трговина људима у босни и херцеговини

Transcription

трговина људима у босни и херцеговини
Velibor Lalić
TRGOVINA LJUDIMA U
BOSNI I HERCEGOVINI
DEFENDOLOGIJA CENTAR ZA BEZBJEDNOSNA,
SOCIOLOŠKA I KRIMINOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
Banja Luka, 2007. godine
Izdavač
DEFENDOLOGIJA CENTAR ZA BEZBJEDNOSNA,
SOCIOLOŠKA I KRIMINOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
DUŠKO VEJNOVIĆ
Za izdavača
PROF DR
Recenzenti
PROF DR
Glavni i odgovorni urednik
PROF DR
DUŠKO VEJNOVIĆ
Lektor
DOC.DR.
DIJANA CRNJAK
DUŠKO VEJNOVIĆ, BANJA LUKA
PROF. DR ŽELIMIR KEŠETOVIĆ, BEOGRAD
Tehnički urednik
NIKOLA KARIĆ
Dizajn korica
KARIĆ NIKOLA
Štampa
Za štampariju
Tiraž
ART PRINT, BANJA LUKA
MILAN STIJAK
500 PRIMJERAKA
P
osvećeno žrtvama trgovine ljudima
S
adržaj
Sažetak ..........................................................................................................I
Summary .................................................................................................... III
PRVI DIO
UVOD........................................................................................................... V
1. TEORIJSKI PRISTUP PROBLEMU ISTRAŽIVANJA....................... 11
2. STRUKTURALNO-FUNKCIONALNI
PRISTUP FENOMENU TRGOVINE LJUDIMA .............................. 13
2.1.1. Savremena sociološka misao o
organizovanom kriminalu................................................................... 13
2.1.2. Mogućnosti primjene klasične sociološke
misli u istraživanju društvenih uslova koji
doprinose trgovini ljudima u savremenom dobu ............................ 14
2.1.2.1. Emil Dirkem – stara paradigma i nove
društvene prilike................................................................................... 19
2.2.Definicija trgovine ljudima i analiza pojma..................................... 22
2.2.1. Regrutacija žrtava trgovine ljudima ............................................. 24
2.2.2. Transport žrtava trgovine ljudima................................................ 26
2.2.3. Eksploatacija žrtava trgovine ljudima .......................................... 28
2.3. Zastupljenost i geografska rasprostranjenost
pojave trgovine ljudima na globalnom nivou .................................. 32
2.4. Uzroci trgovine ljudima .................................................................... 35
2.4.1. Lične okolnosti kao činioci koji
doprinose trgovini ljudima ................................................................ 35
2.4.2. Strukturalni činioci ......................................................................... 35
2.4.3. Kulturni činioci – specifične prakse u
okviru određenih kultura .................................................................... 40
2.5. Multidimenzijalnost pojave trgovine ljudima................................ 41
2.5.1. Trgovina ljudima – organizovani kriminal ................................. 41
2.5.2. Trgovina ljudima i prostitucija ...................................................... 43
2.5.3. Trgovina ljudima i migracije ......................................................... 43
2.5.4. Trgovina ljudima i ljudska prava .................................................. 45
3. ISTORIJSKI PRISTUP FENOMENU
TRGOVINE LJUDIMA......................................................................... 46
3.1. Trgovina ljudima u robovlasništvu ................................................. 47
3.2. Trgovina ljudima u feudalizmu ....................................................... 48
3.3. Trgovina ljudima u kapitalizmu ..................................................... 49
4. ANTROPOLOŠKI PRISTUP FENOMENU
TRGOVINE LJUDIMA......................................................................... 53
4.1. Filozofsko-antropološka ravan ......................................................... 53
4.2. Socijalno-antropološka ravan ........................................................... 58
DRUGI DIO
1. METODOLOŠKI OKVIR ISTRAŽIVANJA TRGOVINE LJUDIMA
U BOSNI I HERCEGOVINI ................................................................ 61
1.1. Predmet istraživanja .......................................................................... 61
1.2. Vremensko određenje predmeta istraživanja ................................ 61
1.3. Prostorno određenje predmeta istraživanja ................................... 61
1.4. Svrha istraživanja .............................................................................. 62
1.5. Prethodna istraživanja trgovine ljudima u BiH ............................. 62
1.6. Ciljevi istraživanja .............................................................................. 64
1.7. Hipoteze............................................................................................... 65
1.8. Izbor metoda, tehnika i instrumenata istraživanja ........................ 66
1.8.1. Kvalitativno istraživanje ............................................................... 66
1.8.1.1. Okvir ključnih tematskih pitanja
kvalitativnog istraživanja .................................................................... 67
1.8.1.2. Identifikacija i klasifikacija varijabli
kvalitativnog istraživanja .................................................................... 68
1.8.2. Kvantitativno istraživanje .............................................................. 68
1.8.2.1. Izbor i veličina uzorka ................................................................. 68
1.8.2.2. Instrument istraživanja................................................................ 69
1.8.2.3. Identifikacija i klasifikacija varijabli kvantitativnog
istraživanja............................................................................................. 69
1.8.2.4. Operacionalne definicije varijabli
kvantitativnog istaživanja ................................................................... 69
1.8.2.5. Obrada i analiza podataka .......................................................... 70
TREĆI DIO
1. REZULTATI ISTRAŽIVANJA TRGOVINE LJUDIMA U BiH ...... 73
1.1. Pozadina problema trgovine ljudima u BiH .................................. 73
1.2. Istorijski aspekt trgovine ljudima u BiH ....................................... 74
1.2.1. Karakteristike trgovine ljudima u BiH ......................................... 75
1.2.2.Vladin sektor, nevladin sektor, mediji
i trgovina ljudima u BiH ..................................................................... 78
1.2.3. Međunarodna zajednica i trgovina
ljudima u Bosni i Hercegovini ............................................................ 80
1.3. Ekonomska dimenzija trgovine ljudima u BiH.............................. 83
1.3.1. Uticaj ekonomske situacije na stanje trgovine ljudima .............. 84
1.3.1.1. Nedozvoljena ekonomija – krijumčarenje i njihov uticaj na
stanje trgovine ljudima ........................................................................ 84
1.3.1.2. Uticaj programa strukturalnog prilagođavanja
na stanje trgovine ljudima u BiH........................................................ 87
1.3.1.3. (Ne)zaposlenost i trgovina ljudima ........................................... 89
1.3.2. Uticaj trgovine ljudima kao vida organizovanog kriminala na
ekonomiju .............................................................................................. 90
1.3.3. Ekonomska situacija i jačanje institucionalnih
mogućnosti suzbijanja trgovine ljudima .......................................... 92
1.4. Politički aspekti trgovine ljudima u BiH......................................... 95
1.4.1. Političko okruženje i trgovina ljudima u BiH.............................. 95
1.4.2. Regionalne političke inicijative za suzbijanje
trgovine ljudima .................................................................................. 98
1.4.3. Političke implikacije trgovine ljudima
u Bosni i Hercegovini ......................................................................... 100
1.5. Socijalna dimenzija trgovine ljudima u BiH ................................. 101
1.6. Istraživanje trgovine ljudima u Banjoj Luci.................................. 107
1.6.1.Opšte sociodemografske karakteristike ispitanika ................... 107
1.6.2. Informisanost ispitanika o trgovini ljudima............................. 107
1.6.3. Rizici viktimizacije ........................................................................ 114
1.6.3.1. Rizici viktimizacije mladih za trgovinu
ljudima u inostranstvu ....................................................................... 114
1.6.3.2. Rizici viktimizacije mladih za
trgovinu ljudima u BiH i regionu .................................................... 118
1.6.4. Rizična ponašanja mladih i društvene
okolnosti koji doprinose viktimizaciji ............................................. 125
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA........................................................... 130
LITERATURA .......................................................................................... 143
PRILOZI: ................................................................................................... 155
C
ontents
Summary ................................................................................................... III
INTRODUIN ............................................................................................... V
PART I
1. THEORETICAL DILEMMAS OF RESEARCH QUESTION ........... 11
2. STRUCTURAL–FUNCTIONAL
PERSPECTIVE TO HUMAN TRAFFICKING .................................. 13
2.1. Sociological aspects of the human trafficking ............................... 13
2.1.1. Contemporary sociological thoughts on
organized crime .................................................................................... 13
2.1.2. Rethinking the heritage of classical
sociological literature to understand
contemporary human trafficking ....................................................... 14
2.1.2.1. Emil Durkheim – the old paradigm and new
dilemmas of contemporary world ..................................................... 19
2.1. Definition of human trafficking ....................................................... 23
2.2.1. Recruitment of trafficking victims ................................................ 24
2.2.2. Transportation of trafficking victims............................................ 26
2.2.3. Exploitation of trafficking victims ............................................... 28
2.3. Worldwide extent of human trafficking ......................................... 32
2.4. Causes of human trafficking ............................................................. 35
2.4.1. Personal factors ................................................................................ 35
2.4.2. Structural factors ............................................................................. 35
2.4.3. Cultural factors – specific cultural practices
within certain culres ............................................................................. 40
2.5. Multidimensional nature of human trafficking ............................. 41
2.5.1. Trafficking and organized crime ................................................... 41
2.5.2. Trafficking and prostitution........................................................... 43
2.5.3. Trafficking and migrations ............................................................ 43
2.5.4. Trafficking and human rights........................................................ 45
3. HISTORICAL PERSPECTIVES TO HUMAN TRAFFICKING ....... 46
3.1. Trafficking in age of slavery ............................................................. 47
3.2. Trafficking in feudalism .................................................................... 48
3.3. Trafficking in capitalism.................................................................... 49
4. ANTROPOLOGICAL PERSPECTIVES
TO HUMAN TRAFFICKING ............................................................. 53
4.1. Philosaphical-antropological dimension ........................................ 53
4.2. Social-antropological dimension ...................................................... 58
PART II
1. METHODOLOGICAL FRAMEWORK– RESEARCH OF HUMAN
TRAFFICKING IN BOSNIA AND HERZEGOVINA .................... 61
1.1. Defining the research problem ......................................................... 61
1.2. Time framework – length of research ............................................. 61
1.3. Spacial framework of research ......................................................... 61
1.4. Purpose of research ............................................................................ 62
1.5. Previous researches of trafficking in BiH ...................................... 62
1.6. Research goals ..................................................................................... 64
1.7. Research hypothesis ........................................................................... 65
1.8. Methods of data collection ................................................................ 66
1.8.1.Qualitative research ......................................................................... 66
1.8.1.1. The key questions for qualitative research ............................... 67
1.8.1.2. Identification and clasification of the variables of qualitative
research .................................................................................................. 68
1.8.2. Quantitative research ..................................................................... 68
1.8.2.1. Research sample ........................................................................... 68
1.8.2.2. Research instrument .................................................................... 69
1.8.2.3. Identification and clasification of the variables of the quantitative research........................................................................................... 69
1.8.2.4. Operational definition of the variables of the qualitative research ...................................................................................................... 69
1.8.2.5. Data collection and analisis ........................................................ 70
PART III
1. INTERPRETATION OF RESARCH RESULTS OF HUMAN TRAFFICKING IN BiH .................................................................................. 73
1.1. Defining the problem of trafficking in BiH ................................... 73
1.2. Historical perspective to trafficking in BiH .................................... 74
1.2.1. Nature of trafficking in BiH .......................................................... 75
1.2.2. Governmental sector, nongovermental sector, media and trafficking in BiH......................................................................................... 78
1.2.3. International community and trafficking in BiH ....................... 80
1.3. Economic dimension of the human trafficking in BiH ................. 83
1.3.1. Impact of economy on human trafficking .................................. 84
1.3.1.1. Assessing the impact of the clandestine economy on trafficking ........................................................................................................... 84
1.3.1.2. Assessing the impact of the structural adjustment programs
on trafficking in BiH ........................................................................... 87
1.3.1.3. (Un)employmnet and human trafficking ................................ 89
1.3.2. Human trafficking as organized crime
– impact on the economy .................................................................... 90
1.3.3. Economic situation and reinforcement of institutions to suppress the trafickng ................................................................................ 92
1.4. Political dimension of human trafficking in BiH ........................... 95
1.4.1. Political enviroment and trafficking in BiH ................................ 95
1.4.2. Regional political iniciatives to fight trafficking ......................... 98
1.4.3. Political implication of trafficking in BiH .................................. 100
1.5. Social dimension of human trafficking in BiH ............................. 101
1.6. Survey results of human trafficking in Banja Luka ..................... 107
1.6.1. Socio-demographic charactertics of the respondents .............. 107
1.6.2. Respondents` level of awareness on trafficking ....................... 107
1.6.3. Victimisation risk – of becoming a victim
of trafficking ....................................................................................... 114
1.6.3.1. Victimisation risk – becoming a victim
of trafficking abroad ........................................................................... 114
1.6.3.2. Victimisation risk – becoming a victim
of trafficking in the reion .................................................................. 118
1.6.4 Risky behavior of youth and social circumstances
that facilitate victimization ................................................................ 125
CONCLUSIONS ...................................................................................... 130
LITERATURE ........................................................................................... 143
APPENDIX ............................................................................................... 155
P
redgovor
Rad koji je pred vama predstavlja neznatno modifikovan tekst magistarske teze koja je odbranjena na Filozofskom fakultetu Univerziteta u
Banjoj Luci 2007. godine.
U posljednjoj deceniji o trgovini ljudima mnogo se diskutovalo u inostranim i domaćim medijima, organizovane su međunarodne konferencije, organizacije za zaštitu ljudskih prava digle su svoj glas smatrajući
trgovinu ljudima jednim od najtežih oblika kršenja ljudskih prava u savremenom svijetu, istovremeno pozivajući nadležne institucije na hitnu
akciju, a trgovce ljudima na odgovornost.
Međutim, trgovina ljudima je fenomen star koliko i ljudski rod, samo je
kroz istoriju imala različite forme i obim. Trgovina ljudima je globalni
problem, koji je prisutan u svim kulturama i društvima savremenog svijeta, bez obzira na ekonomsku razvijenost, političko uređenje ili religijsku
pripadnost stanovništva. Ne postoji država u savremenom svijetu koja
je imuna na ovaj problem. Iz tih razloga i pristup ovom problemu mora
biti globalan i utemeljen na međunarodnoj saradnji i razmjeni najboljih
međunarodnih iskustava.
Donedavno su ljudi ovih prostora praksu trgovanja ljudima vezivali za
druga geografska područja ili za neke ranije istorijske periode. Međutim,
ona je sada i naša realnost, koju treba izučiti, razumjeti je i adekvatno joj
se suprotstaviti.
Ukupan broj istraživanja o trgovini ljudima u Bosni i Hercegovini je vrlo
skroman, a većina dosadašnjih istraživanja sprovedena su uglavnom od
strane međunarodnih organizacija ili autora koji nisu iz Bosne i Hercegovine. Dakle, istraživanja ove problematike od strane domaćih autora
su deficitarna. Takođe, kada se govori o inostranoj literaturi, prisutan
je manjak temeljnih socioloških studija o trgovini ljudima. Sociološka
istraživanja na ovu temu teže da objasne društveno okruženje u kojem se
ova pojava dešava, da objasne njene uzroke, strukturu, obim i posljedice
koje ona ima po društvo. Većina radova objavljenih u inostranstvu su
empirijska istraživanja, koja se više bave posljedicama nego uzrocima
pojave. Ta istraživanja spadaju u opisnu sociologiju, a time je i njihova
saznajna vrijednost ograničenog dometa. U ovoj knjizi nastojalo se da se
istraživani fenomen ne samo opiše i objasni već da se on i detaljno razumije
kroz istorijsku, socijalno-antropološku i filozofsko-antropološku dimenziju i, primarno, da omogući da se trgovina ljudima sagleda kroz prizmu
društvenih kretanja savremenog doba. Pored toga, nastojalo se utvrditi
koje su zajedničke odlike ovog fenomena u različitim kulturama i koje
su njegove specifičnosti, tj. šta je ono što je u vezi s ovim karakteristično
samo za Bosnu i Hercegovinu. Takođe, namjera je bila da se utvrde uzroci, stanje i društvene posljedice trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini.
U posljednjih petnaest godina trgovina ljudima postala je ozbiljan problem u regionu jugoistočne Evrope, a samim tim i u Bosni i Hercegovini,
koja je zemlja destinacije, tranzita, a u posljednje vrijeme sve više područje
porijekla žrtava trgovine ljudima.
Bosnu i Hercegovinu na političkom planu karakteriše autoritarni politički
sistem i građanski rat kao politička prošlost, međunarodno prisustvo
kao politička sadašnjost i evropski put kao politička budućnost. Jedan
od ključnih standarda koje Bosna i Hercegovina mora da ispuni da bi
jednog dana postala punopravna članica Evropske unije jeste borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, neizostavno uključujući tu i
trgovinu ljudima. Imamo li to u vidu, u potpunosti ćemo shvatiti značaj
ovog pitanja.
Zahvaljujem svima onima koji su mi pomogli pri pisanju ove knjige i svojim sugestijama doprinijeli njenom kvalitetu. Sa velikim zadovoljstvom
prihvatiću dobronamjerne i argumentovane primjedbe.
Banja Luka, jun 2007.
Autor
F
oreword
This book is slightly revised manuscript of master’s degree thesis
that had been defended at the Faculty of Philosophy, Department of Sociology of Banja Luka University in March 2007.
In the past, decade the human trafficking was debating issue in foreign
and local media; international conferences were organized; human rights
activists have raised their voice considering that human trafficking is one
of the most serious violation of the human rights in contemporary world.
Human rights organizations have been urging respective institutions to
take prompt actions and concurrently seeking the justice for traffickers.
However, the phenomenon of human trafficking dates as long as the history of mankind, but throughout the history varied in its form and extent,
depending on particular historical context. Human trafficking is a global issue presented in all cultures and societies of contemporary world,
regardless of economic development, political system or religious affiliation of population. There is no country in the world that has been immune from this problem, so the approach to this problem must be global
and should be based on the international cooperation and exchange of the
best practices and policies.
Until recently, in perception of the Balkans’ population, the human trafficking was only related to the other parts of the world or related to some
earlier stages of human history. Therefore, human trafficking is our reality, which we should research, understand and fight against.
The numbers of researches of human trafficking in Bosnia and Herzegovina are very modest. So far, the most researches in BiH, are mainly
conducted by international organizations or other foreign authors.
Additionally, while discussing the foreign literature on human trafficking, in-depth sociological studies are deficient. Sociological researches
on this issue tend to explain the social environment where the human
trafficking takes place. Moreover, sociological researches tend to explain
the root causes, structure, scope of the phenomenon and its impact on
society. The vast majority of foreign literature on human trafficking is the
empirical researches which imply rather consequences then the causes
of that phenomenon. By the nature, those researches belong to descriptive sociology, consequently making its epistemological value limited in
scope. In this book the author’s intention was not only to describe the
research subject but his primarily intention was to explain it by observing the historical, social-anthropological, philosophical-anthropological
dimension of the human trafficking, and principally his intention was to
offer in-depth understanding of the human trafficking through the prism
of social structure and dynamic of the contemporary world. Intention of
this research was to explore common characteristics of the human trafficking among different cultures and to explore what is specific solely for
BiH. Also, the core aim was to investigate root causes, current situation
and social implications of human trafficking in Bosnia and Herzegovina.
In the last fifteen years human trafficking has been a serious problem
in the region of South Eastern Europe including the BiH as a country of
destination, transit and since recently Bosnia and Herzegovina has been
designated as a country of origin of trafficking victims in larger extent.
At political level Bosnia and Herzegovina portrays authoritarian political system and civil war as political past, international community’s supervision as political presents and integration within European Union as
political future. One of the key standards which Bosnia and Herzegovina
must fulfill in order to join the European family of nation is the combat
against organized crime, corruption and unavoidably it includes human
trafficking. Moreover, it makes the trafficking issue more important.
I express my deep appreciation to all who supported my work and contributed in quality with their valuable suggestions. I will be glad to accept
all well-wishing critics and comments on this book.
Banja Luka, Jun 2007
Author
S
ažetak
Savremeni problem trgovine ljudima je složen društveni problem koji
se može istraživati sa raznih aspekata. To nameće potrebu multidisciplinarnog pristupa, ali takav pristup je moguć samo ukoliko imamo razvijenu
teorijsko-saznajnu viziju problema koju nudi savremena sociologija. Svaki
sociološki pristup je sam po sebi opšti pristup. U tom smislu sociološka
istraživanja su neophodna kako bi se objasnili i shvatili društveni procesi
koji utiču na ekspanziju pojave, kako na regionalnom tako i na globalnom planu. U literaturi prisutan je manjak temeljnih socioloških studija
na predmetnu temu. Ovaj fenomen je jedan od velikih problema savremenog doba sa kojim se suočavaju mnoga društva, uključujući i Bosnu i
Hercegovinu. Svrha ovog istraživanja je da se dođe do saznanja o globalnim razmjerama pojave u savremenom svijetu i njenim implikacijma u
Bosni i Hercegovini. Za sociološko istraživanje fenomena trgovine ljudima neophodno je obuhvatiti pored strukturalno-funkcionalnog aspekta i
istorijski i antropološki aspekt te pojave.
Predmet istraživanja trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini su uzroci, stanje i društvene posljedice ovog fenomena u posljednjih petnaest
godina. Uzroci, stanje i društvene posljedice objašnjavaju se istorijskim,
ekonomskim, političkim i socijalnim okolnostima u Bosni i Hercegovini.
U ovom istraživanju korišćeni su kvalitativni i kvantitativni metodi, a u
sklopu tih metoda vršena je sekundarna obrada i analiza odgovarajućih
podataka koji se odnose na trgovinu ljudima u Bosni i Hercegovini. Na
osnovu analize i trendova kretanja u radu se ukazuje da će trgovina ljudima biti akutniji problem u Bosni i Hercegovini koji će zahtijevati nova
istraživanja i nova i potpunija teorijska obrazloženja.
Ključne riječi: trgovina ljudima, sex trafficking, organizovani kriminal,
postsocijalistička tranzicija, Bosna i Hercegovina
I
S
ummary
Current problem of the human trafficking is a complex social problem
that can be observed from different aspects. This issue requires necessity
of multidisciplinary approach, but such an approach is possible only if we
have a developed theoretical-epistemological vision of the problem that
has been offered by the modern sociology. Every sociological approach,
per se, is a general approach. In this regard, the sociological researches
are needed in order to explain and understand the social processes that
effect the expansion of this phenomenon regionally and globally. Available literature lacks the fundamental sociological studies about this topic.
This phenomenon is one of the big problems of the current era and many
countries, including Bosnia and Herzegovina, are facing it.
The purpose of this research is to get the information on the global dimensions of this issue in the contemporary world and its implications in
Bosnia and Herzegovina. Apart from the structural-functional aspect, it
is needed to enclose the historical and anthropological aspect of this issue in order to have an appropriate sociological research aspect of this
phenomenon.
The subjects of the research on human trafficking in Bosnia and Herzegovina are the causes, conditions, and social consequences of this phenomenon during the last 15 years. The causes, conditions and the social
consequences are explained by historical, economic, political, and social circumstances in Bosnia and Herzegovina. During this research, the
quantitative-qualitative methods were used, and a secondary analysis of
the adequate data related to the human trafficking in Bosnia and Herzegovina was done within these methods. According to the analysis and
trends of development it is indicated that the trafficking in humans will
be a more acute problem in Bosnia and Herzegovina that would require
new researches and new and comprehensive theoretical explanations.
Key words: human trafficking, sex trafficking, organized crime, post-socialist transition, Bosnia and Herzegovina
III
U
VOD
U ovom radu analiziraju se sociološki aspekti trgovine ljudima, sa
posebnim težištem na prinudnu prostituciju kao jednim od najučestalijih
oblika trgovine ljudima danas. Iako ova problematika u posljednjoj deceniji predstavlja značajan društveni problem sa kojim se praktična politika
redovno susreće, u naučnoj praksi, kod nas, ovaj problem nije izučavan
u mjeri u kojoj postoji stvarna potreba, prvenstveno imajući u vidu rasprostranjenost pojave i njene široke negativne, društvene implikacije.
Kraj dvadesetog i početak dvadeset prvog vijeka vrijeme je društvenih
promjena i izazova koje sa sobom nosi globalizacija, nestanak bipolarne
slike svijeta i zamjene globalnog konflikta sa velikim brojem regionalnih konflikata. To je vrijeme migracija, problema izbjeglica i siromaštva.
Početak 21. vijeka obilježava globalizacija organizovanog kriminala, u
kome kriminalni karteli predstavljaju značajan dio svjetske ekonomije,
čime generišu društveni uticaj, moć i na taj način predstavljaju prijetnju
osnovnim principima humanosti na kojima savremena društva treba da
egzistiraju.
Ne postoje precizni podaci o trgovini ljudima na globalnom ili regionalnom nivou. Prema podacima vladinih i nevladinih eksperata iz ove oblasti, procjenjuje se da 700.000 – 2.000.000 žena i djece godišnje budu prodani
u svijetu kao žrtve trgovine ljudima. To su samo preliminarne procjene
koje se odnose na međunarodnu trgovinu ljudima. Tu nije uključena
interna trgovina ljudima u zemljama poput Tajlanda ili Indije. Bosna i
Hercegovina postala je bezbjedna ruta za trgovinu ljudima i druge oblike krijumčarenja ka zemljama zapadne Evrope. Prema analizama Evropske policije (EUROPOL), prostor BiH kategorizuje se kao glavna balkanska ruta krijumčarenja ljudi u Evropsku uniju. Trgovina ljudima star
je fenomen koliko i istorija klasnih društava; trgovina ljudima u svrhu
seksualne eksploatacije takođe nije novi fenomen. Krajem 19. i početkom
20. vijeka organizovane kriminalne grupe iz Azije slale su žene iz Kine
u SAD kao i žene iz istočne Evrope u zemlje Južne Amerike. Ta praksa
poznata je pod nazivom „bijelo roblje”. Nastanak velike ekonomske krize
dvadesetih godina prošlog vijeka, potom drugi svjetski rat, stvaranje
“gvozdene zavjese“ između zemalja Istočnog i Zapadnog bloka sve je to
stvorilo prepreku za trgovanje ljudima. Sovjetski Savez bio je zatvorena
država u kojoj je kretanje bilo ograničeno, međutim, kolaps Sovjetskog
Saveza u kombinaciji sa povećanom personalnom mobilnošću globalnog
doba omogućilo je porast trgovine ljudima u posljednjoj deceniji 20. viV
jeka. Broj prodatih žena iz bivšeg Sovjetskog Saveza i Afrike bio je u porastu, daleko više nego iz azijskih zemalja, odakle tradicionalno dolaze
žrtve trgovine ženama.
Pad Berlinskog zida uzrokovao je talas migracija iz zemalja istočne Evrope u zapadnoevropske zemlje. Takođe, region jugoistočne Evrope je
područje destinacije, tranzita, a u posljednje vrijeme, sve više i region porijekla žrtava trgovine ženama i djecom. Međunarodna organizacija za migracije (IOM) naziva povećanu potražnju za ženama slovenskog porijekla
“četvrtim talasom” žrtava trgovine ljudima koji uključuje žene i djecu iz
centralne i istočne Evrope, Rusije i Ukrajine, koji je počeo ranih 90-tih
godina prošlog vijeka a nastavlja se do današnjeg vremena. Raniji talasi
odnosili su se prvo na žene iz Tajlanda i sa Filipina, drugi talas obuhvatao
je žene iz Dominikanske Republike i Kolumbije i treći talas žene iz Gane i
Nigerije. Četvrti talas trgovine ljudima iz istočne i centralne Evrope je kao
longitudinalni talas obuhvatio i zemlje jugoistočne Evrope, prvenstveno
zbog geografske blizine, slične prošlosti i problema s kojima se susreću
postsocijalistička društva.
Pitanje trgovine ljudima zaokuplja pažnju naučnoistraživačkih institucija
širom svijeta, o čemu postoji veći broj objavljenih radova i publikacija.
Ovi su radovi uglavnom deskriptivnog karaktera i više se bave posljedicama nego uzrocima pojave. Iako nude zavidan broj činjenica i raznih podataka, po svojoj teorijsko-metodološkoj osnovi ta empirijska istraživanja
spadaju u opisnu sociologiju. Dakle, lišena su teorijskog uporišta, a time
je i njihova saznajna vrijednost ograničenog dometa. Takođe, veliki dio
literature o navedenom predmetu odnosi se na razne dokumente, konferencijske materijale, izvještaje organizacija za zaštitu ljudskih prava i
novinske izvještaje. Ti dokumenti tretiraju problem trgovine ljudima na
određenom geografskom prostoru u određenom vremenu, uglavnom
sa ciljem da utiču na vlade i javnost tih zemalja da se ozbiljnije pozabave ovim pitanjem i da ponude preporuke za poboljšanje stanja u toj
oblasti. Dosadašnja istraživanja trgovine ljudima uglavnom su se odnosila na procjene o obimu fenomena, opisivanju trendova pojave i
karakteristika žrtava, kao i na pregled pozitivnog zakonodavstva i davanje daljih preporuka. Može se slobodno reći da ne postoji značajan
broj dobro osmišljenih socioloških studija na predmetnu temu, koja bi
se bavila istraživanjem mehanizama koji omogućuju trgovinu ljudima,
kao i društvenog okruženja koje uzrokuje pojavu i utiče na njen razvoj. U
domaćoj je literaturi malo pisano o trgovini ljudima, uglavnom su to konVI
ferencijski radovi ili radovi o pravnim aspektima fenomena. Generalno
govoreći, nema obuhvatnijeg, temeljnijeg pristupa problemu.
Problem istraživanja u ovom radu je sociološko istraživanje fenomena
trgovine ljudima. Sociološki pristup omogućava jasniji i koherentniji
način razmišljanja o ovoj pojavi i njenim implikacijama u široj društvenoj
sferi. Razlog više za sociološki pristup je taj što su dosadašnji radovi iz
ove oblasti kod nas strukovno limitirani i daju samo jednostran osvrt iz
matične discipline autora ili praktičara. Takav pristup doprinosi podjeli
jedinstvene pojave na segmente i dijeli stvarnost na elemente saznajno,
nedovoljno razumljive, i u teoriji i praksi.
Istraživanje ne obuhvata samo trgovinu ljudima u BiH već i na globalnom
planu, a temelji se na rezultatima dosadašnjih empirijskih istraživanja u
razvijenim zemljama, zemljama bivšeg Istočnog bloka i istraživanjima u
nerazvijenim zemljama tzv. Trećeg svijeta. Ovakav pristup omogućava
da se dobije jasnija slika o strukturi pojave i da se utvrdi odnos sa drugim pojavama. Takođe omogućava da se razumiju uzroci i uslovi u kojima pojava egzistira na globalnom nivou. Ovom dijelu rada posvećen je
značajniji prostor iz dva razloga: prvi se odnosi na manjak literature na
ovu temu na našem govornom području, a drugi je rezultat težnje da se
ovaj problem kod nas jasnije shvati i uporedi sa karakteristikama fenomena trgovine ljudima na globalnom nivou.
Predmet istraživanja trgovine ljudima u BiH jesu uzroci, stanje i
društvene posljedice ovog fenomena u BiH. Hipoteza od koje se polazi
jeste da je trgovina ljudima globalni problem savremenog doba, međutim
– trgovina ljudima je istorijska kategorija koja je bila prisutna u svim
društvenoistorijskim epohama, samo u različitom obliku i obimu. U periodu od 90-tih ovaj fenomen predstavlja ozbiljan društveni problem u BiH.
Iako zvanične statistike kazuju da je obim pojave znatno smanjen, BiH je
i dalje područje destinacije, tranzita, a u posljednje vrijeme sve više zemlja porijekla žrtava trgovine ljudima. Trgovina ljudima će biti dugoročan
problem u BiH.
Naučni metodi primjenjeni u ovom istraživanju jesu: metod analize i sinteze, induktivni i deduktivni metod, metod deskripcije, eksplikativni metod, komparativni metod, istorijski i statistički metod, metod apstrakcije i
konkretizacije i metod klasifikacije. Takođe, u ovom istraživanju korišćeni
su kvalitativni i kvantitativni metodi, a u sklopu tih metoda vršena je
sekundarna obrada i analiza odgovarajućih podataka koji se odnose na
trgovinu ljudima u Bosni i Hercegovini.
VII
Sam pojam trgovine ljudima unosi terminološke zablude, često se
poistovjećuje sa prostitucijom ili ilegalnim migracijama. Definisati nešto
znači odrediti jasne granice nekom pojmu, u ovom slučaju to je pojmovno
razgraničenje fenomena trgovine ljudima u odnosu na prostituciju ili ilegalne migracije. Postoji suštinska razlika između ilegalnih migracija i
prostitucije kod kojih postoji pristanak osobe koja migrira ili se bavi prostitucijom. Kod trgovine ljudima nema pristanka, tj. isključen je princip
dobrovoljnosti. To je ključni kriterij za razlikovanje trgovine ljudima od
ilegalnih migracija i prostitucije.
Razlozi koji su me podstakli da obradim ovu temu jesu njena
društvena aktuelnost s jedne strane, i nedovoljan broj istraživanja ove
problematike na našim prostorima s druge strane. Tema je humanistička,
okrenuta je ka čovjeku, u cilju da istraži i da objasni društvene okolnosti
koje sprečavaju razvoj ljudskih mogućnosti, a stavljaju čovjeka u položaj
ropstva. Bosna i Hercegovina kao i druge zemlje bivše Jugoslavije u
posljednjih petnaest godina, prošla je dug put, od zemlje socijalne sigurnosti, do zemalja neizvjesne sadašnjosti, u kojima se čovjek prodaje ili
kupuje. Praksa trgovanja ljudima ranije se vezivala za druge geografske
prostore ili za neke ranije istorijske periode. Međutim, ona je sada naša
realnost, koju treba izučiti, razumjeti je i suprotstaviti joj se.
U ovom radu, za razliku od drugih radova na temu trgovine ljudima
(koji su, kako je ranije navedeno, uglavnom čisto empirijskog karaktera),
takođe će biti obrađen istorijski i antropološki pristup problemu. Takva objašnjenja nisu prisutna u literaturi, pa stoga opravdano zaslužuju
potrebnu pažnju. Pri tome, govoreći o navedenim pristupima, namjera
je da se bude dovoljno eksplikativan i da se prikupljene činjenice stave
u odgovarajući teorijski kontekst. Naime, istorijski pristup u kontekstu
ovog rada treba da objasni kako određeni istorijski period utiče na nastanak, razvoj i karakter pojave trgovine ljudima i, sa druge strane, da objasni kako pojava trgovine ljudima utiče na istorijski period u kome se
zbiva. Odgovore na pitanja kakva je priroda čovjekova, šta je čovjek, te
kako i zašto dolazi do toga da se samo društvo sa svojom strukturom, sa
svojim odnosima otuđuje od čovjeka, od njegovog generičkog bića, od
njegove ljudske prirode, može dati antropološki pristup; filozofski i socijalno antropološki. Ponuđeni koncept predstavlja velik izazov i zahtijeva
širi pristup problemu – imajući to u vidu, obim analiziranja problema i
prikupljena građa prilagođeni su zahtjevima jednog magistarskog rada.
Ovakav pristup trebao bi da pruži drugačiji i sadržajniji pogled na problem nego onaj koji je dominantan u sadašnjoj društvenoj misli o fenomenu
VIII
trgovine ljudima, i da se, takođe, u mjeri koliko je to moguće, sa površine
problema približi njegovoj suštini.
Cilj ovog istraživanja je:
– da se utvrde uzroci, stanje i društvene posljedice trgovine ljudima
u BiH,
– da se sistematizuju rezultati istraživanja objavljenih u inostranstvu,
– da se ponudi jedan pogled na ovaj problem, drugačiji od onih koji
se mogu naći u dosadašnjoj literaturi o trgovini ljudima,
– da se ovim radom popuni postojeća praznina u domaćoj literaturi
na predmetnu temu,
– nezaobilazan cilj ovog rada je praktične prirode, a on se odnosi na
generisanje interesa javnosti, akademske zajednice, vladinih institucija i nevladinog sektora o trgovini ljudima,
– takođe, cilj je da se ukaže na područja daljeg istraživanja ovog
fenomena u BiH.
IX
PRVI DIO
TEORIJSKE OSNOVE ISTRAŽIVANJA
1
. TEORIJSKI PRISTUP PROBLEMU
ISTRAŽIVANJA
Jedan od bitnih zadataka sociologije je da se vrati velikim pitanjima.
Trgovina ljudima je oblik ropstva, protivrječnost savremenog doba, i time
je jedno od bitnih pitanja današnjice. Kao takva, trgovina ljudima neminovno implicira pitanja slobode. Sloboda u slučaju pozitivizma nestaje u
racionalnosti, jer polazi od shvatanja da je moguće preurediti društvo u
skladu sa racionalnim principima. U slučaju marksizma, sloboda postaje
eshatološka nada1. Ni pozitivizam ni marksizam, odnosno ono što „jeste“
i ono što „treba“ – ne predstavljaju sociološku teorijsku osnovu pomoću
koje bi se objasnila važna pitanja savremenog doba, uključujući tu i
trgovinu ljudima. Ti pristupi ne omogućuju da se pitanje trgovine ljudima u savremenim društvima stavi u red velikih socioloških pitanja, već
se gube u mnoštvu empirijskih istraživanja ili u kritici svega postojećeg.
Većina radova u svijetu na ovu temu danas pripadaju prvom taboru,
pozitivističkom. Međutim, oni, i pored svoje tehničke savršenosti, ne
omogućuju da se ovaj problem vidi kroz širu epistemološku prizmu. Dati
odgovor na to pitanje, tj. odabrati teorijski pristup koji može omogućiti
veću saznaju vrijednost i kojim se mogu objasniti mnoga pitanja koja se
nameću kada je savremena trgovina ljudima u pitanju, predstavlja ključno
i najteže pitanje, a da se ne upadne u zamku pozitivizma ili utopizma.
Jedno od rješenja ovog pitanja nastajalo se pronaći u shvatanjima
američkog autora Rajta Milsa. Da bi se shvatilo savremeno društvo i
procesi u njemu, Mils smatra da je potreban poseban kvalitet duha, koji
on naziva sociološkom imaginacijom2. Za onoga ko je u stanju da pojmi
i uvidi važnost tog zadatka i značaj te perspektive možemo reći da ga
krase odlike klasičnog društvenog analitičara. Po Milsu, sociološka imaginacija nas osposobljava da shvatimo istoriju i život pojedinaca, kao i
1
Berger H., Kellner P., Sociologija u novom ključu, Gradina, Niš, 1991, str. 115.
