiti: izgradnja nekog društva u velikoj mjeri počiva na izgradnji
nadzora vlasti. Još kraće: bez nadzora
43 Olimp
Žene i šport
nema fair playa. Kad govorimo o našoj
situaciji, govorimo nažalost o zajednici
iz koje je u velikoj mjeri nestao osjećaj
solidarnosti i empatije: uđite samo u
tramvaj i pogledajte tko sjedi, a tko
stoji...
Kontrola moći, nadzor nad raspodjelom moći kao jedne od strateških
sirovina društva, jest jedna od stalnih
tema Komisije HOO-a za skrb o ženama u športu. Programsko pitanje koje
Komisija stalno emitira prema svome
okružju glasi: “Koliki je udio žena u
medaljama? Koliki je udio u moći?”.
Jesen je na određeni način bila posvećena ovim temama: 25. studenoga
bio je Međunarodni dan borbe protiv
nasilja nad ženama, a čak šest naših
ministarstava najavljuje zajedničku
akciju na sprječavanju i prevenciji nasilja nad ženama i nasilja u obitelji...
K tome, krajem listopada ove godine
održan je u Pragu kongres i skupština Europskoga pokreta fair playa, na
kojem je sudjelovalo jako hrvatsko
poslanstvo predvođeno Biserkom Perman. I tamo je bilo određenih doticaja s
ovim temama.
Kako bi se javnost senzibilizirala na
nasilje prema ženama, na mnoge od
prikrivenih oblika toga nasilja, Komisija
HOO za skrb o ženama u športu upustila se ovih dana u jedan načelni korak
- prilog Nacionalnoj strategiji za borbu
protiv nasilja nad ženama.
U pripremi toga dokumenta, predsjednica Komisije Morana Paliković
Gruden citirala je Rachel Mayanju,
savjetnicu glavnog tajnika UN-a za
ženska prava: “Bavljenje športom nije
privilegija nego pravo”. U tom kontekstu treba gledati i na nasilje nad
ženama u športu, kao i na borbu protiv
toga nasilja.
Ključne riječi poput prava, pravila,
fair playa, stoga se trebaju usaditi
u živu praksu zajednice prije nego
postanu tek jedna od programatskih
fraza kakvih su pune uši svima. Samo
proglašavanje još jedne u nizu „nultih
tolerancija“ neće spriječiti nove slučajeve poput onih Mraovića ili Zirduma,
ali se zato na strukturne poremećaje
mora reagirati strukturnim protupotezima.
Stvaranje uvjeta u kojima su prava i
pravila jednaka za sve sudionike u igri a ovu igru bismo mogli nazvati životom
zajednice - osnovni su preduvjet fair
playa. 
→ Summary ←
The development of a sense of
solidarity in society is closely
related with the idea of fair
play in sports. Sports, as an
activity that implies equal
opportunities and equal rights
for all participants, should be
the bearer of the idea of fair play
as a necessary precondition for
community activities.
Yet we are often witnesses to
direct or indirect violence in
sports, and it especially often
affects women. Assuming that
doing sports is a right and not
a privilege, the fight against
violence in sports and the
commitment to women’s
presence in sports uses
the same arguments
and has a common
goal.
Fair play
MOO - danas i sutra
Sigurno t
prije svega
N
edavno je predsjednik Međunarodnog olimpijskog
odbora, Jacques Rogge,
govoreći o Igrama u Rio de
Janeiru s dosta ozbiljnosti i prizvukom
brige u glasu spomenuo - sigurnost
Igara. Ne bez razloga. Taj megapolis
sa 6 milijuna stanovnika trenutačno
se nalazi pri vrhu najopasnijih i najnesigurnijih gradova u svijetu!
Svakodnevno u Riju policija rješava stotine slučajeva vezanih uz
nasilje, krađe i u posljednje vrijeme
čak i otvorene, ulične sukobe narko
bandi. U posljednjem takvom, u samo
jednom danu, poginulo je više od 40
osoba, a među njima djeca i slučajni
prolaznici.
Međutim, kao da su i riječi prvog
čovjeka olimpijskoga pokreta te saznanje da se kriminal ne može izbrisati preko noći, nedavno pokrenuli akciju
u kojoj su policijske, ali i vojne snage
krenule u čišćenje otprilike tisuću tzv.
„favela“, dijelova grada gdje vlada siromaštvo i kriminal, a vlast održavaju
organizirani narkokarteli i njihovi gazde, a gdje život ne vrijedi baš mnogo.
Rio će, osim što će 2016. biti
domaćinom Olimpijskih igara, 2 godine ranije ugostiti Svjetsko nogometno
prvenstvo, s finalnom utakmicom u
Riju, pa je akcija koju podržava i predsjednik Brazila, Luiz Inacio da Silva,
logičan put k ljepšem i sigurnijem
Brazilu. Uostalom, baš nedavni uspjesi
na tom istom području sigurnosti u
Južnoafričkoj republici, svojevrstan
Tekst: JURA OZMEC
O sigurnosti se u pripremama za velike športske manifestacije
puno ne priča, detalja nema, a o broju ljudi koji će se o sigurnosti brinuti na bilo kojim Olimpijskim igrama, samo se nagađa. Sigurnosne pripreme za OI u Riju 2016. već sada su u punom jeku.
Olimp 46
su izazov i Brazilu da dokaže kako je
sposoban uspostaviti i održati red u
“svojem dvorištu”. Dugoročnost takve
odluke uopće nije ni upitna niti dvojbena, nego je - poželjna.
Vratimo se Igrama 2016., s adresom
Rio de Janeiro. Jedna od najvažnijih
kvaliteta kandidature Rija bila je
da će veliki dio objekata biti ionako
izgrađen, jer je Rio bio domaćin Panameričkih igara 2007., a ugostit će i
vojnike-sportaše 2011. te biti domaćin Svjetskog nogometnog prvenstva
2014. Ipak, pažljivo je proučen i posebni elaborat kojeg je na posebnoj
sjednici specijalcima MOO-a prezentirao osobno ministar policije. U tom se
dokumentu potanko objašnjava uloga
bivšeg savjetnika za sigurnost bivšeg
gradonačelnika New Yorka Rudyja
Giulianija, sad angažiranog u Riju, te
posebnog državnog Ureda za sigur-
Njemačke, Izraela, Australije, Francuske i Španjolske, a jedan dio obuke
o ponašanju nakon napada terorista
bojnim otrovima, održali su grčkim
kolegama ruski protuteroristički stručnjaci, “školovani” u borbi protiv Čečena.
Na žalost, cilj terorističkih skupina je
samopromocija u krvavim i upečatljivim napadima, većinom na nebranjene
građane. „Blizanci“ u New Yorku, vlak
u Madridu, podzemna u Londonu (i to
samo dan nakon što je London dobio
organizaciju OI), stravične su najave
mogućnosti da se Al Qaida ili bilo koja
slična skupina uključi u napad na olimpijski grad. Cilj bi im bio skretanje pozornosti na sebe i daljnje zastrašivanje
“zapadne civilizacije”.
nost, osnovanog samo zbog uvođenja
reda. U proračunu Igara, koji se kreće
oko 20 milijardi dolara, sasvim sigurno
je uračunata i stavka sigurnost, ali
očito i država i grad dodatno financiraju cijelu ideju.
O sigurnosti se u pripremama
za velike športske manifestacije puno
ne priča, detalja nema, a o broju ljudi
koji će se o sigurnosti brinuti na bilo
kojim Olimpijskim igrama, samo se
nagađa. Terorizam i nasilje nisu novi
pojmovi u olimpijskom rječniku. Od
kad su palestinski teroristi oteli i ubili
izraelske športaše tijekom Igara u
Münchenu 1972., pa do posljednje
demonstracije opasnosti kad je eksplodirala bomba u olimpijskom parku
u Atlanti, mjere sigurnosti uvijek su
prioritet organizatora OI. Kako za
športaše, tako i za turiste, posjetitelje.
U Grčkoj je, uoči OI 2004., okupljena
međunarodna skupina protuterorističkih eksperata-savjetnika, koji su bili
iz Sjedinjenih država, Velike Britanije,
U slučaju Rija loša situacija je i
pojačana vrlo snažnim podzemljem koje kontroliraju
narkokarteli, a kojima baš
nikako u korist ne ide čišćenje određenih siromašnih dijelova grada i vraćanje prava i pravde u njih.
Mogućnost da se lokalni
kriminalci udruže s međunarodnima, najgora je
mora svake policije. Prekinuti moguće kontakte
zato treba što prije, pa ne
čudi čak i izlazak vojske na
ulice Rija.
Dodatni zadatak za svaku zemlju
domaćina jest i ugostiti i odrediti
međusobne odnose s posebnim zaštitarima kakve recimo SAD šalju uz
svoju reprezentaciju. Samo u Grčkoj
2004., State Department je izdvojio
gotovo 3 milijuna dolara za 150 obučenih agenata koji su 3 tjedna čuvali
Amerikance, a na raspolaganju su imali
gotovo sve - od pištolja i bespilotnih
letjelica do oklopnih vozila. U tu cijenu
nije uračunata pomoć satelitske mreže koja je pratila kretanje u znanim
terorističkim središtima dvije godine
prije Igara, niti posebna izvješća CIA-e
koja su slana grčkim kolegama, a niti
uplov više američkih ratnih brodova u
područje Sredozemlja u dane Igara u
Ateni, kao niti cijena nekoliko parkiranih podmornica u blizini grčke obale. A
to su bili samo Amerikanci!
Slične predradnje rade danas zemlje
koje su više nego očito na popisu
velikih terorističkih želja za napadom
na njih ili njihove građane. Ipak, baš
zbog svih ovih saznanja i međusobne
koordinacije kad je terorizam u pitanju,
→ Summary ←
Recently, the president of
the International Olympic
Committee, Jacques Rogge,
speaking about the Games in
Rio de Janeiro with a lot of
seriousness and a touch of worry
in his voice mentioned - the
safety of the Games. Not without
reason. That megalopolis with 6
million inhabitants is currently
at the top of the list of the most
dangerous and most unsafe cities
in the world!
Terrorism and violence are not
new concepts in the Olympic
vocabulary. Since the Palestinian
terrorists kidnapped and killed
Israeli athletes during the Games
in Munich in 1972, to the latest
demonstration of danger when
a bomb exploded in the Olympic
Park in Atlanta, security
measures have always been a
top priority for organizers of
the Olympic Games. Because of
all these findings, and mutual
coordination when it comes
to terrorism, the Olympic
movement is once again among
the leaders that support all such
actions, and initiates them as
well. Of course, not publicly and
not out loud.