2
Vidi: Mils Rajt, Sociološka imaginacija, Plato, Beograd, 1998.
11
njihove odnose u uslovima datog društva. On smatra da bez obzira na to
koji problemi okupiraju klasičnog društvenog analitičara, on sebi postavlja sljedeća pitanja:
1) Kakva je struktura proučavanog društva, koje su njegove komponente i u kakvoj su vezi jedni prema drugima? Po čemu se to
društvo razlikuje od drugih vrsta društvenog poretka?
2) Kakav je odnos ovog društva prema ljudskoj istoriji? Shodno
kojim principima se to društvo mijenja? Kakvo je njegovo mjesto
u okvirima razvoja čovječanstva kao cijeline i od kakvog je ono
značaja za čovječanstvo? Kako svaka posebna društvena manifestacija koju razmatramo utiče na period u kome se zbiva i kako,
opet, istorijski period utiče na nju?
3) Kakav soj ljudi i žena dominira u društvu tog perioda? Kakva se
„ljudska priroda“ ispoljava kroz držanje i karakter ljudi koje posmatramo u tom društvu i u okviru tog perioda?
Te tri grupe pitanja korespondiraju sa teorijskim shvatanjima Mihaila
Popovića3, po kome se opšta sociološka teorija mora razvijati na osnovu
sistematskog povezivanja sva tri glavna pristupa: strukturalno-funkcionalnog, istorijskog i antropološkog. Funkcionalni pristup podrazumijeva
analizu odnosa između strukturalnih elemenata sa gledišta njihovog dejstva na globalni društveni sistem. Međutim, odnosi u vremenu između
globalnih društava, odnosno istorijski prelazi iz jednog u drugi društveni
sistem – uglavnom su izvan dometa funkcionalne analize.
Međutim, ni istorijski pristup nije dovoljno sveobuhvatan kao osnova
teorijskog posmatranja i objašnjavanja društvenog života ljudi. Pitanja
odnosa ličnosti i društva ne mogu se sagledati sa funkcionalnog ili istorijskog gledišta. Za njegovo rješavanje neophodan je antropološki pristup4.
Teorijski koncept primenjen u ovom istraživanju bazira se na teorijskim
pristupima gorenavedenih autora.
3
Popović Mihailo, Problemi društvene strukture, Kultura, Beograd, 1967.
4
Ibid. 31.
12
2
. STRUKTURALNO-FUNKCIONALNI
PRISTUP FENOMENU TRGOVINE
LJUDIMA
2.1.
Sociološki aspekti fenomena trgovine ljudima
2.1.1. Savremena sociološka misao o organizovanom kriminalu
Kada se govori o „trgovini ljudima“, prva asocijacija odnosi se na organizovani kriminal, što je tačno shvatanje. Tradicionalno se ovakva pitanja
tretiraju sa kriminološkog aspekta ili aspekta bezbjednosti, radije nego da
se poimaju kao sociološki problem. Kriminološko shvatanje bazira se na
izučavanju etiologije i fenomenologije trgovine ljudima. Bezbjednosni aspekt polazi od shvatanja da je organizovani kriminal činilac ugrožavanja
nacionalne bezbjednosti, često tražeći vezu između organizovanog kriminala, ekstremizma i terorizma. U postojećoj literaturi sociološki pristup
izučavanju predmetnog fenomena uglavnom je zapostavljen. Naime,
sociološki pristup problemu teži da pojavu trgovine ljudima objasni u
široj društvenoj areni, da se bavi društvenim uzrocima pojave, njenom
strukturom, obimom i posljedicama koje ona ima po društvo. Da bi se
fenomen trgovine ljudima objasnio i da bi se objasnili i shvatili i društveni
procesi koji ga okružuju, mogući su različiti sociološki pristupi. U savremenoj misli o organizovanom kriminalu jedan od autora koji shvataju
organizovani kriminal kao sociološki problem jeste Louise Shelley5. Za
razliku od bezbjednosno orijentisanih autora koji organizovani kriminal vide kao prijetnju liberalnoj demokratiji, ekonomskoj stabilnosti i
mogućnostima za suzbijanje organizovanog kriminala, Shelley smatra da
se gledanje na problem treba fokusirati na promjene u društvenim odnosima, koje su neophodne za razvijanje jakih institucija. Shelley smatra
da organizovani kriminal predstavlja novu, nedržavnu formu autoritarizma i da organizovani kriminal, kao i tradicionalni autoritarizam, utiče
na sve društvene aspekte, uključujući ekonomske odnose, političke strukture, pravne institucije, odnose građana i države, ljudska prava6. Peter
Andreas u posmatranju organizovanog kriminala spaja bezbjednosni
i sociološki pristup problemu fokusirajući se na to kako konflikt stvara
5
Louise Shelley je direktor Centra za transnacionalni organizovani kriminal i korupciju, American University, Washington D.C.,USA.
6
Shelley Louise, „Post-Soviet Organized Crime: A New Form of Authoritarianism“, in: Phil Williams
(ed.), Russian Organized Crime: The new Threat?, Frank Cass, London, 1997.
13
ona upliće, i kakav sadržaj i smisao oni daju toj pojavi. Ovako ponuđen
pristup može da obezbijedi kompletniju sliku o problemu i da izbjegne
partikularizaciju saznajne perspektive.
U posmatranom odnosu imamo sljedeće učesnike: lokalne i međunarodne
organizovane kriminalne grupe, žrtve trgovine ljudima, korisnike seksualnih usluga, lokalne vladine i nevladine organizacije, međunarodne
organizacije i nevladine organizacije, javnost i medije. Tako svako od
učesnika u odnosu percepira problem sa svoje društvene pozicije, odnosno svojih interesa. Stoga se može reći da o shvatanju fenomena trgovine
ljudima postoje različita ideološka gledišta. Pojedine organizacije shvataju trgovinu ljudima kao povredu ljudskih prava ili je vide kao formu
nasilja nad ženama: moderno ropstvo zasnovano na zatrašivanju, sili i
dužničkom ropstvu. Drugi smatraju trgovinu ljudima primarno kao
pitanje migracija, koje se sastoji u tome da žene ilegalno prelaze granice
bez viza ili ostaju mimo odobrenog vremena za boravak u zemlji. Treći
trgovinu ljudima vide kao prostituciju i ne razlikuju trgovinu ljudima od
prostitucije, tj. da su te žene za potrebe prostitucije prisiljene, nabavljene,
kupljene ili prodane, ili su dobrovoljno prihvatile prostituciju, a potom
eksploatisane. Tu je i shvatanje trgovine ljudima kao organizovanog
kriminala. Ovo shvatanje polazi od trgovine ljudima kao vrste kriminalne djelatnosti organizovanih kriminalnih grupa, kao što je i trgovina
drogom ili oružjem, koja ugrožava državne interese i zahtijeva državne
resurse potrebne za suzbijanje pojave. Svi akteri uključeni na suzbijanju
fenomena manifestno ga vide kao kršenje ljudskih prava i ugrožavanje
pravnih i političkih principa savremenih društava, ali, latentno, svako od
njih zastupa svoj idejni (ideološki) interes. Primjera radi, ako posmatramo aktere regionalnih ili međunarodnih inicijativa za suzbijanje trgovine
ljudima, manifestna funkcija je zaštita društvenih vrijednosti savremenih
društava, latentna funkcija mogla bi se shvatiti kao međunarodni uticaj
i prestiž, ili strah od mogućeg stvaranja nekontrolisanih centara moći i
njihove zloupotrebe. Potom, ako posmatramo aktivnosti državnih organa
na lokalnom nivou, manifestno je poštovanje međunarodnih konvencija i
standarda, latentno bi bilo strah od neispunjenja međunarodno preuzetih
obaveza i mogućih negativnih političkih implikacija u vezi s tim. Primjera
radi, organizovanim kriminalnim grupama koje se bave trgovinom ljudima, očigledan cilj bavljenja kriminalnom djelatnošću je sticanje novca, dok
latentna funkcija kriminalne aktivnosti može biti ostvarivanje društvenog
statusa, ekonomske moći i ostvarivanje političkog uticaja.
15
Sociološki pristup idejama podrazumijeva da sve ideje moraju biti
objašnjene u vezi s društvenim uslovima. S tim u vezi, trebalo bi analizirati kakva je društvena struktura u zemljama porijekla i zemljama destinacije žrtava trgovine ljudima. Na osnovu toga moguće je sagledati kakva
su vjerovanja, ideje i shvatanja u okvirima tih sistema o ovom fenomenu. Kroz prizmu uloge ideja u društvenom životu možemo posmatrati
primjer zemalja bivšeg Istočnog bloka, naročito zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza, tj. kako je nestanak jedne ideologije na svjetskoj sceni i raspad društvene strukture uticao na lomove društvene svijesti, ostavljajući
prazan prostor i krizu sistema vrijednosti. Mnogi su, u potrazi za novim
društvenim vrijednostima i ideologijom boljeg života, van granica vlastite zemlje postali žrtve trgovine ljudima.
Siromaštvo se uglavnom smatra jednim od glavnih uzroka ovog fenomena11. U nerazvijenim i siromašnim zemljama kod stanovništva koje živi
na granici, ili ispod granice siromaštva dominira utopijska svijest12.
„Utopijska svest po pravilu se javlja ili usvaja u grupama koje su i u svom
prošlom i u svom sadašnjem iskustvu znale samo za lišavanja i koje su se
uverile da nijedna snaga iz postojećeg sveta ne može promijeniti njihov
položaj: ono što im jedino ostaje jeste nada da je u nekom drugom vremenu moguće bolje društvo13!“
Ili u slučaju trgovine ljudima: postoji nada da je bolji život moguć u
sadašnjem vremenu, ali na nekom drugom mjestu i u drugom društvu.
Žrtve trgovine ljudima uglavnom su mladi ljudi koji u svojoj životnoj
dobi više osjećaju nego misle, i koji su vođeni idejom o boljem životu u
zemljama ekonomskog blagostanja. Ti mladi ljudi vjeruju u mogućnost
bijega iz okova apatije i siromaštva matičnih društava u bolja i sigurnija
društva. Međutim, način ostvarenja tog cilja uglavnom nije u skladu sa
njihovim objektivnim mogućnostima, kao ni sa mogućnostima ekonomija
razvijenih zemalja da obezbijede ekonomsku sigurnost i gostoprimstvo
svima onima koji to žele.
11
Takvo shvatanje može se naći gotovo u svim studijama i radovima o trgovini ljudima. Međutim, analiziramo li postojeću literaturu na temu trgovine ljudima, primjećujemo da se niko temeljnije ne bavi uzrocima
velikih razmjera siromaštva. Siromaštvo ima svoje uzroke; o tome će se opširnije govoriti u dijelu ovog rada u
kome se posmatra globalno doba, čija su bitna obilježja ekonomska polarizacija i siromaštvo značajnog broja
nacija u svijetu.
12
Ova tvrdnja iznosi se na osnovu detaljne analize prikupljene građe, tj. analize izjava žrtava prikupljenih
u mnoštvu izvještaja i publikacija na predmetnu temu. Međutim, zaključak se bazira i na osnovu mnogih
razgovora sa ljudima u našem društvu, koji se samo nadaju i zamišljaju bolje, jer stvarnost kazuje da im drugo
nije ni ostalo.
13
16
Šušnjić Đuro, Utopija, Enciklopedija političke kulture, Savremena administracija, Beograd, 1993, str. 1226.
Ukoliko pojedinac nije u mogućnosti da zadovolji svoje potrebe i riješi
probleme u okviru starog sistema vrijednosti, nastupa lična i društvena
kriza. Na socijalno- psihološkom planu prisutna je nesigurnost pojedinaca i društvenih grupa, a time i njihova neprilagođenost u sredini usljed
neizvesnosti šta će se sa njima dešavati u budućnosti. „Ako je okolina
kao i širi sistem stabilna, pojedinac može da tumači izazove iz svoje okoline i da podešava svoje ponašanje prema tim izazovima. Tako on stvara
određeni tip ponašanja u zavisnosti od tipa socijalnog sistema (tipa izazova). Ali ako je njegova prirodna, društvena i kulturna sredina promenljiva, tj. svakog trenutka potresa njegov osećajni, voljni i kognitivni život,
tada će on imati grdne muke u pokušaju da protumači te izazove i da
pruži prave odgovore – da se prilagodi14. “
Globalno doba je vrijeme velikih ekonomskih, kulturnih i tehnoloških
izazova, koji uzrokuju veliku društvenu pokretljivost, kako vertikalnu
tako i horizontalnu. Ta velika društvena pokretljivost razara strukturu
primarnih grupa, što uzrokuje slabljenje svijesti o pripadnosti odredbenoj
društvenoj grupi, što naposljetku uzrokuje gubitak identiteta i život pun
straha i nesigurnosti. U tim okolnostima pojedinac i društvene grupe
traže ključ za novonastalu situaciju. Osjećanje nesigurnosti i straha povoljni su društveni uslovi za manipulaciju: u tom stanju smanjuje se racionalno-kritička sposobnost svijesti, pa u toj situaciji ljudi prihvataju i
vjeruju u ono što u normalnim okolnostima ne bi nikada prihvatili. Nada
subjektivno najjače prodire u strah, kako bi to rekao filozof nada15. Glavna
obilježja zemalja porijekla trgovine ljudima jesu: ekonomska i politička
nestabilnost, siromaštvo velikog broja stanovništva, vrijednosni vakuum
uslijed raspada tradicionalnih vrijednosti tih društava. U zemljama Trećeg
svijeta, primjera radi u Nigeriji ili u Dominikanskoj Republici, prisutna je
praksa da članovi porodica svjesno daju svoje kćeri i žene u prinudnu
prostituciju. U Saveznoj Republici Nigeriji, naročito u državama Delta i
Edo, trgovina ljudima je duboko ukorijenjena. Ova pojava objašnjava se
načinom života i kulturom tog društva, pošto se prije slanja djevojke na
rad u evropske zemlje vrši vudu religijski obred, s ciljem da se kontroliše
žrtvino ponašanje sa daljine i na taj način prisili na prostituciju16. Ritual se
sastoji u davanju zakletve žrtve i njene familije ispred tradicionalnih svetinja. Žrtvina kosa, krv, nokti i lične stvari koriste se u ritualu. Ta zakletva
14
Šušnjić Đuro, Cvetovi i tla, Čigoja štampa, Beograd, 1995, str. 98.
15
Bloch Ernst, Princip nada, I, Naprijed, Zagreb, 1981, str. 4.
16
Kilercioglu Arzu, OSCE Responses to Human Trafficking, American University, Transnational Crime &
Corruption Center, Washington D.C., USA, p. 41.
17
ima višestruki efekt na žrtvu, npr. su da unesu strah od strašne odmazde
kao što je smrt ili ludilo ukoliko žrtva prekrši zakletvu17. Žrtve se uglavnom šalju u Italiju, koja je ekonomski razvijena zemlja. To ukazuje na
to da je glavni razlog trgovine ljudima ekonomske prirode, a ne religijska
ili kulturna posebnost, pošto u tom slučaju ne bi slali svoju djecu u bogate
i daleke zemlje, već bi tu praksu vjerovatno obavljali u matičnoj zemlji ili
regionu, koji je inače vrlo siromašan dio svijeta. Vudu vjerski obred manifestno (vidljivo) ima za cilj očuvanje religijskih i tradicionalnih normi i
vjerovanja nigerijskog stanovništva, a ispod površine tog odnosa, dakle
ono što je latentno, jeste osiguranje da će se žrtva povinovati praksi ropske podređenosti radi ostvarivanja mogućeg dijela ostvarene ekonomske
dobiti porodice koja je šalje, i sigurne dobiti njenih eksploatatora. Ukoliko
se radi o lišenosti svih mogućnosti i nepostojanja bilo kakvog drugog izbora, ne može se ni u kom slučaju govoriti da se tu radi o dobrovoljnosti
takvog čina, već je riječ o životu ispod osnovnih čovjekovih mogućnosti.
Trgovina ljudima je globalni problem koji ugrožava ljudska prava i slobode, uzrokuje posljedice po zdravlje stanovništva, jača organizovani
kriminal i korupciju. Zemlje u tranziciji ili druge zemlje nerazvijenog dijela svijeta koje nastoje da izgrade demokratska društva suočavaju se
sa velikim izazovima koje nosi porast organizovanog kriminala. Organizovani kriminal u tim zemljama predstavlja ozbiljnu prijetnju da se ionako
slabe državne institucije učine još slabijim i ranjivijim na društvene krize
i nestabilnosti. Ekonomski razvijena društva privlačna su za trgovinu
ljudima, u njima se najčešće kreira tražnja za ljudima kao robom, a bez
tražnje po tržišnim mehanizmima nema ni ponude, koja po pravilu
dolazi iz siromašnih društava. Razvijene države ulažu značajne napore
sprovodeći inicijative na suzbijanju trgovine ljudima, kako u svojim zemljama tako regionalno i globalno. Međutim, koliko je to uspješno i efikasno? Koliko zastupljenost pojave u tim društvima u sadašnjim razmjerama
dovodi u pitanje efikasnost tih mehanizama? Da li postojeći mehanizmi
omogućuju efikasnu zaštitu i u kojoj mjeri su sloboda i pravna jednakost
kao temelji demokratskih društava ugroženi pojavom trgovine ljudima?
Iako vlade razvijenih zemalja i druge međunarodne organizacije ulažu
značajne napore da se demokratske vrijednosti poštuju, faktički značaj tih
vrijednosti opada kako se u tim društvima povećava broj ljudi koji ne prihvataju ljudska prava i slobode kao kodeks i kulturni obrazac ponašanja.
Tu prvenstveno imamo na umu broj lica koja sudjeluju u lancu eksploat17
Moses S. Agbonkhese and Olufunke Justina Aruna, Trafficking of Women and Children in Nigeria: Slavery
in the Modern Era, Annual Conference of International Police Executive Symposium (IPES) on „Criminal Exploatation of Woman and Children“, Vancouver, Canada, May 2004, p. 11.
18
acije ljudi, bilo kao trgovci ili korisnici usluga. Da li su ideali jednakosti,
slobode i ekonomskog blagostanja u tim zemljama, kako je rekao Karl
Manhajm u svom djelu „Ideologija i utopija“, da odnosi transcedentiraju postojeće, pa usljed toga nisu više adekvatan odraz stvarnosti usljed
promijenjenih društvenih prilika18. Na taj način stvarnost neoliberalne
demokratije dobija ideološki karakter, ili je bar pisutna realna mogućnost
da to postane. Paradoks je; da li su ta društva usljed filozofije neoliberalne
ekonomije i sama postala manje bogata, a ljudi manje slobodni? Iako je
pojava trgovine ljudima u tim društvima vrlo rasprostranjena, ipak nije
tolikog obima da bi ugrožavala osnovne principe na kojima ta društva
počivaju, ali predstavlja protivrječnost tim principima.
2.1.2.1. Emil Dirkem – stara paradigma i nove društvene prilike
Još jedno bitno sociološko shvatanje kroz čiji teorijski okvir možemo
tumačiti fenomen trgovine ljudima dolazi od francuskog sociologa Emila
Dirkema i njegove teorije anomije, koja je mnogo poštovana u sociološkoj
literaturi. Cilj ove rasprave je objasniti odnos Dirkemovog teorijskog pristupa i okolnosti u savremenom društvu u kome pojava trgovine ljudima
egzistira, odnosno da objasni kako su pojedine pojave savremenog svijeta,
kao što su propast Sovjetskog Saveza ili globalizacija, uticale (utiču) na
stepen društvene (dez)integracije i na taj način doprinose pojavi trgovine
ljudima. Da bi se to objasnilo, potrebno je u kratkim crtama izložiti osnovu Dirkemovog shvatanja. Po njegovoj teoriji anomije, društvo u procesu
razvoja sve više gubi sile društvene kontrole koje ga ujedinjuju, a koje
predstavljaju osnov njegove solidarnosti i kompaktnosti. Društvo usljed
toga postaje dezorganizovano, atomizirano i fragmentirano19. Društvo
u kome ne postoji minimum zajedničkih vrijednosti koje dijeli većina
članova društvene grupe – osuđeno je na propast. Dirkem je u svom djelu „Samoubistvo“ dokazivao da je broj samoubistava manji u katoličkim
zajednicama nego u protestantskim, objašnjavajući to činjenicom da u
katoličkim zajednicama postoji veći stepen društvene kohezije nego što
je to slučaj u protestantskim zajednicama. Dirkem je u „Samoubistvu“
objašnjavao i vezu između ekonomije i društvene kohezije utvrđujući
da broj samoubistva raste u vremenima ekonomskih kriza, ali podjednako raste i tokom perioda naglašenog privrednog rasta. Tu činjenicu
on objašnjava time da uzročni činilac nisu samo materijalne okolnosti,
18
Vidi: Manhajm Karl, Ideologija i utopija, Nolit, Beograd, 1968, str. 77–79.
19
Milutinović Milan, Kriminologija sa osnovama kriminalne politike i penologije, Savremena administracija,
Beograd, 1972, str. 104.
19
okolnosti koje pogoduju rastu i uspjehu kriminalnih grupa7. Autor Nikos
Passas takođe polazi od bezbjednosnog i sociološkog aspekta u shvatanju
organizovanog kriminala na društvo. On smatra da je organizovani kriminal produkt kriminogene asimetrije: konflikta, raskoraka i nejednakosti
u sferi politike, kulture, ekonomije i prava. On smatra da globalizacija
samo multiplikuje i intenzivira tu asimetriju8. Tu je i studija američkog
istraživača Corpora Christophera koji je u svojoj doktorskoj tezi izučavao
organizovani kriminal u BiH sa sociološkog aspekta, fokusirajući se na
identifikovanje lokalnih shvatanja i stavova o organizovanom kriminalu u
BiH, u cilju njihovih upoređivanja sa zvaničnim stavovima međunarodne
zajednice9.
2.1.2. Mogućnosti primjene klasične sociološke misli u
istraživanju društvenih uslova koji doprinose trgovini ljudima u savremenom dobu
Trgovina ljudima je kompleksan društveni problem, koji je neophodno
posmatrati i kroz prizmu klasične sociološke misli; ta saznanja treba koristiti u analizi konkretnih društvenih prilika koje, pojavu trgovine ljudima uzrokuju i oblikuju. Jedan od mogućih pristupa bazira se na strukturalno-funkcionalnoj analizi kao opštem naučnom pristupu sociološkim
problemima, distancirajući se od funkcionalizma kao jednostrane teorije koja nastoji da objasni društvene elemente i njihove odnose polazeći
od funkcionalnog pristupa. Cilj strukturalno funkcionalne-analize jeste
određivanje statusa i društvenih veza, onih koji učestvuju u posmatranom ponašanju, utvrđivanje manifestnih i latentnih funkcija, disfunkcija pojave, odnosno negativnih uticaja i posljedica koje posmatrana pojava ostvaruje na društveni sistem. Takođe, moguća je analiza ideoloških
implikacija funkcionalne analize10. Posebni društveni položaji aktera
u posmatranom odnosu, njihove karakteristične djelatnosti i interesi
omogućuju da se posmatrane pojave i njihove uloge u društvu vide iz
specifičnog ugla. Pristup sociologije saznanja u izučavanju problema
trgovine ljudima može da se bazira na tome kako se shvatanje o trgovini
ljudima mijenja u zavisnosti od društvenih grupa u čije se interese i želje
7
Andreas Peter, Criminalized Conflict: The Clandestine Political Economy of War in Bosnia, Brown University,
USA, 2002.
8
Passas Nikos, Transnational Crime, Ashgate Pub Co, 1999, p. 400.
9
Corpora Christopher, Connections, Conundrums, and Criminality: Understanding Local Perceptions About
and Attitudes Toward Organized Crime and Corruption in Bosnia and Herzegovina, American University, Washington
D.C., USA, 2005.
10
14
Merton K. Robert, O teorijskoj sociologiji, Naklada Cdd, Zagreb, 1979, str. 120.
već nestabilnost koju one unose u društveni život20. Pitanje samoubistva je irelevantno za trgovinu ljudima, ali ovo Dirkemovo shvatanje aplikativno je i na problem trgovine ljudima, posebno sa aspekta činjenice
društvene nestabilnosti i njenog uticaja na društvenu integrisanost grupe.
Dakle, ono ovdje ima samo komparativnu svrhu u cilju analize problema
i uočavanja povezanosti između procesa globalizacije, nestanka blokovske podjele svijeta s jedne strane, i društvene integrisanosti pojedinih
zajednica (nerazvijenog i razvijenog dijela) savremenog svijeta i njihovog
uticaja na procese koje doprinose pojavi trgovine ljudima, s druge strane.
Ideje imaju integrativnu ulogu u društvu21, tj. doprinose njegovoj idejnoj kompaktnosti. Po Dirkemu, integrativna uloga moralnih i pravnih
ideja zasniva se na podjeli rada koja jača kolektivnu svijest pripadanja
određenoj grupi. Po njemu, društvo je izvor moralnog uređenja i, s tim
u vezi, pojedinci koji nisu integrisani u društvenu zajednicu nalaze se u
stanju anomije. U svom djelu „O podjeli društvenog rada“ on razlikuje
dve vrste solidarnosti:
a) mehaničku solidarnost, koja je karakteristična za nerazvijene zajednice u kojima podjela rada nije razvijena, a solidarnost, tj. kolektivna svijest bazira se na istim vjerovanjima i idejama, uglavnom
religijskim,
b) organsku solidarnost, koja je karakteristična za društva u kojima
je podjela rada razvijena i koja neminovno stvara svijest o svojoj
zavisnosti prema društvu.
Iako je Dirkem predviđao da će s vremenom nerazvijena društva bazirana
na mehaničkoj solidarnosti evoluirati u razvijena društva sa razvijenom
podjelom rada, koja će se bazirati na organskoj solidarnosti, istorija kazuje
da se to nije desilo. Industrijski razvoj nije tekao ravnomjerno, ni horizontalno ni vertikalno, stoga veći dio svijeta nije prošao fazu industrijalizacije
i ostao je na nivou primitivnih poljoprivrednih zajednica, naročito u Aziji,
Africi i Latinskoj Americi. Ovaj osvrt ima značaj za analizu tih društava
kao društava otkud potiče većina žrtava trgovine ljudima. Ta tradicionalno siromašna poljoprivredna društva procesom globalizacije u velikoj
mjeri su „izbačena“ iz svojih društvenih ležišta. Programi strukturalnog
prilagođavanja22 razorili su poljoprivredne zajednice u južnoj Aziji, proizvodnju poljoprivrednih proizvoda preuzele su multinacionalne kompan20
Gidens Entoni, Dirkem, Biblioteka XX vek i Čigoja štampa, Beograd, 1996, str. 41.
21
Šušnjić Đuro, Cvetovi i tla, op. cit. str. 148.
22
Programi inicirani od strane svjetskih finansijskih institucija u cilju stvaranja pogodnog okruženja za
plasman kapitala na globalnom nivou.
20
ije ostavljajući te ljude bez posla. Takođe, sporazum o slobodnoj trgovini
(NAFTA) između SAD i Meksika ima iste efekte. Društvena integrisanost i
stabilnost ne može počivati samo na zajedničkim vjerovanjima i vrijednostima već i na načinu privređivanja. Politike strukturalnog prilagođavanja
snažno su uticale na te poljoprivredne zajednice, što je uzrokovalo migracione procese, uglavnom ilegalne. Suštinski je narušen stepen društvene
kohezije, što je uzrokovalo nesigurnost i neprilagođenost pojedinaca u
tim zajednicama na nove društvene prilike. Sa aspekta trgovine ljudima,
to je učinilo te društvene grupe vrlo ranjivim.
Međutim, kakve efekte proces globalizacije ima na društvenu koheziju u
razvijenim zemljama? Globalizacija predstavlja proces velike mobilnosti
kapitala i njegovog prisustva na globalnom tržištu. To ima za posljedicu
da se mnoge fabrike iz razvijenih zemalja sele u Kinu, Indoneziju i druge
zemlje sa jeftinom radnom snagom, što za posljedicu ima porast nezaposlenosti u razvijenim zemljama. Da bi postojao stepen društvene kohezije
zasnovan na podjeli rada, ljudi prvenstveno treba da rade, da je prisutan zadovoljavajući nivo zaposlenosti i osjećaj međusobne zavisnosti,
odnosno organska povezanost kako Dirkem to naziva. Dakle, proces globalizacije, tumačeći Dirkemovo shvatanje, ima negativan uticaj na stanje
društvene integrisanosti, tj. kohezije razvijenih zemalja, prvenstveno usljed povećanja nezaposlenosti.
Kakav je uticaj na zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza? Ideje imaju integrativnu ulogu u društvenoj zajednici, bilo da one potiču iz zajedničkih shvatanja i vrijednosnih sistema kako ih Dirkem označava za primitivne zajednice, ili iz osjećaja međuzavisnosti uzrokovane razvijenom podjelom
rada. Sa propašću Sovjetskog Saveza nestala je i komunistička ideologija,
koja je bila osnovna ideologija sedamdeset godina. Ne ulazeći u njenu
ocjenu, ona je predstavljala jedan sistem normi i vrijednosti koje je gotovo
većina stanovništva morala slijediti i na taj način predstavljala je činilac
kakve-takve društvene kohezije. Istorijskom propašću tog ideološkog sistema ostao je prazan idejni prostor, koji objektivno nije mogao biti popunjen religijskim ili normama građanskog društva, jer takvi oblici društvene
svijesti decenijama su potiskivani ili nikada nisu ni postojali. Generacije
su odrasle bez svijesti o ulozi i značaju tih normi u njihovim životima.
Podjela rada takođe nije mogla, kako Dikrem kaže, biti činilac društvene
kohezije: pošto je privreda uništena, nezaposlenost bila je ogromna. A
kada je privreda i radila dok je SSSR još postojao, podjela rada bila je
vještačka i bila je izvor konstantne ekonomske krize, sve do njenog potpunog kraha. Latentno stanje anomije bilo je stalno prisutno. Propašću
21
sistema nastala situacija predstavljala je u punom smislu stanje anomije,
kako Dirkem to naziva, stvarajući izuzetno pogodno tle za kriminalne
aktivnosti, između ostalog i trgovinu ljudima, koristeći društvenu nestabilnost i ličnu nesigurnost građana zemalja bivšeg SSSR-a.
2.2. Definicija trgovine ljudima i analiza pojma
Trgovina ljudima u skladu sa Protokolom o sprečavanju, suzbijanju i
kažnjavanju trgovine ljudima, naročito žena i djece (2000), Konvencije
Ujedinjenih nacija (UN) o transnacionalnom organizovanom kriminalu23,
definiše se na slijedeći način:
a) Trgovina ljudima znači regrutovanje, prevoz, skrivanje,
pružanje utočišta ili prihvat osoba putem prijetnje ili upotrebom
sile ili drugih oblika prinude, otmice, prevare, obmanjivanja,
zloupotrebe vlasti ili stanja ugroženosti, davanja ili primanja
novca ili beneficija za dobijanje pristanka osobe koja ima neku
kontrolu nad nekom drugom osobom, u svrhu eksploatacije.
Eksploatacija uključuje i u najmanjoj mjeri iskorištavanje prostitucije drugih, ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilni rad ili usluge, ropstvo ili praksu sličnu ropstvu; pokornost,
ili uzimanje ljudskih organa.
b) Pristanak žrtve trgovine ljudima na namjeravanu eksploataciju, izloženu u tački a) ovog člana, biće nevažan kada je upotrebljeno bilo koje sredstvo iz st. a).
c) Regrutovanje, prevoz, transfer, skrivanje ili prihvat djeteta radi
eksploatacije smatraće se “trgovinom ljudima”, čak kada ne
uključuje nijedno sredstvo, predviđeno u tački a) ovog člana.
d) Dijete znači osobu ispod 18 godina starosti.
Definicija jasno navodi da trgovina ljudima ne uključuje samo regrutaciju
žrtava već i njihov transport iz jednog mjesta u drugo, i njihov prihvat, tako
da svako ko je uključen u kretanje osobe u cilju njene eksploatacije sudjeluje u procesu trgovine ljudima. U skladu sa gorenavedenim Protokolom,
trgovina ljudima nije ograničena samo na seksualnu eksploataciju, nego i
na prisilni rad, ropstvo ili praksu sličnu ropstvu, uzimanje ljudskih organa.
To bi značilo da trgovinu ljudima imamo i ukoliko osoba migrira u drugu
23
Protocol to Prevent, Suppres and Punish Trafficking in Persons, Especially Women and Children, Supplementing the United Nations
Convention Against Transnational Organized Crime, United Natios 2000.
22
zemlju da radi u poljoprivredi, građevinarstvu ili kućnim poslovima, ali
ako je prevarena i prisiljena na radne uslove koje nije prvobitno prihvatila.
Nadalje, ukoliko osoba dobrovoljno pristane na prodaju ljudskih organa,
a pri tome bude prevarena o cijeni, zdravstvenim posljedicama, načinom i
uslovima transplantacije organa kao i zakonitosti takvog čina, u tom slučaju
takođe se radi o trgovini ljudima. U literaturi o trgovini ljudima postoje
terminološke nejasnoće. U engleskom jeziku trgovina ljudima označava se
terminom „Trafficking in Human Beings“, trgovina ljudima u svrhu seksualne eksploatacije naziva se „Trafficking in Human Beings for the Purpose
of Sexual Exploatation“. Stoga se često kada se govori o ovom fenomenu,
kod nas koristi engleska riječ „trafficking“, koja je postala udomaćena tuđica. Trgovci ljudima nazivaju se „trefikeri“ od engl. „Traffickers“. Taj naziv
koristi se za lica koja regrutuju i transportuju žrtve i vrše njihov prihvat.
Međutim, u literaturi često se koristi termin eksploatator (engl. „Exploiter“), za lica koja nisu direktno uključena u vrbovanje i transport žrtve, nego
žrtve kupuju u zemlji njihovog krajnjeg odredišta, gdje ostvaruju profit od
njihovog prostituisanja. Taj termin uglavnom se ne koristi u domaćoj literaturi. Potom, u literaturi na engleskom jeziku pored termina „regruiters,
traffickers“, prisutan je i termin „facilitators“ (engl. Facilitate – olakšati) što
označava kriminalce koji snabdijevaju tržište seksualne eksploatacije ženama. U suštini, više termina sličnog ili istog značenja (traffickers, recruiters,
exploiters, facilitators) samo stvaraju terminološke nejasnoće. Terminološki
pojam „trafficker“ je prihvatljiviji jer sadržajno obuhvata sve slične termine,
pošto i sam Protokol Ujedinjenih nacija definiše „trefiking“ kao vrbovanje,
transport, prihvat i različite forme ekspolatacije žrtve. Kada je riječ o žrtvama trgovine ljudima, često se u literaturi koristi termin „sex worker“ ili seksualni radnik, što je potpuno neprihvatljiv termin, ili se koristi termin seksualni radnici migranti (engl. migrant sex worker), što bi trebalo da označava
osobu koja je migrirala, vjerovatno uz pomoć krijumčara, da radi u tzv. industriji seksa, ali nije kontrolisana i nije u situaciji dužničkog ropstva. Stoga,
te kategorije ne spadaju u žrtve trgovine ljudima, osim ukoliko ne dospiju
u situaciju seksualnog ropstva kada se smatraju žrtvama trgovine ljudima.
Gorespomenuti termin „industrija seksa“ ili engl. „sex industry“ široko je
rasprostranjen u literaturi o trgovini ljudima, a nije adekvatan, pošto riječ
„industrija“ označava privrednu aktivnost u cilju stvaranja profita. Trgovina ljudima je kriminalna aktivnost u cilju stvaranja profita, a ne legalna privredna aktivnost. Analogno takvom shvatanju, mogli bismo zvati, recimo,
pranje novca ili proizvodnju i prodaju opojnih droga industrijom, što nije
slučaj, jer bi bilo neadekvatno i nemoralno, s obzirom na to da se radi o kriminalnim aktivnostima sa vrlo štetnim posljedicama za društvo. Međutim,
23
kada se radi o ljudima, praksa je da se takav izraz široko koristi.
Dakle, trgovina ljudima sastoji se od sljedećih faza:
1. regrutacije žrtava,
2. transporta žrtava do područja destinacije sa ciljem dalje eksploatacije,
3. stavljanja u odgovarajuću infrastrukturu koja omogućuje eksploataciju.
2.2.1. Regrutacija žrtava trgovine ljudima
Prva faza trgovine ljudima je regrutacija žrtava u svrhu njihove eksploatacije ili preprodaje u istu svrhu. Ovu fazu obavljaju lica zadužena
za vrbovanje potencijalnih žrtava (regruteri). Oni se nalaze prvi u organizovanom lancu trgovine ljudima i snabdijevaju takozvanu industriju
seksa24 ženama, a u zadnje vrijeme i pripadnicima muškog pola. Regruteri neposredno ostvaruju prvi kontakt sa potencijalnom žrtvom. Postoje
različiti načini vrbovanja, koji se mogu grupisati po različitim kriterijima.
Međutim, svim oblicima regrutovanja potencijalnih žrtava zajednički je
način, koji se uglavnom zasniva na obmanjivanju, ukoliko se ne radi o
kidnapovanju ili drugim načinima upotrebe sile. Najučestalija praksa regrutovanja žrtava je preko prijatelja, ili prijateljevog prijatelja koji treba
da pronađe osobi posao u inostranstvu, ili preko poznanstva ostvarenog
u diskoteci, kafiću ili na ulici25. Našoj javnosti poznata je istinita ispovijest
jedne Beograđanke kojoj su prišla dva strana državljanina u butik u kome
je radila 1991. godine u Beogradu i, umjesto obećanog posla menadžera
butika u Italiji, na prevaru je dovedena u Ujedinjene Arapske Emirate,
gdje je služila kao seksualna robinja u haremu lokalnog moćnika. Potom
je prodana u Tursku, gdje je provela kraći period, nakon čega je uspjela
da pobjegne i da se preko Bugarske vrati u Beograd, nakon provedene
gotovo četiri godine u statusu seksualne robinje26. Osobe koje su dotičnu
Beograđanku vrbovale, specijalizovani su trgovci ljudima koji po svijetu
traže izuzetno lijepe žene za bogatu klijentelu Srednjeg i Bliskog istoka.
Drugi način vrbovanja žrtava vrši se putem oglasa za poslove u inostranstvu ili putem oglasa za sklapanje braka. Jedan od uobičajenih oglasa te
vrste iz mađarskih novina “Expressz” glasi:
24
Termin „industrija seksa“ široko je prihvaćen termin u literaturi o trgovini ljudima u svrhu seksualne
eksploatacije. Autor ovog rada smatra takav termin neprihvatljivim jer vrijeđa ljudsko dostojanstvo.
25
Volpicelli Stefano, Understanding and Counteracting Trafficking in Persons, International Organization for
Migration, Rome, 2004, p. 9.
26
24
Milenković Branko, Ispovest iz harema – istinita priča jedne Beograđanke, Legenda, Čačak, 2004, str. 11.
“Tražim hostese i plesačice u noćnom klubu u Švajcarskoj. Radna dozvola, ugovor. Odlična plata. Nazovi me27!” Iako se većina oglasa iz novina te vrste odnosi na poslove “plesačica” starosti 18–25 godina, plesačko
iskustvo nije potrebno, a radno vrijeme nije generalno specificirano.
Primjera radi, Dominikanska Republika je vrlo siromašna zemalja u kojoj
je razvijen “seks turizam”, njene prelijepe plaže privlače hiljade turista
godišnje, uglavnom iz evropskih zemalja28. Dominikanska Republika je
zemlja porijekla žrtava trgovine ljudima jer je učestala praksa da trgovci
ljudima nude mladim ženama poslove u zapadnoj Evropi. Uglavnom
su to dobro plaćeni poslovi plesačica ili im se nude lažni brakovi, gdje
po dolasku u zemlju destinacije buduća „mlada“ biva gurnuta u svijet
prinudne prostitucije. Jedan od načina vrbovanja žena iz Nigerije u Saudijsku Arabiju je lažno nuđenje mogućnosti odlaska na hodočašće u Meku,
a po povratku kući nude im mogućnost da uvezu visoko profitnu robu29.
Česta je praksa da žrtve regrutuju turističke ili modne agencije, koje nude
izazovne aranžmane mladim i atraktivnim djevojkama i ženama u inostranstvu. Međutim, u praksi su zabilježeni slučajevi kidnapovanja žrtava
i njihovog transfera do područja destinacije30. Faza regrutacije neophodno
ne uključuje primjenu sile i zastrašivanja žrtava, već podrazumijeva “dobrovoljni” pristanak kao rezultat dezinformacije i prevarnog postupanja.
Shvatanje da su sve žrtve trgovine ljudima naivne mlade žene, koje su
uvedene u svijet prostitucije nakon što im je ponuđen posao ili brak, stereotipno je i ne odražava stvarnu sliku činjeničnog stanja.
Činjenica da su mnoge žene znale da se regrutuju za prostituciju potvrđuje
da nisu sve bile prisiljene na samu prostituciju, ali nakon što su postale
prostitutke, nisu bile u mogućnosti da pobjegnu iz te situacije31. U prilog
takvoj tvrdnji govori primjer sklapanja brakova američkih vojnika sa
djevojkama koje su se prostituisale oko američkih vojnih baza u Koreji, na
Filipinima i Okinavi, a koje su po dolasku u SAD bile prisiljene od strane
svojih supruga da se prostituišu oko vojnih baza u SAD-u. Loše poznavan27
Trafficking and Prostitution: The Growing Exploatation of Migrant Women from Central and Eastern Europe,
op. cit. p. 16.
28
Trafficking in Women from the Dominican Republic for Sexual Exploitiation, International Organization for
Migration, Geneva, 1996, p. 4.
29
Moses S. Agbonkhese and Olufunke Justina Aruna, Trafficking of Women and Children in Nigeria: Slavery
in the Modern Era, op. cit. p.10.
30
Zemlje se kategorizuju po pitanu trgovine ljudima kao zemlje porijekla, odnosno zemlje odakle žrtve
dolaze, potom zemlje tranzita kroz koje se transportuju žrtve i na kraju, zemlje krajnje destinacije u kojim
žrtve trgovine ljudima borave i eksploatišu se.
31
Vidi: Trafficking and Prostitution: The Growing Exploatation of Migrant Women from Central and Eastern
Europe, op. cit. p. 14.
25
je jezika, neposjedovanje radnih vještina i nesnalaženje u stranoj kulturi
ostavili su ih na milost i nemilost njihovim muževima i podvodačima da
koriste nasilje i izuzetno tešku situaciju kao način kontrole svojih žrtava32.
Po jednom istraživanju u Dominikanskoj Republici, većina intervjuisanih
žena je izjavilo da se ne bi bavile prostitucijom u svojoj zemlji, ali bi radile
u inostranstvu, jer bi im to omogućilo povećanje životnog standarda33.
Naredni primjeri iz Rusije i Ukrajine, potvrđuju tvrdnju da nisu sve žene
prevarene pošto im je ponuđen drugi posao, jer su bile dezinformisane i
nedovoljno obrazovane. U Rusiji i Ukrajini je nakon ekonomskog kolapsa
1998. godine nastupila još veća nezaposlenost. Naime, primjer govori o
dvije visokoobrazovane ženske osobe, jedna je sa zvanjem magistra nauka
iz područja industrijske psihologije, druga je magistar književnosti – koje
su se dobrovoljno odlučile za posao u takozvanoj “industriji seksa” pošto
alternative za neki drugi posao nije bilo, pa su na kraju prodane kao bijelo
roblje u SAD, u Cook okrug, savezna država Illinois, gdje su seksualno
eksploatisane po ondašnjim noćnim klubovima34.
2.2.2. Transport žrtava trgovine ljudima
Transport žrtava je druga faza u organizovanom lancu trgovine ljudima i
obuhvata prevoz žrtava do mjesta njihove eksploatacije. Načini ovih aktivnosti zavise od obima kriminalne djelatnosti i stepena organizovanosti
kriminalnih grupa. Međunarodna organizacija za migracije (IOM) identifikovala je tri vrste organizovanih kriminalnih grupa trgovine ljudima,
a to su35:
1) grupe velikog obima, koje imaju međunarodne političke i ekonomske kontakte i u zemljama porijekla i destinacije,
2) grupe srednjeg obima, koje su se specijalizovale za trgovinu
ženama iz određene specifične zemlje,
3) grupe malog obima, koje prevoze jednu ili dvije žene u isto vrijeme.
32
Raymond G. Janice and Donna M. Hughes, Sex Trafficking of Women in the United States: International and
Domestic Trends, Coalition Against Trafficking in Women, 2001, p. 48.
33
Trafficking in Women from the Dominican Republic for Sexual Exploitiation, International Organization for
Migration, op. cit. p. 5.
34
Reinhardt J. Roland, An Etnographic Analysis of the Trafficking of East European Women in Cook County,
Illinois, Department of Law Enfrocment and Justice Administration, Western Illinois University, 2002, pp.
58–61.
35
Bertone, A.M. „Sexual trafficking in women: International political economy and the politics of sex“.
Gendes Issues, 18 (1), 2000, p. 6.
26
Transport do mjesta eksploatacije zauzima centralno mjesto u čitavom lancu trgovine ljudima. Prevoz žrtava može da ima međunarodni karakter,
tj. da se vrši preko jedne ili više državnih granica ili u okviru jedne države.
Međutim, češći su slučajevi da se transport vrši preko međunarodnih
nego u okviru nacionalnih granica. Razlog tome je činjenica da je seksualna eksploatacija u zemljama porijekla niskoprofitna aktivnost zbog slabe
tražnje ili nedovoljne kupovne moći stanovništva za specifične robe i usluge kao što su pornografija, prostitutke, jeftina radna snaga itd. U isto
vrijeme, bogate zemlje imaju tražnju za uslugama radnika u tzv. “seks industriji” i slabo plaćenim nekvalifikovanim radnicima, što uzrokuje široke
mogućnosti za kriminalnu eksploataciju ljudi, što, drugim riječima, znači
da je tržište ljudima u tim zemljama daleko ekstenzivnije, za uslugama
postoji daleko veća tražnja, veća je platežna moć, što je privlačno za organizovane kriminalne grupe36. Po dolasku u zemlju destinacije uobičajena
je praksa da se mijenja mjesto boravka, odnosno mjesto gdje se žrtva
eksploatiše. Razlozi su uglavnom da se izvrši zamjena žena u barovima
ili sličnim mjestima da bi se udovoljilo stalnim potrebama muške klijentele za novim ženama, potom da se spriječi uspostavljanje kontakta koji
bi žrtvi omogućio pružanje pomoći i da izbjegnu otkrivanje od strane organa za sprovođenje zakona. Ukoliko se radi o djelatnosti organizovanih
kriminalnih grupa, transport žrtava do mjesta eksploatacije sastoji se iz
određenih faza koje treba da obezbijede sigurno kretanje. Prva faza je faza
detaljnog planiranja aktivnosti, naredna faza se sastoji u obezbjeđenju
podrške, naročito finansijske, i u ljudstvu, te druge logističke podrške
neophodne za izvršenje planiranih aktivnosti, kao što su prevozna sredstva, sredstva komunikacije i sl. Ova faza uključuje nabavljanje putnih isprava, viza i radnih dozvola za poslove plesačica, uspostavljanje kontakta
baziranih na korupciji sa službenicima na graničnim prelazima, policijom i imigracionim vlastima, ili obezbjeđivanje političkih veza u zemlji
tranzita ili odredišta u cilju dobijanja zaštite za sprovođenje planiranih
aktivnosti. Prema podacima nevladine organizacije „World Network for
Survival“, jedan intervjuisani trgovac ljudima izjavio je da je od zaposlenih u Ministarstvu spoljnih poslova Rusije ili od firmi koje imaju kontakte
sa Interpolom mogao kupiti falsifikovane pasoše sa promijenjenim ličnim
podacima, podacima o nacionalnosti i starosti osobe koja odlazi u inostranstvo37. Nakon detaljnog planiranja i obezbjeđenja logističke podrške,
slijedi fizički transport od mjesta boravka žrtve do mjesta njene eksploat36
Glonti Georgi, Human Trafficking: Concept, Classification and Legal Issues (Theory and Pracitise), Transnational Crime&Corruption Centre, Tbilisi, Georgia, 2003, p. 8.
37
Crime and Servitude, Report of the World Network for Survival. Wasington D.C., USA, 1997, p. 52.
27
acije. Način transporta zavisi od kriterija da li je prelaz preko državne
granice legalan ili ilegalan, sa ili bez dokumenta, bilo falsifikovanih ili
važećih. U transportu se koriste sva raspoloživa prevozna sredstva. Ilegalni prelazi preko državnih granica predstavljaju veći rizik otkrivanja,
zato je i način prelaza kompleksiji i predstavlja veću opasnost po bezbjednost žrtve. Primjera radi, granice se prelaze pješke preko neprohodnih
mjesta, potom u čamcima, prtljažniku automobila, cisternama. Slučaj koji
se desio 26. 8. 2003. godine govori o pokušaju ilegalnog ulaska u Tajvan
26 vrbovanih žena za prinudnu prostituciju. Prije nego što je brod stigao
u Tajvan, policija je zahtijevala kontrolu. U cilju skrivanja ilegalne aktivnosti, kapetan je naredio da se sve žene gurnu u more. Rezultat toga je
šest mrtvih žena i jedna sa teškim ozljedama38. Izvještaji iz Afrike govore
o pronađenim sprženim ženskim tijelima u vrelom pijesku Sahare, koje
su pokušale da pređu sjevernu Afriku s ciljem dolaska u Evropu39. Bezbjednost transporta je bitan element u čitavoj aktivnosti. Organizovane
kriminalne grupe obezbjeđuju sigurno kretanje, što podrazumijeva nadzor i zaštitu informacija o vremenu kretanja, rutama i kontaktima, kao
i u slučaju potrebe korišćenja „sigurnih kuća“. Rijetko se dešava da svi
uključeni u aktivnost transporta raspolažu svim tim informacijama, što
otežava otkrivanje aktivnosti kriminalne grupe. Ukoliko se radi o transportu većeg broja lica ili o većem riziku otkrivanja transporta, koriste se
isti metodi kao kod transporta droge, ljudskih organa i oružja, što podrazumijeva praćenje, osmatranje i nadzor kretanja transporta čitavim
putem, od polazišta do krajnjeg odredišta.
2.2.3. Eksploatacija žrtava trgovine ljudima
Nakon dolaska žrtava u zemlju destinacije stvoreni su uslovi za njihovu
eksploataciju. U skladu sa Protokolom Ujedinjenih nacija o trgovini ljudima ovu fazu možemo posmatrati s obzirom na:
a) metod prisile i sredstva kontrole žrtve,
b) vrstu kriminalne eksploatacije,
c) subjekt eksploatacije.
38
Gu Minkang, Criminal Exploatation of Women and Children in China, Annual Conference of International
Police Executive Symposium (IPES) on „Criminal Exploatation of Woman and Children“, Vancouver, Canada,
May 2004, p.1.
39
Moses S. Agbonkhese and Olufunke Justina Aruna, Trafficking of Women and Children in Nigeria: Slavery
in the Modern Era, op. cit. p. 4.
28
a) Metodi prisile i sredstva kontrole žrtava u slučaju seksualne eksploatacije najčešće se sastoje u primjeni fizičkog nasilja, što uključuje torturu i
silovanja. Po jednom istraživanju u SAD, od ukupno osam intervjuisanih
žena žrtava trgovine ljudima, šest ih je silovano od strane trgovaca ili
mušterija40. Po istom istraživanju, jedna žrtva je izjavila da je bila silovana od strane sedam muškaraca u toku jednog časa41. Kontrola žrtava i
njihova seksualna eksploatacija ostvaruju se i prijetnjom nasiljem prema
članovima žrtvinih porodica ili žrtvinih prijatelja u zemlji porijekla ukoliko žrtva pokuša da pobjegne ili da prijavi svoje “trefikere” vlastima.
Upotreba droga, jakih lijekova i alkohola naredni je način prisile žrtve
u cilju slamanja mogućeg otpora. Isto tako, prisutno je psihičko nasilje,
koje se sastoji u ucjeni da će se porodici žrtve predati kompromitujući
materijali i informacije o bavljenju prostitucijom. Kao rezultat toga žrtva
se radije pokorava svom eksploatatoru, nego da pristaje da joj se nanosi
moralna šteta u sredini odakle potiče. Mnoge žrtve trgovine ljudima ulaze
u zemlju destinacije ilegalno, sa lažnim dokumentima, ili tajnim prelascima preko državne granice. Ukoliko i uđu u zemlju destinacije legalno,
“trefikeri” im oduzimaju dokumente i na taj način ne mogu dokazati da
su zakonito ušle u zemlju. Ukoliko žrtve odbiju da se povinuju zahtjevima, “trefikeri” im prijete da će ih prijaviti policiji ili im govore kako oni
kontrolišu policiju te da će biti protjerane iz zemlje ili krivično gonjene. Na
taj način “trefikeri” iskorištavaju ilegalni status žrtve. Takođe, žrtvama se
kontroliše kretanje, dovode se i odvode do posla, drže se zaključane u
kućama da ne bi pobjegle ili im se naređuje da obavezno nose mobilne
telefone i da uvijek budu dostupne. Najučestaliji način kontrole žrtava
je dužničko ropstvo, koje se sastoji u vraćanju novca koji su “trefikeri”
uložili za potrebe nabavke dokumenata, prevoza, mita, zatim troškovi
boravka u noćnim klubovima, troškovi hrane i ljekarskih intervencija. Žrtve imaju obavezu prema trefikerima da otplate svoj “dug” kroz
pružanje seksualnih usluga. U praksi, ova dugovanja značajno prevazilaze stvarne troškove i predstavljaju sredstvo kontrole žrtve za dalju
eksploataciju. “Trefikovane” žene se prodaju iz jednog noćnog kluba
u drugi, čime se stvara novi dužnički odnos, pošto u toj situaciji žrtve
moraju ponovo da otplaćuju dug, tj. novac utrošen za njihovu kupovinu,
kao i da otplate ostale fiktivne troškove. Protokol Ujedinjenih nacija
predviđa i eksploataciju zloupotrebom stanja ugroženosti. Kao primjer
za to može se navesti događaj od 26. decembra 2004. godine kada je ra40
Reinhardt J. Roland, An Etnographic Analysis of the Trafficking of East European Women in Cook County,
Illinois, op. cit. p. 67.
41
Ibid. p. 71.
29
zorni talas cunami zadesio jugoistočnu Aziju, nanijevši ogromnu štetu. U
toj katastrofi stradalo je više od 220.000 ljudi. Nakon cunamija postojala
je zabrinutost da će trgovci ljudima iskoristiti ljudsku katastrofu i nastali
haos i da će se povećati broj slučajeva, trgovanja djecom koja su ostala
bez roditelja. Ovakva zabrinutost bila je opravdana, imajući u vidu da je
region jugoistočne Azije prostor koji obuhvata 1/3 ukupne svjetske trgovine ljudima42. Međunarodna organizacija za migracije (IOM) saopštila je
da su indonežanske agencije prijavile sedam slučajeva trgovine djecom
u vremenu od 26. 12. 2004. godine do 8. januara 2005. godine. UNICEF
je takođe potvrdio slučaj prodaje četvorogodišnjeg dječaka koji je otet iz
grada Banda Aceh, glavnog grada provincije Aceh, od bračnog para koji
je tvrdio da su mu roditelji43.
b) U skladu sa Protokolom o sprečavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovine ljudima, naročito ženama i djecom, podjela prema vrsti eksploatacije može biti za potrebe seksualne eksploatacije, ropstva ili prakse
slične ropstvu, pokornosti za potrebe fizičkog rada ili uzimanje ljudskih
organa. Ropstvo ili praksa slična ropstvu podrazumijevaju situaciju kada
je žrtva u zavisnom odnosu prema eksploatatoru. Metod kontrole je
obično izolacija i fizičko nasilje. Osoba u ropskom odnosu lišena je svih
prava i sloboda i praktično je stvar u rukama svog gospodara. Ovakav
eksploatatorski odnos najčešće se dešava u zonama etničkih konflikata
ili ratnim područjima. Primjera ropstva ima mnogo u području Kavkaza,
što potvrđuje i oslobađanje građana Rusije koji su godinama bili u ropstvu Čečena44, ili primjeri logora sa ratnim zarobljenicima za vrijeme ratnih dešavanja na prostorima bivše Jugoslavije. Eksploatacija muškaraca
uglavnom se sastoji u iskorišćavanju besplatnog fizičkog rada. Jedan od
primjera je iz Crne Gore iz 2004. godine kada je zabilježen slučaj dovođenja
četiri muškarca u Crnu Goru nakon što su kupljeni da rade besplatno. To
je, ujedno, i prvi slučaj ovakve vrste na Balkanu45. Po jednom istraživanju
organizacije Enfants Solidaires d’Afrique at du Monde (ESAM) izvršenom
u Beninu, Afrika, tokom 1999. godine o trgovini djecom iz Republika Gabon i Benin, od ukupno 229 prodane djece 198 (86%) bile su djevojčice46.
42
Upala Devi Banerjee, Globalisation, Crisis in Livelihoods, Migration and Trafficking of Women and Girls: The
Crisis in India, Nepal and Bangladesh, Conference paper, III International Congres of Women, Work and Helth,
Sweden, 2002, p. 1.
43
http://tsunamihelp.blogspot.com/2005/01/unicef-confirms-tsunami-child.htm, vebsajt posjećen 12.
augusta, 2005. godine.
44
Glonti Georgi, Human Trafficking: Concept, Classification and Legal Issues (Theory and Pracitise), op. cit. p. 16.
45
Nezavisne novine, Banja Luka, Prvi slučajevi trgovine muškarcima, 21. 12. 2004. godine.
46
Kaye Mike, The Migration –Trafficking Nexus, Anti-Slavery International, London, UK, 2003, p. 5.
30
To odražava činjenicu da postoji veća tražnja za djevojčicama za kućne
poslove ili poslove prodaje. Prodani dječaci uglavnom rade u poljoprivredi ili u ribarstvu. Dječaci iz Bangladeša i Pakistana prodaju se u Ujedinjene Arapske Emirate i koriste se kao džokeji za utrke kamila. Te trke su
vrlo opasne i džokeji se često teško povređuju ili ginu. Jedan intervjuisani
dječak iz Bangladeša, koji je bio džokej skoro šest godina u Ujedinjenim
Arapskim Emiratima, opisao je ovaj posao kao „najgori na svijetu“47. Protokol Ujedinjenih nacija predviđa i trgovinu ljudima u svrhu uzimanja
ljudskih organa. Najučestalija pojava je trgovanja ljudskim bubrezima.
Nema tačnih statističkih podataka o obimu prodaje ljudskih organa
pošto se radi o nedovoljno istraženom problemu. Trgovina ljudskim organima zakonom je dozvoljena samo na Filipinima i u Iranu, mada je
velika tražnja klijenata iz razvijenih zemalja za organima, naročito bubrezima, stvorila preduslove za razvoj ilegalnog tržišta. U posljednje vrijeme i razvijene zemlje pokazuju interes da legalizuju transplantaciju od
donatora koji nije u srodstvu zbog velike tražnje za ljudskim organima.
Postoje argumenti za legalizaciju, kao i jaki argumenti protiv. Argumenti
za legalizaciju odnose se na to da bi ona spriječila crno tržište, dok argumenti protiv ukazuju da ga ona ne bi spriječila, na isti način kao što ni
legalizacija prostitucije u zemljama koje su je legalizovale nije spriječila
trgovinu ženama u svrhu prinudne prostitucije. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da se svake godine u svijetu transplantira
50.000 bubrega, od tog broja minimalno 15.000 transplantacija je od živih
donatora. Jedan dio od toga broja je od rođaka, a drugi dio potiče od
donatora koji nije sa primaocem u srodstvu, što je najveća opasnost za
nezakonitu trgovinu organima. Organizacija Organs Watch procjenjuje
da se hiljade ilegalnih transplantacija izvrši na osnovu traženja pacijenata iz Persijskog zaliva, Japana, Italije, Izraela, SAD i Kanade od „donatora“ iz Indije, Pakistana, Turske, Rumunije i Južnoafričke Republike.
Inače, Indija se smatra epicentrom svjetske ilegalne trgovine organima.
Trgovina organima je pod kontrolom organizovanog kriminala i predstavlja izuzetno profitabilnu kriminalnu djelatnost. Donatori se regrutuju
iz siromašnih zemalja; ukoliko je transplantacija dobrovoljna, po pravilu
se radi o prevarnom postupanju, pošto donator ne dobije dogovorenu
cijenu, već jednu trećinu ili ništa. Donator se obmanjuje o posljedicama,
pošto mu se objašnjava da se radi samo o rutinskoj operaciji ne navodeći
moguće implikacije po zdravlje. Po pravilu, donatori prodaju organe iz
ekonomske potrebe. Zdravstvena zaštita ljudi u zemljama donatora je
niska i nakon izvršene operacije sebi ne mogu priuštiti adekvatan ljekar47
Ibid. p. 8.
31
ski nadzor. Novčani iznos koji dobija donator na ilegalnom tržištu iznosi
2.500–3.000 američkih dolara, ali on nikada ne dobije dogovorenu sumu.
Uzimanje bubrega bez saglasnosti dešava se u slučaju bolesti ili povrede,
ali u bolnici bubrezi se uzimaju bez znanja ili saglasnosti žrtve. Takvi
slučajevi su registrovani i sprovedeni su sudski postupci protiv medicinskih ustanova u Argentini, Brazilu i Indiji48.
c) Kriterij s obzirom na subjekt eksploatacije može biti eksploatacija žena
i muškaraca, s obzirom na starosni kriterij može biti eksploatacija odraslih i djece. Za potrebe seksualne eksploatacije u većini slučajeva žrtve su
žene. Po jednom istraživanju žrtava trgovine ljudima na Kosovu u periodu 2000–2002. godine, od 322 ispitane žrtve 40 ili 12,4% bili su maloljetnici. Međutim, u praksi su zabilježeni slučajevi prodaje osoba muškog
pola u svrhu prinudne prostitucije. Prema istom istraživanju, kancelarija
Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u Prištini pružila je pomoć
petnaestogodišnjem dječaku iz Albanije koji je prodan u svrhu seksualne
eksploatacije, nakon što mu je ponuđen lažni aranžman za školovanje u
zapadnoj Evropi49.
2.3. Zastupljenost i geografska rasprostranjenost pojave trgovine
ljudima na globalnom nivou
Jedno od najspornijih pitanja kada se radi o fenomenu trgovine ljudima
jeste obim pojave, tj. pitanje broja žrtava. Pošto se radi o tajnoj aktivnosti,
zvanične statistike predstavljaju samo vrh ledenog grebena, time je i teško
sa sigurnošću procijeniti stvarnu zastupljenost pojave. Neadekvatna metodologija prikupljanja podataka omogućava samo limitirano saznanje o fenomenu, što može uzrokovati neefikasnost sprovedenih mjera u
praksi i voditi ka dezinformisanju o stvarnoj situaciji. Precjenjivanje zastupljenosti može imati jednako negativne posljedice kao i potcjenjivanje
fenomena. Prvi kriterij za pravilno utvrđivanje broja žrtava odnosi se na
to da li se radi o trgovanim ljudima u svrhu seksualne eksploatacije, prisilnog rada ili izuzimanja ljudskih organa. Potom, neophodno je utvrditi
vremenski kriterij, tj. za koji vremenski period su podaci važeći. Radi jasnijeg utvrđivanja broja trgovanih ljudi, potrebno je praviti razliku o broju
osoba po osnovu stadijuma u kome se nalaze u procesu trgovine ljudima.
Ti stadijumi odnose se prije svega na broj lica koja su:
48
Vidi: Pearson Elaine, Coercion in the Kidney Trade? A background study on trafficking in humans organs
worldwide, Deutsche Gesellschaft für Technische Zusammenarbeit (GTZ) GmbH, Eschborn, Germany, 2004.
49
Return & Reintegration Project – Situation Report, International Organization for Migration, Pristina, 2002,
pp. 3–6.
32
1) u grupi visokog rizika da postanu žrtve trgovine ljudima,
2) sadašnje žrtve trgovine ljudima,
3) bivše žrtve trgovine ljudima.
Za svaku fazu potrebno je generalno utvrditi broj lica, njihove karakteristike i vjerovatnoću ulaska u narednu fazu50. Ukoliko se radi o trgovini ljudima u svrhu prostitucije, potrebno je utvrditi razliku između dobrovoljne
i prisilne prostitucije, kao i one koja je dobrovoljna u početnoj fazi, ali koja
je rezultirala zloupotrebom radnih i životnih uslova i smatra se trgovinom ljudima u skladu sa Protokolom Ujedinjenih nacija o sprečavanju,
suzbijanju i kažnjavanju trgovine ljudima, naročito ženama i djecom. Sve
do sada navedeno ukazuje na kompleksnost pitanja utvrđivanja stvarnog
broja žrtava trgovine ljudima.
Zemlje porijekla trgovine ljudima su zemlje Latinske Amerike, naročito
Kolumbija, Brazil, potom Dominikanska Republika. U Aziji glavne zemlje
porijekla žrtava trgovine ljudima jesu: Kina, Tajland, Vijetnam, Filipini, Indija, Nepal, kao i centralnoazijske zemlje članice nekadašnjeg Sovjetskog
Saveza, naročito Kirgistan i Kazahstan. Na afričkom kontinentu vodeće
zemlje porijekla žrtava trgovine ljudima jesu: Nigerija, Gana i Maroko. Od
evropskih zemalja (uključujući istočnu i jugoistočnu Evropu) tu su: Ruska
Federacija, Ukrajina, Poljska, potom baltičke zemlje Litvanija, Letonija i
Estonija, zatim Češka Republika, Mađarska, Bjelorusija, Slovačka, Rumunija, Moldavija, Bugarska, Albanija i zemlje bivše Jugoslavije. Zemlje destinacije žrtava trgovine ljudima u zapadnoj Evropi jesu: Italija, Njemačka,
Austrija, Švajcarska, Španija, Belgija, Holandija i Velika Britanija. Od ostalih evropskih zemalja još su tu i: Švedska, Norveška, Danska, Finska i
Grčka. Na Balkanu naročito je Bosna i Hercegovina bila značajna zemlja
destinacije žrtava trgovine ljudima, posebno u poslijeratnom periodu.
Kosovo je takođe područje gdje je trgovina ljudima prisutna u velikoj
mjeri. Takođe, veliki broj žrtava prodaje se u Tursku. Mimo evropskog
kontinenta žrtve se prodaju u Sjedinjene Američke Države, Kanadu, u
Afriku. Značajno područje destinacije su i Ujedinjeni Arapski Emirati i
Saudijska Arabija. Postojeće procjene broja žrtva trgovine ljudima oslanjaju se na autoritet autora ili institucije, a raspoloživi podaci kreću se od
700.000 do 2.000.000 žena i djece koji se godišnje u svijetu prodaju u svrhu
seksualne eksploatacije. Od toga broja oko 45.000 do 50.000 proda se u
Sjedinjene Američke Države. Otprilike se 30.000 žrtava proda godišnje u
50
Tyldum Guri and Anette Brunovski, “Describing the Unobserved: Methodological Challenges in Empirical Studies on Human Trafficking“, in Frank Laczko and Elizabieta Godziak (eds.), Data and Research on
Human Trafficking: A Global Survay, International Oganization for Migration, Geneva, 2005, p. 21.
33
SAD iz jugoistočne Azije, 10.000 iz Latinske Amerike, 4.000 iz područja
nekadašnjeg Sovjetskog Saveza i istočne Evrope, i 1.000 iz drugih regiona51. Prema procjenama Vlade Sjedinjenih Američkih Država, godišnje se
u svijetu proda između 600.000 do 800.000 muškaraca, žena i djece preko
međunarodnih granica. Procjenjuje se da od toga broja 80 % jesu žene i
djeca, a do 50 % su žrtve djeca. Ovi podaci ne uključuju milione žrtava
koje se prodaju širom svijeta, a koje se prodaju unutar nacionalnih granica52. U 1998. godini ukrajinsko Ministarstvo unutrašnjih poslova procjenjivalo je da je 400.000 žena iz Ukrajine prodano tokom prethodne decenije,
drugi izvori kao što su nevladine organizacije smatraju da je taj broj bio
veći. Međunarodna organizacija za migracije procjenjuje da je u periodu
između 1991. do 1998. godine oko 500.000 žena iz Ukrajine prodano na
zapad. Ukrajinski diplomatski izvori procjenjivali su u tom periodu da se
6.000 žena iz Ukrajine bavi prostitucijom u Turskoj, 3.000 u Grčkoj, 1.000
u Jugoslaviji53. Međunarodna organizacija rada procjenjuje da se svake
godine u zapadnoj i centralnoj Africi proda 200.000 do 300.000 djece u
svrhu prinudnog rada i seksualne eksploatacije54. UNICEF procjenjuje da
oko 10.000 do 15.000 djece radi na plantažama Obale Slonovače i da su tu
djecu posrednici prodali vlasnicima plantaža po cijeni od 340 američkih
dolara po osobi. Što se tiče trgovine ljudima na afričkom kontinentu u
svrhu seksualne eksploatacije, najviše je zastupljena u zapadnoj Africi,
dakle daleko više nego u drugim dijelovima kontinenta. Najmanje 60%
prostitutki u Italiji dolaze iz afričkih zemalja, uglavnom iz Nigerije. Nigerijske i italijanske vlasti procjenjuju da se u Italiji nalazi oko 10.000
do 15.000 prostitutki iz Nigerije. Što se tiče južne Afrike, po procjenama ugledne nevladine organizacije Molo Songolo, najmanje 28.000 djece
uključeno je u komercijalnu seksualnu eksploataciju u južnoj Africi55.
51
Richard Amy O’Neill, International Traffi cking in Women to the United States: A Contemporary Manifestation of Slavery and Organized Crime, U.S. Central Intelligence Agency, Center for the Study of Intelligence,
2000. p. 3.
52
Victims of Trafficking and Violence Protection Act of 2000: Trafficking in Persons Report 2005 http://
www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2005/
53
Hughes Donna, The “Natasha” Trade: The Transnational Shadow Market of Trafficking in Women, op.
cit. p. 626.
54
Vidi: Child trafficking in West and Central Africa, West and Central Africa Regional Office, UNICEF,
2001.
55
Fitzgibbon Kathleen, Modern day slavery? – The scope of trafficking in persons in Africa, African Security Reviwe 12 (1) 2003, p. 83.
34
2.4. Uzroci trgovine ljudima
U literaturi o trgovini ljudima pojedini autori govore o uzrocima trgovine ljudima, drugi izbjegavaju taj termin i u tom kontekstu govore o
„činiocima“ koji doprinose pojavi. Zbog jasnoće i prihvatljivosti termina,
u daljem tekstu koristiće se izraz „činioci koji uzrokuju pojavu.“ U literaturi generalno postoji saglasnost koji su to činioci. Najčešće se navode:
globalizacija tržišta, transporta i radne snage, ekonomska tranzicija,
siromaštvo, socijalno-ekonomska nejednakost polova, informatička revolucija, oružani sukobi, globalizacija organizovanog kriminala. Međutim,
prisutna je nedorečenost o značaju, ulozi i uticaju tih činilaca. Jedna
od podjela koja je prisutna u literaturi dijeli te činioce na lične i strukturalne56.
2.4.1. Lične okolnosti kao činioci koji doprinose trgovini
ljudima
Lične okolnosti kao činioci koji doprinose trgovini ljudima odnose se
na: nizak nivo pismenosti, teško ekonomsko stanje koje ugrožene kategorije stanovništva čini vrlo ranjivim da postanu žrtve trgovine ljudima,
poremećene odnose u porodici, raspad porodice, bračne sukobe, psihičko
nasilje, seksualne zloupotrebe, upotrebu opojnih droga, diskriminaciju
polova u porodici i sl.
2.4.2. Strukturalni činioci
U strukturalne činioce spadaju ekonomske politike vodećih međunarodnih
finansijskih organizacija kao što su Svjetska banka i Međunarodni
monetarni fond, a koje se odnose na njihove politike strukturalnog
prilagođavanja, koje su s jedne strane osiromašile mnoge zemlje u razvoju, prvenstveno kroz otvaranje domaćih tržišta za strane robe i zatvaranja mnogih domaćih radnih mjesta usljed nekonkurentnosti, i s druge
strane, njihovog uticaja na vlade tih zemalja da smanje javnu potrošnju
za zdravstvenu i socijalnu zaštitu i obrazovanje u svojim zemljama. Po
autorki Raymond Janice, strukturalni činioci su i vojno prisustvo, ratovi,
kao i stacionirane mirovne snage, socijalno-ekonomska nejednakost žena,
posebno u zemljama istočne Evrope. U strukturne činioce ona ubraja i
56
Vidi: Janice G. Raymond, D. Jean D’Cunha, Siti Ruhaini Dzuhayatin, H. Patricia Hynes, Zoraida Ramirez Rodriguez, Aida Santos, A Comparative Study of Women Trafficked in the Migration Process Patterns, Profiles
and Health Consequences of Sexual Exploitation in Five Countries (Indonesia, the Philippines, Thailand, Venezuela and
the United States), Coalition Against Trafficking in Women 2002, p. 2. Takođe vidi: Shankar Sen, A Report on
Trafficking in Women and Children in India 2002–2003, Institute of Social Sciences, New Delhi, India, 2004, p. 10.
35
restriktivne imigracione politike razvijenih zemalja, naročito u zemljama
koje čine „tvrđavu Evrope“, koje promovišu mentalitet globalizacije kapitala, ali ne i globalizaciju regularnih migracija stanovništva57. Takve
restriktivne migracione politike širom otvaraju vrata procesu ilegalnih
migracija. U strukturalne činioce spadaju i: privatizacija, siromaštvo, migracije stanovništva, informatička revolucija i globalizacija organizovanog kriminala. Narastajući problem demografske neravnoteže polova
u Aziji činilac je koji će imati sve veći značaj kada je trgovina ljudima
u pitanju, mada taj problem nije obrađivan u literaturi o trgovini ljudima. Navedeni strukturalni činioci su međusobno povezani58. Sporno je
pitanje koji od navedenih činilaca ima primarni značaj, što samo govori
o kompleksnosti ovog pitanja. Primjera radi, shvatanje da je siromaštvo
samo po sebi uzrok trgovine ljudima usko je i nije prihvatljivo, pošto
u svijetu postoje regioni koji su vrlo siromašni, a trgovina ljudima nije
prisutna. Ali siromaštvo u vezi sa drugim činiocima omogućuje nastanak i razvoj ovog fenomena. Odnos međuzavisnosti možemo posmatrati
između globalizacije, siromaštva, ekonomske tranzicije, migracija, porasta organizovanog kriminala. Ono što je zajedničko između navedenih pojava i procesa jeste da su motivisani ekonomskim interesima. Ideologija
neoliberalne ekonomije je stvaranje velikih profita stvaranjem globalnog
tržišta, (uz nuspojavu povećanja siromaštva u svijetu); ubrzane ekonomske tranzicije imaju za cilj stvaranje stabilnih ekonomija (što je praćeno
kriminalizacijom određenih segmenata društva), osiromašene kategorije
stanovništva žele da migriraju radi pronalaženja bolje plaćenih poslova
u inostranstvu (uz rizik da budu eksploatisani od strane organizovanih
kriminalnih grupa); kriminalne grupe imaju za cilj stvaranje profita,
koristeći krize kao povoljne okolnosti za ostvarenje tog cilja (uz relativno
mali rizik otkrivanja i odgovornosti). Kombinacija navedenih činilaca
stvara pogodne društvene uslove za zloupotrebe i kriminalnu eksploataciju ljudi.
Globalizacija je proces koji obuhvata široko političko i ekonomsko restrukturiranje mnogih regiona savremenog svijeta, čineći multinacionalne kompanije i međunarodne finansijske institucije bogatijim od
mnogih nacionalnih država. Globalizacija je uzrokovala globalizaciju
organizovanog kriminala kao sporedni efekt stvaranja globalnog tržišta
57
Janice G. Raymond et al, A Comparative Study of Women Trafficked in the Migration Process Patterns, Profiles
and Health Consequences of Sexual Exploitation in Five Countries (Indonesia, the Philippines, Thailand, Venezuela and
the United States), op. cit. p. 3.
58
U ovom kontekstu izbjegnut je termin „uzročno-posljedična“ povezanost, jer da bi se takva veza utvrdila, potrebna su mnogo detaljnija istraživanja.