That is why the words of concern
and warnings to Brazil, uttered
by the world’s top Olympian,
were said on time and with
intent. After they had been said,
a clean up of Rio began - the
cleaning of the “favelas” and the
establishment of order.
olimpijski pokret je i ponovo među
vodećima koji sve takve akcije podržava, pa i inicira. Dakako, ne javno i ne na
sva zvona.
Upravo zato, rečenice brige i upozorenja Brazilu, izrečene od vodećeg
svjetskog olimpijca, izrečene su na
vrijeme i s namjerom. Baš nakon njih
počelo je veliko pospremanje po Riju,
čišćenje „favela“ i uspostava reda... 
Literatura:
„Washington post“, arhiva 2000.-2009., Internet
Department of State: „The Budget in brief, fiscal
year 2004.“
N. Khassapopoulos: „The Request for NATO“, 2003.
Y. Karaivaz: „The Greek Police scenario for Security“, for „Elefteros Tipos“, 2003.
Osobna arhiva
47 Olimp
Znanost i šport
Strategija
istine
hrvatskog športa
Tekst: MIROSLAV HRŽENJAK
Često spominjana tema,
poglavito u posljednje
vrijeme, jest Strategija
razvoja hrvatskog športa.
Radi se o dokumentu koji
bi trebao predložiti neka
bolja rješenja od postojećih,
osigurati bolji status športa
unutar društva, osigurati
športu veća proračunska i
izvanproračunska sredstva,
poboljšati status športaša
s invaliditetom, povećati
broj građana koji redovito
sudjeluju u programima
rekreativnog vježbanja, itd.
B
aš poput ogledala, šport je
jedna od djelatnosti u kojoj
se reflektira stanje društvene svijesti, ekonomska
snaga zemlje, zdravlje nacije... Jedno
od obilježja humano orijentiranih i
socijalno osviještenih društva jest
veća skrb o svojim žiteljima, što se
očituje, između ostalog, i u kvalitetnijem tretmanu športa kao važnog
faktora očuvanja čovjekovog zdravlja,
odnosno izdašnijeg proračunskog
financiranja športa djece i mladeži,
športaša s invaliditetom, vrhunskih i
perspektivnih športaša, itd.
S druge strane, društva u kojima
prevladava (ili kako se kod nas voli
reći - dominira) drukčiji sustav vrijednosti, razvila su vještinu oblikovanja ogledala u kojem se odražava
iskrivljena slika. Tako, primjerice,
neproporcionalno ulaganje u neke
športove i klubove u odnosu na njihovu kvalitetu i organiziranost u radu
s mladima, medijski senzacionalizam
vezan uz osrednje športske rezultate
u cilju stvaranja osjećaja nacionalnog
ili klupskog ponosa - nerijetko su
obilježja društava s krhkom nacionalnom ekonomijom, nekonkurentnim
tržištem i vrlo diskutabilnim sustavom
vrijednosti.
Iako možda razlika na prvi pogled
i ne izgleda prevelika - i jedni i drugi
ulažu u šport - ona i te kako postoji.
Stvaranje privida strategijom skrivanja istine poznato je i u brojnim drugim sferama svakodnevnog života.
Kao primjer, može poslužiti strategija
potiskivanja strahova i unutarnjeg
Olimp 48
nezadovoljstva. Neke od tih strategija su autodestruktivne, (primjerice,
prekomjerno uživanje hrane, alkohola,
cigareta, uživanje droga), neke su
vrlo skupe (npr. potrošačko sljepilo u
shopping centrima), dok su treće vrlo
štetne za širu društvenu zajednicu
- bolesna želja za vlasti i kontrolom
ljudi i svega ostalog.
Često spominjana tema, poglavito
u posljednje vrijeme, jest Strategija
razvoja hrvatskog športa. Radi se o
dokumentu koji bi trebao predložiti
neka bolja rješenja od postojećih, osigurati bolji status športa unutar društva, osigurati športu veća proračunska
i izvanproračunska sredstva, poboljšati status športaša s invaliditetom,
povećati broj građana koji redovito
sudjeluju u programima rekreativnog
vježbanja, itd. Ne gubeći vrijeme na
pitanja tipa, „Što se to novo dogodilo
u načinu razmišljanja ili znanstvenim
spoznajama, a što bi moglo ponuditi
spasonosno rješenje?“, valja ponuditi
rješenje. A to je - prihvaćanje istine.
Kaže se da istina liječi. Bolesnik
koji istini pogleda u oči, prihvati svoju
bolest, između ostalog i psihičku,
te ode kod liječnika, povećava sebi
izglede za dug i zdrav život. Negiranje istine i izbjegavanje traženja
pomoći, putovi su koji vode u sasvim
suprotnom smjeru. Slično je i u športu.
Koje su to športske istine kojima bi
se trebala baviti nacionalna športska
strategija?
Naravno, mnogo je toga istinito
u samim činjenicama športa. Činjenična su pravila nogometne igre, dimenzije košarkaškog igrališta, težina teniske loptice ili oblik reketa za stolni
tenis. Međutim, istine ili činjenice koje
su prijeko potrebne za izradu Strategije hrvatskog športa mogu se podijeliti
u nekoliko smjerova.
S jedne strane, to su istraživanja
koja su provedena od Svjetske zdravstvene organizacije i drugih znanstvenih institucija, a tiču se zdravstvenih
koristi tjelesne aktivnosti i športa za
čovjekovo zdravlje. Naime - u odnosu
na dob, inicijalno stanje zdravlja i
razinu motoričkih i funkcionalnih sposobnosti - porastom intenziteta športske aktivnosti, rastu pozitivni učinci
za čovjekovo zdravlje. Na određenoj
razini intenziteta postiže se optimum,
da bi daljnjim porastom intenziteta,
krivulja utjecaja vježbanja na čovjekovo zdravlje promijenila smjer, te bi
utjecaj na čovjekovo zdravlje postao
štetan.
Što to točno znači? Ako nam je cilj
putem športa (barem onog dijela za
koji sredstva izdvajamo iz proračuna), pozitivno utjecati na zdravlje
populacije, ulagat ćemo u šport djece
i mladeži, te u seniorski šport do
razine profesionalizma. Ulaganje u
profesionalni šport više nije ulaganje
49 Olimp
Znanost i šport
u zdravlje nacije, iako i takvo ulaganje
ima svoje vrijednosti, a one se očituju
kroz promociju grada i države, razvoj
tržišta profesionalnog športa i veće
zapošljavanje u tom sektoru, te brojne
druge vrijednosti.
Jedno i drugo ulaganje ima svoje
prednosti, ali, istina je da je proračunsko ulaganje u segment športa djece
i mladeži ulaganje u zdravlje, dok
proračunsko ulaganje u profesionalni
šport proizvodi neke druge rezultate.
Drugi smjer u traženju istina u športu ne polazi iz antropoloških istraživanja, već iz ekonomskih. Dakle, analizom troškova bavljenja športom u
odnosu na konkretni šport, razinu
kvalitete i dob, utvrđeno je da je udio
proračunskog financiranja u ukupnim
troškovima bavljenja športom (dakako
onim amaterskim), za većinu športova negdje između 30 i 35%. Ostatak
sredstava snose roditelji i športski
klubovi kroz različite načine koji nerijetko nalikuju alkemiji.
S druge strane, međunarodno
tržište profesionalnog športa funkcionira po principima tržišne ekonomije,
gdje su športska natjecanja ujedno i
natjecanja u financijskoj moći. Takva
natjecanja podsjećaju na socijalna
natjecanja očajnika koji u želji da
zauzmu status u nekoj elitističkoj
društvenog grupi uporno izlaze po
skupim restoranima, na kredit kupuju
skupocjene automobile, odjeću i sl.,
iako njihova primanja takav način
života ne mogu pratiti. Koliko dugo
takvo natjecanje traje i kakav je ishod,
dobro nam je poznato iz svakodnevnog života...
Bez obzira, radi li se o državnom ili
tržišnom profesionalizmu, parametri
uspjeha profesionalnog športa su
ekonomska snaga neke zemlje, razvijenost tržišta, interes domaćih tvrtki,
bruto društveni proizvod, itd. Istina
koja proizlazi iz ovakvih analiza, a
vezana je za proračunske mogućnosti
države ili grada jest sljedeća: sredstva
proračuna nisu dostatna za financiranje profesionalnog i amaterskog športa u mjeri da i jedan i drugi segment
budu adekvatno pokriveni.
Treba li se odreći amaterskog športa u korist profesionalnog ili obrnuto?
Treba li sufinancirati klubove amaterskog športa u svim kategorijama, a
klubove profesionalnog športa samo
do razine seniora, te seniore-profesionalce tretirati kao tržišnu umjesto
javnu potrebu. I jedno i drugo i opet je
stvar prioriteta buduće strategije. Ne
ulazeći u to što je, i koliko, od ovih rješenja ispravno, odluku o davanju prioriteta treba potkrijepiti činjenicama.
Istina o stvarnim troškovima
pojedinih športskih klubova i selekcija
može se i sakriti, te napraviti kriterije
koji obuhvaćaju i jedan i drugi segment športa. U tom slučaju, morat
ćemo se suočiti s jednom drugom
istinom, a ona proizlazi iz broja nezaposlenih građana u Hrvatskoj i razine
društveno-ekonomske moći. Ukoliko
će i dalje većinski teret troškova
bavljenja športom djece i mladeži u
Hrvatskoj snositi roditelji, teško je
očekivati značajnije uključivanje djece
i mladih u šport, duže zadržavanje
djece u športu, kvalitetniji stručni rad,
veći broj športskih objekata i tomu
slično. Šport bi tada mogao postati
privilegijom društvene elite.
Nadalje, nositelji buduće strategije morat će se suočiti s još nizom
drugih istina. Neke od njih vezane su
uz sufinanciranje športskih priredbi
- svjetska prvenstva, međunarodni
turniri i druga natjecanja koja se organiziraju u Zagrebu i Hrvatskoj - koja se
u većem dijelu pokrivaju iz proračuna.
Treba li prioritet dati jeftinijim natjecanjima na kojima nastupaju domaći
Olimp 50
športaši i stječu vrijedna natjecateljska iskustva ili treba inzistirati na
daleko skupljim natjecanjima gdje s
vremena na vrijeme nastupi nekoliko
hrvatskih športaša? Ili se pak treba
orijentirati na organizaciju turnira
gdje hrvatski športaši postižu izvrsne
rezultate, ali se dugovi nakon tih natjecanja saniraju godinama?
Kritika vrhunskog športskog događaja podsjeća na kritiku najsuvremenijeg i tehnološki
najrazvijenijeg automobila: auto doista vrijedi
svakog uloženog eura,
ali, pitanje je tko takvu
kupnju može osigurati.