36
oslobođenog od barijera nacionalnih zakonodavstava i ekonomskih politika. Stvoreni kriminalni karteli sa svojom finansijskom moći jači su od
mnogih država savremenog svijeta. Ekonomsko restrukturiranje i liberalizacija tržišta uzrokovali su značajan porast kriminalizovane ekonomije,
koja je postala značajan izvor prihoda i zaposlenja. Liberalizacija tržišta
ubrzala je dinamiku trgovinske razmjene, odnosno omogućila je brži
transport roba. Ogromne količine robe transportuju se iz jednog dijela
svijeta u drugi u velikim kontejnerima koji su komplikovani za inspekciju, a time se stvaraju velike mogućnosti za krijumčarenje. Prisutan je porast krijumčarenja azijskih imigranta u Sjevernu Ameriku u zapečaćenim
kontejnerima, smještenim na transportnim brodovima, kao i porast
prevoza ilegalnih imigranata u Evropsku uniju u kamionima namijenjenim internacionalnom transportu roba59. Kao makročinilac, globalizacija
je značajno uticala na međunarodne migracije, a time je posredno uticala
na stanje trgovine ljudima. Ubrzana globalizacija praćena liberalizacijom
trgovine u posljednjoj deceniji ima dalekosežan uticaj širom svijeta. Programi strukturalnog prilagođavanja uticali su na dezintegraciju ruralnih
zajednica u jugoistočnoj Aziji, snažan uticaj odrazio se najviše na najranjivije kategorije: žene i djecu. Globalne politike, kao što je Sporazum o
poljoprivredi Svjetske trgovinske organizacije (WTO), imaju zastrašujuće
negativne posljedice u ruralnim područjima, a i dalje ubrzavaju nejednakosti. Uvođenje biotehnologije i genetskog inžinjeringa u poljoprivredi,
naročito u proizvodnji hrane, prijeti da uništi farmere i njihove zajednice
i da omogući kontrolu multinacionalnim korporacijama60. Primjera radi,
takva ista politika razorila je poljoprivredne seoske zajednice i u Maroku,
što je uzrokovalo veliko siromaštvo, nezaposlenost i minimum perspektiva za budućnost. Sa druge strane, to je stimulisalo ilegalne migracije
mladog marokanskog stanovništva preko Gibraltara u Španiju61. Maroko
je značajna zemlja porijekla žrtava trgovine ljudima. Iste su posljedice
NAFTA sporazuma (Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini),
koji je uzrokovao povećanje migracija na sjever, jer je jeftin američki kukuruz koji se uvozio u Meksiko ostavio milione meksičkih uzgajivača kukuruza bez posla i otjerao ih sa zemlje. Povećanje siromaštva, pad životnog
standarda, ukratko – socijalna i ekonomska nesigurnost, podsticajni su
59
Andreas Peter, „Transnational Crime and Economic Globalization“, in: Berdal Mats and Serrano Monica (eds.), Transnational Organized Crime and International Security, Lynne Reinner Publishers, Inc., London,
2002, p. 41.
60
Upala Devi Banerjee, Globalisation, Crisis in Livelihoods, Migration and Trafficking of Women and Girls: The
Crisis in India, Nepal and Bangladesh, op. cit. p. 3.
61
Andreas Peter, „Transnational Crime and Economic Globalization“, in: Berdal Mats and Serrano Monica (eds.), Transnational Organized Crime and International Security, op. cit. p. 45.
37
činioci da ljudi napuštaju svoje ruralne zajednice i odlaze u veće gradove
ili u inostranstvo. Migracije uzrokovane ovim procesima imaju i formu
trgovine ljudima, naročito ženama i djecom.
Siromaštvo je značajan činilac koji utiče na fenomen trgovine ljudima. U
svijetu 1.2 milijarde ljudi preživljava sa manje od jednog dolara dnevno,
2.8 milijardi ljudi žive sa manje od dva dolara dnevno – dakle, riječ je
o 45% svjetske populacije62. Siromaštvo je globalno pitanje, mnogo je
siromašnih regiona u svijetu. Primjera radi, u posljednjih petnaest godina
u Rusiji zabilježen je ogroman porast siromaštva i nejednakosti, a Rusija
je zemlja sa velikim brojem žrtava trgovine ljudima. U 1989. godini samo
2% stanovništva Rusije živjelo je u stadijumu siromaštva. Krajem 1998. godine udio siromašnih je porastao na 23,8% od ukupne populacije, ako se
kao norma koristi potrošnja dva dolara dnevno. Statistike su kazivale da
više od 50 % dijece živi u siromašnim porodicama63. Više od 120 miliona
ljudi u istočnoj Evropi zarađuje manje od četiri američka dolara dnevno64.
Prosječna plata u Ukrajini iznosi oko trideset američkih dolara mjesečno,
ali u malim gradovima duplo je manja.
Privatizacija je naredni strukturalni činilac koji doprinosi fenomenu
trgovine ljudima. Ubrzana privatizacija65, bez adekvatnog pravnog sistema koji bi omogućio da se taj proces odvija na zakonit način, uzrokovala je ogroman porast korupcije i organizovanog kriminala. Privatizacija sa sobom nosi ukidanje radnih mjesta, menadžment privatizovanih
preduzeća ima obavezu samo prema svojim akcionarima, a ne i prema
radnicima. Nepostojanje sistema zaštite za slučaj nezaposlenosti doveo
je do porasta socijalnih i političkih nemira, nasilja i eksplozije kriminala
u zemljama u tranziciji66. Čitave grane industrije gdje su radna snaga bile
uglavnom žene (tekstilna industrija i sl.) uništene su, a fabrike zatvorene.
U Ukrajini preko 60% nezaposlenih su žene. Od ukupnog boja ljudi koji
su izgubili posao od 1991. više od 80% su žene67.
62
Stiglic E. Džozef, Protivrečnosti globalizacije, SBM, Beograd, 2004, str. 39.
63
Ibid. str. 162.
64
Hughes Donna, The „Nathasa“ Trade: The Transnational Shadow Market of Trafficking in Women,
Journal of International Affairs, Vol. 53, No. 2, Spring 2000, p. 627.
65
Fiskalna strogost, privatizacija i liberalizacija tržišta predstavljali su tri noseća stuba Vašingtonskog
konsenzusa tokom osamdesetih i devedesetih godina 20. vijeka.
66
Stiglic E. Džozef, Protivrečnosti globalizacije, op. cit. str. 70.
67
Hughes Donna, The „Nathasa“ Trade: The Transnational Shadow Market of Trafficking in Women, op.
cit. p. 626.
38
Informatička revolucija takođe je jedan od strukturalnih činilaca. Globalizacija se tijesno vezuje uz tehnološki razvoj, naročito razvoj informacionih tehnologija. Internet kao široko rasprostranjeno komunikaciono
sredstvo koristi se u svrhu trgovine raznim vrstama robe, a neke od “roba
koja se mogu kupiti putem interneta jesu žene i djeca”. procjenjuje se da
je tokom 2000. godine postojalo 280.000 vebsajtova tzv. “industrije seksa”, koji ostvaruju godišnji prihod od jedne milijarde američkih dolara.
Internet kao moderno i vrlo dostupno komunikaciono sredstvo nudi
brojne načine da se promoviše seksualna eksploatacija; putem oglasa za
prostituciju ili regrutovanja žena od strane trgovaca ljudima. Primjer za
to je regrutovanje žena iz baltičkih zemalja preko interneta za navodne
poslove konobarica i dadilja u zapadnoj Evropi. Internet se koristi kao
sredstvo emitovanja živih snimaka djevojaka koje su zatvorene u kućama
gdje su postavljene kamere, pred kojima su djevojke obavezne da izvode
predstave za onlajn klijente“. Iako se kod ovakvih situacija stvara privid
legalnosti takvog čina, tzv. „producenti“ imaju kontrolu i moć nad tim
ženama68.
Demografska neravnoteža polova – činilac koji doprinosi trgovini ljudima, prisutna je u velikom broju azijskih zemalja: Kini, Indiji, uključujući i
druge azijske zemlje poput Pakistana, Bangladeša, Tajvana, Južne Koreje
zbog politika selektivnih abortusa fetusa ženskog pola, nejednak tretman
djece s obzirom na to da li se radi o dječaku ili o djevojčici, zatim, nizak
nivo zdravstvene zaštite – glavni su uzroci većeg mortaliteta žena u djetinjstvu i u zreloj dobi. U Kini i Indiji ženska djeca se smatraju za teret
zbog obaveze davanja miraza pri udaji. U tim kulturama imati mušku
djecu znači nastavak porodične tradicije. Na planeti biološka norma je
105 rođenih dječaka na 100 djevojčica, ali u azijskim zemljama je situacija
drugačija. Smatra se da će svake godine počevši od 2010. više od milion
Kineza ostati bez djevojaka za udaju zbog nedostatka žena69. Od 2030.
svake godine 1,6 miliona Kineza neće biti u mogućnosti da se oženi zbog
nedostatka žena. U Kini višak dječaka pri rođenju danas je 12% iznad normalnog nivoa, u Indiji je 6%.70 Manjak žena koji je uzrokovan političkim,
kulturnim i ekonomskim razlozima stvorio je veliku tražnju za ženama,
što je širom otvorilo vrata kriminalnim grupama – trgovcima ljudima. U
68
Hughes Donna, Globalization, Information, Technology, and Sexual Exploitation of
Women and Children, Rain and Thunder – A Radical Feminist Journal of Discussion and Activism,
Issue No.13, Winter 2001, p. 2.
69
Atane Izabel, Ka prinudnom celibatu – U Aziji nedostaju žene, LeMonde diplomatique, Jul 2006, obnovljeno
izdanje na srpskom jeziku, NIN, Beograd, str.16. (Atane Izabel je demograf i sinolog, istraživač u Nacionalnom institutu za demografske studije u Parizu, Francuska).
70
Ibid.
39
Kini žene kupuju siromašni seljaci jer im je to jeftiniji način da dođu do
žene od redovne ženidbe. Ženidbene migracije su u porastu na Tajvanu,
gdje je tokom 2000 godine sklopljeno 8% takvih brakova71. Na kineskovijetnamskoj granici migracije žena u svrhu udaje su u punoj ekspanziji.
Da bi se odgovorilo rastućoj tražnji, međunarodne kriminalne grupe se
organizuju i u rastućoj demografskoj neravnoteži polova vide ogromnu
poslovnu mogućnost i izvor ogromne zarade.
2.4.3. Kulturni činioci – specifične prakse u okviru određenih
kultura
Pored dvojne podjele na lične i strukturalne činioce, potrebno je uvesti i treću grupu činilaca, a to su kulturni, koji se odnose na specifičan
načina života, odnosno određene prakse u okviru određenih kultura. Razlog za uvođenje ove kategorije činilaca koji doprinose pojavi je taj što
određene kategorije stanovništva postaju žrtve trgovine ljudima, a da to
nije uzrokovano gorenavedenim ličnim ili strukturalnim razlozima, već
specifičnim praksama u okviru određenih kultura. Dakle, uzroci trgovine
ljudima ne nalaze se samo u ličnosti pojedinca, niti u strukturi društva,
već u određenom segmentu u specifičnostima njegove kulture u kojoj su
prisutne prakse i običaji koji doprinose trgovini ljudima. Najbolji primjer
za to je Indija i dugogodišnji običaji i tradicije patrijarhalnih društava
koji promovišu prostituciju. To se odnosi na Devadasi sistem, Bavasi sistem, Jogin sistem, potom prostitucija među plemenima Bancharas, Rajna,
Dommara i Bedias. U ovim slučajevima radi se o tradicionalnim, ritualizovanim i društveno organizovanim oblicima prostitucije. U Nepalu
Kamayami sistem je vjekovni oblik ritualizovane prostitucije kod nekih
plemena, naročito plemena Tamangs. To pleme tradicionalno je snabdijevalo konkubinama nepalske monarhe i kada je monarhija okončana
tokom pedesetih godina prošlog vijeka, pleme Tamangs bilo je prinuđeno
da nađe alternativne izvore prihoda, odnosno prodaju ženske djece iz
plemena u Indiju72. Naredni primjer je ranije opisana ritualna praksa u
Nigeriji. Na našim prostorima se, kada je riječ o kulturnim činiocima
koji doprinose trgovini ljudima, može uzeti u obzir praksa Roma, koja
se sastoji u eksploataciji romske djece za potrebe prosjačenja ili seksualnoj eksploataciji73. U praksi su zabilježeni i slučajevi prodaje romske
71
Ibid.
72
Upala Devi Banerjee, Globalisation, Crisis in Livelihoods, Migration and Trafficking of Women and Girls: The
Crisis in India, Nepal and Bangladesh, op. cit. p. 4.
73
40
Research on Child Trafficking in Bosnia and Hercegovina, UNICEF and Save the Children, 2004, pp. 49–50.
djece74. Gorenavedeno se odnosi na specifičnu kulturu društava iz kojih
potiču žrtve trgovine ljudima, međutim, bitno je spomenuti specifičnu
kulturu kao činilac koji promoviše trgovinu ljudima u društvima gdje
se žrtve eksploatišu. To se prvenstveno odnosi na potrošačku kulturu,
materijalizam, komodifikaciju čovjeka i komercijalizaciju seksa, mitove o
muškoj seksualnosti, ili rasne i etničke mitove i stereotipe o egzotičnosti i
erotičnosti žena iz drugih krajeva svijeta.
2.5. Multidimenzijalnost pojave trgovine ljudima
Trgovina ljudima je kompleksan fenomen, koji je potrebno sagledati iz
različitih perspektiva. Pojavu možemo posmatrati kao pitanje organizovanog kriminala, ljudskih prava, jednakosti polova. Takođe, možemo je
sagledavati kroz prizmu migracija ili prostitucije, koje su po svojoj prirodi drugačije od pojave trgovine ljudima, ali mogu da imaju u određenim
segmentima dodirnih tačaka. Između trgovine ljudima, migracija i prostitucije može da postoji uska povezanost, a da u isto vrijeme sadržajno i
suštinski predstavljaju sasvim drugačije fenomene. To su samo neki aspekti koje pojava implicira. Pored navedenih pristupa, pojavu možemo
posmatrati kao pitanje bezbjednosti, morala, zaštite zdravlja i sl. Dakle, iz navedenog se vidi široka lepeza sfera društvenog života u koje
fenomen trgovine ljudima zadire, a u ovom radu samo neki od njih biće
objašnjeni.
2.5.1. Trgovina ljudima – organizovani kriminal
Po riječima Louise Shelley, direktora Centra za transnacionalni organizovani kriminal i korupciju iz Vašingtona D.C., SAD, organizovani kriminal biće glavno pitanje koje će obilježiti 21. vijek, na isti način kao što je to
bio hladni rat za 20. vijek i kolonijalizam za 19. vijek75.
Organizovani kriminal može da ima nesagledive posljedice za društvo.
U primjeru Rusije kriminalne organizacije infiltrirale su se u finansijske
strukture i političke krugove, te sprečavaju napore da se ubrza rast civilnog društva u Rusiji76. Ministarstvo unutrašnjih poslova Rusije procjen74
Živan i Zagorka Dimitrijević, romski bračni par iz sela Rekovac kod Jagodine, Srbija, osumnjičeni su da
su u posljednjih šest godina prodali tri svoje maloljetne kćerke. Rođaci bračnog para Dimitrijević tvrde da se
ne radi o prodaji, nego o tradicionalnom „otkupu nevjeste“ (Ćirić Aleksandar (ur.), Atlas organizovanog kriminala na Balkanu, NP Vreme, Beograd, 2006, str. 9).
75
Vidi: Transnational Crime and Coruption Center, American University, Washington D.C., USA, www.
american.edu/traccc/
76
Stoecker W. Sally, “The Rise in Human Trafficking and the Role of Organized Crime”, Demokratizatsiya,
Vol. 8, No.1, 2000, p.2. www.american.edu/traccc/resources/publications.htm
41
jivalo je u 1996. godini da je većinu ruske privrede i bankarskog sistema kontrolisao organizovani kriminal. Organizovane kriminalne grupe
u Rusiji na mnoge načine su zamijenile državu u obezbjeđivanju zaposlenja, zaštite i sigurnosti77. Kriminalne grupe koje se bave trgovinom ljudima ostvaruju veliku finansijsku dobit uz mali rizik, koristeći porozne i
slabo kontrolisane granice, nedovoljnu efikasnost snaga za sprovođenje
zakona, legislativni vakuum i visok nivo korupcije za ostvarenje svojih
kriminalnih ciljeva. Trgovina ljudima je po svojoj profitabilnosti odmah
iza trgovine drogom i oružjem. Trgovina ljudima pored same kriminalne
eksploatacije ljudi, obuhvata i kriminalne aktivnosti kao što su: trgovina
kradenim i krivotvorenim dokumentima, vizama, radnim dozvolama,
potom korupcija državnih službenika, ilegalni prelazi preko državne granice, pranje novca i njegovo investiranje u legalne poslove ili investiranje u
daljnje kriminalne aktivnosti uključujući i finansiranje terorističkih organizacija. Po procjenama UN, kriminalne organizacije generišu do 3.5 milijardi dolara samo od profita zarađenog ilegalnim migracijama78. Prema
podacima Federalnog istražnog biroa (FBI) SAD, ostvaren godišnji profit
od trgovine ljudima procjenjuje se na 9.5 milijardi američkih dolara79.
Trgovinom ljudima u svijetu bave se daleko poznate kriminalne organizacije kao što su: kineske i vijetnamske Trijade, japanske Jakuze,
sjevernoamerički kriminalni karteli, italijanska i ruska mafija. Pored njih,
postoji mnoštvo organizovanih kriminalnih grupa koje se bave ovim
poslovima kao što su: albanske, poljske, ukrajinske, gruzijske, nigerijske,
i tajlandske kriminalne grupe. Između tih raznih etničkih i nacionalnih
grupa postoji saradnja u obezbjeđivanju „tržišta“, transporta, dokumenata, “sigurnih kuća” i ostvarivanja lokalnih kontakta, čineći na taj način
pravi „kriminalni kosmopolitizam.“ Po obimu, kriminalne grupe se dijele
na male, srednje i velike organizovane grupe80. Onog momenta kada pojedinci ili male kriminalne grupe počnu da ostvaruju značajniji profit, veće
kriminalne grupe iznuđuju novac od njih, u zamjenu im nudeći da mogu
nastaviti sa radom na teritoriji koju kontroliše veća kriminalna grupa.
77
Hughes Donna, Trafficking for Sexual Exploitation: The Case of the Russian Federation, International Oganization for Migration, Geneva, 2002, p. 14.
78
Organized Crime Moves into Migrant Trafficking, Trafficking in Migrants-Quarterly Bulletin, No. 11, International Oganization for Migration, Geneva, June 1996, pp. 1–2.
79
Victims of Trafficking and Violence Protection Act of 2000: Trafficking in Persons Report 2004, Jun 2004,
http://www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2004/
80
Prema Konvenciji Ujedinjenih nacija protiv međunarodnog organizovanog kriminaliteta, organizovana
kriminalna grupa je strukturisana grupa od tri ili više osoba koja postoji određeno vrijeme i ima za cilj izvršenje
teških krivičnih dijela, u cilju da direktno ili indirektno ostvari finansijsku ili drugu materijalnu korist.
42
2.5.2. Trgovina ljudima i prostitucija
Često se ove dvije pojave poistovjećuju, iako se radi o sasvim različitim
fenomenima koji mogu imati istu formu, ali sadržajno se suštinski razlikuju. Prostitucijom se smatra (lat. Prostitutio – blud) oblik mentalno-socijalnih devijacija; opštenje žena sa muškarcima bez emocionalnog odnosa pri izboru partnera, vršenje seksualnih odnosa uz naknadu81. Pored
ženske, postoji i muška prostitucija82. Kriterij za razlikovanje prostitucije
i trgovine ljudima u svrhu prostitucije je element dobrovoljnosti. Kod
prostitucije osoba dobrovoljno stupa u seksualni odnos za novac ili druge
vrste naknade, dok kod trgovine ljudima dobrovoljnosti nema, već se osobe seksualno iskorištavaju primjenom prijetnje, sile ili drugih oblika prinude, otmicom, prevarom, obmanjivanjem, zloupotrebom vlasti ili stanja
ugroženosti, davanjem ili primanjem novca ili beneficija za dobijanje pristanka osobe koja ima neku kontrolu nad nekom drugom osobom. To je
ključni kriterij za razlikovanje ove dvije pojave. Glavna veza između trgovine ljudima i prostitucije leži u činjenici da prostitutke spadaju u grupu
najvišeg rizika da budu vrbovane od strane trgovaca ljudima. Prostitucija
je vrlo rasprostranjena pojava. Na primjer u Sankt Peterburgu u Rusiji po
procjenama policije postoji 4.000 do 6.000 prostitutki, sa 200 do 400 agencija za prostituisanje. Procjene nevladinih organizacija kreću se oko brojke
od 10.000 prostitutki. Moskovska policija je tokom 1999. godine procjenjivala da u Moskvi postoji oko 80.000 prostitutki. Moskva je destinacija
za mnoge žrtve trgovine ljudima iz regiona i drugih zemalja Zajednice
Nezavisnih Država83. Žene uključene u prostituciju svakako predstavljaju
ogroman potencijal za eksploataciju od strane kriminalnih gangova.
2.5.3. Trgovina ljudima i migracije
Postoji bitna veza između fenomena trgovine ljudima i migracija, kao i
suštinske razlike. Migracije mogu biti legalne i ilegalne. Ilegalne migracije ili krijumčarenje imigrantima predstavljaju omogućavanje ilegalnog
ulaska u državu, osobe koja nije državljanin, a u cilju stvaranja profita. Ilegalnim ulaskom u zemlju odnos između krijumčara i ilegalnog migratna
prestaje, za razliku od odnosa žrtve i trgovca ljudima. Trgovina ljudima
ima drugačiji sadržaj, kako je ranije navedeno u definiciji trgovine ljudima.
Uzroci velikih migracija su u procesima koji se dešavaju u savremenom
81
Bošković Milo, Kriminološki leksikon, Matica srpska, Univerzitet u Novom Sadu, 1999, str. 280.
82
Milosavljević Branko, Socijalna patologija i društvo, Institut za kriminološka i sociološka istraživanja,
Beograd, 1997, str. 85.
83
Hughes Donna, Trafficking for Sexual Exploitation: The Case of the Russian Federation, op. cit. p. 21.
43
svijetu. Primjera radi, globalizacija je uzrokovala velik demografski i
ekonomski disparitet između zapadne Evrope i zemalja istočne Evrope,
Azije i Afrike, koji je stvorio ogroman pritisak na ondašnje stanovništvo
da napuštaju svoje zemlje, kao i pritisak na zemlje zapadne Evrope da
uvedu restriktivnu imigracionu politiku kojom ograničavaju ulaz u svoje
zemlje84. Identična situacija je i između Južne i Sjeverne Amerike. Takva
situacija stvorila je plodno tle za ilegalne migracije. Ilustracije radi, samo
u supsaharskoj Africi 50–80 % ruralnih domaćinstava ima najmanje jednog člana porodice koji je emigrant85. Tokom blokovske podjele svijeta na
Istočni i Zapadni blok fenomen međunarodnih migracija bio je marginalizovan kao pitanje Trećeg svijeta, pošto migracije između blokova nisu
bile moguće. Promjenom geopolitičke karte otvoren je put migracionim
procesima između istočnog i zapadnog svijeta. Migracije uključuju ljude
koji žele da pobjegnu od ekstremnog siromaštva i nezaposlenosti, ili da
zarađuju više u cilju poboljšanja životnog standarda. Zatim, neki bježe od
krivičnog gonjenja, od konflikata i ratova, ili od ekoloških katastrofa. Neki
od tih ljudi plaćaju velike sume novca za ilegalne prelaze preko državnih
granica i prihvataju opasno putovanje. Neki nemaju dovoljno novca da
plate pun iznos i prihvataju da će raditi za dug kada stignu u novu zemlju, neki nemaju predstavu šta im se uopšte dešava ukoliko su kidnapovani ili prevareni86. Veza između migracija i trgovine ljudima sastoji se
u tome da ilegalni migranati spadaju u grupu visokog rizika da postanu
žrtve trgovaca ljudima, naročito su ranjive žene i djeca. Jedna od najvećih
promjena u migracionim procesima u svijetu je feminizacija migracija,
odnosno sve veći broj žena koje migriraju, za razliku od ranijeg vremena
kada su migracionu populaciju uglavnom činili muškarci87. Kulturne barijere za migracije ženske populacije slamaju se zbog mogućnosti koje nude
migracije, prvenstveno kao strategija preživljavanja. Mnoge mlade žene
odlaze u urbana područja, iako kultura iz koje potiču ne daje podršku da
napuštaju svoje zajednice. U urbanim područjima žene odnosno djevojke
rade kao posluga, ili u tekstilnoj industriji ili u prostituciji.
84
Shelley Louise, Trafficking in Women: The Business Model Approach, op. cit. p. 4.
85
Deshingkar Priya and Grimm Sven, Internal Migration and Development: A Global Perspective, International Oganization for Migration, Geneva, 2005, p. 13.
86
Graycar Adam, Trafficking in Human Beings, International Conference on Migration, Culture & Crime,
Israel, July 1999, p. 3.
87
44
Deshingkar Priya and Grimm Sven, op. cit. p. 22.
2.5.4. Trgovina ljudima i ljudska prava
Trgovina ljudima kao specifična forma ropstva nije novi fenomen, tako da
niz međunarodno-pravnih dokumenata sadrži ovu problematiku. Pored
Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, ropski odnos, trgovinu
ljudima i prinudni rad zabranjuju Konvencija Ujedinjenih nacija o
sprečavanju trgovine ljudima i prostitucije iz 1949. godine i Međunarodni
pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine. Konvencija o
eliminaciji svih oblika diskriminacije žena iz 1979. godine takođe se bavi
ovom problematikom i vidi trgovinu ženama kao oblik nasilja zasnovan na razlici u polovima88. U Hagu je 1997. godine održana Ministarska
konferencija Evropske unije, na kojoj je usvojena Haška ministarska deklaracija o evropskim smjernicama za efikasne mjere u suzbijanju trgovine
ženama u cilju seksualne eksploatacije. Takođe je Parlament Savjeta Evrope iste 1997. godine donio preporuku 1325 o trgovini ženama i prisilnoj
prostituciji u državama članicama Savjeta Evrope. Navedeni dokumenti
uglavnom regulišu pojedine forme trgovine ljudima, i to prvenstveno u
cilju seksualne eksploatacije. Pekinška Deklaracija i Plan akcije iz 1995.
godine navode da trgovina ženama predstavlja oblik nasilja nad ženama
i čini suštinski dio međunarodnog organizovanog kriminala. Pekinška
Deklaracija ukazuje i na nove oblike eksploatacije, ne zadržavajući se na
seksualnoj eksploataciji. Najeksplikativniji i najobuhvatniji pristup trgovini ljudima učinjen je donošenjem Protokola o sprečavanju, suzbijanju i
kažnjavanju trgovine ljudima, naročito žena i djece. Protokol je usvojila
Generalna skupština Ujedinjenih nacija 2000. godine kao dopunski dokument Konvencije Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala89. Donošenjem ovog protokola po prvi put je postignut konsenzus u pogledu definisanja trgovine ljudima. Zemlje potpisnice
konvencije izvršile su usaglašavanje svojih krivičnih zakonodavstava
sa navedenim Protokolom. Protokol predstavlja važan međunarodnopravni dokument i važnu osnovu za adekvatno krivično gonjenje trgovaca ljudima. Pristup trgovini ljudima kao pitanju čije je glavno polazište
ugrožavanje ljudskih prava priznat je i Ministarskom deklaracijom zemalja jugoistočne Evrope od 13. decembra 2000. godine, kada su ministri
iz regiona jugoistočne Evrope izjavili da se politički obavezuju da pitanje
trgovine ljudima priznaju kao pitanje ljudskih prava90. Žrtve trgovine lju88
Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena iz 1979. godine, Ujedinjene nacije, A/
RES/54/4:1979.
89
Konvencija Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, Ujedinjene nacije,
A/1/55/383:2000.
90
Kartusch Angleika, Refrence Guide for Anti-Trafficking Legislative Review, Ludwig Bolzmann Institute of
45
dima izložene su kršenju ljudskih prava, što uključuje kršenje političkih,
građanskih, ekonomskih i socijalnih prava. Države nemaju samo obavezu u odnosu na međunarodne standarde ljudskih prava da sprečavaju
kršenje ljudskih prava pojedinaca, već imaju i obavezu da omoguće da se
ta prava uživaju.
3
.ISTORIJSKI PRISTUP FENOMENU
TRGOVINE LJUDIMA
U kontekstu ovog rada istorijskim pristupom treba da se objasni kako
određeni istorijski period utiče na nastanak, razvoj i karakter pojave trgovine ljudima i, sa druge strane, da objasni kako trgovina ljudima utiče na
istorijski period u kome se zbiva. Trgovina ljudima je forma ropstva koja
predstavlja totalnu negaciju principa humanosti i označava najteži oblik
degradacije čovjeka. Ropstvo nije jednoznačan fenomen, niti u okvirima
jedne epohe, a još se više razlikuje u pojedinim tipovima civilizacija. Ropstvo je objektivno određeno ekonomskim i pravnim položajem u odnosu
na vladajuće društvene grupe, ali i takođe i subjektivno, sviješću čovjeka.
Odnos fenomena ropstva i njegovih formi biće posmatran kroz sve klasne
istorijske epohe. Analiza će obuhvatati:
a. društveno-ekonomske odnose posmatranog istorijskog perioda,
b. pravni položaj stanovništva,
c. vrste i obim eksploatacije (forme ropstva),
d. društvenu svijest o slobodi,
e. uticaj fenomena ropstva na posmatrani istorijski period.
Jedno vrlo kompleksno pitanje ove istorijske analize odnosi se na svijest
o slobodi. To je vrlo široko područje i predmet ove rasprave nije sistematsko analiziranje glavnih društvenih shvatanja o slobodi u određenom
istorijskom periodu. Takav bi pristup neminovno izašao iz okvira
ovog istraživanja. Naime, cilj ove kratke rasprave jeste osvrt na glavna
društvena shvatanja, koja će na najeksplicitniji način odražavati esencijalni duh vremena i njegov odnos prema slobodi. To ima za cilj da se jasnije prikaže odnos posmatranog istorijskog vremena i društvene pojave
trgovine ljudima.
Human Rights, Vienna, 2001, p. 7.
46
U svakom periodu ljudske istorije, u duhu svoga vremena, postojalo je
određeno viđenje slobode. Ta shvatanja o slobodi oblikovana su ekonomskim, ideološkim i psihološkim činiocima91. Tako je bilo sa svim moćnim
idejama u istoriji koje su bile pokretači društvenih pokreta i shvatanja,
na kojima su se kasnije temeljile društvene organizacije: od antičke misli, skolastike, renesanse, protestantizma, prosvjetiteljstva, liberalizma,
marksizma, fašizma, socijalizma do današnjeg neoliberalizma. Svi ovi
pokreti bazirali su se na idejama koje su zadovoljavale snažne ekonomske, ideološke i psihološke potrebe određenih društvenih grupa i tako su
postajale moćne sile u istoriji. Svaka od navedenih ideja obilježila je jedan
period svjetske istorije, koji je imao svoje shvatanje slobode, kao oblika
društvene misli i prakse.
3.1. Trgovina ljudima u robovlasništvu
Istorija klasnih društava počinje sa robovlasništvom kao sistemom
društvenih odnosa utemeljenih na eksploataciji robovskog rada. U
robovlasništvu bila su prisutna dva tipa ropstva, tzv. istočnjačko ropstvo
u istočnjačkim despotijama (Asirija, Babilon, Indija, Kina, Persija, Egipat)
i antičko ropstvo. U istočnjačkom sistemu sav zemljišni fond i robovi pripadali su državi. Taj vid ropstva postojao je radi velike potrebe za radnom
snagom koja je izgrađivala i održavala velike sisteme navodnjavanja, od
kojih su istočnjačke despotije zavisile u ekonomskom i političkom smislu.
Antičko ropstvo bilo je prisutno u staroj Grčkoj i Rimu i razvijalo se pod
drugim uslovima. Ono od samog početka nosi tipična privatno-pravna
obilježja92.
Što se tiče pravnog položaja u robovlasničkom sistemu, robovlasnici nisu
samo raspolagali sredstvima za proizvodnju, radom robova, već i njihovim životima.
U robovlasništvu primarni i osnovni oblik eksploatacije karakterisala je
radna eksploatacija, koja je bila u funkciji održavanja društvenog sistema.
Drugi oblici, kao što je vid seksualne eksploatacije, bili su sekundarne
prirode.
Svijest o slobodi u robovlasništvu možemo posmatrati kroz prizmu
vladajućih i potlačenih. Primjera radi, čitava antička misao smatrala
je ropstvo kao nužno stanje. Aristotel je, u duhu starogrčkog shvatanja, smatrao da ropstvo ide uz slobodu, da je ropstvo nužna cijena slo91
Fromm Erich, Bekstvo od slobode, Naprijed, Zagreb, 1984, str. 48.
92
Ropstvo, Opća enciklopedija jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb, 1981, sveska 7, str. 145.
47
bode. Po Aristotelu, među ljudima postoje duhovne, suštinske razlike i
da su jedni po prirodi određeni da rade i da se pokoravaju, a drugi da
vladaju. Ovakvo Aristotelovo viđenje ima svoju ideološku pozadinu,
koja opravdava grčku kulturu i grčki način života93. Stoici su smatrali, u
skladu sa svojom filozofijom, da za sve ljude važi jedan zakon prirode,
i da i robovi imaju pravo na unutrašnju slobodu: mada su njihova tijela
podređena moći njihovih gospodara, njihov um je nezavisan i slobodan94.
Pojava hrišćanstva uvodi načelo duhovne slobode, što je bilo nepoznato
antičkom i jevrejskom svijetu95. Što se tiče svijesti o slobodi potlačenih,
istorijski pokazatelji su robovski ustanci i ratovi. Primjeri za to su Prvi
robovski rat od 136. p.n.e. do 132. p.n.e. na Siciliji, zatim Drugi robovski
rat 104. p.n.e. do 100. p.n.e. i Treći robovski rat, tzv. Spartakov ustanak od
73. p.n.e. do 71. p.n.e.
Ropstvo je bilo stub sistema, međutim, unutrašnje borbe i ratovi sa okolnim varvarskim plemenima oslabile su snagu robovlasničkih država
i onemogućile priliv svježih robova. S druge strane, robovski ustanci u
Rimu teško su uzdrmali temelje Rimskog carstva i doprinijeli su slomu
robovlasničkog sistema i stvaranju nove istorijske epohe – feudalizma.
3.2. Trgovina ljudima u feudalizmu
Feudalizam kao sistem društveno-ekonomskih odnosa temeljio se na eksploataciji rada seljaka zavisnih o zemljišnom gospodaru – feudalcu. Feudalizam karakteriše nizak stepen razvoja ekonomskih snaga, naturalna
privreda sa slabo razvijenim sredstvima proizvodnje.
Pravni položaj u feudalizmu karakteriše pravna zavisnost klase
proizvođača (kolona, kmetova, seljaka) od klase feudalaca kao jedinih
vlasnika nad sredstvima za proizvodnju. Kmetovi su bili u ekonomski
podređenom položaju, u ekonomskoj prisili. Kmetovi su bili vezani za
zemlju, a svaki pokušaj da se oslobode ili da napuste zemlju sprečavao se
silom. Stepeni zavisnosti kmetova kretali su se od primjera gdje je njihov
položaj de facto, iako ne de jure, jednak ropstvu, pa do gotovo slobodnih
kmetova, koji su po svom položaju slični zakupcu koji plaća zakupninu
vlasniku zemlje.
Težinu kmetskog položaja znatno je povećalo nečovječno postupanje feudalaca: smatrali su kmeta teglećom marvom i tvrdili da se seljak razliku93
Đurić Mihailo, Humanizam kao politički ideal, Srpska književna zadruga, Beograd, 1968, str. 404–405.
94
Peri Marvin, Intelektualna istorija Evrope, Clio, Beograd, 2000, str. 36.
95
Berđajev Nikolaj, Smisao istorije, Dereta, Beograd, 2001, str. 121.
48
je od vola samo po tome što ne nosi rogove. Pored radne eksploatacije,
prisutan je bio i vid seksualne eksploatacije u smislu “prava prve bračne
noći vlastele”, što je grubo vrijeđalo ljudsko dostojanstvo i obeščašćivalo
podanike.
Svijest o slobodi u feudalizmu bila je determinisana religijskim shvatanjem po kome je Bog uredio društvo po hijerarhijskom poretku, gdje su
prava i dužnosti svakog pojedinca definisani po njegovom božanskom
mjestu. Po tom shvatanju, sam Bog je želio da neki među ljudima moraju
biti gospodari, a neki robovi. Svijest o slobodi potčinjenih izražavala se
kroz seljačke bune i ustanke.
Eksploatacija potlačenih bila je stub na kome je ležalo društveno-ekonomsko uređenje feudalnih država. Međutim, pošto je feudalno društvo bilo
statično i stvaralo privid sigurnosti, svako u tom društvu već je rođenjem
imao određen položaj. Ipak, kada su se stvorile istorijske okolnosti,
čovjek feudalnog doba napravio je iskorak ka slobodi, mijenjajući svoj
siguran i statičan položaj u feudalnom društvu za nesigurnost u novom
okruženju stvorenom razvojem ranog kapitalizma. Feudalni čovjek time
je bio oslobođen veze sa zemljom, feudom i svojim gospodarem-eksploatatorom i postao sam u nesigurnom svijetu, ali slobodan. U tom periodu
dolazi do novih shvatanja o društvu i mjestu čovjeka u njemu.
3.3. Trgovina ljudima u kapitalizmu
Kapitalizam kao društveni sistem nije lako detaljnije prezentovati u kontekstu ove analize, pošto on obuhvata dug vremenski period sa različitim
društveno-ekonomskim karakteristikama. U ovom dijelu biće navedena
neka opšta shvatanja u svrhu analize kapitalizma kao sistema i njegovog
odnosa sa fenomenom trgovine ljudima. Generalno, osnovna obilježja kapitalizma su: raširena robna proizvodnja, postojanje tržišta kao mehanizma regulisanja ponude i tražnje roba i usluga, sredstva za proizvodnju su
u privatnim rukama, materijalni samointeres i postizanje što većeg profita podstiču preduzetništvo i naporan rad. Društveno-politička misao kapitalizma počiva na liberalizmu, čije temelje je postavio Džon Lok. Misao
liberalizma počiva na privatnoj svojini, racionalizmu, parlamentarizmu,
vladavini zakona i ljudskim pravima i slobodama.