Možda će cost-benefit
analiza uloženih sredstava i dobivenih ekonomskih i društvenih
vrijednosti biti putokaz
za utvrđivanje prioriteta.
kaže“ odnosno na tekovinama vremena od prije pedeset godina, a ne na
esencijalnim istinama, znanstvenim
spoznajama i zdravoj logici, ne može
značajnije doprinijeti poboljšanju neke
djelatnosti usprkos besprijekornoj retorici, trenutnom društvenom statusu
i ozbiljnim izrazima lica stručnjaka koji
ostavljaju dojam ljudi znanja i vizije.
Iskrena dobronamjernost i motiviranost za unaprjeđenje neke djelatnosti
Nadalje, zanimljive
istine možda će se čuti
oko poticanja i financiranja nekih športova
društvenih elita, ali i
Analizom troškova bavljenja športom
športova koji se uklapau odnosu na konkretni šport, razinu
ju u sliku Hrvatske kao
kvalitete i dob, utvrđeno je da je udio
zemlje uz more, zemlje
brojnih nacionalnih
proračunskog financiranja u ukupnim
parkova, zemlje kojoj
turizam, prirodne ljepo- troškovima bavljenja športom (dakako
te i ugodna klima pred- onim amaterskim) za većinu športova
stavljaju važne adute
negdje između 30 i 35%. Ostatak
gospodarskog razvoja.
sredstava snose roditelji i športski
Relativno mali broj
znanstvenih istraživanja klubovi kroz različite načine koji
na temu društvenih i
nerijetko nalikuju alkemiji.
ekonomskih vrijednosti
športa u Hrvatskoj, te
ili društva u cjelini te prihvaćanje
šarenilo različitih interpretacija športistine ma kakva ona bila - mogli bi biti
skih istina, pred autore buduće straputokaz za uspjeh. Možda spomenute
tegije športa stavlja veliku odgovorkategorije nije lako definirati kroz
nost. Da stvar bude još ozbiljnija, za
retoriku fiskalne politike ili rječnikom
donošenje nove strategije potrebni su
birokratskih fraza, ali uspjeh koji iz
precizniji okviri koji pozicioniraju šport
njih proizlazi mogao bi biti predmet
kao djelatnost od posebnog interesa
brojnih budućih znanstvenih eksperza društvo, a koji su, ili bi trebali biti,
tiza. 
dio opće nacionalne strategije.
Na kraju, osnovna stvar koju bi treLiteratura:
1. Bartoluci, M. i Škorić, S. (2009). Menadžment u
balo promijeniti, a koja bi trebala biti
sportu. Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta
temelj, ne samo za izradu nacionalne
u Zagrebu
strategije športa, već i za izradu na2. Mišigoj-Duraković, M i sur. (1999). Tjelesno
cionalne strategije izlaska iz krize, ili
vježbanje i zdravlje. Zagreb: FFK
strategije nekih drugih djelatnosti,
3. Zeldin, T. (2005). Intimna povijest čovječanstva.
Zagreb: Biblioteka Ambrozija
jest način razmišljanja.
4. World Health Organization (2003). Health and
Način razmišljanja koji se temelji
Development Through Physical
na filozofiji „veži konja gdje ti gazda
Activiti and Sport
→ Summary ←
The connection between sport
and society is reflected through
a series of manifestations.
Therefore the starting points
for drafting the future national
strategy of sports in Croatia
are closely related to the
general situation in society, the
economic standard of living of
the citizens, the development
and competitive strength of the
market, etc.
Compared to the previous
strategies that were more or less
successful, the future strategy
should have its foothold not
only in scientific and technical
knowledge, but also in the
acceptance of some truths and
facts, for which there is a risk
that they are in conflict with the
interests of certain social and
sports structures.
This mostly relates to the
relationship of intensity and
frequency of doing sports and its
impact on human health. While
the optimal intensity of regular
training has numerous benefits
for human health, training on
the verge of human endurance,
which is characteristic for
professional sports, has
completely opposite effects.
Furthermore, analysis of the
specific cost of doing a particular
sport, in relation to age and
level of quality indicates that
only 30-35% of total costs are
covered from the budget, while
the remaining funds must be
paid both by the parents from
the household budget and the
clubs through sponsorships.
Will the future strategy of
sports, in the part concerning
the budget funding give
priority to a few sports clubs
and sporting events and leave
most of the sports to the fate
of self-financing or will it
insist that the priority is given
to as many sports categories
as possible (children, young
disabled athletes, top amateur
athletes…), only time will tell.
51 Olimp
30
50
45
40
Djeca i35
šport
55
P
5
10
15
20
25
30
35
40
45
50
55
60
S.O.S.
za pretilu djecu
Tekst: VITOMIR SPASOVIĆ
Pretila djeca najčešće izbjegavaju svaku aktivnost, zato i jesu
u tom statusu prekomjerne težine. A zbog tog viška kilograma,
nemaju dovoljno spretnosti i brzine potrebne za uspješnost
u nekom športu, pa gube samopouzdanje i interes za daljnji
rad. Takvu djecu potrebno je dodatno motivirati, ohrabriti
ih i usmjeriti u športove gdje ta njihova veća tjelesna masa
može biti prednost, primjerice - bacanje kugle, kladiva, diska,
hrvanje, judo ili pak momčadski šport poput vaterpola...
Olimp 52
rateći medije, svako ćete
malo primijetiti informaciju
o ekstremnim povećanjima
pretilosti kod djece u Hrvatskoj. Naslovi u novinama gotovo su
alarmantni: „U četiri godine utrostručen broj predebelih dječaka“. Stručnim analizama školskih dispanzera
utvrđeno je da je postotak djece s
prekomjernom težinom u posljednjih
desetak godina narastao s 10 na 25
posto.
I nije to sve - debljina se javlja u
sve ranijoj dobi. Prvi sistematski pregledi vrtićke djece predškolske dobi
pokazuju da je 20 posto dječaka debelo, djevojčica nešto manje. Najveće
oscilacije u debljini pokazale su se
među dječacima koji žive na selu: prije
četiri godine debelo ih je bilo tek 8,5
a danas čak 31,7 posto! Razlog tomu
vidljiv je u manjku sadržaja na selu,
poput športskih klubova i terena, a
sam rad u klasičnom, tradicionalnom
smislu smanjio se - zamijenila ga je
mehanizacija, a s time se smanjila i
uključenost djece u aktivnosti oko
zemlje.
Neke stvari se ipak nisu promijenile:
prehrambene navike ostale su iste, jer
na ovim prostorima uvijek se dobro
jelo. Hrana je davala snagu toliko potrebnu za težak i svakodnevan rad na
selu. Kako su se tjelesne aktivnosti i
kretanje bitno smanjile u modernom
načinu života, došlo je do razlike u
potrošnji kalorija.
Djeca danas nemaju potrebe
izlaziti iz kuće (lakše se igrati ili baviti
športom na računalu nego u živo), a
virtualni svijet sa svojim mogućnostima je sve zanimljiviji i zarazniji. Osim
toga, roditeljima, u većini slučajeva, to
odgovara - sigurniji su da im je dijete
u kući, pod kontrolom, nego da negdje
luta, a i ne gnjavi previše, u tišini se
lijepo zabavlja...
K tome, većina roditelja na usmeno
upozorenje da im dijete ima prekomjernu težinu, reagira vrlo negativno;
uvredljivo pružaju otpor i negoduju.
Jednostavno ne vjeruju ako im kažete
da im je dijete predebelo, čak nezainteresirano reagiraju i na upozorenja o
kardiovaskularnim rizicima. Ukratko,
takvi savjeti jednostavno ih ne zanimaju.
Pretila djeca često su izložena ismijavanju i ruganju, što dodatno otežava
njihovu situaciju; kao da su u začaranom krugu iz kojeg nema izlaza. Kako
60
0
bi se svega toga riješili potrebna im
je potpuna promjena načina života
ili prilagodba novonastalim uvjetima.
Naravno da djeca to ne znaju sama
napraviti, treba ih upozoriti i uputiti
na važnost fizičke aktivnosti. Nekada
su se djeca igrala kroz šport, svaki
travnjak između dvije zgrade ili školska igrališta bila su zatrpana djecom
koja trče za loptom...
Tu ni školski program tjelesnog
i zdravstvenog odgoja ne može puno
pomoći.U tom segmentu obrazovanje
je zastarjelo, neefikasno i formalno,
iako je, na prvi pogled, satnica tjelesnog odgoja u nižim razredima zadovoljavajuća. Ali to je samo na prvi pogled, jer već na drugi vidi se da nastavu tjelesnog ne vode stručne osobe
profesori kineziologije, ne postoje ni
adekvatni uvjeti, športske dvorane, pa
ako je lijepog vremena najveći domet
je igra graničara gdje se dvije ekipe
međusobno gađaju loptom. Ova vesela i motorički korisna igrica uslijed
stalnog ponavljanja stvara naviku da
djeca u višim razredima prilikom igranja rukometa zbog navike ne pokušavaju pogoditi gol, već cijelo vrijeme
gađaju golmana...
O nekom stručnom promatranju pretilih (ali i nadarenih!) učenika te njihovom usmjeravanju u pojedine športove i športske klubove gotovo da i ne
možemo govoriti. A treba naglasiti da
upravo u toj dobi valja uključiti djecu
u šport. I ono još važnije - ako se u
tom razdoblju ne uključe, kasnije će to
biti puno teže. Športski klubovi jednostavno primaju nove generacije prema
dobi (ovisno o početcima u pojedinim
športovima), a kasnija uključivanja su
jako teška zbog razlika u usvojenom
znanju te mogućeg remećenja klupskog i organizacijskog pogona. Nitko
ne govori da je to ispravno i da treba
ostaviti prostor za sve one koji žele
biti aktivni bez obzira na godine, ali u
praksi to je jednostavno tako.
Što nam je za raditi?
Osim alarmantnih medijskih naslova, te analiza i utvrđivanja
rasta negativnih socioloških
pojava kod djece i sveopćeg čuđenja kako se
to dogodilo, stvarni
programi u smislu
rješavanja nastale
situacije s konkretnim činjenicama su
minimalni ili ih gotovo nema. Ostaju
samo borbeni naslovi tipa „Športom
protiv droge, dijabetesa, alkohola,
nasilničkog ponašanja i svih zala ovog
svijeta“. Ti naši borbeni usklici mogu
nam samo privremeno smiriti svijest
do novih mjerenja o povećanju negativnosti.
Potrebno je krenuti od početka, od
predškolske i rane školske dobi, razdoblja kada športski klubovi regrutiraju
djecu u svoje redove. Da izbor športa
ne bi bio čista slučajnost te stoga
i velika mogućnost krivog odabira,
djecu i roditelje potrebno je dodatno
motivirati i educirati kako bi upoznali
većinu športova. Na taj način, pružajući djeci što praktične što teoretske
informacije, omogućit ćemo im da i
sama što kvalitetnije sudjeluju u odabiru onih športskih aktivnosti koje im
se najviše sviđaju i unutar kojih će se
najbolje zabaviti. Ta njihova percepcija je bitna jer šport nije lagan, pa ako
još trenirate nešto što vam nije zabavno, ta karijera bit će vrlo kratka.
A osnovni motiv trebao bi biti - kako
se nerijetko kaže „Bavljenje športom
od rane mladosti do kasne starosti - u
svrhu zdravlja.
Posebna su priča pretila djeca.
Ona najčešće izbjegavaju svaku aktivnost, zato i jesu u tom statusu prekomjerne težine. Zatim, zbog prekomjerne težine nemaju dovoljno spretnosti
i brzine potrebne za uspješnost u
nekom športu, gube samopouzdanje i
interes za daljnji rad.
Takvu djecu potrebno je dodatno
motivirati, ohrabriti ih i usmjeriti u
športove gdje ta njihova veća tjelesna
masa može biti prednost, primjerice
- bacanje kugle, kladiva, diska, hrvanje, judo ili momčadski šport poput
vaterpola...
U tim športovima kroz redovni
strukturirani trening dolazi do transformacije u kvalitetnu mišićnu masu
koja je dominantna za uspješnost i
postizanje rezultata. Prvi rezultati povećavat će samopouzdanje djece, njihovu
važnost unutar svog
društva te ih dodatno
motivirati na daljnji
rad. To sve skupa
baca potpuno novu
sliku na psihomotorički razvoj djece, te
njihov status i odnos
u društvu... 
→ Summary ←
In order for the choice not be
pure coincidence and therefore
a strong possibility of heading
in the wrong direction, children
and parents need to be further
motivated and educated in order
to familiarize themselves with
most sports. In this way, by
providing children with as much
information as possible (both
practical and theoretical), we
will enable them to participate in
quality selection of those sports
activities they like the most and
through which they will have the
most fun.
That perception of theirs is
important because sports are
not easy to do, so if you’re also
training something that is not
fun, that sport’s career will not
last very long. The main motive
should be, as they say “to do
sports from early youth to the
later years”, and for your health.
Obese children are a special case.
They usually avoid any sort of
activity which is why they are
overweight. Then, due to their
excessive weight, they do not
have enough skill and speed
required to be successful at some
sport, they lose their confidence
and interest in further dealings.
Such children need to be further
motivated and encouraged and
directed towards those sports
where larger body mass may be
an advantage (shot put, hammer
throw, discus throw, wrestling,
judo, etc.). Through those sports,
with regular structured training,
the transformation of quality
muscle mass occurs, which is
dominant for performance and
achieving results
53 Olimp
Društvo i šport
Športske
stipendije
Tekst: GORAN VOJKOVIĆ
Klasičan američki sustav velikog
broja športskih stipendija
teško da bi bio razumljiv i
primjenjiv u Hrvatskoj. No,
ako sustav financiranja našeg
visokog školstva krene prema
povezivanju iznosa financiranja
i broja upisanih studenata, a
sutra, nakon ulaska u Europsku
uniju, budu u većem broju
dolazili strani studenti - lako je
moguće da se poneko sveučilište
sjeti stipendiranja kvalitetnih
mladih športaša. Svakako bolje
(i pametnije) nego ulagati u
klasične promidžbene kampanje.
J
edna od posebnosti obrazovnog
sustava Sjedinjenih Američkih
Država je iznimno razvijen sustav
športskih stipendija. U Americi postoji privatno i javno visoko školstvo, no
niti javno nije potpuno besplatno - za
studentske dane svoje djece ponekad se
štedi i od njihova rođenja: neki prodaju
kakvu imovinu, neki se i zadužuju, što
u ovo doba visokih kamata dovodi do
enormnih dugova prije ikakvog početka
radne karijere. Nedavno je pokrenuta
internetska stranica gdje studenti objavljuju svoje fotografije uz visinu duga za
troškove studija - studenti onih duljih,
medicinskih smjerova, znaju imati i više
od 200.000 dolara „minusa“ pred kraj
školovanja…
Međutim, ako potencijalni student
dobro igra američki nogomet, bejzbol,
vesla ili se uspješno bavi nekim drugim
športom - tu je mogućnost športske
stipendije (Amerikanci koriste frazu
„athletic scholarship“), koja ne samo da
će pokriti dio ili cijelu cijenu školovanja,
već će kod onih lukrativnijih športova
biti i veća od troškova studija, tako da će
uspješan športaš samo formalno imati
status studenta-amatera.
Prema definiciji, športske
stipendije su oblik stipendija
za pohađanje visokoškolskih ustanova koje pojedinci dobivaju primarno
temeljem svojih športskih sposobnosti. Iako
postoje u većem broju
zemalja, primarno se
vezuju za SAD.
O važnosti športskih stipendija u SADu, zorno govori činjenica kako u pitanju
nije samostalna djelatnost visokoškolskih institucija i potencijalnih sponzora,
već pravno i organizacijski iznimno
regulirano područje, za koje je primarno
nadležna poluprofesionalna National
Collegiate Athletic Association (NCAA), a
postoji i nekoliko drugih, manjih krovnih
udruga.
Unutar same NCAA, kako bi se
omogućila ravnopravnost između članica
bitno različite kadrovske i financijske
snage, sustav je podijeljen u Division I, II
i III. Najbogatiji i najjači se nalaze unutar
Division I, gdje postoji veći broj punih
stipendija. Mnogi su unutar Divison II,
gdje među gotovo 100.000 mladih športaša samo nekolicina ima pune stipendije, dok ostali najčešće primaju neki oblik
djelomične stipendije ili slične potpore.
Ostali su u Division III. Napominjemo
kako unutar SAD nije neobično da student prima potporu s više mjesta, tako
da su djelomične stipendije vrlo česte.
Svakako je zanimljivo pitanje koji je
razlog ovako složene i bogate športske
aktivnosti i zašto je ona tako usko vezana za Sjedinjene Američke Države.
Prvi razlog je svakako činjenica da se
školovanje u SAD-u u pravilu plaća. Sveučilišta je puno (SAD danas imaju preko
300 milijuna stanovnika), Amerikanci se
općenito za boljim lako sele i studente
treba privući.
A kako knjige i dugotrajno sjedenje u
knjižnici nigdje nisu dobar marketinški
materijal - športski uspjeh sveučilišta,
poznate momčadi, jaki športaši-pojedinci, sve to može biti odlična promidžba za
privlačenje novih studenata. Slično kako
se u formuli 1 najviše reklamiraju oni
koji radi specifičnosti svog proizvoda ne
koriste klasične promidžbene kanale…
Drugi razlog može biti iznimna
važnost povezanosti studenata. Kolege
koji zajedno studiraju često kasnije
postaju poslovni partneri, američko
studiranje je vezano za razne oblike
studentskih umreženja, iznimno bitnih
u suvremenom poslovanju, a športsko
povezivanje svakako može tu uvelike
pomoći.
Na kraju, za razliku od nas, američki
način studiranja je u puno većoj mjeri
integriran i gleda se na cjeloviti razvoj
mlade ličnosti. Primjerice, budući inženjeri obvezno moraju upisati poneki
društveni predmet, kao bi stekli cjelovitu
sliku društva. Tako imamo cijele grupe
informatičara koji uredno slušaju sociologiju ili povijest umjetnosti. U sustavu
koji gradi takav stav o cjelovitom odgoju, šport svakako zauzima važno mjesto:
iz razloga zdravlja, ali i iz razloga izgradnje momčadskog rada i natjecateljskog
duha - nečeg na što su Amerikanci jako
ponosni i u čemu su iznimno uspješni.
Općenito, Sveučilište kojemu je šport
i športski uspjeh neodvojivo vezan s
akademskim, u kojemu se gradi
zajedništvo, povezuje fizičko i umno, i kroz šport
razvijaju socijalne
vještine neophodne u kasnijem životu, jednostavno će biti uspješnije
u izgradnji svojih studenata
u buduće stručnjake.
U Americi su se vodile i vode
rasprave oko športskih stipendija. Kritičari navode kako je oksimoron činjenica da fizički
talentirana osoba temeljem uspjeha u
fizičkim aktivnostima dobiva potporu u
studiranju. Također, kritizira se kako su
neke stipendije puno bliže „plaći“, nego
„stipendiji“.
S druge strane, osobe koje podržavaju
ovakav sustav navode kako su mnoga
istraživanja pokazala kako većinu klasičnih akademskih stipendija dobivaju
učenici koji pripadaju obiteljima više
srednje ili visoke klase, jer takve obitelji
više truda ulažu u postizanje dobrih
školskih rezultata svoje djece (tako je
praktično svugdje, pa i u Hrvatskoj).
Športske stipendije su stoga
jedan od načina na koji mladi iz siromašnijih obitelji, često pripadnici američkih
manjina, mogu steći vrhunsku edukaciju.
Jer, športska stipendija ne znači samo
baviti se športom, već i redovito polagati ispite. Športaši imaju na američkim
sveučilištima niz povlastica, no od njih
se očekuje i primjerena akademska
aktivnost.
Klasičan američki sustav velikog broja
športskih stipendija teško da bi bio razumljiv i primjenjiv u državi poput Hrvatske. No, ako sustav financiranja našeg
visokog školstva krene prema povezivanju iznosa financiranja i broja upisanih
studenata, a sutra nakon ulaska u Europsku uniju budu u većem broju dolazili
strani studenti - lako je moguće da se
poneko sveučilište sjeti stipendiranja kvalitetnih mladih
športaša. Svakako bolje (i pametnije) nego ulagati u klasične promidžbene kampanje! 
→ Summary ←
Athletic scholarships (the U.S. uses
the phrase “athletic scholarship”)
as a form of scholarship to
attend institutions of higher
education that individuals receive
primarily on the basis of their
sporting abilities. The theme of
this article are the basics of the
sports scholarship and why these
relatively numerous scholarships
are primarily linked to the higher
education model of the United
States.
The classic American system
of a large number of athletic
scholarships would be hard to
comprehend and apply in a
country such as Croatia. However,
if our system of financing higher
education moves towards linking
the amount of funding and the
number of enrolled students
and tomorrow after joining the
European Union foreign students
start enrolling in large numbers
- it is quite possible that some
universities may remember to
offer scholarships to young quality
athletes. It is certainly better
(and smarter) than investing in
traditional marketing campaigns!
55 Olimp
Šport i međunarodne integracije
Šport
u Vijeću Europe
Tekst: SAŠA CERAJ
U Vijeću Europe šport je dio međunarodnog programa
već više od 30 godina te predstavlja jednu od najvećih,
ako ne i najveću organiziranu aktivnost na području
akcija nevladinih organizacija u Europi.