U kapitalizmu formalno-pravna jednakost je svima zagarantovana, sloboda pojedinca i individualizam spadaju u vrh ljestvice društvenih vrijednosti.
49
Istorijski, kapitalizam u ranim fazama bazirao se na ekonomskoj eksploataciji radnika. Trgovina robljem cvjetala je u 17. i 18. vijeku96, dovođenjem
robova iz Afrike na američki kontinent, što je dovelo i do građanskog
rata u Sjedinjenim Američkim Državama od 1861. do 1865. godine zbog
nepomirljivih stavova američkog Sjevera i Juga oko ukidanja ropstva. U
raznim oblicima i različitom obimu prisilni rad postoji do današnjih dana,
a u posljednje dvije decenije dolazi do eksplozije seksualne eksploatacije.
Procjene su da se godišnje u svijetu proda do dva miliona žena i djece u
svrhu seksualne eksploatacije. Takođe, prisutna je trgovina ljudskim organima. Trgovina ljudima u globalnom dobu97 je globalna, ona je gotovo
prisutna u svim društvima današnjice. Da bi ova analiza bila potpuna,
neophodno je dati kraći uvid u globalno doba i odnos sa fenomenom
trgovine ljudima. Istorijski, ono što je feudalizmu bio feud, u ranom kapitalizmu manufaktura, a kasnije koncern, u globalnom dobu to je multinacionalna korporacija: oni predstavljaju simbole ekonomske moći svog
istorijskog perioda. Činjenica je da multinacionalne kompanije mogu da
imaju dodira sa eksploatacijom fizičkog rada, da utiču na migracione procese, odnose zaposlenosti i nezaposlenosti koji su posredni činioci koji
doprinose trgovini ljudima, ali da li se može tražiti kakva direktna veza sa
seksualnom eksploatacijom? S tim u vezi, problem možemo posmatrati i
na sljedeći način, koristeći primjer iz Kine koji se desio 16. septembra 2003.
godine u „Zhuhai International Convention Hotel“ u pokrajini Guangdong98. Naime, jedna japanska multinacionalna kompanija pripremala je
proslavu povodom dobrih radnih rezultata svojih radnika. Tom prilikom
na proslavu je pozvano 300 prostitutki da pružaju usluge zaposlenicima.
Izvejštaji govore da je oko 185 prostitutki pružilo seksualne usluge te noći.
Ovaj događaj uznemirio je kinesku javnost. Posmatrajući taj slučaj, može
se povući paralela između ovog slučaja i prakse u feudalizmu, kada je
feudalac mogao da seksualno iskorištava podanike bez odgovornosti. U
našem dobu onaj koji posjeduje moć ne mora da siluje, već samo da plati
određenu sumu novca za “uslugu” i da nema odgovornosti. Novi oblici
društvenih organizacija i odnosa istorijski su mijenjali forme eksploatacije, ali suština je ostajala ista, eksploatacija (bilo radna ili seksualna) bivala
je uvijek prisutna.
96
Ropstvo je ukinuto u britanskoj imperiji 1833. godine.
97
Globalizacija označava objektivno stvaranje sve gušće međupovezanosti i međuzavisnosti sve
šireg kruga društava. Sve je širi krug djelatnosti koje postaju transnacionalne, kojima se ne može upravljati isključivo unutar državnih granica. Globalizacija je plod tehnološko-informatičke revolucije, globalne
ekonomije, globalne kulture i transnacionalnih političkih režima. U ekonomskom smislu globalizacija podrazumijeva potpunu privatizaciju i deregularizaciju i stvaranje globalnog, jedinstvenog ekonomskog
prostora. (Pečujlić Miroslav, Globalizacija – dva lika sveta, Gutenbergova galaksija, Valjevo, 2002, str. 17).
98
50
Gu Minkang, Criminal Exploitation of Women and Children in China, op. cit. p. 4.
Što se tiče društvene svijesti o slobodi, sloboda u skladu sa liberalnom
demokratskom tradicijom ključna je društvena vrijednost. Formalnopravna garancija ljudskih prava usvojena je međunarodno-pravnim standardima. Sa istorijske perspektive misao o slobodi u kapitalizmu može se
pratiti od njegovih ranih početaka, odnosno od renesanse do savremenih
shvatanja. Renesansa je predstavljala raskid sa srednjovjekovnim shvatanjima i pogledima na svijet i predstavljala je prekretnicu u shvatanju
slobode, čovjeka i njegovog mjesta u društvu. Prosvjetitelji su žestoko
osuđivali ropstvo i trgovinu robljem, od Monteskjea, Voltera, Hjuma, Benjamina Franklina, Tomasa Pejna. Monteskje je u knjizi “U duhu zakona”
prezirao i odbacivao ropstvo koje krši fundamentalne principe pravde
kao osnove univerzuma99. Pokret prosvjetiteljstva bilo je duhovni inspirator Francuske revolucije iz 1789. godine kada je doneta ”Deklaracija o
pravima čovjeka”, a 1792. godine Olemp de Guž objavila je “Deklaraciju
o pravima žena”. Imanuel Kant, predstavnik njemačke klasične filozofije,
smatrao je da čovjek ne može biti slobodan ukoliko je pod spoljašnjom
prinudom ili ako njime vladaju spontane i neobuzdane strasti. Pojedinci
su slobodni kada je njihova volja samostalna, kada se s punom sviješću i
putem osjećanja dužnosti pridržavaju moralnog zakona100. Hegel je smatrao kako svjetska istorija ostvaruje svoj razvoj u napredovanju svijesti o
slobodi; u istočnjaka samo je jedan slobodan, kod Grka slobodni su mnogi, ali ne čovjek kao takav pošto imaju robove. Hegel smatra da su tek
germanske nacije u hrišćanstvu došle do svijesti da je čovjek kao čovjek
slobodan101. Time Hegel svoju filozofiju istorije završava u ideologiji da
su samo Germani slobodni. Od novih shvatanja nezaobilzno je shvatanje
američkog autora Frensis Fukujame o kraju istorije102, koje se pretvorilo
u veliku intelektualnu raspravu u posthladnoratovskom periodu. Fukujama je apologeta liberalne ideje, po njegovom shvatanju, došli smo do
kraja istorije, ne u smislu opšte kataklizme, već istorijske pobjede liberalizma kao sistema koji omogućava potpuno priznanje čovjekove ličnosti;
sistema koji je uspio da zaustavi točak istorije i da u hegelijanskom smislu
riješi odnos gospodara i roba zauvijek103.
99
Peri Marvin, Intelektualna istorija Evrope, op. cit. str. 208.
100
Kalin Boris, Povijest filozofije, Školska knjiga, Zagreb, 1988, str. 128.
101
Hegel George Vilhem Fridrih, Filozofija povijesti, Kultura Zagreb, 1951, 34–35.
102
Fukuyama Francis, Kraj istorije i poslednji čovek, Romanov, Banja Luka, 2002.
103 S druge strane, svjedoci smo da se u savremenom svijetu trguje ljudima kao na početku istorije klasnih
društava, samo u drugačijim društveno-istorijskim prilikama. S tim u vezi, sve najave o kraju istorije od ideje
postaju ideologije, nemoćne da daju pouzdanije odgovore na izazove i probleme savremenog svijeta.
51
I na kraju, kakav je uticaj fenomena neoropstva na posmatrani istorijski period? Prisutna je dijalektička napetost u društvenim odnosima izazvanim
globalizacijom. Globalna ekonomija i tehnologija su pokretačke sile modernog doba. One predstavljaju objektivnu istorijsku silu; trgovina ljudima
kao proizvod društvenih protivrječnosti je protivteža toj sili. Između te
dve sile prisutna je dijalektička napetost. Globalizacija imanentno nije
samo proces globalizacije neoliberalne ekonomske ideje nego i proces
širenja društvene ideje liberalizma, koja se bazira na slobodi pojedinca
kao najvišoj društvenoj vrijednosti. Te dvije ideje u praksi savremenog
svijeta su u velikom raskoraku. Protivrječnosti su velike, praksa ukazuje
na to da je teško istovremeno slijediti principe neoliberalne ekonomije i
liberalna shvatanja slobode. Sloboda je žrtvovana radi ekonomije! Pokazatelj za to je obim fenomena trgovine ljudima u savremenom dobu. Paradoks je da savremena razvijena društva ulažu velike i iskrene napore na
globalnom nivou da trgovinu ljudima suzbiju, a da statistike ne pokazuju
značajan pomak ka smanjenju tog broja. Jaz između stanja slobode u velikom dijelu svijeta i principa globalne ekonomije jasno pokazuju odnos
fenomena trgovine ljudima i savremenog doba.
Zaključci ove analize su sljedeći:
Trgovina ljudima rezultat je odnosa društveno-ekonomske moći i
nemoći;
Pravni položaj eksploatisanih kategorija tokom istorije se mijenjao
nabolje, danas imamo visoke pravne standarde;
Svijest o slobodi je napredovala, naša civilizacija proizvela je mnoge
napredne misli o slobodi koje su postale praksa u društvenom
životu;
Vrste i obim eksploatacije:
a. Radna eksploatacija – forma eksploatacije prisutna kroz sve faze
ljudske istorije, ona najupečatljivije predstavlja odnose društvenoekonomske moći i nemoći.
b. Seksualna eksploatacija je takođe forma eksploatacije koja je prisutna u svim istorijskim epohama. Istorijski, ona je bila od sekundarnog značenja u odnosu na radnu eksploataciju. Seksualna eksploatacija pojavljuje se danas u većem obimu u visokorazvijenim
društvima, dok u tim istim društvima opada radna eksploatacija
koja je karakteristična za siromašne regione svijeta (Afrika, Azija,
Latinska Amerika).
52
c. Trgovina ljudskim organima je novi oblik eksploatacije u istoriji.
Ona je omogućena tehnološkim napretkom i razvojem medicine s
jedne strane, i sa druge strane – velikim ekonomskim disparitetom
između bogatih i siromašnih društava u savremenom svijetu. Iz
svega gorenavedenog može se ukratko sažeti da je eksploatacija
čovjeka od strane čovjeka istorijska kategorija, prisutna u svim
istorijskim epohama. Ona je kroz istoriju imala različite forme; razvoj tehnologije omogućuje nove oblike eksploatacije, prvenstveno
trgovinu ljudskim organima. Svijest o slobodi je kroz istoriju
napredovala, kao i pravni standardi o zaštiti integriteta čovjeka.
To je veliki korak naprijed i jedna velika, istinska mogućnost da se
fenomen trgovine ljudima suzbije. Međutim, veliki ekonomski disparitet između razvijenog i nerazvijenog svijeta predstavlja snažnu
protivtežu toj mogućnosti. Postojanje adekvatnih pravnih mehanizama kojima se sprečava trgovina ljudima, kao i razvoj svijesti u
društvu o toj pojavi mogu pozitivno uticati na obim fenomena, ali
ga ne mogu bitno izmijeniti, jer oni djeluju po površini i ne dotiču
se korijena problema, koji leži u ekonomskom disparitetu, odnosno
u odnosima moći i nemoći, i dijelom u ljudskoj prirodi, što će biti
objašnjeno u antropološkom pristupu.
4
. ANTROPOLOŠKI PRISTUP FENOMENU
TRGOVINE LJUDIMA
U antropološkom pristupu obradiće se dvije antropološke ravni:
a. filozofsko-antropološka i
b. socijalno-antropološka.
Filozofska antropologija ima za zadatak da otkrije ljudsku suštinu, univerzalnu ljudsku prirodu, a socijalna antropologija nastoji doći do odgovora
kako postojeća organizacija društva utiče na ljudsku prirodu, odnosno u
kojoj mjeri joj odgovara.
4.1. Filozofsko-antropološka ravan
Trgovina ljudima je suviše važno pitanje da se o njemu ne bi trebalo filozofski misliti. Ovim pristupom objašnjava se odnos ljudske prirode i fenomena trgovine ljudima. O pojavi treba dati sud filozofska antropologija, jer
53
pozitivna nauka sa svojim metodama ne može u potpunosti da objasni
ovaj fenomen. Nauka teži da sve racionalno objasni i iskustveno provjeri,
međutim, čovjek nije samo racionalno biće, već i biće koje ima iracionalnu stranu. Filozofsko-antropološki pristup omogućuje da se problem
jasnije i sveobuhvatnije shvati i da se sa površine približi njegovoj suštini.
Takvo shvatanje može da dopuni naučni pristup i da ponudi objašnjenje
koje prevazilazi ograničenost naučne spoznaje na isti onakav način, kao
što sociologija saznanja prevazilazi uslovljenost čovjekove misli njegovim položajem u društvenoj strukturi. Filozofska antropologija traga za
univerzalnim obilježjima ljudske prirode, za onim što je zajedničko svim
ljudima bez obzira na društvene i kulturne razlike104. Širok je spektar osobina koje čovjeka čine čovjekom, ali, između ostalog, čovjek je biće slobode, moralno biće, ekonomsko biće, biće koje troši (homo consumens),
biće nade... čovjek je biće bez konačne definicije. Iako se u literaturi navodi da je trgovina ljudima globalni fenomen, može se sa pravom reći da
je ona istorijski i antropološki fenomen, koji je prisutan u svim društvima,
u svim istorijskim epohama.
„Ako se neka ljudska osobina, verovanje, ideja, vrednost, ustanova itd.
obnavlja i ponavlja kroz vekove ljudske povesti, onda je to znak da ona nije
nešto slučajno, već neko nužno obeležje vrste čovek105 “.
Na pitanje: Šta je to suština ljudske prirode? odgovori su različiti. Za Froma to je ljudska situacija, koja proizlazi iz uslova čovjekove egzistencije,
za Ničea to je volja za moć. Po Frojdu to su ljudski nagoni, a za Marksa to
ljudske mogućnosti. Kroz shvatanja ljudske prirode gorenavedenih mislilaca tražiće se odgovor na pitanje odnosa ljudske prirode i fenomena
trgovine ljudima.
Po Fromu, razumijevanje ljudske psihe i ljudske prirode mora se zasnivati na analizi čovjekovih potreba. On smatra da najjače snage koje motivišu
čovjekovo ponašanje proizlaze iz uslova njegove egzistencije, iz “ljudske
situacije”, a ne, kako je Frojd smatrao, da je libido osnovna ljudska snaga
koja motiviše ljudske strasti i želje106. Po Fromu, osnovne potrebe koje
su ključ za ispitivanje ljudske situacije jesu: potreba za udruživanjem sa
drugim nasuprot narcizmu, potreba za prevazilaženjem – bilo stvaranjem ili razaranjem (ako ne mogu da stvaram svijet, mogu da ga uništim),
potreba za ukorijenjenošću i sigurnošću, potreba za osjećanjem identiteta
104
Šušnjić Đuro, Žetva značenja, Čigoja štampa, Beograd, 2005, str. 124.
105
Ibid. str. 130.
106
Fromm Erich, Zdravo društvo, Naprijed, Zagreb, 1984, str. 25–30.
54
i potreba za okvirom orijentacije i vjerovanja. Ukoliko i jedna od ovih
potreba nije zadovoljena, rezultat je ludilo. Po Fromu, mentalno zdravlje
se ne može definisati kao prilagođavanje individue društvu, već naprotiv,
kao prilagođavanje društva njegovim potrebama. Kakva bi tu mogla biti
veza sa trgovinom ljudima u savremenom dobu? Primjera radi, živimo
u dinamičnom vremenu, punom promjena, u kome se mnoge tradicionalne zajednice razaraju pod uticajem globalizacije, živimo u vremenu
političkih i ekonomskih kriza, gdje je čovjeku onemogućeno ostvarivanje
njegovog stvaralačkog potencijala, živimo u nesigurnom svijetu, svijetu
globalnih migracija, kriza i ratova, u kome je današnji čovjek lišen svog
korijena i time osjećaja pripadnosti određenoj društvenoj grupi. Po Fromu,
čovjek ima potrebu da ima okvir orijentacije i vjerovanja. Čovjek koji je
izbačen iz tradicionalnog načina života, tj. iz svojih društvenih ležišta, ne
može da zadovolji ove potrebe, on postaje ranjiv na razne zloupotrebe,
uključujući i trgovinu ljudima. Savremeno društvo, po Fromovom shvatanju, otuđeno je od pojedinca i time nije prilagođeno čovjeku i njegovim
prirodnim potrebama.
Po Ničeu, suština ljudske prirode je volja za moć. Ničeov nihilizam sastoji
se u rušenju svakog postojećeg filozofskog, vjerskog ili moralnog sistema.
Tradicionalno se mislilo da u svijetu vlada red i zakon, da svijetom vlada
logos. Niče kaže da je suština svijeta u tome da on nije logičan, razuman,
nego da je haotičan i spontan. Razum vrši ograničen uticaj na ljudsko
ponašanje: impulsi, nagoni, instinkti, sve sile ispod površine određuju
ljudsko ponašanje u većoj mjeri nego što to čini logička svijest. Životom
ne upravljaju racionalni, već iracionalni principi. Takođe se tradicionalno
vjerovalo u hrišćanski sistem vrijednosti – Niče kaže da je to zabluda i da
se tradicionalno sve činilo i radilo suprotno od deset Božjih zapovjesti i vrijednosti koje iz njih slijede. Ničeovu misao možemo staviti u perspektivu
današnjeg svijeta i problema trgovine ljudima. U današnjem svijetu postoje dobri zakoni, a svijetom ne vlada logos; religija i vrijednosti koje iz
nje proističu zauzimaju bitno mjesto u životu savremenog čovjeka, ali one
se ne poštuju, čovjek se kupuje i prodaje?!, što je u krajnjoj suprotnosti sa
principima važećih pravnih, religijskih, moralnih i etičkih normi. Savremeni sistemi veličaju kult ljudskih prava, a čovjek se ne poštuje; veličaju
vrijednost čovjekove ličnosti i dostojanstva, a dostojanstva ima malo.
Niče kaže da je suština ljudske prirode volja za moć. Sasvim je prirodno
da ljudska bića žele da dominiraju prirodom i drugim ljudskim bićima,
čak i da im nanose bol107. Ničeov „natčovjek“ stoji nasuprot kultu mase
107
Peri Marvin, Intelektualna istorija Evrope, op. cit. str. 402.
55
i prosječnosti. On je simbol žudnje za moralnim i duhovnim razvojem.
Natčovjek je heroj u duhovnom smislu, a ne po rođenju ili društvenom
položaju. Trgovci ljudima i „kupci“ usluga u smislu Ničeovog shvatanja jesu ljudi sitnog duha, dio mase i prosječnosti, oni su prototip malog
čovjeka metafizičkog sistema svijeta iz koga potiču, a koji po Ničeu kao
takav ne bi trebalo ni da postoji.
Sigmund Frojd, otac psihoanalitičke teorije, smatrao je da se suština
čovjeka ne nalazi u njegovoj kulturi, već i biološkoj i psihološkoj strukturi.
Id (nesvjesni dio čovjekove ličnosti, nagoni) pokriva ono što zovemo ljudska priroda, pojmovi ego (svjesno u čovjeku) i super-ego (nadsvjesni dio
čovjekove ličnosti) pokrivaju ono što zovemo kultura, odnosno običajne,
moralne, pravne, ideološke, kulturne norme. Super ego kontroliše naš
ego, a preko njega kontroliše id. Frojd je u centar nagonske strukture
čovjeka stavio libido, seksualni nagon koji određuje čovjekovo ponašanje.
Ljudski nagoni teže da budu zadovoljeni, to je princip užitka, onda je
po principu realnosti sve bolesno što ometa da nagon bude zadovoljen.
Svi ljudi imaju nagone bez obzira na njihovu kulturu i način života, i
antropološka je činjenica da su svi ljudi po tome slični. Kulturne norme
sprečavaju nagone da se neometano zadovolje, prema tome, one su prema
psihoanalitičkoj teoriji nasilje i zločin nad nagonskom prirodom čovjeka.
Po Frojdu, divljaci i varvari su najzdraviji ljudi jer nemaju kulturu108.
Svaka kultura sputava nagone, što je znak bolesti. Kultura treba naći put
kako da se nagoni zadovolje na društveno prihvatljiv način, tj. da se nađe
kompromis između nagona i norme, prirode i kulture. Agresivni nagoni
zadovoljavaju se u takmičarskim igrama, seksualni nagon zadovoljava
se u instituciji braka, što je društveno prihvatljiv način. Zato je potrebno
analizirati odnos institucije braka i dinamičnih promjena koje se dešavaju
u savremenom svijetu, tj. kako te promjene utiču na strukturu i funkciju
braka i porodice savremenog doba i u kojoj mjeri ta institucija omogućuje
zadovoljenje seksualnog nagona na adekvatan način. Promjene strukture
braka i porodice izazvane su migracijama, konfliktima, dinamičnom savremenom ekonomijom, jednom riječju – pogađaju jednako i razvijene i
nerazvijene zemlje. U nerazvijenim zemljama činioci koji utiču na kompletnost porodice jesu društvene krize, ratovi i migracije. Za razvijene
zemlje sve se više govori da su stara društva, imajući u vidu starosnu
strukturu i pad nataliteta, pošto mladi ljudi ne zasnivaju porodice. Na
108 Denis Didro, prosvjetitelj, u svojoj knjizi Put oko svijeta Luja Antoana od Buganvila, a kasnije i u dodatku knjige, kritikovao je hrišćanske seksualne norme. U jednom pasusu jedan starac sa Tahitija ukorava
Buganvila i njegove prijatelje zato što su donijeli zlo evropske civilizacije, uključujući i seksualni stid i krivicu,
u njegovu zemlju (Vidi: Pery Marvin, Intelektualna istorija Evrope, op. cit. str. 175).
56
vebsajtovima se mogu naći tzv. “child cost” kalkulatori, u koje se unese
starost dijeteta, a potom se dobije troškovnik, odnosno cijena koštanja dijeteta kroz određeni vremenski period. Rezultat te kalkulacije depresivno
djeluje u potrošačkoj kulturi i poimanje mladih je da se brak i porodica
jednostavno ekonomski ne isplate. U globalnom dobu sve više je brakova
gdje supružnici žive i rade u drugim dijelovima svijeta. Činjenica je da
porodica i brak više nisu tradicionalni, pa su time u krizi tradicionalne
seksualne norme. Društveni procesi uticali su na transformaciju braka, ali
društveno ne može transformisati nagonsko, nagoni traže zadovoljenje i
teže da se prilagode novom društvenom okruženju109. Ako id kao nagonsko u čovjeku metaforički uporedimo sa divljim konjem, a super-ego sa
jahačem koji tog konja obuzdava, u novom dobu “Frojdov konj“ moraće
da potraži suptilnijeg jahača, tj. postojeće seksualne norme tražiće svoje redefinisanje. Može se zaključiti da se iza svega gorenavedenog krije
jedan od uzroka trgovine ljudima, odnosno kreiranja tražnje za seksualnim uslugama na globalnom tržištu.
Što se Marksa tiče, njegova misao je slojevita i ovdje neće biti riječ o Marksu ideologu, već o Marksu filozofu humanisti. Po njemu, čovjek je biće
mogućnosti. Za njega, mogućnost je antropološki i metodološki pojam.
Marks je označio prekretnicu u načinu mišljenja, jer je, za razliku od tradicionalnih filozofskih i naučnih shvatanja koja smatraju da se čovjek može
definisati do kraja, smatrao da to nije moguće iz sljedećih razloga110:
a. čovjek nije svjestan velikog dijela svoga bića,
b. čovjek se mijenja, ima istoriju, a ono što se mijenja ne može se jednom zauvijek definisati,
c. čovjek nikada ne može spoznati svoje mogućnosti, čovjek je otvoreno biće i nema konačne istine o njemu.
Definisati čovjeka značilo bi poreći sve ono što bi on mogao da bude i
ono što on nije. Za Marksa čovjek nije samo ono što trenutno jeste, nego
i ono što može biti u najboljem smislu riječi, istina o čovjeku nije samo
u postojećim odnosima, nego i u mogućim. Iz tog shvatanja čovjeka
slijedi i Marksovo shvatanje društvene stvarnosti. Stvarnost se sastoji od onoga što je vidljivo i od onoga što to nije. Pojave su vidljive, ali
109
Slikovito taj odnos prikazuje sljedeća izreka u djelu Artura Šopenhauera: “Naturam expelles furca,
tamen usque recurrent” ili „Prirodu isteraj bičem, ona će se opet vratiti”. Iako Šopenhauer ovu izreku koristi
kada govori o homoseksualnosti, ona se odnosi na čitavo područje ljudske seksualnosti (Artur Šopenhauer,
Metafizika polne ljubavi prema ženama, Neven, IP Knjiga, Novi Beograd, 2003, str. 75).
110
Vidi: Šušnjić Đuro, Metodologija, Čigoja štampa, Beograd, 2002, str. 111–112.
57
mogućnosti skrivene u njima to nisu na prvi pogled. Činjenice zajedno sa
mogućnostima sadržanim u njima ili njihovoj organizaciji čine stvarnost.
Sa stanovišta fenomena trgovine ljudima, Marksovo viđenje mogli bismo
tumačiti na način da je činjenica da se u današnjem svijetu godišnje proda
oko dva miliona ljudi, ali postoji i mogućnost da se ta pojava spriječi.
Takođe je činjenica da u svijetu postoje regioni u kojim većina stanovništva
živi ispod granice siromaštva, i upravo su ta područja regioni porijekla
žrtava trgovine ljudima. Takođe je činjenica da se za potrebe naoružanja
godišnje u svijetu troši sedamsto osamdeset milijardi dolara i da je po
procjenama Ujedinjenih nacija godišnje potrebno četrdeset milijardi
dolara da se značajno smanji globalni problem siromaštva111, koji je jedan
od ključnih činilaca koji doprinose trgovini ljudima. Sa druge strane, postoji i mogućnost da se problem siromaštva u svijetu značajno smanji, kao
i mogućnost da se sredstva za naoružanje upotrjebe u humanije svrhe.
Po Marksu, kritički mislilac stalno upoređuje činjenice sa mogućnostima
koje su u njima skrivene, zarobljene ili zaleđene postojećom organizacijom društva. Kritička teorija traga za mogućnostima koje se mogu ostvariti i u tome se razlikuje od utopije, koja je po prirodi stvari neostvariva.
4.2. Socijalno-antropološka ravan
Socijalna antropologija obuhvata probleme razvoja čovjeka i njegove
društvene sredine. Različiti tipovi društvenih sistema u svojim društvenim
ustanovama razvijaju različite mehanizme, koji određene osobine kod
ljudskih bića ili potiču ili onemogućavaju. Zavisi koje se osobine ljudske prirode društveno stimulišu i koje mjesto one zauzimaju na tablici
društvenih vrijednosti pojedinog društva. Kritika neoliberalizma sastoji
se u shvatanju da ekstremni neoliberalizam forsira jednu crtu ljudske prirode, a to je motivacija za bogaćenjem i egoizam. Jedno od tih kritičkih
shvatanja obrazlaže se na sljedeći način:
“Duhovni etos ekstremne verzije neoliberalizma koji teži da zadobije i
moralni legitimitet, da prodre do najdubljih slojeva psihe, da formira
socijalni karakter i emotivni stav. Najdublja socijalna polarizacija, nejednakost i odsustvo socijalne solidarnosti tumači se kao izraz genetskog
koda. Iz beskrajno bogatog koda ljudske prirode, izdvojen je samo jedan
red ljudskih crta i motivacija. Vučja konkurencija i bezobzirni egoizam
izjednačeni su sa celinom ljudske prirode. Drastično se potiskuje potencijal solidarnosti, osećajnosti za druge, i bezmerno podstiče, forsira do
111
58
Pečujlić Miroslav, Globalizacija – dva lika sveta, op. cit. str. 185.
krajnosti dovedeni pervertni, posesivni individualizam, bespoštedna
konkurencija i “sebični gen.” Izloženi takvom, decenijama dugom socijalnom zračenju suočeni smo možda i sa preoblikovanjem antropološkog
koda, formiranjem “modularnog čovjeka112”.
Kritika društava bivšeg SSSR-a polazi od shvatanja organizovanog kriminala kao nove forme autoritarizma. Propašću komunizma, analitičari su
zaključili da građanima više neće biti ograničen pristup informacijama,
da im neće biti ograničena sloboda kretanja, ili da će biti primorani da
se pokoravaju moćnoj centralnoj državi. Međutim, desilo se da organizovani kriminal predstavlja novu formu nedržavnog autoritarizma113.
Građani još uvijek žive u strahu, ali sada su zastrašivani od nedržavnih
aktera u formi organizovanih kriminalnih grupa. Akteri zastrašivanja više
nisu komunisti, sada je to mafija. Autoritarizam postsovjetskog organizovanog kriminala manifestuje se u sljedećim područjima: ekonomskoj
dominaciji i strukturi vlasti, zatrašivanju građana, privatizaciji državne
prinude, zatrašivanju domaćih i stranih novinara, privatizaciji državnih
resursa od strane organizovanog kriminala, sprečavanju razvoja civilnog
društva114. U SSSR-u država i partija bili su sve, dok čovjek nije značio
ništa. Privatna imovina ranije nije postojala i sa ideološko-moralne tačke
gledišta smatrana je za grijeh. Raspad SSSR-a i demokratska tranzicija
učinili su čovjeka sovjetskog društva oslobođenog od autoriteta države
i ideologije, ali ga nisu nije učinili slobodnim u njegovoj svijesti čiju je
podaničku strukturu totalitarni sistem oblikovao decenijama. U novim
društveno-ekonomskim okolnostima privatna imovina i materijalno
sticanje postali su vrlina. Način na koji je tranzicija vođena i psihološki
je pripremila čovjeka bivšeg SSSR-a za ulogu koju će odigrati u novom
sistemu neslobode. Ljudi opet nisu slobodni: organizovani kriminal čini
novu formu autoritarizma, čineći moćne gramzivim, a siromašne ranjivim. Takav sistem onemogućava razvoj čovjeka i ne može da zadovolji
potrebe koje proističu iz ljudske prirode.
U gornjem dijelu teksta objašnjavan je uticaj društvene sredine na čovjeka
u razvijenim zemljama neoliberalne ekonomije, potom u zemljama
bivšeg SSSR-a. Međutim, treba vidjeti kakav je uticaj društvene sredine
na ljude u siromašnim zemljama tzv. Trećeg svijeta, koji karakterišu:
siromaštvo, kolonijalno nasljeđe, nestabilni politički sistemi, slabe in112
Ibid. str. 193 (originalni izvor: Bauman Z., In Search of Politics, Cambridge, Polity Press, 1999).
113
Shelley Louise, „Post-Soviet Organized Crime: A New Form of Authoritarianism“, in: Phil Williams
(ed.), Russian Organized Cime: The new Threat?, Frank Cass, London, 1997, p. 122.
114
Ibid. p. 123.
59
stitucije i primitivne ekonomije. Razapetost između tradicionalnih vrijednosti i dinamične kulture modernog doba i nemogućnosti hvatanja koraka sa savremenim ekonomskim i političkim procesima nisu garancija da
postojeća društvena organizacija u tim zemljama obezbjeđuje minimum
uslova za razvoj čovjeka i njegovih mogućnosti.
Kao alternativa ovim shvatanjima navešće se shvatanje sociologa Anthony
Gidens, kao treća mogućnost ili treći put, čije se društveno shvatanje zasniva na društvenoj solidarnosti, ali i na bržim i dinamičnim promjenama
koje se dešavaju u globalnom dobu. Gidens nastoji da poveže društvenu
solidarnost i dinamičnu ekonomiju115. On shvata da je globalizacija realnost, objektivna istorijska sila koja se ne može izbjeći. Težište je na ostvarivanju jednakih mogućnosti za stvaranje bogatstva, ali ne i njegovu
raspodjelu. Takvo shvatanje u socijalno-antropološkom smislu nastoji da
ostvari balans između realnosti savremenog svijeta i ljudske prirode, koju
s jedne strane čini „posesivni gen“ i s druge strane – potreba za životom
u zajednici i većom društvenom solidarnošću.
Ova kratka socijalno-antropološka rasprava imala je za cilj da objasni
kako savremena društva sa svojom organizacijom utiču na čovjeka i koliko odgovaraju stvarnoj ljudskoj prirodi. Takođe, imala je za svrhu da
prikaže kako društvena struktura oblikuje pojedince i stvara od njih potencijalne korisnike, trgovce i žrtve trgovine ljudima.
115 Ranitović Ana, Intervju sa Entoni Gidensom, Nema šanse za nezavisno Kosovo, NIN, Beograd, 20. 10. 2005,
str. 32.
60
DRUGI DIO
METODOLOGIJA ISRATRAŽIVANJA
1
. METODOLOŠKI OKVIR ISTRAŽIVANJA
TRGOVINE LJUDIMA U BOSNI I
HERCEGOVINI
1.1. Predmet istraživanja
Predmet istraživanja je istraživanje uzroka, stanja i društvenih posljedica
trgovine ljudima u BiH. Težište istraživanja je na seksualnoj eksploataciji žena i djece kao najučestalijem obliku trgovine ljudima. Međutim,
u istraživanju nastojalo se doći do informacija o drugim oblicima ovog
fenomena, odnosno prinudnom radu i trgovini ljudskim organima. Pošto
je ovo sociološko istraživanje, uzroci, stanje i društvene posljedice posmatrani su u istorijskom, ekonomskom, političkom i socijalnom kontekstu. Dakle, fokus istraživanja je na društvenom okruženju u kome se
trgovina ljudima dešava. Predmet kvantitativnog istraživanja je nivo informisanosti mladih Banje Luke o trgovini ljudima i rizici viktimizacije
da oni postanu potencijalne žrtve.
1.2. Vremensko određenje predmeta istraživanja
Trgovina ljudima u BiH istraživana je u vremenskom periodu u posljednjih petnaest godina, tj. u periodu od 1991. do 2006. godine. Vremenski
okvir obuhvata period od kada je ovaj fenomen postao značajan društveni
problem u BiH. Istraživanje trgovine ljudima u Banjoj Luci sprovedeno je
u vremenskom periodu od 29. 3. 2006. do 27. 4. 2006. godine.
1.3. Prostorno određenje predmeta istraživanja
Kvalitativnim istraživanjem obuhvaćena je trgovina ljudima u čitavoj
Bosni i Hercegovini. Kvantitativno istraživanje sprovedeno je u gradu
Banjoj Luci.
61
1.4. Svrha istraživanja
Svrha istraživanja je prikupljanje, opisivanje, klasifikovanje, uopštavanje,
objašnjavanje, razumijevanje i predviđanje činjenica koje se odnose na
trgovinu ljudima u Bosni i Hercegovini.
1.5. Prethodna istraživanja trgovine ljudima u BiH
Iako predstavlja velik društveni problem, trgovina ljudima u BiH nije dovoljno istraženo područje. Većina dosadašnjih istraživanja sprovedena su
uglavnom od strane međunarodnih organizacija ili autora koji nisu iz BiH,
dakle istraživanja ove problematike od strane domaćih autora su deficitarna. Ukupan broj istraživanja o trgovini ljudima u BiH je vrlo skroman,
a većina istraživanja sprovedena su u okviru zajedničkih istraživačkih
projekata u jugoistočnoj Evropi pod pokroviteljstvom Pakta za stabilnost
za jugoistočnu Evropu, UNICEF-a, OSCE-a, Međunarodne organizacije
za migracije i norveške nevladine organizacije “Save the Children”.
Prvi istraživački izvještaj o trgovini ljudima u BiH objavljen je 2001. godine. Autori istraživanja su Mara Radovanović, aktivistkinja NVO Lara Bijeljina, i Angelika Kartush. Istraživanje je objavio Institut za ljudska prava
Ludwig Boltzmann iz Beča1.
Tu je i istraživački izvještaj organizacije Human Rights Watch iz 2002. godine2. Istraživači ove organizacije prikupljali su podatke o trgovini ljudima
u BiH u periodu od 1999. do 2002. godine. Izvještaj sadrži mnogobrojne
dokaze o postojanju trgovine ljudima širom BiH. Takođe, sadrži i dokaze o umješanosti pripadnika lokalne policije i međunarodnih mirovnih
snaga u trgovinu ljudima. Mnoštvo podataka i njihova utemeljenost čine
ovo istraživanje vrlo značajnim za razumijevanje stanja i prirode trgovine
ljudima u BiH.
Istraživački izvještaji o trgovini ljudima u jugoistočnoj Evropi objavljeni
2002, 2003. i 2005, autorke Barbare Limanowske sadrže podatke o stanju
trgovine ljudima u regionu, (uključujući i BiH) načinima identifikacije
žrtava, zakonodavstvu, krivičnom gonjenju trgovaca ljudima, pružanju
pomoći žrtvama i prevenciji trgovine ljudima u regionu3.
1
Vidi: Kartush A. and Radovanović M., Report on the Combat of Trafficking in Women for the Purpose of
Forced Prostitution in Bosnia and Herzegovina, Vienna, Ludwig Boltzmann Institute of Human Rights, 2001.
2
Hopes Betrayed: Trafficking of women and girls to post-conflict Bosnia and Herzegovina for forced prostitution,
Human Rights Watch, 2002.
3
Vidi: Limanowska Barbara, Trafficking in Human Beingsin Southeastern Europe, UNICEF, 2002. Limanowska Barbara, Trafficking in Human Beings in South Eastern Europe, UNDP, November 2003.
Limanowska Barbara, Trafficking in Human Beings in South Eastern Europe, UNDP, March 2005.
62
Naredno istraživanje trgovine ljudima u BiH sprovedeno je pod pokroviteljstvom Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope od strane kancelarije UNICEF-a i norveške nevladine organizacije “Save the Children“4.
Istaživanje je započeto 2002. godine, a završeno 2003. Istraživanje je
obuhvatalo problematiku trgovine ljudima u vremenskom periodu
između 1999. i početka 2003. godine. Predmet istraživanja bila je trgovina djecom u BiH u svrhu seksualne i radne eksploatacije. Metodološki
pristup istraživanja sastojao se iz kombinacije dvije istraživačke tehnike
koje su razvijene od strane Međunarodne organizacije rada i UNICEF-a.