L
ondonskim ugovorom prije
više od šest desetljeća (točnije 5. svibnja 1949.) usuglašenim između 10 država (Belgija,
Danska, Francuska, Irska, Italija,
Luksemburg, Nizozemska, Norveška,
Švedska i Velika Britanija) i šest utemeljitelja - Churchilla (premijera Velike Britanije), Adenauera (kancelara i
ministra vanjskih poslova Njemačke)
Schumana (ministra vanjskih poslova
Francuske) Spaaka (premijera i ministra vanjskih poslova Belgije), Gasparija (premijera Italije) i Bevina (državnog tajnika ministarstva vanjskih
poslova Velike Britanije) - službeno je
utemeljeno Vijeće Europe (Council of
Europe).
Određivanje Strasbourga, grada
smještenog na francusko-njemačkoj
granici, sjedištem ove međunarodne organizacije nikako nije slučajno
- upravo je tim činom poslana snažna
poruka jedinstva i njegovanja potpuno
novih odnosa između Francuske i Njemačke koji su prečesto bili i više nego
turbulentni. U prilog tome govori i
izgradnja Mimrama - mosta za pješake
koji povezuje dvije spomenute države,
a kojega je moguće prijeći bez graničnih provjera...
Danas Vijeće Europe okuplja 47
zemalja članica čiji se teritoriji nalaze
na gotovo cijelom prostoru Europe s
ciljem razvitka demokratskih načela
temeljenih na Europskoj konvenciji,
vladavini prava te zaštiti ljudskih prava što je i dodatno istaknuto u cilju
Olimp 56
djelovanja ove međunarodne organizacije.
Uz naznaku kako se Vijeće Europe
nikako ne smije pomiješati s Europskim vijećem (The European Council)
- tijelom Europske unije odgovornog
za definiranje političkih smjernica i
prioriteta Unije - dotaknut ćemo se
i simbola Vijeća Europe. Europska
zastava i himna identični su onima
Europske unije, ali važno je istaknuti
kako ih je Vijeće Europe usvojilo prije
Unije te su ovi simboli naknadno postali i simboli Europske unije.
Zaštita ljudskih prava, demokracije
i vladavine prava, ali i promicanje
europskog kulturnog identiteta,
pronalaženje zajedničkih rješenja za
izazove s kojima se susreće europsko
društvo te učvršćivanje demokratske
stabilnosti u Europi pružanjem potpore njezinim političkim, zakonodavnim
i ustavnim reformama - predstavljaju
jasne ciljeve Vijeća Europe i njegovu
odlučnost na tome planu.
Poticanjem ovih temeljnih vrijednosti što tvore osnovicu svakog tole-
rantnog i civiliziranog društva, Vijeće
Europe, izravno utječe na europsku
stabilnost, ekonomski rast i socijalnu interakciju građana. Tijela Vijeće
Europe čine: Odbor ministara, Parlamentarna skupština, Kongres lokalnih
i regionalnih vlasti, Europski sud za
ljudska prava, Povjerenik za ljudska
prava, Konferencija međunarodnih
nevladinih organizacija, Glavni tajnik,
Zamjenik glavnog tajnika i Tajništvo.
Proračun Vijeća Europe za 2010.
godinu bio je 218 milijuna eura, a
službeni jezici su engleski i francuski,
dok su radni jezici njemački, talijanski
i ruski.
U Vijeću Europe šport je dio
međunarodnog programa već više
od 30 godina te predstavlja jednu
od najvećih, ako ne i najveću organiziranu aktivnost na području akcija
nevladinih organizacija u Europi. Vrlo
važnu ulogu u Vijeću Europe odigrao
je Odbor za razvoj športa - Committee
for the Development of Sport (CDDS)
- osnovan 1977. godine sa željom
okupljanja zemalja potpisnica Europske konvencije o kulturi u zajedničkom djelovanju na športskom planu.
Jedna od važnih zadaća CDDS-a je
prihvaćanje i implementacija zaključaka s Europskih konferencija ministara
odgovornih za šport (ESMC – European
Sports Minister Conference). Odlukom
od 15. prosinca 2005. godine ukinut
je Odbor za razvoj športa i zamijenjen
je novim tijelom - Odborom stručnjaka
za dogovor o športu, CAHAS - Ad hoc
Committee for the Agreement on
Sport - koji je preuzeo obveze CDDS-a.
CAHAS se sastoji od predsjednika i
potpredsjednika CDDS-a, predsjednika
T-DO grupa, predsjednika Europske
konvencije protiv nasilja na športskim
borilištima (T-RV) i ostalih članova
CDDS-a izabranih u ožujku 2005. godine. Na polju antidopinške politike,
Vijeće Europe intenzivno se zalaže
za fer i čisti šport putem djelovanja
svojih tijela poput Monitoring grupe
(T-DO) koja je zadužena za praćenje,
provedbu i planiranje protudopinške
politike. Glavni zadatak Monitoring
grupe je nadgledanje provedbe Konvencije protiv dopinga u športu te
organizacija savjetodavnih i inspekcijskih posjeta. Na temelju Konvencije,
Monitoring grupa svake godine objavljuje Listu zabranjenih sredstava, supstanci i metoda kao odgovor na sve
razvijenije tehnike i metode dopinga
u športu.
Programski prioriteti Vijeća Europe
u cilju razvoja športa u europskim zemlja i šire, temelje se na kvalitetnim
programima poput: Good governance
in sport, Physical education, Woman
in sport, Sport ministres conferences i
Sport cooperation in enlarged Europe.
U cilju daljnje demokratizacije športskog pokreta, osiguranja veće solidarnosti i pomoći novim zemljama članicama, Vijeće Europe je 1991. godine
predstavilo Sprint - Sports Reform,
Innovation and Training program,
kako bi olakšalo pravnu reformu,
promoviralo šport za sve, omogućilo
savezima i klubovima brzu adaptaciju
prema tržišnoj ekonomiji i razvoj lokalne uprave i samouprave.
U prvoj grupi zemalja koje su primile pomoć Vijeća Europe nalazile su se
Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka.
U drugoj grupi bili su Slovenija, Hrvatska, Estonija, Latvija i Litva, a u
trećoj Albanija, Armenija, Azarbejđan,
Bjelorusija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Srbija, Crna Gora, Makedonija
i Ukrajina.
The Ballons Ruges športski je program Vijeća Europe za izbjeglu djecu.
Ideja ovog programa je približiti šport,
obrazovanje i zabavu djeci koja su
zbog razaranja izbjegla u druge države. Ovaj program temelji se na vrijednostima poput fair-playa, suradnji,
poštivanju i učenju dijeljenja među
mladim ljudima, a posebno izbjeglicama.
Program sadrži razne športsko-zabavne aktivnosti i druge oblike treninga u obliku neformalno obrazovnog pristupa, kako bi se na taj način
osigurala neposrednost u pristupu i
pobudio interes kod djece.
Posebnu važnost pridaje se razvoju
timskog rada, sudjelovanju, solidarnosti, toleranciji i međusobnom uvažavanju u multikulturalnom okruženju. Uz
još veliki broj drugih projekata i pravnih smjernica, Vijeće Europe aktivno
se zalaže za šport te predstavlja prepoznatljivi čimbenik na športskome
planu Europe..
Literatura:
Councile of Europe (1994), The Councile of
Europes Work on Sport 1992. – 1993. Volume I
Strasbourg.
Council of Europe: Aktivnosti i postignuća
(1949-1999). Zagreb: Diplomatska akademija Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske.
→ Summary ←
The development of sports and the
evolution of athletic awareness
of European citizens, is not only
the result of the transformation
of social trends;
sport today
creates new
trends, initiatives
and ideas and
thereby influences
and contributes
to the overall
development of
consciousness and
society as a whole.
However the
many problems
of today’s Europe
have made an
impact on sport as well. Large
social disparities between the
rich and developed countries and
the poor and underdeveloped
countries of the European
continent, as well as different
cultural and racial inequalities
still represent a barrier for further
development.
It is therefore necessary to
reinforce the initiative of the
Member States of the Council of
Europe in this field, so that they
themselves would by means of
their strength and contribution
create the conditions for solving
these problems. The Council of
Europe with its strong influence
and active role in the field of
European sports represents an
important factor that greatly
contributes to the achievement of
the mentioned goals.
Walke, G. (1994). The Councile of Europe and
Sport. In: Winckelmann, J. (Ed.), Eine Aufsatzsammlung, Hamburg.
57 Olimp
Šport na Internetu
O
internetskim stranicama
Međunarodnog udruženja
atletskih sav eza (iaaf.org)
brine se oko 100 ljudi, što
je zavidan broj i za redakciju dnevnih
novina. Svaki od 13 odjela IAAF-a ima
osobu za vezu koja na dnevnoj bazi
kontaktira s troje glavnih urednika,
a oni pak s dopisničkom mrežom u
kojoj je više od 70 suradnika, novinara i fotoreportera iz cijeloga svijeta.
Rezultat: iznimno informativne i pregledne stranice s gomilom vijesti sa
svih strana, kako i priliči ozbiljnoj organizaciji poput IAAF-a koju je 1912.
osnovalo 17 zemalja, da bi ih danas u
članstvu bilo 213 (prema 192 članica
Ujedinjenih naroda).
Olimp 58
Stranice IAAF-a nisu razigrane i
šarene poput, primjerice, onih svjetske nogometne federacije, niti imaju
toliko posjeta, ali su veoma informativne i korisne kad tražite konkretne
podatke.
Za usporedbu, Fifine stranice
za trajanja svjetskih prvenstava imaju
12 milijuna jedinstvenih posjetitelja
i oko 410 milijuna ulaza dnevno, a
IAAF-ove 10 puta manje – 1,2 milijuna
jedinstvenih posjetitelja (i oko 16
milijuna ulaza dnevno). U danima bez
svjetskih smotri, na stranice svrati
oko 20.000 jedinstvenih posjetitelja,
a najposjećenije su sekcije rezultati/
statistika i novosti.
S obzirom na novac koji se okreće
u navedenim športovima (primjerice,
FIFA je 2009. prijavila 1,59 milijardi
dolara zarade, a IAAF u olimpijskoj
2012. planira 204 milijuna dolara
zarade, uz godišnji proračun oko 50
milijuna dolara) - ovakve brojke su
posve razumljive.
Kad su 1996. godine postavljene
internetske stranice, bilo je to „tapkanje u mraku“, prema priznanju iz odjela za komunikacije IAAF-a, jer „nitko
prije 14 godina nije znao u kojem će
se smjeru i kako internet razvijati“.