Jedna od primijenjenih tehnika je „Rapid Assessment“, a koja se sastoji u
prikupljanju podataka o ilegalnim oblicima dječijeg rada na određenom
geografskom području. Druga istraživačka tehnika primjenjena u ovom
istraživanju je „Community Based Action Research“, koja se takođe odnosi na prikupljanje podataka kao prethodna metoda, ali i podrazumijeva rad sa pojedincima ili grupama koji se u svom radu susreću sa ovom
problematikom, uključujući i one koji su identifikovani kao dio problema
(recimo, djeca zatečena u prosjačenju). Fokus ovog istraživanja je trgovina djecom kao ciljnom grupom, a istraživanjem su prikupljeni podaci o
ovoj pojavi koji su uglavnom već bili poznati. Metodologijom istraživanja
nije obuhvaćeno istraživanje uzroka pojave, niti društvenih odnosa koji
na nju utiču.
Jedno od istraživanja trgovine ljudima u regionu jugoistočne Evrope,
uključujući tu i BiH, sprovela je Međunarodna organizacija za migracije
(IOM) 2003. godine. To je prvo istraživanje o žrtvama trgovine ljudima
u jugoistočnoj Evropi. Predmet i svrha istraživanja bilo je sagledavanje
stanja i efikasnosti zemalja regiona da pružaju pomoć žrtvama trgovine
ljudima. Drugo istraživanje5, koje je takođe sprovela Međunarodna organizacija za migracije (IOM) u 2005. godini, sprovedeno je u saradnji
sa Paktom za stabilnost jugoistočne Evrope. Autor istraživanja je Surtees Rebecca, predmet istraživanja bila je trgovina ljudima u regionu
jugoistočne Evrope, fokus je bio na istraživanju žrtava trgovine ljudima.
Istraživanjem su prikupljeni podaci o broju žrtva trgovine ljudima u regionu, analiziran je profil žrtava kojima je pružena pomoć i registrovana
su njihova iskustva. Takođe, istraživanjem se došlo do podataka o pojavnim oblicima trgovine ljudima u regionu jugoistočne Evrope. Zatim su
prikupljeni podaci o načinima identifikacije i pružanja pomoći žrtvama
trgovine ljudima u regionu.
4
Vidi: Research on Child Trafficking in Bosnia and Herzegovina, UNICEF and Save the Children, 2004.
5
Vidi: Surtees Rebecca, Second Annual Report on Victims of Trafficking in South-Eastern Europe, IOM, Geneva, Switzerland, 2005.
63
Gorenavedena istraživanja nisu obuhvatala istraživanje društvenog
okruženja u kojem se trgovina ljudima odvija, niti su istraživani društveni
procesi u BiH i regionu koji utiču na stanje ovog fenomena.
1.6. Ciljevi istraživanja
Ciljevi kvalitativnog istraživanja jesu dolaženje do saznaja o društvenim
uzrocima trgovine ljudima, zatim utvrđivanje stanja ove pojave i
utvrđivanje posljedica koje ona ima na društvo u BiH. Cilj istraživanja
nije isključivo prikupljanje podataka radi deskripcije posmatranog fenomena. Prikupljeni podaci korišćeni su u svrhu analize istraživane pojave, s
namjerom da se stave u posmatrani analitički kontekst. Namjera je da se
posmatraju uzroci, stanja i društvene posljedice u kontekstu istorijske,
ekonomske, političke i socijalne dimenzije pojave trgovine ljudima u BiH.
Dakle, uzroci, stanje i društvene posljedice (explanandum) objašnjavaju
se istorijskim, ekonomskim, političkim i socijalnim okolnostima u BiH
(explanans).
Cilj je da se istraži svaka od posmatranih dimenzija pojave posebno i da
se u okviru svake posmatrane dimenzije pojave istraže okolnosti koje
su doprinosile trgovini ljudima u BiH, da se utvrdi sadašnje stanje pojave i njene društvene posljedice. Potom, cilj je da se ti odnosi detaljno
analiziraju i da se uoče specifičnosti koje nisu vidljive površnim posmatranjem. Nakon prikupljanja podataka i njihove interpretacije, namjera je
da se izvrši sinteza posmatranog problema, koja treba rezultirati novim
saznanjem, tj. da se objasne uzroci, stanje i društvene posljedice trgovine
ljudima u BiH.
Ciljevi kvantitativnog istraživanja trgovine ljudima u Banjoj Luci su
sljedeći:
a. doći do saznanja u kojoj su mjeri mladi informisani o trgovini ljudima,
b. doći do podataka o zastupljenosti najčešćih formi vrbovanja žrtava
trgovine ljudima među mladima Banje Luke,
c. utvrditi nivo rizika od viktimizacije mladih da postanu potencijalne žrtve trgovine ljudima u inostranstvu i unutar BiH,
d. analizirati odnos rizika unutrašnje trgovine ljudima i rizika u inostranstvu u cilju utvrđivanja gdje je rizik veći,
e. utvrditi nivo spremnosti preuzimanja rizika prihvatanja raznih
64
poslovnih ponuda i spremnosti napuštanja sadašnje životne sredine od strane mladih,
f. ispitati stavove ispitanika o razlozima koji ih motivišu na takvo
ponašanje,
g. identifikovati grupu najvišeg rizika među mladima, tj. najranjiviju
grupu – potencijalne žrtve trgovine ljudima.
1.7. Hipoteze
Opšta hipoteza je:
Trgovina ljudima globalni je problem savremenog doba, međutim, trgovina ljudima je istorijska kategorija koja je bila prisutna u svim društvenoistorijskim epohama, samo u različitom obliku i obimu. Trgovina ljudima
u BiH od 1990. do danas predstavlja ozbiljan društveni problem. Iako
zvanične statistike kazuju da je obim pojave znatno smanjen, BiH je i
dalje područje destinacije, tranzita, a u posljednje vrijeme sve više zemlja porijekla žrtava trgovine ljudima. Trgovina ljudima će biti dugoročan
problem u BiH.
Posebne hipoteze:
a. Istorijski posmatrano, na stanje trgovine ljudima u BiH uticale su
geopolitičke promjene koje su se desile početkom 1990. u istočnoj,
centralnoj i jugoistočnoj Evropi, potom društvena dezintegracija
koja je posljedica građanskog rata i prisustvo međunarodnih mirovnih snaga u BiH.
b. Stanje ekonomije u BiH utiče na fenomen trgovine ljudima. Trendovi rasta pojave imaju ekonomske uzroke; trgovina ljudima
kao organizovani kriminal negativno utiče na ekonomiju; stanje
ekonomije utiče na institucionalne mogućnosti suprotstavljanja
fenomenu trgovine ljudima u BiH.
c. Politička situacija utiče na stanje trgovine ljudima u BiH. Ona utiče
na društvenu (ne)stabilnost; društvena nestabilnost doprinosi pojavi trgovine ljudima; politička volja ima ključni uticaj na inicijative
za suzbijanje pojave; trgovina ljudima u BiH može da ima negativne političke posljedice i da narušava ugled zemlje.
d. Broj žrtava trgovine ljudima u BiH koje dolaze iz inostranstva je u
padu, dok je broj domaćih žrtava u porastu. Povećano siromaštvo
u BiH realna je prijetnja da BiH postane zemlja porijekla trgovine
65
ljudima. Povećano siromaštvo jača impuls za odlaskom mladih
ljudi iz zemlje, međutim, usljed nemogućnosti da se emigrira na
zakonit način, ili da se pronađu odgovarajući poslovi, postoji realna opasnost da mladi ljudi iz BiH postanu žrtve organizovanih
kartela trgovine ljudima. Siromaštvo stimuliše i migracije unutar
BiH.
e. Trgovina ljudima prisutna je u Banjoj Luci u mnogo većem opsegu
nego što to kazuju zvanični podaci. Nivo informisanosti o trgovini
ljudima među mladima nije zadovoljavajući. Mladi Banje Luke su
nezadovoljni i postoji jaka želja za odlaskom u inostranstvo ili prihvatanjem primamljivih ponuda unutar BiH. U Banjoj Luci su prisutni trgovci ljudima koji vrbuju mlade ljude, nudeći im primamljive poslovne ponude u zemlji i inostranstvu, koristeći njihovo
nezadovoljstvo sadašnjim životom, siromaštvo i želju da se napusti
sadašnja životna sredina, jer je, po mišljenju mladih, drugdje život
bolji.
1.8. Izbor metoda, tehnika i instrumenata istraživanja
Metodologija prikupljanja podataka bazira se na kvalitativnom i kvantitativnom istraživanju.
1.8.1. Kvalitativno istraživanje
Kvalitativno istraživanje sastoji se u sekundarnoj analizi kvalitativnih podataka6 sadržanih u izvještajima i publikacijama državnih organa (Kancelarije Državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima i ilegalne
migracije BiH, podaci Ministarstva sigurnosti BiH i entitetskih MUP-ova,
Centra za socijalni rad, Ministarstva za evropske integracije i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH). Zatim, korišćeni su podaci domaćih
nevladinih organizacija koje se bave problematikom trgovine ljudima
(podaci sadržani u radovima i usvojenim zaključcima sa održanih okruglih stolova o trgovini ljudima); novinski izvještaji o trgovini ljudima u
BiH objavljeni u pisanim i elektronskim medijima u periodu od 2000. godine do danas; podaci sadržani u publikacijama, izvještajima i zvaničnim
vebsajtovima međunarodnih organizacija (Međunarodna organizacija za
6
Sekundarna analiza podataka jedan je od metoda kvalitativnih istaživanja, a sastoji se u ponovnom
analiziranju prikupljenih podataka koji su originalno prikupljeni od drugih istraživača za druge svrhe nego
što ih sadašnji istraživač namjerava koristiti. To može biti novo istraživačko pitanje ili alternativni pristup
originalnom istraživanju (Opširnije vidi: Heaton Janet, „Secondary Analysis of Qualitative Data“, Social Research Update, Depatrment of Sociology, University of Surrey, Guildford, England, Issue 22, Autumn 1998.
66
migracije, UN, UNICEF, UNDP, OSCE, IPTF, EUPM, Pakt za stabilnost
u jugoistočnoj Evropi, Svjetske banke, Evropske komisije. Zatim, tu su
podaci sadržani u istraživačkim izvještajima međunarodnih nevladinih
organizacija (Save the Children, Human Rights Watch), izvještaji Vlade
SAD koji se odnose na problematiku trgovine ljudima u BiH, rezultati
dosadašnjih istraživanja objavljenih u inostranstvu, a koji se odnose na
problematiku trgovine ljudima u BiH, naročito istraživački izvještaji
Međunarodne organizacije za migracije (IOM); radovi i publikacije sa
održanih međunarodnih konferencija o trgovini ljudima u jugoistočnoj
Evropi.
Pored navedenog načina prikupljanja podataka, idealno bi bilo u ovom
istraživanju sprovesti otvoreni intervju sa selektovanim ispitanicima iz
svih ciljnih grupa na teritoriju čitave BiH, koji bi mogli dati kvalitativne
podatke o istraživanom problemu, ali takav vid istraživanja bio bi vremenski, finansijski i tehnički previše zahtjevan za istraživača pojedinca7.
1.8.1.1. Okvir ključnih
istraživanja
tematskih
pitanja
kvalitativnog
Za analizu ključnih tematskih pitanja korištena je matrica (tabela 1), što
je bilo od velike pomoći za identifikaciju istraživačkih pitanja. Takođe,
ovakav pristup isto tako pokazao se dobrim i kao analitičko sredstvo za
sistematizovanje i grupisanje raznih podataka po posmatranim kategorijama. To omogućuje da se dobije jasnija slika o raznim aspektima pojave,
o ulozi pojedinih ključnih aktera u odnosu na pojavu i, sa druge strane,
omogućilo je da se kroz ovu analitičku prizmu posmatraju i sistematizuju
dobijeni podaci koji se odnose na uzroke, stanje i društvene posljedice
trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini.
Tabela:1.
Dimenzija pojave
Istorijska
Ekonomska
Politička
Socijalna
Uzroci
Stanje
Posljedice
7
Trgovina ljudima prilično je neistraženo područje, o kome postoji malo pouzdanih informacija. Jedan
od mogućih načina prikupljanja podataka o trgovini ljudima je etnografski multimetod, odnosno kombinacija više različitih izvora podataka. Ovaj metod omogućuje korišćenje raznovrsnih izvora informacija da se
istraživana pojava posmatra iz različitih perspektiva. (Vidi: Nikolić-Ristanović Vesna, Ćopić Sanja, Milivojević
Sanja, Simeunović-Patić Biljana, Mihić Biljana, Trgovina ljudima u Srbiji, OEBS, Beograd, 2004, str. 45).
67
Tabela: 2.
Istor. ekon., polit.
soc. dimenzija
Vladin sektor
Nevladin sektor
Međunarodna zajednica
Javnost
Uzroci
Stanje
Posljedice
1.8.1.2. Identifikacija i klasifikacija varijabli kvalitativnog
istraživanja
Zavisne varijable kvalitativnog istraživanja jesu uzroci, stanje i društvene
posljedice trgovine ljudima u BiH. Nezavisne varijable su: istorijske,
ekonomske, političke i socijalne okolnosti koje utiču na pojavu.
1.8.2. Kvantitativno istraživanje
Pored navedenog načina prikupljanja kvalitativnih podataka, kao metod
prikupljanja kvantitativnih podataka sproveden je anketni upitnik. Predmet kvantitativnog istraživanja je nivo informisanosti mladih Banje Luke
o trgovini ljudima i rizici viktimizacije da oni postanu potencijalne žrtve
trgovine ljudima. Istraživanje je sprovedeno u Banjoj Luci u periodu u
periodu od 29. 3. do 27. 4. 2006. godine.
1.8.2.1. Izbor i veličina uzorka
Uzorak istraživanja čine 300 ispitanika. Uzorak je stratifikovan u dvije
starosne kategorije stratuma – u pitanju su učenici različitih srednjih
škola i fakulteta u Banjoj Luci, a takođe je stratifikovan i po polu. Starost ispitanika je između 15 i 25 godina. Uzorak je podijeljen na 150 ispitanika dvije starosne grupe. Svaku starosnu grupu čine muškarci i žene
u jednakom broju, odnosno 75 ispitanika muškog i 75 ispitanika ženskog
pola. U okviru stratuma metodom slučajnog izbora izabrane su srednje
škole i fakulteti u kojima su metodom slučajnog uzorka izabrani ispitanici. Imajući u vidu predmet istraživanja, mogu se staviti primjedbe na
uzorak da u ispitivane kategorije nije uključena grupa ili stratum mladih ljudi koji su stariji od 19 godina, a koji nisu studenti na fakultetima.
To ograničenje nastojalo se prevazići načinom postavljanja pitanja u
anketnom upitniku gdje se od ispitanika tražilo da pored svojih iskustava navedu iskustva drugih o istraživanom problemu, a koji nužno ne
moraju pripadati kategoriji mladih ljudi koji su nastavili obrazovanje na
68
fakultetima. Taj pristup primijenjen je pored gorenavedenog razloga, jer
se pretpostavilo da ljudi kada je riječ o osjetljivim pitanjima (kao što je i
trgovina ljudima) radije govore o iskustvima drugih nego o vlastitim, ili
su spremni govoriti o svojim iskustvima ukoliko im je ponuđena opcija
da se tu radi o tuđem iskustvu a ne o njihovom.
1.8.2.2. Instrument istraživanja
Kao instrument istraživanja korišćen je anketni upitnik u kojem su pitanja grupisana prema logičkom redoslijedu. Upitnik sadrži opšte podatke
o ispitaniku i osamnaest pitanja. Sva pitanja su zatvorenog tipa. Upitnik
je anoniman.
1.8.2.3. Identifikacija i klasifikacija varijabli kvantitativnog
istraživanja
Varijable su:
1) pol,
2) starost,
3) nivo informisanosti mladih o trgovini ljudima,
4) rizici viktimizacije mladih da postanu potencijalne žrtve trgovine
ljudima.
Zavisne varijable su nivo informisanosti mladih o trgovini ljudima i rizici
viktimizacije mladih da postanu potencijalne žrtve trgovine ljudima. Nezavisne varijable su pol i starost ispitanika.
1.8.2.4. Operacionalne
istaživanja
definicije
varijabli
kvantitativnog
1. Nezavisna varijabla “pol” operacionalno je definisana preko subjektivnog iskaza ispitanika o pripadnosti određenom polu.
2. Starosna grupa – učenici srednjih škola ili studenti fakulteta, operacionalno je definisana na osnovu subjektivnog iskaza ispitanika.
3. Zavisna varijabla “nivo informisanosti” operacionalno se definiše
kroz:
a. opštu informisanost o trgovini ljudima,
b. pravilno definisanje fenomena trgovine ljudima,
69
c. način saznanja o trgovini ljudima,
d. postojanje trgovine ljudima u sredini gdje ispitanici žive,
e. prijavljivanje krivičnog djela trgovine ljudima.
2. Zavisna varijabla “rizici viktimizacije” operacionalno se definiše na
sljedeći način:
a) Rizici viktimizacije mladih Banje Luke od trgovine ljudima u inostranstvu:
Pod ovim rizicima smatra se nuđenje poslova omladini u inostranstvu,
jer najčešći način vrbovanja žrtava trgovine ljudima jesu upravo lažne
poslovne ponude koje mogu dolaziti iz različitih izvora.
b) Rizici viktimizacije mladih Banje Luke od trgovine ljudima unutar
BiH ili u drugim republikama bivše Jugoslavije:
Pod ovim rizicima smatra se nuđenje dobro plaćenih poslova mladim
ljudima unutar BiH i drugim republikama bivše Jugoslavije. U regionu
jugoistočne Evrope tzv. unutrašnja trgovina ljudima je u porastu. Rizicima
se smatra prihvatanje sumnjivih poslovnih ponuda iz različitih izvora.
c) Rizična ponašanja i društvene okolnosti koje doprinose viktimizaciji mladih da postanu potencijalne žrtve trgovine ljudima:
Pod rizičnim ponašanjima i društvenim okolnostima koje doprinose
viktimizaciji mladih da postanu potencijalne žrtve trgovine ljudima
smatra se spremnost prihvatanja sumnjivih poslovnih ponuda. Pod
društvenim okolnostima smatra se nivo nezadovoljstva životom mladih
u sadašnjoj životnoj sredini i želja da se ta sredina napusti, bez obzira na
moguće rizike takvog odlaska.
1.8.2.5. Obrada i analiza podataka
Podaci do kojih se došlo u ovom istraživanju obrađivani su na sljedeći
način:
Plan obrade i analize podataka za nezavisne varijable:
- biće prikazana frekvencijska struktura ukupnog uzorka,
- struktura izražena u procentima po nezavisnim varijablama i
- za utvrđivanje postojanja statistički značajne razlike rađen je ChiSquare (χ2 ) test.
70
Da bi podaci istraživanja bili dostupni, popunjeni upitnici uneseni su u
bazu podataka. Odgovori koje su dali ispitanici kodirani su prema planu
kodiranja. Nakon unosa svih upitnika, podaci su eksportovani u statistički
softverski paket. Kao baza za unos podataka korišćen je Microsoft Excel,
a za statističke analize SPSS 11.5.
U statistički softver uneseni su podaci za 300 pojedinaca, a za prezentaciju podataka korišćeni su grafikoni.
71
TREĆI DIO
REZULTATI ISTRAŽIVANJA
ISTRAŽIVANJA TRGOVINE
LJUDIMA U BiH
1. REZULTATI
1.1. Pozadina problema trgovine ljudima u BiH
Seksualna eksploatacija žena i djece najkarakterističniji je vid trgovine
ljudima u BiH od završetka rata do danas. Pored seksualne eksploatacije,
prisutni su i drugi oblici ove pojave, koji se odnose na radnu eksploataciju i trgovinu ljudskim organima, ali to područje je prilično neistraženo.
Jugoistočna Evropa, čiji je BiH geografski dio, region je destinacije, tranzita, a u posljednje vrijeme sve više je područje porijekla žrtava trgovine
ljudima1.
Geopolitička karta istočne i jugoistočne Evrope u posljednjih petnaest
godina je promijenjena. Pad Berlinskog zida uzrokovao je talas migracija
iz istočne u zapadnu Evropu. Zemlje bivšeg Istočnog bloka u velikoj su
mjeri obuhvaćene fenomenom trgovine ljudima u postsovjetskom periodu, a geografska blizina tih država negativno je uticala na stanje trgovine ljudima u jugoistočnoj Evropi.
Konflikti na prostoru bivše Jugoslavije obilježili su kraj 20. vijeka i dizajnirali su geopolitičku mapu regiona, koji je bio vojno, politički i
ekonomski podijeljen; stvorene su nove države i uspostavljene nove
granice, a organizovani kriminal i korupcija postali su ozbiljni problemi
koji sprečavaju društveni razvoj. Vlade zemalja jugoistočne Evrope često
zbog razloga limitiranih ekonomskih resursa nisu bile u mogućnosti da
uspostave efikasnu kontrolu nad tokovima nezakonite ekonomije i raznih
drugih oblika kriminala, uključujući i trgovinu ljudima. Slom društvene,
ekonomske i političke strukture kao posljedica građanskog rata uzrokovao je ekspanziju raznih oblika organizovanog kriminala u BiH. Dezintegracija društva omogućila je slobodan manevarski prostor kriminalnim
grupama da eksploatišu institucionalne slabosti za ostvarivanje svojih
kriminalnih ciljeva. Trgovina ljudima predstavlja relativno nov fenomen
1
Limanowska Barbara, Trafficking in Human Beings in South Eastern Europe, UNDP, November 2003.
73
na ovim prostorima. Po shvatanjima lokalnog stanovništva, ovaj pojam
se donedavno dovodio u vezu isključivo sa drugim kulturama i geografskim prostorima. Danas je ona naša stvarnost.
Jedno od ključnih pitanja koja se odnose na trgovinu ljudima u BiH
jesu različiti pristupi problemu između raznih lokalnih, regionalnih i
međunarodnih institucija koje se bave ovom problematikom. Takva
organizaciona disonancija predstavljala je raskorak u komunikaciji i
strateškom planiranju između državnih i nedržavnih aktera u BiH.
Domaći organi uključeni u rješavanje ovog pitanja posmatraju problem
iz jedne perspektive, pošto domaće institucije rade u vrlo teškom socijalnom, političkom i ekonomskom okruženju. Predstavnici međunarodne
zajednice koji su uključeni u rješavanje ovog pitanja u BiH imaju svoje
strategije, ciljeve i shvatanja problema. Imajući u vidu da različiti dijelovi
svijeta imaju drugačija iskustva u vezi sa trgovinom ljudima, nerijetko
se dešavalo da su predstavnici međunarodne zajednice u BiH nastojali da naglašavaju svoja mišljenja, često bez dovoljnog razumijevanja
lokalnih prilika. Takav odnos samo je dodatno komplikovao situaciju.
Sa druge strane, imamo dobro organizovane kriminalne grupe, domaće i
međunarodne, koje u velikoj mjeri koriste stanje društvene dezorganizacije, političke i ekonomske nestabilnosti i neefikasnosti pravnog sistema
u cilju ostvarivanja svojih interesa. Sve to ukazuje da trgovina ljudima u
BiH i dalje ostaje visokoprofitabilan biznis sa minimumom odgovornosti.
Krajnji rezultat je društvo puno žrtava – ne samo žrtava trgovaca ljudima,
već i građana koji su žrtve neefikasne državne uprave i slabo usklađenih
institucija.
1.2. Istorijski aspekt trgovine ljudima u BiH
Na stanje trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini uticale su različite
okolnosti, koje se prvenstveno odnose na geopolitičke promjene koje su
se desile početkom devedesetih u istočnoj, centralnoj i jugoistočnoj Evropi. Potom, na situaciju je uticala društvena dezintegracija kao posljedica građanskog rata, što je nesumnjivo uticalo na slabo funkcionisanje
državnih institucija u poslijeratnom periodu. Prisustvo međunarodnih
mirovnih snaga koje su raspoređene nakon okončanja konflikta sljedeći
je činilac koji je uticao na stanje trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini.
Istorijski aspekt trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini obuhvata
istraživanje fenomena u vremenskom periodu u posljednjih petnaest
godina, tj. obuhvata vrijeme u kome je trgovina ljudima postala široko
74
rasprostranjena u istočnoj, centralnoj i jugoistočnoj Evropi. Dakle, početak
posmatranja pojave u navedenom kontekstu vezuje se za nestanak blokovske podjele svijeta. Naravno da ovaj vremenski okvir ne isključuje postojanje trgovine ljudima u bivšoj Jugoslaviji u periodu ranijem od posmatranog. Takođe, u ovom dijelu neće se razmatrati karakteristike trgovine
ljudima na prostorima Bosne i Hercegovine koja se dešavala ranije kroz
istoriju, jer bi takav pristup izašao iz okvira shvatanja fenomena trgovine
ljudima u smislu Konvencije Ujedinjenih nacija (UN) o transnacionalnom organizovanom kriminalu iz 2000. godine, odnosno njenog dopunskog Protokola o sprečavanju, suzbijanju i kažnjavanju trgovine ljudima,
naročito ženama i djecom. Navedeni aspekt treba da objasni kakva je pozadina trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini, koje su društvene okolnosti doprinijele nastanku pojave, koje su posljedice dešavanja iz prošlosti,
odnosno koje su posljedice istorijskog nasljeđa po stanje trgovine ljudima
danas.
1.2.1. Karakteristike trgovine ljudima u BiH
Najkarakterističniji vid trgovine ljudima u BiH je prinudna prostitucija, koja dobija široke razmjere početkom devedesetih godina. To
je bilo vrijeme geopolitičkih promjena na evropskom kontinentu. Zemlje bivšeg Istočnog bloka otvorile su granice za svoje građane, kojima je
sloboda kretanja decenijama bila uskraćena. Veliko siromaštvo i bolja
ekonomska pozicija drugih zemalja pokrenuli su talas migracija sa istoka
ka zapadu. Broj žena iz bivšeg Sovjetskog Saveza koje su dolazile u evropske zemlje radi prostitucije bio je daleko veći od žena iz azijskih zemalja, odakle su tradicionalno dolazile žrtve trgovine ženama u Evropu.
U tom periodu počinje otvaranje striptiz barova i noćnih klubova na prostoru SFRJ, u kojima su radile strane državljanke, uglavnom iz zemalja
bivšeg Istočnog bloka: Češke, Poljske i Rusije. To je početak pojave organizovane prostitucije, koja će dobiti šire razmjere tek u narednom periodu. Trgovina ljudima u svrhu prinudnog rada i uzimanja ljudskih organa takođe je bila prisutna pojava, ali ne u mjeri kao trgovina ljudima u
svrhu seksualne eksploatacije. Podaci o tim oblicima trgovine ljudima su
nemjerljivo skromniji od podataka koji se odnose na seksualnu eksploataciju, ali to ne znači da oni nisu postojali. Naprotiv, radna eksploatacija
djece romske zajednice na prostorima Bosne i Hercegovine je tradicionalna, takođe postoje indicije koje ukazuju na postojanje trgovine ljudskim
organima.
75
Iz ratnog perioda u Bosni i Hercegovini ne postoje raspoloživi podaci koji
bi ukazivali na to da je trgovina ljudima postojala u većem obimu. Isto
tako, ne postoje pouzdani podaci o korišćenju prostora Bosne i Hercegovine kao područja tranzicije u druge susjedne zemlje, što je vjerovatno
s obzirom na ratne okolnosti i neprijateljstva duž linija razgraničenja.
Ove činjenice ne bi trebalo da navedu na isključivo mišljenje da trgovina
ljudima u tom periodu nije postojala. To su bili počeci pojave na našim
prostorima i podaci iz tog perioda su skromni. Pažnja javnosti bila je usmjerena u drugom pravcu zbog ratnih dešavanja. Tokom ratnih godina
broj noćnih barova u Republici Srpskoj ne prelazi deset, pojava nije bila
masovna. Iz ovog perioda postoje prvi pokazatelji o postojanju trgovine
ženama radi prostitucije, mada reakcije nadležnih institucija nije bilo. Republika Srpska bila je međunarodno izolovana, a sve potrage za licima
vršene su preko Vlade SR Jugoslavije. Kao ilustracija ove tvrdnje služi
primjer iz 1995. godine, kada je na zahtjev Vlade Rumunije upućen u Beograd, policija Republike Srpske pronašla tri rumunske državljanke u
jednom baru u Bijeljini. Djevojke su bile prisiljene na prostituciju. Policija
ih je vratila kući, bar je nakon toga zatvoren, istrage nije ni bilo2.
Problem trgovine ljudima, uglavnom ženama, postao je masovan u Bosni
i Hercegovini u postdejtonskom periodu, poslije 1995. godine. U periodu
od 1996. do 1998. godine postojanje trgovine ljudima je ignorisano. Osim
rijetkih novinskih napisa, niko nije obraćao posebnu pažnju na postojanje
desetina noćnih barova u kojima se odvija prinudna prostitucija. Tokom
1998. godine pojavljuju se prvi izvještaji od Međunarodnih policijskih
snaga (IPTF) i nevladinih organizacija o trgovini ženama kao o pojavi
koja prevazilazi izolovane slučajeve. Uglavnom su žrtve bile žene iz: Moldavije, Rumunije, Ukrajine, Kazahstana, Savezne Republike Jugoslavije i
Bjelorusije. Prema izvještajima nevladinih organizacija i Međunarodne
organizacije za migracije (IOM), u Bosni i Hercegovini u periodu od 1999.
do početka 2003. godine identifikovano je između 110 i 160 djece koja su
prodana u svrhu seksualne eksploatacije. Pretpostavke su da je taj broj
bio daleko veći3.
Po pravilu, vlasnicima noćnih klubova djevojke su kupovane na nekoj
od svjetskih pijaca bijelim robljem, u Mađarskoj, Jugoslaviji, Rumuniji ili
Ukrajini. Postojale su manje ili veće “pijace ženama”. Prema ispovijesti
građanke Rumunije, ona se 2000. godine našla u Beogradu u jednom stanu
u kojem je bilo oko četrdeset djevojka koje su čekale dalji transfer. Dolazili
2
Podaci nevladine organizacije “Lara” Bijeljina.
3
Research on Child Trafficking in Bosnia and Herzegovina, UNICEF and Save the Children, op. cit. str. 33.
76
su različiti ljudi, odabirali i odvodili djevojke. Ona je prodana u noćni
bar “Akapulko” na pijaci Arizona4 pokraj Brčkog, gdje se u tom trenutku
nalazilo oko četrdeset djevojaka. Nakon mnogo peripetija, uspjela je da
se izvuče iz lanca trgovine ženama i da se posredstvom Međunarodne
organizacije za migracije (IOM) vrati kući. Ispovijesti drugih žrtava “trefikinga” potvrđuju postojanje jednog ili više ovakvih “sabirnih centara” u
Beogradu ili okolini i oni su najverovatnije bile mini-pijace za tržišta BiH
i Srbije. Slična mjesta postojala su u Podgorici, odakle su žrtve dalje preprodavane u Albaniju ili na Kosovo. Već uhodani punktovi prodaje žena
nalazili su se uz granicu Rumunije i Jugoslavije kao i u blizini mađarske
granice. Noćni klubovi i sami su služili kao tržnice za dalju prodaju.
Klubovi koji su otvoreni blizu linija razgraničenja među entitetima ili na
pijaci kod Brčkog poznatijoj kao “Arizona”, služili su i kao punktovi za
prodaju za “tržište” Federacije BiH.
Prema službenim policijskim izvještajima iz juna 2000. godine, u Republici Srpskoj postojalo je 48 registrovanih noćnih barova sa 309 zaposlenih
plesačica. Stvarni broj bio je daleko veći. U Federaciji BiH situacija je bila
gotovo ista5.
Međunarodne policijske snage u Bosni i Hercegovini (IPTF) identifikovale
su tokom 2001. godine 260 noćnih klubova u kojima se vršila prostitucija.
Lokalne nevladine organizacije procjenjivale su da je taj broj daleko veći
i da se kreće oko 900 klubova, sa zaposlenih do 25 žena u svakom klubu6.
Pored trgovine ženama, registrovani su slučajevi trgovine muškarcima u
svrhu seksualne eksploatacije. Prema izjavi Madeleine Rees, šefice Kancelarije visokog komesarijata za ljudska prava u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo, žrtve su i muškarci – naveden je slučaj osamnaestogodišnjeg
mladića koji je radio u jednom noćnom baru kao homoseksualac7. Registrovani su i slučajevi trgovine ljudima u svrhu radne eksploatacije u
Bosanskom Šamcu, gdje je na prevaru doveden dvadesetogodišnji mladić
iz Rumunije da radi teške fizičke poslove, a njegova djevojka je odvedena u noćni bar gdje je bila prisiljena na prostituciju8. Što se tiče trgovine
ljudskim organima, kao što je ranije navedeno, podaci o tome daleko su
4
Podaci nevladine organizacije „Lara“ Bijeljina.
5
Kartush A and Radovanović M., Report on the Combat of Trafficking in Women for the Purpose of Forced
Prostitution in Bosnia and Herzegovina, op. cit. p. 11.
6
Limanowska Barbara, Trafficking in Human Beings in Southeastern Europe, UNICEF, 2002, p. 64.
7
Karup-Druško Dženana, Samari i ucjene za gazdinu seksualnu industriju, Nezavisni magazin DANI, Sarajevo, 26. maj 2000. godine. Dostupno na: www.bhdani.com/arhiva/156/tl562.htm, vebsajt posjećen 21. 11.
2005. godine.
8
Ibid.
77
skromniji od podataka o trgovini ljudima u svrhu prinudne prostitucije.
Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije, na području
opštine Modriča i Doboj od 1994. do 1998. godine nestalo je 13 mladih
djevojaka, od kojih se jedna vratila kući bez bubrega, slezene i još jednog
organa9. Prema tvrdnjama porodice mladića iz sela Piskavica kod Banje
Luke koji je ubijen 2000. godine, motiv ubistva je trgovina organima, jer
čovjek sa kojim je mladić otišao nedugo nakon odlaska posjetio je roditelje
ubeđujući ih da im je sin dobro, ali se tom prilikom raspitivao kakvo je
bilo zdravstveno stanje ubijenog mladića10. Indicija o postojanju trgovine
organima ima i u Bihaću, povodom čega je Tužilaštvo BiH pokrenulo istragu zbog osnovane sumnje da je grupa ljekara iz Bihaća umiješana u
trgovinu ljudskim organima11.
1.2.2. Vladin sektor, nevladin sektor, mediji i trgovina ljudima
u BiH
Bosna i Hercegovina nije samo izašla iz destruktivnog rata već se nalazila
pred mnogim izazovima stvaranja funkcionalnih državnih institucija,
izgradnje demokratskog društva i uspostavljanja vladavine prava. BiH
se suočila sa nužnošću ekonomskih i političkih reformi koje su praćene
velikom ekonomskom krizom i političkom nestabilnošću. Teški uslovi
u društvu svakako su se reflektovali na aktivnosti vladinog sektora po
pitanju trgovine ljudima. Osnovno obilježje odnosa vladinog sektora u
tom periodu prema ovoj pojavi jeste odsustvo reakcije državnih organa
koji se po prirodi svojih poslova i nadležnosti bave ovom problematikom.
Odsustvo reakcije vladinog sektora bilo je u svim segmentima, odnosno u
krivičnom gonjenju trgovaca ljudima, prevenciji i zaštiti žrtava trgovine
ljudima. Domaći organi u oba entiteta nisu preduzimali mjere kako bi se
uticalo na pojavu koja je postajala sve masovnija. Ono što je otežavalo situaciju bila je direktna umiješanost određenih pripadnika lokalne policije u
trgovinu ženama, bilo kao vlasnici noćnih klubova i radnici obezbjeđenja,
bilo kao posjetioci i korisnici usluga. Mnogi izvještaji i sprovedeni sudski
postupci idu u prilog ovim tvrdnjama. Umiješanost policije bila je prisutna i tako što su pojedini korumpirani policajci odavali informacije o
vremenu i mjestima racija vlasnicima noćnih barova.
9
Rakić R., Šišić A., Interpol BiH pokreće istragu o trgovini ljudskim organima, Nezavisne novine, Banja Luka,
24. 8. 2005.
10
Ibid.
11
Šišić A., Ljekari pod istragom o trgovini organima, Nezavisne novine, Banja Luka, 25. 8. 2005.
78
„U jednom krivičnom predmetu u Doboju žrtva trgovine ljudima iz Ukrajine svjedočila da su ona i njena prijateljica kupljene u novembru 1998.
godine od strane dva muškarca, od kojih je jedan bio policajac. Policajac
i njegov kolega dovezli su žene u bar zvan „Tihe noći“, dali su im kondome i poslali u sobe „specijalno dizajnirane za seks“. Bile su prisiljene da
plešu na štangi (…), a jedna od tih žena svjedočila je da je imala seksualni
odnos sa četiri klijenta svakog dana“12.
Takođe, izvještaji kazuju o korumpiranosti radnika Odjeljenja za strance,
koji su davali dozvole za boravak stranim “plesačicama”. Dokaz tim
tvrdnjama je i izvještaj Ujedinjenih nacija koji je podnesen Kongresu
SAD u aprilu 2002. godine. U izvještaju se naglašava da je Odjeljenje za
strance u Bijeljini posebno korumpirano. U dokumentu je navedeno da
„Kancelarija visokog predstavnika u BiH posjeduje dokaze da navedeno
Odjeljenje za strance u Centru javne bezbjednosti u Bijeljini sistematski
omogućava trgovinu ljudima“13. U prilog umiješanosti lokalne policije
govori i sljedeći prilog:
„Inspektor Mirko bio je redovna mušterija, morala sam da mu služim
zato što je moja gazdarica Milka naređivala (da radim) to. Još jedna žrtva
trgovine ženama, starosti osamnaest godina, reka je inspektorima: “Morala sam da spavam sa policajcem čije ime ne znam, a koji je bio blizak
prijatelj sa Milkom (gazdaricom) i on je bio iz Prijedora... Vidjela sam ga
kada sam išla po vizu“14.
Umiješanost određenog broja pripadnika policije lokalne (i međunarodne)
nije negirana ni od domaćih policijskih zvaničnika. Izjava Dragomira
Jovičića, načelnika Uprave kriminalističke policije MUP-a Republike Srpske, novinaru novinske agencije AIM 2001. godine govori u prilog tim
tvrdnjama:
„Ne mogu reći da je policija umiješana u organizovanje prostitucije, ali
imamo nekih operativnih podataka o tom da neki pripadnici policije u
slobodno vrijeme učestvuju u obezbjeđenju objekata u kojima se vrši prostitucija. Imali smo i slučajeva da policajci, bilo domaći ili međunarodni,
koriste usluge noćnih dama, što je i javnosti poznato“15.
12
Hopes Betrayed: Trafficking of women and girls to post-conflict Bosnia and Herzegovina for forced prostitution,
op. cit. p. 27.
13
Ibid. p. 32.
14
Ibid. p. 29.
15
Milojević Milkica, Akcija “Makro”: Kako zaustaviti trafficking?, AIM, 10. mart. 2001. godine.
www.aimpress.ch/dyn/pubs/archive
http://
79
Ministarstva rada16 uredno su izdavali dozvole za rad djevojkama za rad
u noćnim klubovima kao plesačicama ili konobaricama. Nadležni organi
dozvoljavali su otvaranje novih noćnih klubova. Prihvaćeno je mišljenje
javnosti da su djevojke dobrovoljno došle da bi se bavile prostitucijom.
Skandal koji se desio u novembru 2000. godine, nakon racija u prijedorskim noćnim klubovima, kada su žrtve svjedočile o umiješanosti pripadnika međunarodne policije u „trefiking“, predstavljao je prekretnicu
u odnosu na reakciju društva na trgovinu ljudima u BiH. Nakon tih
događaja javnost u BiH je po prvi put opširnije upoznata sa srazmjerama
ove pojave. Poslije tog slučaja, odnos prema ovoj pojavi u BiH značajno
je promijenjen. Međunarodna zajednica je pitanju “trefikinga” posvetila
velik značaj, poduzeto je niz mjera na političkom i pravnom polju, kao i
na jačanju uloge nevladinog sektora i medija u borbi protiv trgovine ljudima. Mediji do kraja 2000. godine nisu bili aktivni po pitanju ove problematike, kada je i Međunarodna organizacija za migracije (IOM) organizovala prvu medijsku kampanju protiv trgovine ljudima. Takođe, u tom
periodu uz podršku Vlade SAD održani su seminari za lokalne novinare
s ciljem da steknu znanja kako bi se obezbijedila bolja medijska pokrivenost problematike trgovine ljudima17. Lokalne nevladine organizacije koje
se bave pružanjem pomoći žrtvama trgovine ljudima osnovale se mrežu
nevladinih organizacija pod nazivom “Ring”18.
1.2.3. Međunarodna zajednica i trgovina ljudima u Bosni i Hercegovini
Nakon zaključenja Dejtonskog mirovnog sporazuma i dolaska u Bosnu i
Hercegovinu velikog broja osoblja mirovnih snaga19 došlo je do ekspanzije prinudne prostitucije.
16
Ministarstva rada Republike Srpske i Federacije BiH.
17
International Organisation for Migration, Press Briefing Notes by Niurka Pinero, IOM Spoksman,
November 21st, 2000. Dostupno na http://www.iom.int/en/news/main_press_brief_notes.
shtml, vebsajt posjećen 25. jun. 2003. godine.
18
Mreža nevladinih organizacija Ring osnovana je 9. marta 2000. godine u Sarajevu. Sporazum o osnivanju
mreže potpisalo je osam nevladinih organizacija: „Lara“– Bijeljina, „Udružene žene – Banja Luka, “Budućnost“
– Modriča, „Žene BiH – Mostar, „Medica“– Zenica, “Žene ženama“ – Sarajevo, „Most“– Višegrad, „La bella
Donna“ – Sarajevo,“Liga žena glasačica“– Sarajevo.
19
Dejtonskim mirovnim sporazumom predviđen je mandat Kancelarije visokog predstavnika (OHR),
Misija Ujedinjenih nacija (UNMBIH), Međunarodne policijske snage (IPTF), UNHCHR, SFOR, OSCE. Pored
ovih organizacija, nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u BiH bilo je prisutno mnoštvo nevladinih organizacija.
80
U tom periodu dolazi do masovnog otvaranja noćnih klubova duž puteva, gradova, u blizini baza SFOR-a ili linija razgraničenja. Prisustvo
međunarodnih snaga predstavljalo je pogodno tle za organizovanu prostituciju, pošto su mnogi pripadnici mirovne misije bili redovni klijenti u
noćnim barovima.
Pored toga, prema lokalnim nevladinim organizacijama, 50% klijenata su
pripadnici međunarodnih misija, uglavnom vojnici SFOR-a, a uz to se
procenjuje da najmanje 70% ukupnog profita od prostitucije dolazi od
klijenata pripadnika međunarodnih misija, za koje važi drugačija tarifa
i koji troše više novca u barovima nego muškarci sa lokalnog područja20.
Pripadnici međunarodnih snaga nisu imali nikakvu odgovornost, takođe
nije postojao kodeks ponašanja koji bi izričito zabranjivao bilo kakvo
učešće u prinudnoj prostituciji. S druge strane, međunarodno osoblje bilo
je izuzetno platežno sposobno u odnosu na lokalne prilike, što je bio jasan
signal za kriminalne grupe da vide organizovanu prostituciju kao dobru
poslovnu mogućnost.
Izvještaji nezavisnih istraživača o ljudskim pravima, izvještaj Potkomiteta
Kongresa SAD za međunarodne odnose iz 2002, izvještaji Ujedinjenih
nacija – ukazuju da je prisilna prostitucija tolerisana i štićena od moćnih
elemenata u raznim nivoima administracije21.
Ben Johnston, aviomehaničar, dobio je otkaz iz kompanije DynCorp,
koja je pružala podršku američkom policijskom i vojnom osoblju u BiH,
kada se žalio svojim pretpostavljenima o učešću svojih kolega u seksualnoj eksploataciji maloljetnih djevojčica. Ben Johnston o tome je svjedočio
pred Kongresom SAD. Takođe, u augustu 2002. godine otkaz je dobila
i Kathrin Bolkovac, pripadnik IPTF misije, koja je pokušala da istražuje
umiješanost pripadnika IPTF-a u trgovinu ženama22. Prema izvještaju
Human Right Watch, 14. novembra 2000. godine dvadeset pet pripadnika Međunarodnih policijskih snaga izvršilo je raciju u tri noćna kluba
u Prijedoru. Tom prilikom oslobođene su 34 djevojke, koje su izjavile da
su prodane u BiH u svrhu prinudne prostitucije. Nakon intervjuisanja
devojaka od strane službenika IPTF-a za ljudska prava, utvrđeno je da
su pripadnici IPTF-a koji su vozilima UN vozili djevojke u Sarajevo na20
Nikolić-Ristanović Vesna, Trgovina ženama u cilju seksualne eksploatacije: Uticaj rata, militarizma i
globalizacije u istočnoj Evropi, Globalizacija.com, časopis za političku teoriju i istraživanja globalizacije, razvoja,
rodnosti, 2005. www.globalizacija.com/srpski/s_home.htm
21
Harrington Carol, Peacekeeping and Prostitution in Bosnia and Herzegovina and Kosovo, paper presented at
conference: Gender and Power in the New Europe, August, 2003, Lund University, Sweden, 2003. p. 9.
22
Ibid. p. 10.
81
kon sprovedene racije, spavali s njima za novac u prijedorskim noćnim
klubovima. Nakon toga izbio je skandal, koji je rezultirao repatrijacijom
šest pripadnika IPTF-a zbog prekoračenja mandata23.
Pored umiješanosti osoblja mirovne misije, međunarodna zajednica ukazala je da trgovina ljudima predstavlja ozbiljan problem, koji zahtijeva
adekvatnu pažnju i reakciju nadležnih institucija. Vijeće Evrope i Kancelarija visokog komesara Ujedinjenih nacija za ljudska prava organizovali su 1998. u Tuzli prvu konferenciju o trgovini ljudima, na kojoj su
donesene preporuke koje su vodile razvoju tzv. „trefiking projekta“, koji
je započet 1999. godine od strane Kancelarije visokog komesara Ujedinjenih nacija za ljudska prva, s ciljem da se trgovini ljudima pristupi na
integralan način, koji će uključivati pružanje pomoći žrtvama, omogućiti
krivično gonjenje trgovaca ljudima, promovisati izmjene zakonske regulative i prakse, kao i ukazati na odgovornost BiH vlasti kada je trgovina
ljudima u pitanju.
Predstavnici međunarodne zajednice su u decembru 1998. godine oformili radnu grupu za trgovinu ljudima, koju su sačinjavali: predstavnici
OHR-a, OSCE, UNMIBH, IOM, Kancelarija visokog komesara Ujedinjenih nacija za ljudska prva, sa ciljem razvijanja strategije za suzbijanje
trgovine ljudima, pritiska na domaće vlasti i koordinacije “anti trafficking” inicijativa. U tom periodu u radu grupe nisu učestvovali predstavnici BiH vlasti24.
Poslije optužbi da je osoblje mirovnih snaga uključeno u trgovinu ljudima, od kupovine “seksualnih usluga“, do kupovine, prodaje i prevoza žrtava, predstavnici međunarodne zajednice preduzeli su konkretne
mjere kako bi uticali na ponašanje svog osoblja. S tim u vezi, Organizacija
za evropsku bezbjednost i saradnju (OSCE) 2000. godine usvojila je Pravilnik ponašanja kojim treba da obezbijedi da se osoblje OSCE-a ponaša u
skladu sa primjerenim standardima i da svojim ponašanjem ne doprinosi
trgovini ljudima u zemljama domaćina. Takođe, UN su 2001. godine je
promijenile postojeći Pravilnik ponašanja, u kojem su uvedene odredbe
vezane za trgovinu ljudima. Druge organizacije slijedile su ove primjere
i predvidjele odgovornost osoblja koje se dovodi u vezu sa ovakvim aktivnostima. U junu 2001. godine UNMBIH je započeo Specijalni operativni program za suzbijanje trgovine ljudima (STOP). Racije lokalne policije
23
The U.N. and the sex slave trade in Bosnia: Isolated case or larger problem in the U.N sistem? Hearing before
the Subcommittee on International Operations and Human Rights of the Committee on International Relations, House of Representatives, US Congress, April, 24, 2002, p. 47.
24
82
Trafficking in Human Beings in Southeastern Europe, UNICEF, 2000, p. 50.
koje je IPTF nadzirao pokazale su, na osnovu prikupljenih rezultata nakon racija, da je 25% žena i djece bilo prisiljeno na prostituciju25. Rezultat učestalih racija IPTF-a bilo je zatvaranje gotovo svih noćnih barova u
BiH u kojima se odvijala prinudna prostitucija. Posljedica tih aktivnosti
je da se trgovina ženama u svrhu prostitucije preselila sa očiju javnosti
u kuće, stanove, hotelske sobe; na mjesta gdje policija teško ima pristup.
Završetkom misije ITPF-a, Misija Evropske policije nastavila je sa izgradnjom kapaciteta lokalnih snaga za sprovođenje zakona za efikasnije suprotstavljanje trgovini ljudima26.
Međunarodna organizacija za migracije (IOM) je od samih početaka
sprovođenja “anti-trefiking” aktivnosti u BiH pružala pomoć žrtvama
trgovine ljudima i vraćala žrtve-djevojke u sredine iz kojih su došle. Na
širem planu međunarodna zajednica bila je pokretač svih aktivnosti, od
pružanja pomoći žrtvama (IOM), preko podrške nevladinih organizacija
koje se bave problematikom trgovina ljudima, pružanja podrške medijima,
do iniciranja zakonskih izmjena u cilju usklađivanja BiH zakonodavstva
sa međunarodnim standardima, kao i zahtjeva za efikasnim krivičnim
gonjenjem trgovaca ljudima. Povrh svega, međunarodna zajednica vršila
je politički pritisak na lokalne organe vlasti da pruže adekvatan odgovor
na ovaj problem. Sa jedne strane, uloga međunarodne zajednice u jačanju
institucionalnog okvira za sprečavanje trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini bila je ključna. Međutim, masovnost pojave u poslijeratnom
periodu, koja je u velikoj mjeri uzrokovana prisustvom mirovnih snaga,
ostavila je Bosni i Hercegovini u nasljeđe dobro uhodane kanale trgovine
ljudima i organizovane kriminalne grupe koje su stvorile međunarodne
kriminalne veze. Takva situacija iz prošlosti duboko je oblikovala problematiku trgovine ljudima i uticala na stanje pojave danas.
1.3. Ekonomska dimenzija trgovine ljudima u BiH
Na fenomen trgovine ljudima utiče ekonomsko okruženje, s tim u vezi
potrebno je vidjeti kakav je odnos između te dve varijable. Između stanja u
BiH ekonomiji i fenomena trgovine ljudima postoji sljedeći međuodnos:
a. na trendove trgovine ljudima utiče ekonomska situacija,
b. trgovina ljudima kao vid organizovanog kriminala negativno utiče
na ekonomiju,
25
Limanowska Barbara, Trafficking in Human Beings in Southeastern Europe, UNDP, 2003, p. 112.
26
Project Implementation Plan – FIGHT (Fight and Intervention aGgainst Human Trafficking), EUPM, Sarajevo,
2003.
83
c. loše stanje u ekonomiji utiče na finansiranje aktivnosti suzbijanja
trgovine ljudima u BiH.
1.3.1. Uticaj ekonomske situacije na stanje trgovine ljudima
Nedozvoljena ekonomija, politike strukturalnog prilagođavanja uslovljene od strane međunarodnih finansijskih institucija i visoka stopa nezaposlenosti, činioci su koji oblikuju ekonomski pejzaž BiH i posredno
utiču na stanje trgovine ljudima u zemlji. Uticaj ekonomskog okruženja
na trgovinu ljudima u BiH rezultat je asimetrije tih činilaca.
1.3.1.1. Nedozvoljena ekonomija – krijumčarenje i njihov uticaj
na stanje trgovine ljudima
Globalnu ekonomiju možemo posmatrati kao model tri sektora, odnosno
sektor zakonite ekonomije, sektor neformalne ekonomije i kriminalni sektor27. U BiH prisutan je nesrazmjer u navedenim sektorima na štetu zakonite ekonomije. Regularna ekonomija je sektor koji treba da obezbijedi
zaposlenje za stanovništvo i poreze za državu iz kojih se finansiraju razni
programi, uključujući i aktivnosti suzbijanja trgovine ljudima.
Dezintegracija tržišta i ekspanzija crne ekonomije i krijumačarenja glavna
su obilježja ekonomije u BiH u ratnom i poslijeratnom periodu. Takvo
ekonomsko okruženje predstavljalo je pogodno tle za raznovrsne kriminalne aktivnosti, uključujući i trgovinu ljudima. Posljedica tog stanja
jeste stvaranje organizovanih krijumčarskih grupa, koje su na nezakonit
način ostvarile velike profite. Izbijanje sukoba u BiH rezultiralo je padom proizvodnje i nestankom tržišta zbog dezintegracije države, što je
uzrokovalo značajne promjene u funkcionisanju tržišta. Procjenjuje se
da je u tom periodu industrijska proizvodnja bila 10% od predratnog
nivoa, a nezaposlenost se kretala između 60 i 90 %. Dinar kao valuta
je kolapsirao, a razmjena se bazirala na kompenzaciji ili sa njemačkom
markom28. Značajni privredni kapaciteti razoreni su u ratnim dejstvima, a
krijumčari su postali glavni snabdjevači tržišta. Ovakvo stanje rezultiralo
je dugoročnom dezintegracijom društvenog poretka i erozijom legitimnosti države. Crna ekonomija ostavila je vidljivu promjenu u socijalnoj
27
Lock Peter, „From the Economics of War to Economies of Peace, The Dynamics of Shadow Globalization and the Diffusion of Armed Violence as an Obstacle to Build Peace“, Peace and Security, the IIP Research
Quarterly, Vol. XXXIV – March 2003, p. 34.
28
Kaldor Mary, New and Old Wars-Organized Violence in a Global Era, Stanford University Press, Stanford,
California, 2001, p. 49.
84
strukturi stanovništva; s jedne strane doprinijela je osiromašenju velikog
dijela populacije, a sa druge strane stvorila ekonomske imperije lordova rata, koji su uglavnom ostvarili bogatstva krijumčareći akciznu robu,
uključujući i trgovinu robama kojima je promet zabranjen29. U svakom
slučaju, ovaj vid ekonomije postao je prisutan na svim nivoima. Posljednja karika u lancu nedozvoljene trgovine jesu sitni ulični preprodavci,
koji se u ekonomskom smislu nalaze na marginama društva.
Jedno od interesantnih shvatanja dolazi od američkog autora Petera Andeasa, koji smatra da su ratne ekonomije na mjestima kao što su Balkan,
Kavkaz i centralna Azija kriminalizovane, jer se oslanjaju na kriminalne
aktere i crno tržište kao osnovni izvor finansiranja i snabdijevanja. Ovaj
autor smatra da postoji bliska veza između konflikta i kriminala, što
tim sukobima daje oblik “kriminalizovanih konflikata“. Nedozvoljena
ekonomija i kriminalni akteri u bosanskom konfliktu uticali su na izbijanje
konflikta, njegovo odvijanje i trajanje. S tim u vezi, nasljeđe ratne ekonomije duboko je uticalo na poslijeratne procese rekonstrukcije društva30.
Na razvoj krijumčarskih kanala na Balkanu uticalo je i uvođenje sankcija SR Jugoslaviji i Republici Srpskoj od strane Ujedinjenih nacija, koje
su imale za posljedicu ilegalno snabdijevanje tržišta. Nastala situacija pogodovala je kriminalnim akterima, što im je omogućilo stvaranje
prekograničnih krijumčarskih kanala i doprinijelo stvaranju bližih veza
između političkih lidera i kriminalnih aktera, koje će trajati dugo i poslije
okončanja konflikta31.
Nasljedstvo nedozvoljene trgovine iz rata doprinijelo je kriminalizaciji
države i ekonomije u poslijeratnom periodu. Kao primjer može poslužiti
pijaca Arizona, područje koje su Stabilizacione snage (SFOR) s prestankom
rata uspostavile kao zonu razdvajanja i kontrolni punkt između srpskih,
bošnjačkih i hrvatskih snaga, a koja je potom postala tržnica čije osnivanje
su zapadni zvaničnici podržali kao vid razvoja lokalnog preduzetništva.
Međutim, u tom periodu pijaca Arizona postala je krijumčarski raj za
alkohol i cigarete, drogu, kradena vozila i oružje. To je bio jasan primjer
nemogućnosti vlasti da regulišu protok roba preko svojih granica. Prema
29
Prema pisanju lista Slobodna Dalmacija u Herceg Bosni, bivši vozač kamiona Dinko Sležak Dika trgujući
zlatom stvorio je građevinsku firmu čija se vrijednost procjenjuje na 250 miliona američkih dolara (Neven
Katunarić i Marijan Puntarić, Prlić i partneri sada peru robu u pistom moru Makarske rivijere, Slobodna Dalmacija,
Split, 24. septembar 2001).
30
Andreas Peter, Criminalized Conflict: The Clandestine Political Economy of War in Bosnia, Brown University, op. cit. p. 17.
31
Andreas Peter, Criminalised Conflict in Bosnia, Conference paper prepared for: Clandestine Political
Economy of War and Peace: Insights from the Balkans, Thomas J. Watson Center for International Studies,
Brown Univesity, 6. May, 2003, p. 7.
85
pisanju Sunday Telegraph od 19. 11. 2000. godine, pijaca Arizona bila je
glavna pozornica za krijumčare ilegalnih emigranata, prostitutki i droge
iz Azije i bivših sovjetskih republika u zapadnu Evropu, a kriminalni
gangovi i reketaši područje su kontrolisali32.
Iako je rat u BiH imao etnički karakter, granice etničkih podjela i sukoba
često nisu bile prepreka trgovanju između zaraćenih strana. Interesi profita bili su iznad linija razgraničenja i sukoba, o čemu svjedoče mnogobrojni primjeri iz prethodnog rata. Logika saradnje u ostvarivanju ilegalnog
profita slijeđena je i u poslijeratnom periodu. Naime, nakon potpisivanja
mira i ekspanzije noćnih barova u kojima se odvijala prinudna prostitucija,
uhodani kanali i saradnja između kriminalnih grupa između oba entiteta
bili su izuzetno prisutni, za razliku od međuentitetske saradnje policije i
organa pravosuđa, koja u tom periodu gotovo da i nije postojala.
Krijumčarenje u BiH još uvijek je značajan problem. Krijumčarski kanali koriste se ne samo za prebacivanje roba nego i ilegalnih migranata i
žrtava trgovine ljudima. Trgovci ljudima takođe koriste i ljude koji žive
sa jedne strane državne granice (istočna granica BiH sa Srbijom), a imaju
zemlju na drugoj. Oni mogu prelaziti granicu mnogo puta na dan a da ne
budu pregledani, a skrivaju žrtve u prtljažnike ili ih prevoze sakrivene u
konjskim kolima33. Na tom području krijumčari krijumčare raznu robu,
uključujući i ljude, čamcima preko Drine34.
U međuvremenu situacija u BiH nije se značajnije promijenila. BiH
ekonomija je u stagnaciji, krijumčarenje je i dalje prisutno, a ekonomski pokazatelji za 2005. i 2006. godinu ne pokazuju poboljšanje u odnosu na raniji period. Industrijska proizvodnja ne pokazuje napredak, u
spoljnotrgovinskoj razmjeni pokrivenost uvoza izvozom iznosi samo oko
40%35. Navedeni makroekonomski pokazatelji nisu ohrabrujući i time kazuju da postojeća ekonomska i socijalna nestabilnost, crna ekonomija i
krijumčarenje predstavljaju i dalje pogodno tle za stimulaciju činilaca koji
doprinose pojavi trgovine ljudima.
32
Andreas Peter, Criminalized Conflict: The Clandestine Political Economy of War in Bosnia, op. cit. p. 19.
33
Radovanović Mara and Kartusch A., Combat of Trafficking in Women for the purpose of Forced Prostitution
– Bosnia and Herzegovina Country Report, op. cit. p. 11.
34
U proljeće 2002. godine regionalni novinski istraživački tim sastavljen od novinara iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije istraživao je trgovinu ljudima na pijaci Arizona kod Brčkog, BiH. Projekat je finansiran
od strane IREX-a i USAID-a. Novinarski istraživački tim proveo je na pijaci dvije nedelje razgovarajući sa
vlasnicima barova, žrtvama trgovine ljudima, sa vlasnicima radnji, policijom, zvaničnicima Brčko Distrikta.
Serija priča o stanju trgovine ljudima objavljena je u medijima, gdje se na slikovit način, sa puno navedenih
primjera, objašnjavaju mehanizmi trgovine ljudima u tom području. (Opširnije vidi: Showdown at Arizona Market, http://www.netnovinar.org/netnovinar/dsp_page.cfm? )
35
86
Early Warning System, I Quarterely Report, UNDP BiH, 2005, p. 18.
1.3.1.2. Uticaj programa strukturalnog prilagođavanja na stanje
trgovine ljudima u BiH
U literaturi o trgovini ljudima kada se govori o činiocima koji uzrokuju
ovaj fenomen, politike strukturalnog prilagođavanja zauzimaju važno
mjesto, naročito kada je riječ o regionima koji se smatraju područjima
porijekla žrtava trgovine ljudima. Ove politike predstavljaju sinonim za
ekonomsku globalizaciju, a ranije u tekstu opisano je kakav je uticaj tih
politika na stanje trgovine ljudima u jugoistočnoj Aziji, Africi, Srednjoj
i Južnoj Americi. S tim u vezi, potrebno je vidjeti kakv je njihov uticaj
na stanje trgovine ljudima u BiH. Cilj strukturalnih reformi jesu: jačanje
privatnog sektora, jačanje državnih institucija, reforma javnog sektora i
stvaranje uslova za socijalnu stabilnost. Reforme se sastoje u privatizaciji državne svojine, u otvaranju domaćeg tržišta za strane proizvode i
smanjenju budžetske potrošnje. Ove politike trebalo bi da stvore makroekonomsku stabilnost i pogodnu klimu za strana ulaganja. Ukratko, ovim
politikama BiH ekonomija treba da se prilagodi međunarodnom neoliberalnom ekonomskom okruženju. Međutim, prisutan je nesrazmjer dodijeljenih sredstava od strane svjetskih finansijskih institucija u BiH (Svjetske banke, MMF-a), za tranziciju i reformu finansijskog sektora u odnosu
na dodijeljena sredstva za reformu socijalnog sektora. Krajem 2000. godine OHR je predstavio širok krug zakonske regulative koja se odnosi na
privatizaciju i finansijski sektor, s ciljem sprovođenja reformi koje će biti
u saglasnosti sa zahtjevima međunarodnih finansijskih institucija vezanih
za transformaciju javnog sektora i državne svojine. Ubrzana privatizacija
nije praćena odgovarajućim socijalnim programima i time je uzrokovala
veliku nezaposlenost i još veće socijalne probleme. Dodijeljena sredstva
su u velikoj nesrazmjeri na štetu socijalnih programa i stvaranja socijalne
stabilnosti. Primjera radi, kao dokaz ovoj tvrdnji analiziraće se dodijeljena sredstva Svjetske banke Bosni i Hercegovini. Naime, Bosni i Hercegovini su u periodu od 1996. godine do danas dodijeljeni sljedeći namjenski
krediti:
a. Kredit za pomoć tranziciji Tranisition Asssistance Credit (TRAC),
vrijedan devedeset miliona američkih dolara, kredit je na snazi od
jula 1996. godine, a cilj kredita bila je podrška budžetu Federacije
BiH i institucionalna izgradnja36.
b. Kredit za strukturalno prilagođavanje javnog finansijskog sektora
(PFSAC, PFSAC2), prvi u iznosu od šesdeset tri miliona dolara i
36
Project Performance Assesment Report, Bosnia and Herzegovina, Transitional Assistance Credit, Public Finance
Structural Adjustment Credit, Second Public Finance Structural Adjustment Credit, Social Sector Adjustment Credit,
Report No.: 31343, The World Bank, Jaunary 27, 2005, p. 9.
87
drugi u iznosu sedamdeset dva miliona dolara. Prvi kredit efektivan je od 1999, a drugi od 2002. godine. Namjena kredita je reforma finansijskog sektora u BiH37.
c. Kredit za strukturalno prilagođavanje socijalnog sektora (SOSAC),
vrijedan dvadeset miliona dolara, efektivan od juna 2001. godine. Namjena kredita su: jačanje sistema socijalne zaštite, politika
zapošljavanja, programi podrške najugroženijim kategorijama38.
Iz navedenog se može zaključiti da su programi strukturalnog
prilagođavanja bili fokusirani na institucionalnu izgradnju, privatizaciju i reformu finansijskog sektora. Stvaranje socijalne stabilnosti u BiH
do sada očito nije bio prioritet međunarodnih finansijskih institucija, ni
međunarodne zajednice, imajući u vidu da je kredit za podršku reforme
socijalnog sektora odobren posljednji, 2001. godine. Krediti za pomoć
tranziciji i reformu finansijskog sektora sufinansirani su od strane vlada SR Njemačke, Holandije i Švajcarske, krediti za socijalno zbrinjavanje nisu imali sufinansijere drugih vlada. Od tri gorenavedena kredita,
odobrena sredstva za strukturalno prilagođavanje socijalnog sektora bila
su četiri do pet puta manja od sredstava odobrenih za podršku tranziciji i reformu javnog finansijskog sektora. Svjetska banka je 2004. godine
odobrila drugi kredit za reformu socijalnog sektora (SOSACII), sa znatno
većim sredstvima, koja iznose 51 milion američkih dolara, što bi bio korak naprijed ka stvaranju socijalne stabilnosti39, ali taj kredit do danas nije
postao efektivan zbog neispunjenja preuzetih obaveza od strane Vlade
Federacije BiH40.
Međunarodni akteri u BiH žongliraju između izgradnje države i smanjenja ekonomske uloge države prvenstveno kroz privatizaciju i promjenu
odgovornosti za obezbjeđivanje zaposlenja i socijalne zaštite od države
37
Ibid. str. 14.
38
Ibid. str. 21.
39
The World Bank, Sarajevo, News Relese No:2004/416/ECA, 5. March. 2005. dostupno na
http://web.worldbank.org/servlets/ECR?contentMDK=20381255&contTypePK=217266&folderPK=147270
&sitePK=361931&callCR=true, web site posjećen 17. 3. 2006. godine.
40
Prema saopštenju za javnost Svjetske banke od 29. 9. 2005. godine, Federacija BiH povećala je potrošnju
na boračke programe i dodala je Zakon o nosiocima priznanja i medalja, za koji je nejasno kolika je ukupna
potrošnja do koje on dovodi. Dodaju se i novi korisnici – devet godina nakon kraja rata – a nijedan korisnik do sada nije isključen zbog netačnih procjena stepena invaliditeta. To će dovesti do dodatnog proširenja
udjela potrošnje koja se odnosi na borce na netransparentan i neusmjeren način, u odnosu na već veoma
visok procenat od 30% potrošnje FBH. Ako se nastavi u toku 2006. godine, to neće ostaviti nimalo prostora
za unapređenje pomoći za siromašne, posebno porodice s djecom, te druge korisnike koji zaslužuju da im se
pomogne, kao što su civilne žrtve rata.
http://web.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/COUNTRIES/ECAEXT/BOSNIAHERZEXTN/0,,conten
tMDK:20669032~pagePK:141137~piPK:141127~theSitePK:362026,00.html Vebsajt posjećen 16. 1. 2006.
88
ka pojedincu41. Međutim, iako ove politike imaju za dugoročan cilj stvaranje ekonomske stabilnosti, programi strukturalnog prilagođavanja u
BiH nisu praćene adekvatnim mjerama socijalne zaštite i nisu donijele
koristi većini stanovništva BiH42. Otvaranje tržišta za strane robe i privatizacija državnih preduzeća ostavili su mnoge ljude bez posla. Nezaposlenost i siromaštvo u BiH su ozbiljan problem, 25% stanovništva u RS i
16% u Federaciji BiH žive ispod granice siromaštva43. Visoka nezaposlenost i siromaštvo utiču na stanje trgovine ljudima; ugrožene kategorije
stanovništva predstavljaju rizične grupe da postanu žrtve trgovine ljudima.
Politika strukturalnog prilagođavanja odnosi se na smanjenje budžetske
potrošnje. Ukupna budžetska potrošnja u BiH je preko 60% bruto nacionalnog proizvoda, dok prosječno zemlje u tranziciji troše oko 43%44. Reformama treba da se smanji budžetska potrošnja, a da se ta sredstva usmjere
u razvoj i sektor socijalne zaštite. Međutim, velik dio prihoda država gubi
zbog nedozvoljene ekonomije, time je i budžet smanjen.
1.3.1.3. (Ne)zaposlenost i trgovina ljudima
Naredna asimetrija postoji između zaposlenih i nezaposlenih, naročito
kategorije mladih ljudi koji traže posao ili onih koji će u kratkom periodu
postati radno sposobni, a nezaposleni. Nezaposlenost je i dalje visoka, i
kreće se prema zvaničnim statistikama oko 40%, mada se procjenjuje da
je stvarna nezaposlenost veća i da iznosi oko 50%. Stopa nezaposlenosti je
u porastu u odnosu na ranije godine45. Regularna ekonomija u BiH je sektor koji treba da obezbijedi odgovarajući nivo zaposlenosti, a ljudi koji ne
mogu naći posao u tom sektoru traže ga u sektoru neformalne ekonomije. U sektoru neformalne ekonomije ljudi se organizuju da bi preživjeli,
jer žive u stanju fizičke i pravne nesigurnosti. Država im ne obezbjeđuje
zaštitu, a za uzvrat – oni državi ne plaćaju poreze. Ovako nastali vakuum
između građana i države često popunjava lokalni organizovani kriminal,
koji drži ovaj sektor pod svojom kontrolom. Prelazak iz sektora nefor41
Pugh Michael, “Postwar Political Economy in Bosnia and Herzegovina: the Spoils of Peace”, Global
Governance, Vol. 8, No. 4, 2002, p. 468.
42
Ibid. p. 482.
43
Country Brief, Bosnia and Herzegovina, The World Bank 2002.
www.inweb18.worlbank.org/.../FILE/Bosnia%20and20%and20%and%20Herzegovina%20Country%20Brief
.pdf. Vebsajt posjećen 12. 1. 2006.
44
Ibid. p. 2.
45
Early Warning System, I Quarterly Report, UNDP BiH, 2005, p. 16.
89
malne ekonomije u kriminalni sektor je izvjestan, ljudi iz te kategorije
spadaju u rizične grupe da postanu žrtve trgovine ljudima. Trgovina ljudima kao aktivnost kriminalnog sektora izvor je „zaposlenja“ i visokih
prihoda ( za kriminalne aktere).
1.3.2. Uticaj trgovine ljudima kao vida organizovanog kriminala na ekonomiju
Trgovina ljudima predstavlja visokoprofitabilan posao. Za analizu ostvarenih prihoda može poslužiti analiza slučaja iz Prijedora; jedna žrtva
trgovine ljudima koja je pronađena u jednom noćnom klubu u novembru
2000. godine rekla je istražiteljima:
„Radila sam u Maskaradi tri i po mjeseca (tokom 2001. godine). Radila
sam i u noćnom klubu Crazy Hors mjesec dana za džabe, jer me je Milka
(vlasnica) kupila. Ona mi je kupovala odjeću i hranu. Imala sam 265 klijenata za četiri i po mjeseca. Čuvar me je tukao kada nisam htjela raditi
tokom prvog mjeseca nakon što sam kupljena. Nikada nisam dobila novac od gazde“46.
Cijena seksualnog odnosa kretala se od 50 do 100 KM, zavisno od vremena usluge (30 min i 1 sat). Prosječan broj mušterija za noć kretao se od
3 do 6. Cijena jedne djevojke u BiH kretala se između 1.500 i 3.000 KM.
Postoje svjedočenja da je cijena u nekim slučajevima daleko veća; djevojka koja je odbjegla iz bara Vila u Doboju izjavila je da je gazda od nje
zahtijevao da „odradi“ 5.000 DM, koliko su iznosili troškovi njene kupovine i troškovi dolaska47. Uzimajući prosječnu cijenu, djevojka iz gorenavedenog primjera iz Prijedora zaradila je gazdi za period od četiri i po
mjeseca oko 20.000 48 konvertibilnih marka. Prema procjenama policije
Republike Srpske, za samo dva mjeseca prije hapšenja trgovaca ljudima
Milorada Milakovića i Ilije Gavranovića, vlasnika noćnih barova u Prijedoru, kroz njihove barove prošlo je oko 200 djevojaka iz istočne Evrope49. Prema istraživačkom novinskom izvještaju sarajevskog magazina
“Dani”, jedan gazda hvalio se da mjesečno zarađuje 100.000 KM od or46
Hopes Betrayed: Trafficking of women and girls to post-conflict Bosnia and Herzegovina for forced prostitution,
op. cit. p. 58.
47
Podaci nevladine organizacije „Lara“ iz Bijeljine, RS, BiH.
48
Poređenja radi, suma od 20.000 KM je približan iznos plate polovine osoblja jedne policijske stanice
prosječne veličine u Republici Srpskoj.
49
Šišić A., Tužilaštvo danas pokreće istragu zbog trgovine ljudima, Nezavisne novine, Banja Luka, 12. 5. 2003.
godine.
90
ganizovane prostitucije50. Iz navedenih činjenica proizlazi da je trgovina
ljudima u BiH višemilionski biznis nad kojim vlasti nemaju kontrolu. Veliki dio prihoda koji ide uz trgovinu ljudima jesu: krijumčarenje oružja i
droge, falsifikovanje dokumenata i isprava51, neplaćanje poreza52 i druga
djela koja predstavljaju znatan dio zarade. Prethodno „opran novac“ ostvaren od trgovine ljudima investira se u legalne poslove ili u druge kriminalne aktivnosti.
Trgovina ljudima kao organizovani kriminal samo je dio šireg spektra organizovanih kriminalnih aktivnosti u BiH, koji negativno utiču na stvaranje pogodnije društvene i ekonomske klime. Da bi se trgovina ljudima
jasnije razumjela, potrebno je opisati šire okruženje, koje ima posredan ili
neposredan uticaj na stanje trgovine ljudima. Organizovani kriminal je
značajan izvor prihoda i zaposlenja u BiH 53, i na taj način je prijetnja legitimnom društvenom poretku. Politički i ekonomski nesigurno područje,
ugroženo visokom stopom organizovanog kriminala i korupcije, ne pruža
garancije za ulazak stranog kapitala u zemlju. Strane investicije predstavljaju osnov za revitalizaciju privrede, što bi trebalo da smanji nivo nezaposlenosti, poveća javne prihode i generalno ostvari pozitivan uticaj
na razvoj društva i jačanje državnih institucija. Međutim, organizovani
kriminal još uvijek ima jak uticaj na razvoj ekonomskog sektora u BiH. Nedovoljan dotok stranih investicija direktno je uslovljen visokom stopom
kriminala i korupcije54. Šteta koju država trpi od nezakonite ekonomije
na godišnjem nivou procjenjuje se oko petsto miliona američkih dolara,
koliki je otprilike i budžetski deficit55. Međutim, ta sredstva mogla bi se
koristiti u druge svrhe, uključujući i socijalnu zaštitu stanovništva. Po
procjenama Svjetske banke, u BiH gubici od izbjegavanja plaćanja poreza
na visokotarifine robe i duvan iznose oko sto četrdeset miliona američkih
50
Karup-Druško Dženana, Samari i ucjene za gazdinu seksualnu industriju, Nezavisni magazin DANI, op.
cit., dostupno na: wwww.bhdani.com/arhiva/156/tl562.htm, vebsajt posjećen 21. 11. 2005. godine.
51
SFOR pronašao ilegalno oružje i ukradena NATO dokumenta prilikom pretresa hotela „Šervud“ vlasništvo bosa
trgovine ljudima, Nezavisne novine, Banja Luka, 24. 5. 2003. godine.
52
U optužnici za međunarodno vrbovanje radi prostitucije podignutoj od strane Suda BiH protiv Darka
Bilića iz Sarajeva, vlasnika noćnog kluba „Don“, navodi se da mu je stavljeno na teret dovođenje od novembra
2001. do 8. maja 2004. stranih djevojaka iz Moldavije, Ukrajine i Rumunije. Takođe, stavljeno mu je na teret
da je utajio 144.191 KM poreza (Durmo A., Priznao da je djevojke tjerao na prostituciju, Nezavisne novine, Banja
Luka, 22. 12. 2004).