I to je tapkanje, poput tranzicije iz
amaterizma u profesionalizam i uvođenja svjetskih atletskih prvenstava
IAAF
- 20 tisuća
ulaza dnevno
Tekst: MARIJANA MIKAŠINOVIĆ
→ Summary ←
When in 1996 the IAAF set up
the website (www.iaaf.org) it was
“a shot in the dark“ according
to what the department
for communications of the
International Association of
Athletics Federations admitted
because “14 years ago no one
had any way of knowing in
which direction and how the
internet would develop”.
But in a world in which news
circulated more and more
rapidly, the need for the
exchange of information and
popularization of athletics
did not offer a choice. Today,
Stranice Međunarodnog udruženja atletskih saveza
nisu razigrane i šarene poput Fifinih, niti imaju toliko
posjeta, ali su veoma informativne i korisne kad tražite
konkretne podatke. IAAF-ove stranice za trajanja
svjetskih prvenstava imaju 1,2 milijuna jedinstvenih
posjetitelja i oko 16 milijuna ulaza dnevno.
kao četverogodišnjih, a od 1991. i kao
dvogodišnjih smotri, provedeno pod
predsjedanjem Prima Nebiola, Talijana
koji je od 1981. pa do smrti 1999. bio
prvi čovjek IAAF-a i od športa kojim je
vladao napravio milijunski biznis.
Nebiolo - koga je Juan Antonio Samaranch nazvao jednim od najvećih
športskih lidera 20. stoljeća, i od kojega su utjecajniji bili samo prvi čovjek
olimpijskog pokreta i Sepp Blatter,
predsjednik Fife - ostavio je dubok
trag u svjetskoj atletici, a nije nedostajalo ni skandala ni afera. No, kako
je sam Nebiolo makjavelistički primijetio, „ako ne želiš kritičare, nemoj se ni
truditi postići nešto veliko“.
Kad je on postao predsjednik, atle-
tičarima nije bilo dopušteno primiti
nagrade veće od 100 dolara, što iz
perspektive zlatnih i dijamantnih liga
zvuči smiješno. Istodobno, budžet
je povećan s 50.000 na 50 milijuna
dolara, zahvaljujući sponzorstvima i
televizijskim pravima.
U svijetu kojim su vijesti kolale
sve brže, potreba za razmjenom informacija i popularizacijom atletike,
natjerala je i svjetsku atletsku federaciju u tada, 1996. godine, neistražena
područja. Danas, čak 100 povratnih
informacija tjedno (www.iaaf.org/
aboutiaaf/contacts/feedback.html)
dokazuje da je taj potez bio i te kako
ispravan.
U tom je razdoblju četiri puta unaprjeđivan sustav upravljanja web-sadržajima i naslovna stranica, a manje su
promjene stalne. Dakako, i atletska se
svjetska organizacija želi bolje povezati s mlađim generacijama, za što su
idealne društvene mreže Facebook i
Twitter.
Ipak, da bi se u tome uspjelo, trebalo bi uvesti i zabavne, interaktivne
sadržaje, jer samo informacije danas
više nisu dovoljne da bi privukle posjetitelje i sponzore. 
the weekly amount of the
information feedback is one
hundred and proves that this
move was indeed the right
thing to do. During this period,
the web content management
system and the main page were
upgraded four times and minor
changes are ongoing.
The IAAF websites is not playful
and colorful, such as, for
example, that of the world soccer
federation, nor do they have
as many hits, but they are very
informative and helpful when
looking for specific information.
For comparison, during the
world championships the FIFA
website gets 12 million unique
visitors and about 410 million
hits a day, and the IAAF has
10 times less hits - 1.2 million
unique visitors (and about 16
million hits a day). During the
period when there are no world
festivals, the page receives about
20.000 unique visitors and the
most visited sections are the
results / stats, and news.
59 Olimp
Športska fotografija
Željko
Pajvot
Ž
eljko Pajvot rođen je
1945. godine u Zagrebu. Fotografijom
se bavi od 1962. kada kao
fotoreporter počinje raditi u
“Sportskim novostima”. Svojom kamerom ovjekovječio
je događanja na desetcima
svjetskih prvenstava u najrazličitijim športovima. Snimao
je na Olimpijskim igrama,
proputovao, doslovno, cijeli
svijet. Posljednjih deset godina profesionalnog rada bio je
urednik fotografije u “Sportskim novostima”.
Objavljivao je u svim dnevnicima i tjednicima koji su
izlazili u Zagrebu. Vrijedan
slikopis o Zelini i Zelinčanima
počinje stvarati 1971. godine
od kada živi u Sv. Ivanu Zelini.
Dragutin Šurbek
Piero del Papa
Olimp 60
Zeljko Pajvot was born in 1945 in Zagreb. He has been a photographer since 1962 when he started working in “Sportske Novosti”
(“Sports News”, a newspaper). With his camera he has immortalized dozens of events that took place in ten world championships
in various sports. He has taken photos at Olympic Games and literally travelled the whole world. He spent the last ten years of his
professional career working as the photography editor in Sportske Novosti (Sports News). His work has been published in all daily and
weekly newspapers in Zagreb. In 1971, when he moved to Sv. Ivan Zelina, he began creating a noteworthy story in pictures about Zelina
and its people.
Željko Franulović
61 Olimp
Od Olimpa do Olimpa
Za OI London - 53 kandidata
Na početku predolimpijske 2011.
godine čak je 53 hrvatskih športašica i
športaša na listi A i B potencijalnih kandidata za OI u Londonu 2012. U jedanaest športova, na popisu kojeg vodi ured
za olimpijski program na čelu sa šefom
misije Damirom Šegotom, po prvi put u
povijesti priprema za nastup hrvatskih
športaša na ljetnim Igrama su i dvije
kandidatkinje u veslanju (posada dvojca bez) i predstavnica
u daljinskom plivanju.
• Potencijalni A olimpijski kandidati (27): atletika : Andras
Haklits, Sandra Perković, Blanka Vlašić; gimnastika: Filip
Ude; hrvanje: Nenad Žugaj; jedrenje: Šime Fantela, Ivan
Kljaković Gašpić, Igor Marenić, Tina Mihelić, Tonči Stipanović;
kajak: Stjepan Janić; plivanje: Duje Draganja; stolni tenis:
Zoran Primorac; streljaštvo: Josip Glasnović, Snježana Pejčić,
Saša Špirelja; taekwondo: Sandra Šarić, Lucija Zaninović,
Martina Zubčić; tenis: Mario Ančić, Marin Čilić, Ivo Karlović,
Ivan Ljubičić; veslanje: Damir Martin, Martin Sinković, Valent
Sinković, David Šain.
• Potencijalni B olimpijski kandidati (26): atletika: Vera
Begić, Martin Marić, Nedžad Mulabegović, Lisa Christine
Stublić, Roland Robert Varga; biciklizam: Robert Kišerlovski,
Hrvoje Miholjević; daljinsko plivanje: Karla Šitić; gimnastika:
Robert Seligman; hrvanje: Tonimir Sokol, Neven Žugaj; judo:
Tomislav Marijanović, Marijana Mišković, kajak: Mićo Janić,
plivanje: Saša Imprić, Sanja Jovanović, Gordan Kožulj, Mario
Todorović; stolni tenis: Tamara Boroš, streljaštvo: Anton
Glasnović, taekwondo: Filip Grgić, Jelena Ivančić, Stipe Jarloni; veslanje: Mario Vekić, Maja Anić i Sonja Kešerac (dvojac
bez).
Prvi športaši zaposlenici
Oružanih snaga
Boksač Filip Hrgović, hrvač Tonimir Sokol, jedriličari Ivan
Kljaković Gašpić, Igor Marenić, Šime Fantela, Tonči Stipanović, judašice Andreja Đaković i Ivana Maranić, karatist Danil
Domdjoni, skijaš Natko Zrnčić Dim, teakwondoisti Lucija
Zaninović, Filip Grgić i Stipe Jarloni, veslači Valent Sinković,
Martin Sinković, Damir Martin, David Šain, te Marko Premužić (padobranstvo) i Bojan Đurković (streljaštvo) - prvi
su športaši, zaposlenici Ministarstva obrane RH u statusu
djelatnih vojnih osoba. Svoj pristanak dali su svečanim potpisom na ugovor s MORH-om, a kojem je ovo, kao i HOO-u,
povijesni iskorak u skrbi o vrhunskom hrvatskom športašu.
Športaši su, u nazočnosti brojnih uglednika hrvatskog
športa na čelu s predsjednikom i glavnim tajnikom HOO-a
Zlatkom Matešom i Josipom Čopom te najvišim predstavnicima MORH-a predvođenim ministrom obrane Brankom
Vukelićem, u Hrvatskom vojnom učilištu u Zagrebu, potpisali
svoje ugovore i obvezali se najmanje na tri godine profesionalnog statusa u hrvatskoj vojsci s mogućnošću korištenja
toga prava na pet godina.
Njihova stručna znanja i vještine umnogome će pomoći
u redovnom sustavu školovanja vojnih osoba, a da pri tome
sami imaju stabilne uvjete za razvoj vrhunske športske
karijere, što je i smisao ovog sporazuma.
“Njihova znanja i vještine znače dobit za vojnu djelatnost, uz sigurnost stabilnih trenažnih uvjeta za nastavak
njihovih vrhunskih športskih karijera” - izjavio je predsjednik
HOO-a Zlatko Mateša čestitajući športašima uspješnu djelatnu vojnu 2011.
Športska televizija – prvi
specijalizirani tv kanal u Hrvatskoj
Športska televizija, prvi specijalizirani
digitalni televizijski kanal, odlukom Vijeća za elektroničke medije (16. prosinca
2010.) dobila je nacionalnu koncesiju. U
oštroj konkurenciji, ovo je pravo izborila
tvrtka HOO tv d.o.o. u stopostotnom
vlasništvu Hrvatskog olimpijskog odbora.
Time je HOO kao sastavnica međunarodnog olimpijskog
pokreta upisan u povijest kao pionir globalnog športskog
pokreta u korištenju suvremenih digitalnih dostignuća.
Upravo je korištenje dostignuća digitalnih tehnologija
jedna od temeljnih preporuka 13. Olimpijskog kongresa
(Kopenhagen, Danska 5.10. 2009. ) ne samo u smislu prilagođavanja, već inicijativa kako bi šport i olimpizam bili što
dostupniji i otvoreniji za zajednicu.
Dio tog procesa u Hrvatskom olimpijskom odboru bile su
konzultacije sa svim nacionalnim športskim savezima i ostalim članicama HOO-a, te osnivanje Komisije Vijeća HOO-a
za digitalizaciju i nove medije na čijem je čelu Petar Čavlović
specijalist za telekomunikacijsko tržište. Članovi Komisije su
Ivan Škoro (Vijeće HOO-a), Smiljanka Škugor-Hrnčević (Hina)
Aleksandra Šupica (T-HT) Maja Inđić (Hrvatski softball
savez), a tajnica Komisije Gordana Gaćeša, predstavnica
HOO-a za odnose s javnošću. Športska televizija ima obvezu
početi s radom u roku od 90 dana nakon objave odluke o
koncesiji u Narodnim novinama, a prema procjeni, početkom
travnja 2011.
Potpora i čestitka na ovom važnom događaju za hrvatski
šport stigla je od brojnih uglednika međunarodnog i europskog olimpijskog pokreta.
Među prvima, predsjedniku HOO-a Zlatku Mateši koji
je koncesiju ocijenio povijesnom prekretnicom hrvatskog
športa i krunom uspjeha hrvatskog športaša koji uživa veliki ugled u međunarodnom športu, čestitao je predsjednik
MOO-a Jacques Rogge.
Sportstil i Sport System
za hrvatske odbojkašice
Hrvatski olimpijski odbor zbog stečajnog je postupka nad
Hrvatskim odbojkaškim savezom i oduzimanjem članstva u
HOO-u (7. rujna), a uz suglasnost Europske odbojkaške konfederacije (CEV), od 5. kolovoza 2010. preuzeo sve obveze ali i
Olimp 62
Tekst: RADICA JURKIN
prava odbojkaškog športa u Hrvatskoj, a do uspostave redovnog poslovanja nacionalnog odbojkaškog saveza uključujući i
sponzoriranje programa natjecanja.
Tako je 15. rujna sklopio sponzorske ugovore s pazinskom
tvrtkom Sportstil koja je opremila hrvatsku žensku odbojkašku reprezentaciju športskom opremom ERREA i talijanskom
tvrtkom Sport System koja je novčanom dotacijom pomogla
nastup na SP 2010 u Japanu. Ugovor su potpisali glavni tajnik HOO-a Josip Čop i voditelj predstavništva pazinske tvrtke
u Zagrebu Sportstil (www.sportstil.hr) Krunoslav Baotić, a za
Sport System (www.sportsystem.it) sa suvlasnikom tvrtke
Simone Pradal. Svečanom potpisivanju sponzorskih ugovora,
nazočile su reprezentativke Maja Poljak i Mirela Delić te izbornik Miroslav Aksentijević.
U paketu mjera koje je HOO poduzeo za hrvatsku odbojku
je i poravnanje duga bivšeg Saveza prema CEV-u od 46.690
€ te osnivanje posebnog ureda za odbojku pri HOO-u. No,
primanjem Hrvatske odbojkaške udruge u članstvo, HOO od
2011. ukida poseban ured na kojeg se obavezao zbog stanja
u odbojci.
Dotacije HOO I HL športskim
školama županijskih zajednica
Svečanim
uručenjem čeka
u iznosu od
34.163,25 kn rukometnom klubu
"Buzet" iz Buzeta
22. rujna ove
godine, završio
je jednogodišnji
ciklus projekta
„HOO i Hrvatska
Rukometni klub "Buzet"
lutrija za športske
škole“ potpisanoga u rujnu 2009. Sredstva prikupljena
instant lutrijom “Jurilica” stavljena su na raspolaganje županijskim športskim zajednicama, a prema odlukama zajedničke komisije HOO I HL sufinancirano je devet projekata.
Uz rukometni klub "Buzet" čiji je ček simbolički preuzeo
mladi rukometaš Arijan Bašić, u rujnu su dodijeljene još
dvije potpore. Za školu Veslačkog kluba Jelsa, na prigodnoj
svečanosti u općinskoj vijećnici u Jelsi, 14. rujna, ček u
iznosu od 38.130,00 kuna primio je najbolji kadet škole
veslanja Jure Sarjanović, a u nazočnosti brojnih športskih i
javnih uglednika Jelse, čelnike HOO-a i Hrvatske lutrije.
Ček u iznosu 39.365,62 za školu rukometnog kluba
"Ivančica" iz Ivanca (a kojeg je preuzeo mladi rukometaš
Filip Canjuga) uručili su na svečanosti u Ivancu 6. rujna
pomoćnik predsjednice Uprave HL-a Tomislav Svetina i
glavni tajnik HOO-a Josip Čop, a u nazočnosti predsjednika
HOO-a Zlatka Mateše, pomoćnika glavnog tajnika HOO-a za
programe lokalnog športa Siniše Krajača te brojnih drugih
uzvanika županijskog športa.
Sat Marli - hrvatski brend
za hrvatske olimpijce
Timu marketinških partnera HOO-a pridružila se od 4.
listopada 2010. do listopada 2011. ugledna zagrebačka
tvrtka satova Marli čiji satovi postaju zaštitni znak hrvat-
Sports television- the first specialized TV channel in Croatia
On December 16th 2010, Sports television, the first specialized digital television
channel based on the decision of the Council for Electronic Media, was granted
the national concession.
Although the competition was fierce the company HOO TV Ltd., which is 100%
owned by the Croatian Olympic Committee (COC), obtained this right. Thereby
the COC, as a component of the international Olympic movement, is written
down in history as a pioneer of the global sports movement in the use of modern
digital achievements.
Precisely the use of digital technology achievements is one of the fundamental
recommendations of the 13th Olympic Congress ( held in Copenhagen, Denmark
on October 5th 2009), not only in terms of adaptation but also in terms of
initiatives in order for sports and Olympism to be more accessible and open for
the community.
A part of this process in the Croatian Olympic Committee was consultation
with all national sports federations and other members of the COC and the
establishment of the e COC Council’s Committee for digitalization and new
media, headed by M.Sc. Petar Cavlovic, specialist for the telecommunications
market. The members of the Committee are the following: Ivan Skoro (COC
Council), Smiljanka Skugor-Hrncevic (Hina), Aleksandra Supica (T-HT), Maja
Indic (the Croatian Softball Association) and the secretary of the Committee
Gordana Gacesa, the representative of the COC for public relations.
Sports television must begin operations within 90 days after the publication of the
decision on the concession in the Official Gazette and according to assessments, in
early April 2011.
A number of distinguished persons from the International and European Olympic
movement gave their support and congratulated on this important event for
Croatian sports. Zlatko Matesa, the president of the COC was among the first
to be congratulated by the heads of European Olympic Committees and the
International Olympic Committee. He rated the concession as a historic milestone
of Croatian sports and the crowning achievement of Croatian athletes who are
well respected in international sports.
The first athlete employees of MORH (The Croatian Ministry of Defense)
The boxer Filip Hrgovic, wrestler Tonimir Sokol, yachtsmen Ivan Kljakovic
Gaspic, Igor Marenic, Sime Fantela and Tonci Stipanovic, judoists Andreja
Dakovic and Ivana Maranic, karate expert Danil Domdjoni, skier Natko Zrncic
Dim, Lucija Zaninovic, Filip Grgic and Stipe Jarloni (taekwondo), rowers Valent
Sinkovic, Martin Sinkovic and Damir Martin, David Sain and Marko Premuzic
(parachuting) and Bojan Durković (archery) - are the first athletes employed by
the Ministry of Defense having the status of active military personnel. They gave
their consent by signing a formal contract with the Ministry of Defense for which
this is as well as for the COC a historical breakthrough in the care of top Croatian
athletes.
In the presence of the Prime Minister of Croatia Jadranka Kosor and a number of
distinguished persons of Croatian sports, headed by the President and Secretary
General Zlatko Matesa and Josip Cop and the highest representatives of the
Ministry of Defense headed by the Minister of Defense Branko Vukelic, the
athletes signed their contracts at the Croatian Military Academy in Zagreb and
committed to at least three years of professional status in the Croatian Army with
the privilege of using that right for five years.
Their professional knowledge and skills will greatly assist in the regular system
of educating military personnel providing at the same time conditions stable
enough for the development of a top athletic career which is the main point of this
Agreement.
Already in January all athletes will go through a regular procedure: from a
medical examination to the general program of voluntary military service and
placement for carrying out anticipated professional commitments.
"The military activity will profit from their knowledge and skills, with the security
of stable training conditions for the continuation of their top sports careers. “said Zlatko Matesa while wishing the athletes a successful active military year of
2011.
63 Olimp
Od Olimpa do Olimpa
skih olimpijaca. Tvrtka Marli d.o.o. ima 40 godina urarske
tradicije u Zagrebu, tvorac je prvog hrvatskog sata i prvog
hrvatskog zlatnog sata. Posebne serije satova izradila je za
mnoge hrvatske kompanije, ali i športske klubove.
Osim satova vlastite marke, Marli kupcima nudi renomirane švicarske brandove satova s maloprodajnom i veleprodajnom mrežu, uz servisne usluge. Ugovor u vrijednosti od
270.000,00 kuna potpisali su glavni tajnik HOO-a Josip Čop
i direktor Marli d.o.o. Luka Marinović (www.marli.hr)
HOO i Visoka škola Aspira
o školovanju športaša
Hrvatski olimpijski
odbor i Visoka škola
Aspira iz Splita, potpisali su u studenome
ove godine sporazum o
školovanju kategoriziranih hrvatskih športaša
na studijskom programu
športskog menadžmenta. Prvim sporazumom Dekan Visoke škole Aspira
te vrste u Hrvatskoj,
Željko Mrklić i predsjednik HOO-a
kategoriziranom je
Zlatko Mateša
športašu omogućeno
studiranje na stručnom preddiplomskom studiju u trajanju
od tri godine, a uz određene pogodnosti (bez obzira radi li
se o redovnim ili izvanrednim studentima).
Studij je maksimalno prilagođen obvezama vrhunskih
športaša u zahtjevnom međunarodnom i domaćem kalendaru natjecanja i priprema, na raspolaganju im je elektronički sustav Merlin (e-učenje), dodatna interaktivna koordinacija i mentorski rad s profesorima i njihovim asistentima.
Prilagođen im je i kalendar ispitnih rokova i nadoknade
praktičnih nastavnih vježbi.
Studenti športaši moći će produljiti apsolventski staž, bit
će im dozvoljen upis u sljedeći semestar ili godinu studija
ako im nedostaje do 30 posto manje ECTS bodova od onog
koji je propisan studijskim programom, mirovanje studentskih prava u godini studija u kojoj je student zbog športskih
obaveza izostao s više od 50 posto sati obveznih oblika
nastave te brojne druge pogodnosti.
Studij športskog menadžmenta na Visokoj školi Aspira
u Splitu već pohađaju najbolja hrvatska športašica Blanka
Vlašić, skijašica Sofija Novoselić, taekwondoašice Lucija
i Ana Zaninović, jedriličarka Tina Mihelić, te negdašnji vrhunski športaši, atletičarka Ivana Brkljačić i nogometaš Igor
Štimac.
Sporazum su potpisali predsjednik HOO-a Zlatko Mateša
i dekan Visoke škole Aspira Željko Mrklić u nazočnosti glavnog tajnika HOO-a Josipa Čopa, pomoćnice glavnog tajnika
za pravne poslove Biserke Vrbek i predsjednika Upravnog
vijeća Aspire Alena Jerkunice. (www.aspira.hr)
Plan i program 2011. s pogledom
na OI London
Predolimpijska 2011. bit će zahtjevna, ali stabilna i racionalna te okrenuta velikoj športskoj priredbi - Olimpijskim
igrama u Londonu 2012. Uvjet za to je uspješna realizacija
redovnih programa nacionalnih športskih saveza čija je
suradnja neupitna - potvrdila je Skupština HOO-a 27. prosinca na redovnoj sjednici nakon koje je uslijedila proslava
Velikog dana hrvatskog športa u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinki.
Plan prihoda za programske obveze HOO-a u sljedećoj
godini je 129.729.710 kuna. Prema izvorima, najveći priljev novca očekuje se od igara na sreću (98.045.616).
ENGSO o socijalnoj inkluziji
i edukaciji u športu
U organizaciji Europskih nevladinih športskih organizacija (ENGSO), Hrvatskog olimpijskog odbora i Ministarstva
znanosti obrazovanja i športa RH, u Dubrovniku je 8. i 9.
listopada održan forum na temu „Socijalna inkluzija i obrazovanje putem športa“. U sklopu foruma održan je seminar
na temu - Suradnja na svim razinama društvene odgovornosti u Europi, a govorio je Bart Ooijen, član Europske komisije, Jan Luc Janiszewski u ime Vijeća Europe i predsjednik
HOO-a i član IO EOC-a Zlatko Mateša.
Hrvatski olimpijski odbor predstavio je projekte školovanja kategoriziranih športaša u koordinaciji s visokim učilištima u Hrvatskoj.
Osobna iskustva na tom području predstavili su vrhunski
plivač, športaš s invaliditetom Mihovil Španja, apsolvent
diplomskog studija Mediji i kultura društva na Sveučilištu u
Dubrovniku te gimnastičar Mario Možnik, apsolvent Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Centar banka d.d. nova članica
Hrvatske olimpijske obitelji
Hrvatskom olimpijskom odboru i Hrvatskoj marketinškoj
olimpijskoj obitelji pridružila se Centar banka d.o.o., mlada
i dinamična banka sa sjedištem u Zagrebu. Centar banka je
banka univerzalnog tipa, tržišno orijentirana prema pojedincima, malom i srednjem poduzetništvu, a u kojem osim
trgovačkih društava posebno mjesto pripada obrtnicima i
slobodnoj profesiji.
U širokoj bankarskoj liniji Centar banke, posebno mjesto
zauzima i paket usluga
za vrhunske hrvatske
športaše.
Dvogodišnji ugovor (do OI u Londonu
2012.) u vrijednosti od
milijun kuna godišnje,
potpisali su glavni
tajnik HOO-a Josip Čop
i predsjednik Uprave
Glavni tajnik HOO-a Josip Čop
Centar banke d.d. Fran i predsjednik Uprave Centar banke
d.d. Fran Renko
Renko u nazočnosti
predsjednika HOO-a
Zlatka Mateše i predsjednika Nadzornog odbora Centar
banke Dragutina Biondića. (www.centarbanka.hr)
39. opća skupština EOC-a
U Beogradu je pod predsjedavanjem predsjednika Patricka Hickeya 26. i 27. studenoga održana redovna 39. opća
skupština Europskih olimpijskih odbora (EOC), u čijem radu
sudjelovali su predsjednik HOO-a Zlatko Mateša i glavni
tajnik Josip Čop.
Uz redovno izvješće o radu i planovima za sljedeću godinu, skupština EOC-a posebnu je pažnju dala izvješću Olimpijske solidarnosti koja obilno sudjeluje u brojnim nacionalnim projektima razvoja športa i promicanja olimpizma.
Predsjednik HOO-a, ujedno i član Izvršnog odbora EOC-a
Zlatko Mateša (zadužen za koordinaciju izrade studije EOCa o isplativosti), obrazložio je elemente mogućeg koncepta
Europskih igara po uzoru na druge kontinentalne igre kao
što su Panameričke, Azijske i druge, a o čijoj su ideji suglasni i brojni nacionalni olimpijski odbori EOC-a.
Novo (staro) članstvo HOO-a
Na prijedlog Vijeća, članovi Skupštine HOO-a, na sjednici
27. prosinca 2010. jednoglasno su odlučili primiti u punopravno članstvo inače dugogodišnjeg pridruženog člana (od
1998.) Hrvatski savate savez, savez neolimpijskog športa
sa sjedištem u Zagrebu.
Privremeni član od ove je godine Hrvatski sambo savez,
koji njeguje kombinirane borilačke vještine, a sjedište mu je
u Sesvetama.
U svojstvu pridruženog člana, HOO je primio Hrvatsku
odbojkašku udrugu sa sjedištem u Sesvetama i time riješio
pitanja skrbi o hrvatskoj odbojci. Predsjednik udruge Zdeslav Barač, zahvaljujući se na primanju u članstvo, kazao je
da unatoč formalnim i organizacijskim problemima „nikad
nije niti izašla iz olimpijske obitelji“.
Nagrada „Franjo Bučar“ 2010.
Ovogodišnju najvišu Državnu nagradu za šport „Franjo
Bučar“ koja nosi ime začetnika hrvatskog olimpizma Franje Bučara,
jednog od trojice Hrvata
članova MOO-a (1919.
-1927.), dobili su za
životno djelo Josip Čorak, športski dužnosnik,
hrvač, olimpijac sa srebrnom medaljom s OI u
Münchenu 1972., Darko
Dujmović, bivši športaš,
dužnosnik i donedavno
šef brojnih misija HOO-a Dobitnici Državne nagrade
na Olimpijskim igrama, te za životno djelo: Josip Čorak,
posmrtno Velimir Kljaić, Gordana Remus Kljaić (udovica
izbornik i trener hrvatske Velimira Kljiaća) i Darko Dujmović
rukometne reprezentaci- Stoje: Želimir Janjić - državni tajje koja je osvojila zlatnu nik i Dinko Vuleta - predsjednik
Odbora za dodjelu Nagrade
medalju na OI Atlanti
1996., prvo zlatno odličje za hrvatski šport
nakon osamostaljenja Hrvatske. Dobitnici 12 ravnopravnih godišnjih nagrada su Samir
Barać, Mateo Beusan, Josip Ćuk, Božidar Fučkar, Igor Hinić,
Ivan Ivančić, Marinko Mikulandra, Sandra Perković, Željko
Štefanac, Goran Vrbanac, Vladimir Vujnović i Korčulanski
plivački klub. Nagrade su svečano uručene u sjedištu Ministarstva
znanosti, obrazovanja i športa u Zagrebu, 24. listopada u
nazočnosti brojnih uglednika hrvatskog športskog i javnog
života.
The COC and Aspira College of sports management for educating athletes
This November the Croatian Olympic Committee and Aspira, College of Sports
Management from Split, signed an agreement on the education of classified Croatian
athletes in the study program of sports management. The first agreement of this type
in Croatia enabled the classified athletes to study in a professional undergraduate
study program for three years and with certain benefits, whether they are full or parttime students.
However, the study program is adapted as much as possible to both types of students
and to the obligations of top athletes in the challenging international and local
calendar of competitions and preparations; they have access to the Merlin electronic
system (e-learning), additional interactive coordination and mentoring with teachers
and their assistants. The calendar of exam dates and catch up practical teaching
exercises are also adapted to them.
Student athletes will be able to extend their graduate student internship and will be
allowed to enroll into the next semester or academic year if they are missing up to 30
percent less of ECT credits than those prescribed by the study program, standstill of
students’ rights in the academic year in which the student was absent from over 50
percent of compulsory classes and many other benefits.
This is how the recommendations of the 13th Olympic Congress (October 2009) and
the European project: Athletes to Business (A2B) on the care of athletes came to a
very concrete solution that met with the approval of many top athletes and many
people saw it as encouragement for a mature professional future.
Blanka Vlasic, the best Croatian athlete, skier Sofija Novoselic, Lucija and Ana
Zaninovic (taekwondo), yachtswoman Tina Mihelic and former top athletes Ivana
Brkljacic and soccer player Igor Stimac are already attending the study of sports
management at Aspira, the College of Sports Management in Split.
The Agreement was signed by the president of the COC Zlatko Matesa and the Dean
of Aspira, the College of Sports Management, Zeljko Mrklic in the presence of the
Secretary General of the COC, Josip Cop, the assistant to the Secretary General for
Legal Affairs, Biserka Vrbek and the President of the Governing Council of Aspira,
Alen Jerkunica. (www.aspira.hr)
ENGSO on social inclusion and education in sports
A forum on the theme „Social Inclusion and Education through Sports“ was held
in Dubrovnik on October 8th and 9th , which was organized by the European nongovernmental sports organizations (ENGSO), the Croatian Olympic Committee and
the Ministry of Science, Education and Sports of the Republic of Croatia.
Within the forum a seminar on the theme - Cooperation on all levels of social
responsibility in Europe was held with Bart Ooijen, a member of the European
Commission, Jan Luc Janiszewski on behalf of the Council of Europe and the
President of the COC and member of the IO EOC Zlatko Matesa as the speakers.
The Croatian Olympic Committee presented the projects on the education of classified
athletes in coordination with institutions of higher education in Croatia. Mihovil
Spanja, best disabled swimmer and a graduate student of the undergraduate study
program of Media and Social Culture at the University of Dubrovnik and Mario
Moznik, a graduate student of Kinesiology at the University of Zagreb, presented their
personal experiences in that area.
The 39th General Assembly of the EOC
On November 26th and 27th, under the chairmanship of Patrick Hickey, the 39th
General Assembly of the European Olympic Committees (EOC) was held in Belgrade
in which the president of COC Zlatko Matesa and the Secretary General Josip Cop
took part.
In addition to regular reports on the activities and plans for the following year, the
EOC Assembly paid special attention to the report on Olympic Solidarity which
participates a great deal in numerous national sports development projects and in the
promotion of Olympic sports.
The President of the COC and also a member of the Executive board of the EOC,
Zlatko Matesa (responsible for the coordination of the concept of the EOC study on
cost-effectiveness) explained the elements of a possible concept of the European games
modeled on other continental games, such as Pan American, Asian and others, to
which many national Olympic committees of the EOC also agree.