53
Profit ostvaren od kriminalnih aktivnosti trošio se po noćnim barovima, tim novcem su kupovane djevojke, čitav taj milje predstavlja jednu kontrakulturu, u kojoj možemo naći i trgovce ljudima, bivše trgovce koji
su novac investirali u druge poslove, razne „gazde“ koji „časte“ svoje poslovne partnere seksom sa žrtvama
trgovine ljudima, te ostale korisnike seksualnih usluga.
54
Ekonomska politika za 2006. godinu, Vlada Republike Srpske, Banja Luka, decembar 2005. godine, str. 29.
55
475.
Pugh Michael, “Postwar Political Economy in Bosnia and Herzegovina: the Spoils of Peace”, op. cit. p.
91
dolara56. Bitno je u tom kontekstu još napomenuti i da se politika neoliberalne ekonomije bazira na snižavanju poreza na dobit u cilju privlačenja
stranih investicija. Zbog smanjenja poreza, manji je i državni budžet, koji
sigurnosni sektor finansijski osjeti, i koji nije dovoljno plaćen da obezbijedi sigurno okruženje. U BiH sektor formalne, regularne ekonomije ne
ostvaruje dovoljno prihoda koji se oporezuju, procjenjuje se da su gubici od prihoda ostvarenih u sektoru od nezakonite ekonomije veliki, ne
uključujući tu prihode od kriminalnih aktivnosti, čiji iznos je nemoguće
procijeniti.
1.3.3. Ekonomska situacija i jačanje institucionalnih mogućnosti
suzbijanja trgovine ljudima
Organizovani kriminal produbljuje ekonomsku i političku nestabilnost
i negativno utiče na konsolidaciju državnih institucija. Loše stanje u
ekonomiji smanjuje mogućnosti državnih institucija da se adekvatno suprotstave trgovini ljudima. S tim u vezi, u BiH potrebno je stvoriti trajni
institucionalni okvir koji će omogućiti efikasno suzbijanje ovog fenomena.
To se prvenstveno odnosi na izgradnju kapaciteta kroz obezbjeđivanje
stručnih, tehničkih i finansijskih resursa u okviru nadležnih ministarstava koji su uključeni u aktivnosti suzbijanja trgovine ljudima, kao što su:
jačanje Ministarstva sigurnosti, pravosudnog sistema, Ministarstva inostranih poslova, naročito Konzularnog sektora u sjedištu i konzularnim
odjeljenjima u zemljama porijekla žrtava trgovine ljudima, Ministarstva
za ljudska prava, Ministarstva unutrašnjih poslova i, na lokalnom nivou,
jačanje Centara za socijalni rad57. Finansiranje aktivnosti suzbijanja trgovine ljudima u BiH je ograničeno zbog limitiranih domaćih resursa. Iako
je situacija danas u tom pogledu daleko bolja nego ranije, ona još uvijek
nije na potrebnom nivou. Iz tih razloga i razvoj institucionalnog okvira
bez odgovarajuće finansijske podrške je spor, a time se otvara prostor za
djelovanje organizovanih kriminalnih grupa koje se bave trgovinom ljudima. Finansiranje ovih aktivnosti bilo je podržavano od donacija vlada
stranih država. Prema prvim procjenama, za implementaciju Akcionog
plana za sprečavanje trgovine ljudima bilo je potrebno oko 3.300.000
KM58. U Akcionom planu nije navedeno iz kojih bi se izvora to finan56
Project Performance Assessment Report, The World Bank, op. cit. p. 8.
57
Državni akcioni plan za borbu protiv trgovine ljudima 2005–2007, Državni koordinator za borbu protiv
trgovine ljudima i ilegalne migracije, Sarajevo, BiH, 2. 3. 2005. godine.
58
Akcioni plan za sprečavanje trgovine ljudima, BiH, Ministarstvo za evropske integracije i Ministarstvo za
ljudska prava i izbjeglice, Sarajevo, oktobar, 2001. godine.
92
siralo. Uspostavljanje Državne granične službe (DGS) BiH 2000. godine
jedan je od ključnih doprinosa uspostavljanju kontrole ilegalnog prelaza
državne granice. Finansiranje jedne takve policijske agencije predstavlja
značajnu budžetsku stavku. U prvim godinama rada Državne granične
službe, značajna sredstava za uspostavljanje službe, logistiku, opremu i
trening obezbjeđivala su se kroz donacije stranih vlada. Prema izvještaju
generalnog sekretara Savjetu bezbjednosti UN o misiji Ujedinjenih nacija
u BiH, navodi se da je za rad Državne granične službe za 2002. godinu
bilo potrebno 24,7 miliona američkih dolara, od tog iznosa petnaest miliona dolara obezbijedilo se iz lokalnih izvora. Vlada Holandije obezbijedila je četiri miliona dolara pomoći, ali i mimo toga bio je prisutan bio
manjak sredstava za plate, doprinose i operativne troškove u iznosu od
5,7 miliona dolara59. Prema riječima Christiana Drewsa, glavnog savjetnika EUPM-a za rad Državne granične službe (DGS), budžet DGS-a
predstavlja problem. Sa Državnom graničnom službom, kojoj još uvijek
nedostaje najmanje 500 pripadnika, jedan od budućih zadataka EUPM-a
biće da poveća rukovodne kapacitete unutar same službe. To znači iskoristiti najviše od onog što se ima, uprkos ograničenim kadrovskim resursima, opremi i materijalnim sredstvima. Jedino na taj način DGS će biti u
mogućnosti da se bori s prekograničnim kriminalom u Bosni i Hercegovini60.
Lična primanja radnika policije u Republici Srpskoj su vrlo niska61, policija je slabo radno motivisana, a time i manje profesionalno odgovorna,
što neizostavno vodi ka slabljenju unutrašnje strukture policijskih snaga.
Izuzetno niska primanja objektivno primoravaju radnike policije da traže
alternativne načine snalaženja kao strategije preživljavanja, što može u
ekstremnim slučajevima voditi u korupciju i kriminalne aktivnosti.
U junu 2002. godine Parlamentarna skupština BiH usvojila je zakon o
Agenciji za informacije i zaštitu BiH (SIPA), s ciljem suzbijanja organizovanog kriminala u BiH. Formiranje ove agencije predstavlja značajan
korak za BiH u bezbjednosnom smislu, jer njen rad trebalo bi da značajno
doprinese suzbijanju domaćeg i međunarodnog organizovanog kriminala. Kroz rad agencije BiH bi trebalo da stekne afirmaciju u Evropi kao
jedna od stabilnih zemalja u pogledu bezbjednosti.
59
Report of the Secretary-General on the United Nations Mission in Bosnia and Herzegovina, UN Security Council, Jun 5th, 2002, p. 4.
60
http://www.eupm.org, vebsajt posjećen 9. 1. 2006. godine.
61
U Republici Srpskoj mjesečna primanja policajca iznose 400 KM, a prosječna mjesečna primanja inspektora za suzbijanje kriminaliteta su oko 550 KM.
93
Agencija nakon osnivanja nije odmah počela sa radom. Razlog je, prema
riječima direktora Agencije Sredoja Novića, bio nedostatak novca:
“Upozoravali smo Predsjedništvo, Savjet ministara, Parlamentarnu
skupštinu da Agencija ne može raditi sa pet miliona maraka u ovoj godini. Mjesečno će Agencija dobivati oko 420.000 KM. Tačno ne znam koliko
košta jedan policajac, jedan inspektor. Zbog novca koji je sada predviđen,
u budžetu možemo maksimalno primiti 130 ljudi, od čega će prvo biti
primljena administracija, a onda operativci. Ukoliko rebalansom budžeta
BiH ne budu odobrena dodatna sredstva, onda sigurno ovakvim tempom
Agencija može zaživjeti za jedno četiri ili pet godina“62.
Prema riječima Novića, namjera da Agencija počne sa radom u punom
kapacitetu najkasnije u maju 2003. godine nije realizovan. U aprilu 2003.
godine tek je raspisan konkurs za prijem oko 10% predviđenog sastava.
Proces uspostavljanja SIPA da bude u potpunosti operativna tekao je sporo. Njeno trenutno funkcionisanje je adekvatno, iako radi u iznajmljenim
prostorijama. SIPA sada ima budžet koji pokriva njene potrebe. Proces
zapošljavanja tekao je sporo i još uvijek značajan broj radnih mjesta nije
popunjen63. Na sjednici Savjeta ministara 26. 1. 2006. godine odlučeno je
da SIPA dobije stalnu lokaciju, za čiju izgradnju je predviđeno 14,8 miliona KM64.
Sprovođenje aktivnosti koje su izvršene u 2004. godini, a koje su planirane
Državnim akcionim planom, finansirano je iz budžeta Zajedničkih institucija BiH i donacija UNCEF-a, OSCE-a, Ambasada Velike Britanije,
SAD, Holandije i Norveške. Podršku radu radnih i stručnih grupa, seminara, treninga i edukacije pružili su Međunarodna organizacija za migracije (IOM), Save the Children Norway i Star Network of World Learning65.
Vlada je 2005. godine obezbijedila finansijska sredstva za šest skloništa
koje vode nevladine organizacije širom BiH66.
62
Glas Srpske, Banja Luka, 11. januar 2003. godine.
63
Bosnia and Herzegovina 2005 Progress Report, SEC (2005) 1422, European Commission, Brussels, 9 November 2005, p. 63.
64
Krsman N., Sjedište SIPA u Lukavici, Nezavisne novine, Banja Luka, 27. 1. 2006. godine.
65
Državni akcioni plan za borbu protiv trgovine ljudima 2005–2007.godine, op. cit. str. 62.
66
Izvještaj o trgovini ljudima, Kancelarija za praćenje i borbu protiv trgovine ljudima, Ambasada Sjedinjenih Američkih Država, 7. 6. 2005. godine. Dostupno na:
http://sarajevo.usembassy.gov/hlights/2005/bh/050607b0.htm, vebsajt posjećen 28. 1. 2006.
94
1.4. Politički aspekti trgovine ljudima u BiH
1.4.1. Političko okruženje i trgovina ljudima u BiH
Bosnu i Hercegovinu na političkom planu karakteriše:
a. autoritarni politički sistem i građanski rat kao politička prošlost,
b. međunarodno prisustvo kao politička sadašnjost,
c. evropski put kao politička budućnost.
Te tri vremenske ravni mogu se dovesti u kontekst tumačenja uzroka, stanja i društvenih posljedica trgovine ljudima u BiH. Autoritarni politički sistem i građanski rat uticali su na društvenu dezintegraciju i institucionalni
vakuum u prvim godinama nakon okončanja rata. Međunarodno prisustvo imalo je, i još uvijek ima, ključnu ulogu u rekonstrukciji BiH društva
i u stvaranju institucionalnih okvira za suprotstavljanje trgovini ljudima.
S druge strane, dolaskom velikog broja pripadnika mirovnih snaga došlo
je do ekspanzije trgovine ljudima, prvenstveno zbog povećane tražnje za
seksualnim uslugama pripadnika mirovne misije.
Bosna i Hercegovina odredila je svoj politički put ka ispunjenju uslova
za pun prijem u Evropsku uniju. Jedan od ključnih standarda koje Bosna i Hercegovina mora da ispuni da bi jednog dana postala punopravna
članica Evropske unije jeste borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, neizostavno tu uključujući i trgovinu ljudima.
a. Decenijama prisutna socijalistička ideologija, društvena atrofija i konstantna politička i ekonomska kriza neminovno su doveli do erozije institucionalne strukture i do stvaranja neformalnih društvenih odnosa,
često baziranih na nepotizmu, korupciji. Takvo istorijsko nasljeđe u velikom dijelu zadržalo se do danas i ima negativan uticaj na nivo institucionalnih odnosa i konsolidaciju demokratskih institucija. Porast organizovanog kriminala u BiH, između ostalog i trgovine ljudima, ima svoje
političke uzroke i posljedice. Oružani sukob u BiH jedan je od uzroka
koji je doveo do društvene dezintegracije i time posredno uticao na posmatrani fenomen67. U konfliktu nije jasno diferencirano šta je političko, a
šta je kriminalno, već je prisutna interakcija političkih interesa i interesa
kriminala68. Polazeći od shvatanja konflikta kao kriminalizivanog konf67
Prema ranije navedenoj klasifikaciji, oružani sukobi spadaju u strukrutalne činioce koji doprinose pojavi trgovine ljudima.
68
Andreas Peter, Criminalized Conflict in Bosnia, op. cit. p. 3.
95
likta, u taj koncept u određenim segmentima uklapao se konflikt u Bosni
i Hercegovini.
Rat je višestruko uticao na stanje trgovine ljudima:
- kroz društvenu dezintegraciju (koja se odražavala u nepostojanju
efikasnog institucionalnog okvira za suprotstvaljanje ovoj pojavi),
- kriminalizaciju društva (tj. jačanje organizovanih kriminalnih grupa
koje se bave trgovinom ljudima),
- siromaštvo (kao resurs za kriminalnu eksploataciju osiromašenih
kategorija stanovništva – potencijalnih žrtava trgovine ljudima).
Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma državne institucije bile su slabe, sukob interesa i međunacionalno nepovjerenje doskora
zaraćenih strana bilo je veliko. Takve okolnosti učinile su krhku političku
situaciju još nestabilnijom, međutim –međunarodna zajednica preuzela je
ulogu rekonstrukcije nacionalno polarizovanog bosanskohercegovačkog
društva. Dugoročno odsustvo političke volje, koje se manifestovalo kroz
institucionalni vakuum, stvorilo je stratešku osnovu za razvoj kriminalnih grupa koje se bave trgovinom ljudima u BiH. Politička volja predstavlja ključni element za sprovođenje antitrafiking aktivnosti69. U suprotnom, odsustvo političke volje doprinosi jačanju kriminalnih grupa
i slabljenju uloge društvenih institucija. Takvo stanje ima dugoročne
negativne političke posljedice, jer otežava proces tranzicije društva i neminovno doprinosi političkoj nestabilnosti. Postojeći institucionalni vakuum popunjavao se aktivnostima na izgradnji međuentitetske saradnje,
stvaranju novih institucija za sprovođenje zakona na nivou BiH (SBS,
SIPA), formiranju Suda BiH, reformi pravosuđa, usvajanju i implementaciji Državnog akcionog plana za prevenciju trgovine ljudima, stvaranju
strategije suzbijanja trgovine ljudima na državnom nivou i učešću Bosne
i Hercegovine u regionalnim i međunarodnim inicijativama na planu
borbe protiv organizovanog kriminala. Gorenavedene aktivnosti predstavljaju strateški pravni i politički okvir uspješne borbe protiv organizovanog kriminala u BiH i regionu. Međunarodna zajednica glavni je
inicijator ovih aktivnosti, iako na dugoročnom planu taj balans mora biti
promijenjen u korist domaćih institucija70. Na političkom planu značajni
pomaci postignuti su u suprotstavljanju trgovini ljudima u poređenju sa
69
Trafficking, Slavery and Pecekeeping, A Conference Report, Turin, Italy, May 9–10, 2002.
70
Misija UNMBiH dala je velik doprinos u osnivanju Državne granične službe, Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), kao i osnivanju Nacionalnog biroa Interpola u Sarajevu (Vidi: Report of the Secretary-General on the United Nations Mission in Bosnia and Herzegovina, UN Security Council, op. cit. p. 2).
96
ranijim periodom. U martu 2002. godine Vijeće ministara BiH imenovalo
je Državnu komisiju u čijoj je nadležnosti implementacija Nacionalnog
akcionog plana za suzbijanje trgovine ljudima u BiH. U 2003. godini Odlukom Vijeća ministara uspostavljena je funkcija Državnog koordinatora
i struktura za koordinaciju aktivnosti za sprečavanje trgovine ljudima i
ilegalne migracije71. Međutim, politička nestabilnost i limitirani fondovi
uzrokovani nemogućnošću vlade da uspostavi kontrolu nad ilegalnom
trgovinom i naplatom poreza predstavljaju bitan ograničavajući činilac
implementacije ovih aktivnosti. Stabilnost institucija zavisi značajno od
ekonomske stabilnosti društva.
b. Kada se govori o političkim okolnostima koje su doprinijele ekspanziji
trgovine ljudima, potrebno je analizirati u kojoj mjeri je dolazak pripadnika mirovnih snaga uticao na stanje trgovine ljudima u BiH. U literaturi
o trgovini ljudima vojno prisustvo navodi se kao jedan od strukturalnih
činilaca koji doprinose trgovini ljudima. Mirovne snage došle su da brane
određeni politički poredak, da obezbijede fizičku sigurnost. Pitanje koje
se postavlja je: “Kako je moguće odvojiti fizičku sigurnost od prava na
fizički integritet tijela, koji se narušava kroz seksualnu eksploataciju? To
čitavoj toj situaciji daje politički kontekst72”. U BiH i na Kosovu lokalne
žene nisu prinuđivane da rade u noćnim barovima, za razliku od Koreje,
jer bi u slučaju Bosne i Kosova angažovanje lokalnih žena prouzrokovalo nepodnošljive političke tenzije, ali korišćenje žena iz drugih zemalja
činilo se prihvatljivim lokalnoj politici seksualnog nasilja73.
Misija UNMIBH74 ustanovljena je 21. decembra 1995. godine od strane
Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija rezolucijom 103575, na inicijalni
period od jedne godine. Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija u nekoliko
navrata je produžavao mandat, a rezolucijom 1423 mandat je produžen
do 31. decembra 2002. godine76. Mandat misije IPTF-a77, koja je djelovala
u okviru misije Ujedinjenih nacija, bio je uspostavljanje vladavine prava,
reforma policije, nadzor nad radom lokalne policije i istraživanje kršenja
ljudskih prava koje su počinili pripadnici policije tokom svog rada. Do oktobra 2002. godine IPTF je imao oko 1.411 pripadnika iz 43 zemlje članice UN.
71
Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 24/03.
72
Harrington Carol, Peacekeeping and Prostitution in Bosnia and Herzegovina and Kosovo, op. cit. p .1.
73
Ibid. p. 8.
74
United Nations Mission in Bosnia and Herzegovina (UNMBiH), (Misija Ujedinjenih nacija u BiH).
75
Security Council Resolution 1035 of 21 December 1995.
76
Security Council Resolution 1423 of 12 July 2002.
77
International Police Task Force (IPTF).
97
IPTF je trebalo da služi kao promoter ljudskih prava u skladu sa najvišim
međunarodno priznatim standardima, međutim, umiješanost pripadnika
misije Ujedinjenih nacija u trgovinu ljudima grubo je narušavala taj princip. Ključno pitanje je pitanje odgovornosti pripadnika međunarodnih
policijskih snaga zbog umiješanosti u trgovinu ljudima. Bez oduzimanja
imuniteta od strane generalnog sekretara Ujedinjenih nacija pripadnici
mirovne misije Ujedinjenih nacija nisu mogli biti krivično gonjeni od
strane domaćih sudova za učinjena krivična djela78. Međutim, nije ni postojala politička volja u zemljama koje su slale svoje pripadnike u misiju
Ujedinjenih nacija da krivično gone pred sudovima svoje zemlje vlastite
državljane koji su učinili krivična djela u vezi sa trgovinom ljudima za
vrijeme dok su bili pripadnici mirovne misije Ujedinjenih nacija u BiH79.
Pripadnik civilne policijske misije mogao je biti disciplinski kažnjen ili
vraćen u svoju zemlju. Bilo kakvo krivično gonjenje bilo je u nadležnosti
sudova matičnih zemalja pripadnika međunarodnih policijskih snaga.
Zvaničnici misije Ujedinjenih nacija u BiH (UNMIBH) priznali su da
je repatrijacija pripadnika IPTF-a bila jedina kazna povodom njihove
umiješanosti u trgovinu ljudima, i nisu mogli da saopšte nijedan slučaj
da je generalni sekretar Ujedinjenih nacija oduzeo imunitet i omogućio
krivično gonjenje pred sudovima BiH. Takođe, nisu mogli saopštiti nijedan slučaj krivičnog gonjenja u matičnim zemljama pripadnika IPTF-a
zbog umiješanosti u trgovinu ljudima u BiH80. Zbog umiješanosti pripadnika mirovne misije u BiH u trgovinu ljudima, UN je usvojio pravilnik
o ponašanju za svoje osoblje, koji eksplicitno sadrži odredbe vezane za
trgovinu ljudima. Takođe, istu politiku je slijedio Dyncorp, kontraktor
američke vlade, koji je regrutovao pripadnike IPTF, proglasivši politiku
nulte tolerancije prema osoblju koje je na bilo koji način umiješano u ovu
nezakonitu aktivnost.
1.4.2. Regionalne političke inicijative za suzbijanje trgovine
ljudima
Najvažnija regionalna inicijativa za suzbijanje trgovine je u okviru Pakta
za stabilnost jugoistočne Evrope. Pakt za stabilnost jugoistočne Evrope
78
Glavna svrha davanja imuniteta osoblju međunarodnih organizacija jeste da se zaštite od miješanja u
njihov rad od strane država u kojima su angažovane. To im daje slobodu i prostor da izvršavaju svoje dužnosti
nezavisno od bilo kakve vrste miješanja domaćih vlasti. Imunitetska zaštita naročito je važna u područjima
gdje UN radi u nestabilnom političkom okruženju i gdje institucije vladavine prava ne funkcionišu.
79
Simić Olivera, “Accountability of UN Civilian Police Involved in Trafficking of Women in BiH”,
Peace&Conflict Monitor, University for Peace 2004. p.1., dostupno na:
http://www.monitor.upeace.org/pdf/bosnia.pdf
80
98
Ibid. p. 22.
osnovan je na inicijativu Evropske unije 1999. godine, s ciljem jačanja zemalja jugoistočne Evrope i pružanja podrške u izgradnji mira, demokratije, zaštite ljudskih prava i ekonomskog prosperiteta u cilju postizanja
stabilnosti u čitavom regionu81.
U okviru Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope djeluje radna grupa za
trgovinu ljudima (engl. Task Force on Trafficking in Human Beings),
koja okuplja eksperte iz različitih institucija koje se bave problematikom
trgovine ljudima u regionu jugoistočne Evrope. Ova radna grupa ima
za svrhu da upoznaje vlade u regionu o problematici trgovine ljudima i
da ih informiše o najuspješnijim praksama koje se odnose na suzbijanje
trgovine ljudima. Takođe, Radna grupa za trgovinu ljudima ima važnu
ulogu u kreiranju politike suzbijanja trgovine ljudima na nacionalnom i
regionalnom nivou. Rad grupe obuhvata sedam područja, a to su: podizanje svijesti o problemu, trening i programi razmjene, saradnja snaga
za sprovođenje zakona, programi zaštite svjedoka, povratak u matična
područja i reintegracija žrtava u sredine iz kojih su došli, legislativna
reforma i prevencija.
U decembru 2000. godine na regionalnom ministarskom forumu u Palermu, Italija, potpisana je Deklaracija protiv trgovine ljudima u jugoistočnoj
Evropi82 od strane vladinih predstavnika: Albanije, Bugarske, Hrvatske, SR
Jugoslavije, Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, Moldavije, Rumunije, Slovenije. Deklaracija nije pravno obavezujući akt, ali je politički
važan dokument za zemlje potpisnice. Potpisivanjem Deklaracije države
potpisnice preuzele su odgovornost da pristupe fenomenu trgovine ljudima adekvatno, odnosno kroz implementaciju preventivnih programa,
pružanjem pomoći i zaštitom žrtava, zakonskim izmjenama, otkrivanjem
i krivičnim gonjenjem trgovaca ljudima.
Nakon potpisivanja Deklaracije zemlje potpisnice izradile su Nacionalne akcione planove za suzbijanje trgovine ljudima, a Radna grupa za
trgovinu ljudima u okviru Pakta za stabilnost izradila je preporuke za
izradu Nacionalnih akcionih planova za suzbijanje trgovine ljudima u
cilju pružanja pomoći zemljama potpisnicama Deklaracije. BiH je 2001.
godine usvojila Državni akcioni plan za suzbijanje trgovine ljudima83.
81
Partneri Pakta za stabilnost su zemlje članice Evropske unije, zemlje regiona (Albanija, Hrvatska, Bosna
i Hercegovina, Bugarska, Rumunija, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Srbija i Crna Gora, Turska
i Moldavija. Potom članice Grupe 8 koje nisu članice Evropske unije, a to su : SAD, Kanada, Japan i Rusija.
Članice Pakta su i Norveška i Švajcarska, te druge međunarodne organizacije kao što su: Ujedinjene nacije,
OSCE, Vijeće Evrope, NATO, Svjetska banka.
82
Dostupno na http://www.stopvaw.org , vebsajt posjećen 11. 8. 2005. godine.
83
Akcioni plan za sprečavanje trgovine ljudima u BiH, Ministarstvo za evropske integracije i Ministarstvo za
ljudska prava i izbjeglice, op. cit.
99
1.4.3. Političke implikacije trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini
Trgovina ljudima u Bosni i Hercegovini može da ima krajnje negativne implikacije na međunarodni položaj zemlje i da uzrokuje ozbiljne političke
posljedice. Naime, američka administracija donijela je 2000. godine Akt za
zaštitu žrtava trgovine ljudima84. Saglasno tom dokumentu, vlade koje ne
ispunjavaju minimum standarda u sprečavanju trgovine ljudima mogu
biti subjekt određenih sankcija, kao i suočiti se sa protivljenjem Vlade
SAD davanju pomoći od međunarodnih finansijskih institucija, naročito
Međunarodnog monetarnog fonda i multilateralnih banaka za razvoj,
kao što je Svjetska banka85.
U 2002. i 2003. godini Bosna i Hercegovina našla se na spisku zemalja
koje je američka administracija označila kao države čije vlade ne zadovoljavaju minimum standarda u sprečavanju trgovine ljudima i ne čine
značajne napore da to i postignu86.
Posljedice negativnog izvještaja mogu da imaju loše konsekvence i da rezultiraju uskraćivanjem pomoći institucijama BiH87.
Evropske integracije i članstvo u Evropskoj uniji predstavljaju strateški
politički cilj BiH, međutim, pitanje trgovine ljudima ima krajnje štetne
posljedice na proces integracije BiH u evropske političke strukture. Ovaj
problem utiče i na mogućnosti kretanja građana BiH u zemljama Evropske unije, prvenstveno imajući u vidu striktni vizni režim zemalja Evropske unije prema građanima BiH. Možda najpotpunije težinu problema
ilustruje izjava visokog predstavnika u BiH Pedija Ešdauna u intervjuu
Radiju Federacije BiH od 1. 6. 2003. godine : “Kad god se sretnem sa prem84
Victims of Trafficking and Violence Protection Act of 2000: Trafficking in Persons Report, dostuopno na:
http://www.acf.hhs.gov/trafficking/about/TVPA_2000.pdf, vebsajt posjećen 8. septembra 2005. godine.
85
Izuzimajući humanitarnu pomoć i određenu pomoć koja se odnosi na razvoj.
86
Odlukom predsjednika SAD Džordža Buša od 9. septembra 2003. godine, BiH je klasifikovana u grupu
2, odnosno u grupu zemalja čije zemlje ne ispunjavaju minimum standarda za borbu protiv trgovine ljudima, ali čine značajne napore da te standarde i postignu. Grupu zemalja (Tier 1) čine zemlje čije vlade u
potpunosti ispunjavaju minimum standarda koji su predviđeni Trafficking Victims Protection Act-om iz 2000.
godine (Victims of Trafficking and Violence Protection Act of 2000: Trafficking in Persons Report Released
by the Office to Monitor and Combat Trafficking in Persons June 11, 2003, http://www.state.gov/g/tip/rls/
tiprpt/2003/).
87
Prema izjavi predstavnika Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine gospođe Salihe Đuderija, implementacija programa borbe protiv trgovine ljudima na državnom nivou u 2003. godini
usporena je zbog uskraćivanja pomoći zvaničnim institucijama BiH, što je posljedica negativnog izvještaja o
trgovini ljudima, saopšteno je na okruglom stolu na temu “Sprečavanje trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini
– mogućnosti saradnje između nevladinih organizacija i zvaničnih institucija”. Okrugli sto održan je u Banjoj Luci
17. i 18. aprila, 2003. godine u organizaciji nevladine organizacije “Udružene žene” iz Banje Luke. (Izvještaj sa
okruglog stola: “Sprečavanje trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini –Mogućnosti saradnje između nevladinih organizacija i zvaničnih institucija“, Banja Luka, 17. i 18. april 2003. godine).
100
ijerom Blerom, predsjednikom Širakom i kancelarom Šrederom, pitam ih
zašto ne preduzmu nešto na ukidanju viznog režima za građane Bosne i
Hercegovine, da ljudi doista shvate važnost Evrope.“ Oni mi kažu: “Vi
mora da se šalite“, i dodaju da oko 60% prodatih žena koje možemo naći
u Mančesteru, Parizu ili Berlinu, dolaze upravo iz BiH ili prolaze kroz
BiH88“.
Evropska komisija u zaključcima i preporukama u svom izvještaju iz
novembra 2005. godine “Bosna i Hercegovina: Ispunjenje obaveza i
sprovođenja postprijemnog programa”, čitavo jedno poglavlje posvećuje
trgovini ljudima u BiH. U zaključcima izvještaja se navodi:
„Adekvatno se mora odgovoriti na problem korupcije i organizovanog
kriminala u BiH kako bi se time privukli strani investitori. Povećana efikasnost u borbi protiv organizovanog kriminala ilegalne trgovine ljudima jedan je od osnovnih ciljeva reforme policije koja se mora uspješno
sprovesti, u skladu sa principima Evropske komisije89“.
„…Evropska komisija planira pomno pratiti proces reforme policije, te
navodi da je moguće obustaviti pregovore o stabilizaciji i pridruživanju
ukoliko BiH ne ispoštuje ovaj dogovor90.“ Navedeni primjeri govore
kakve političke konsekvence može da ima trgovina ljudima u BiH.
1.5. Socijalna dimenzija trgovine ljudima u BiH
Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM), u periodu između januara 2000. i 31. decembra 2004. godine pružena je pomoć
za 846 žrtve trgovine ljudima u BiH. U istom periodu pružena je pomoć za
54 žrtve trgovine ljudima koji su državljani BiH. Među domaćim žrtvama
(državljani BiH) preovlađivali su maloljetnici. U većini slučajeva žrtve
trgovine ljudima, bilo da su stranci ili domaći državljani, primarno su
seksualno iskorišćavani 91.
Broj žrtava trgovine ljudima kojima je pružena pomoć je u padu u odnosu na ranije godine, što se tumači kao rezultat učestalih racija u barovima i jačanja uloge državnih institucija na suzbijanju trgovine ljudima.
Takođe, otežana je mogućnost prebacivanja žrtava preko međunarodnih
88
Nacionalizam u BiH je povezan sa organizovanim kriminalom, Nezavisne novine, Banja Luka, 2. 6. 2003.
godine.
89
Bosna i Hercegovina: Ispunjenje obaveza i provedba postprijemnog programa o saradnji, SG/inf (2005) 21,
Council of Europe, 3. 11. 2005, str. 19.
90
Ibid. str. 13.
91
Surtees Rebecca, Second Annual Report on Victims of Trafficking in South-Eastern Europe, op. cit. p. 115.
101
granica a povećala sposobnost identifikacije domaćih žrtava trgovine ljudima. Međutim, opadanje broja registrovanih žrtava tumači se i kao rezultat promjene načina rada kriminalnih grupa. Naime, trgovci ljudima
primjenjuju nove strategije, koje se odnose na sklapanje brakova žrtava sa
trgovcima ljudima ili se od žrtava zahtijeva da traže azil. U porastu je broj
domaćih žrtava trgovine ljudima koje su prvobitno regrutovane za posao
u prostituciji92. Među registrovanim domaćim žrtvama trgovine ljudima
bilo je pripadnika romske nacionalnosti, što ukazuje da su Romi posebno
ranjiva grupa.
Strani državljani žrtve trgovine ljudima koje su boravile u BiH u periodu 2000–2004. godine dolazile su iz sljedećih zemalja: Bjelorusija 8 ili
0,9% žrtava, Bugarska 2 ili 0,2%, Njemačka 1 ili 0,1%, Mađarska 3 ili 0,4%,
Moldavija 351 ili 41,5%, Rumunija 272 ili 32,2%, Rusija 24 ili 2,8%, Srbija
i Crna Gora 32 ili 3,8%, Ukrajina 118 ili 13,9 %, nepoznato 35 ili 4,1 %, što
ukupno iznosi 84693.
Grafikon 1. Žrtve trgovine ljudima u BiH po državi porijekla u
periodu od 2000. do 2004. godine
0,2%
0,4%
2,8%
3,8%
4,1%
13,9%
Moldavija
0,9%
Rumunija
0,1%
Ukrajina
41,5%
Nepoznato
Srbija i Crna Gora
Rusija
Bjelorusija
32,2%
Maÿarska
Bugarska
Njemaþka
Grafikon 1.:
2004. godine
Žrtve trgovine ljudima u BiH po državi porijekla u periodu od 2000. do
Sve žrtve kojima je pružena pomoć tokom 2003. i 2004. godine bile su
djevojke. Tokom 2004. godine od ukupnog broja domaćih žrtava trgovine
ljudima 58,6% bila su maloljetna lica94.
92
Ibid.
93
Ibid. p. 120.
94
Ibid. p. 140.
102
Žrtve su poticale iz konfliktnih porodica gdje je bilo prisutno nasilje u
porodici i alkoholizam. U 2003. godini od ukupnog broja žrtava kojima
je pružena pomoć, 64% je prijavilo nasilje u porodici. U 2004. godini 27%
žrtava prijavilo je nasilje u porodici i alkoholizam 13,8%95.
Što se tiče ekonomskog statusa, većina domaćih žrtava trgovine ljudima
iz BiH bila je siromašna, odnosno 52,9%, 23% žrtava bilo je vrlo siromašno
i 23,5% žratva bilo je srednjeg imovnog stanja. Od prijavljenih žrtava iz
2004. godine, 71% bilo je siromašno, međutim 14,3% žrtava bilo je dobrog
imovnog stanja, a žrtve su napuštale porodice zbog zlostavljanja u porodici.
Prema podacima Državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima i ilegalne imigracije u BiH, u BiH je registrovano od 1999. godine do
kraja 2005.96 ukupno 841 žrtava trgovine ljudima, od čega su 35 državljani
BiH97.
300
250
200
150
100
50
0
199
200
255
53
14
1999
2000
2001
2002
2003
54
2004
66
2005
Grafikon 2.
Ukupan broj identifikovanih potencijalnih žrtava trgovine ljudima u
Bosni i Hercegovini.
300
250
200
150
100
50
0
199
252
49
14
1999
Grafikon 3.
državljana.
95
200
2000
2001
2002
2003
48
2004
44
2005
Broj identifikovanih potencijalnih žrtava trgovine ljudima, stranih
Ibid. p. 142.
96
Izvještaj o stanju trgovine ljudima i ilegalnoj imigraciji u Bosni i Hercegovini i izvještaj o radu državnog
koordinatora za sprečavanje trgovine ljudima i ilegalne imigracije za 2005. godinu, Državni koordinator za
borbu protiv trgovine ljudima i ilegalne imigracije u BiH, Sarajevo, BiH, 2006, str. 28–29.
97
Podaci Međunarodne organizacije za migracije i podaci Državnog koordinatora za borbu protiv trgovine ljudima i ilegalne imigracije u BiH nisu kompatibilni.
103
25
22
20
15
10
5
0
4
0
0
0
1999
2000
2001
6
3
2002
2003
2004
2005
Grafikon 4.
Broj identifikovanih potencijalnih žrtava trgovine ljudima, državljana
Bosne i Hercegovine
Od privremeno smještenih potencijalnih žrtava u 2005. godini, 22 su
državljanke Bosne i Hercegovine, što predstavlja više od trećine ukupnog
broja od 66. Nakon državljana Bosne i Hercegovine slijedi 13 potencijalnih žrtava sa državljanstvom Srbije i Crne Gore, zatim 11 Moldavije, 5 Rumunije, 5 Ukrajine, 4 Ruske Federacije, 2 Makedonije, 2 Kine, 1 Bjelorusije
i 1 Hrvatske. Od ukupnog broja 13 žrtava ili 20% bili su maloljetnici.
Grafikon 5. Žrtve trgovine ljudima u BiH po državi porijekla u 2005. godini
2%
2%
6%
BiH
3% 3%
SCG
32%
8%
Moldavija
Rumunija
Ukrajina
Ruska Federacija
8%
17%
19%
Makedonija
Kina
Bjelorusija
Hrvatska
Grafikon 5.: Žrtve trgovine ljudima u BiH po državi porijekla u 2005. godini
Da bi se objasnio trend porasta državljana BiH kao žrtava trgovine ljudima, neophodno je sagledati ukupno društveno okruženje, naročito
lošu ekonomsku situaciju koja jača želju za odlaskom mladih ljudi iz BiH,
ukupnu društvenu nesigurnost, koja utiče na dezintegraciju porodice i
predstavlja pogodno tle za socijalnu patologiju, kao što su zlostavljanja u
porodici,98 alkoholizam, upotreba droga i prostitucija.
98
Prema podacima nevladine organizacije „Udružene žene“ iz Banje Luke, od početka 1997. do kraja
2005. godine 3.985 osoba tražilo je pomoć od ove nevladine organizacije. Čak 95% žrtava bile su žrtve nasilja u
porodici. (Banja Luka Anti-Trafficking Working Group, Report No. 3, OSCE Mission to Bosnia and Herzegovina,
104
Nezaposlenost u BiH je ozbiljan društveni problem i predstavlja jedan od
činilaca koji doprinose trgovini ljudima. U posljednjih pet godina nezaposlenost u Bosni i Hercegovini ima trend povećanja iz godine u godinu.
Nezaposlenost tokom 2000. godine bila je niža od 40%, tokom 2002. godine iznosila je 40,9%, 2003. godine iznosila je 42,05%, da bi u 2004. godini
stopa nezaposlenosti premašila 43% ukupne radne snage u zemlji99. Trend
nezaposlenosti nastavljen je i u 2005. godini. Samo u periodu jun–avgust
broj nezaposlenih lica porastao je oko 10.000. Procjena nezaposlenosti u
Bosni i Hercegovini u prvom kvartalu 2005. godine iznosila je 50%100. Što
se tiče polne strukture nezaposlenih, relativni omjer između muškaraca
iz žena je 47% nezaposlenih ženskih lica i 53% muških101.
Grafikon 6. Nezaposlenost u BiH
60,00%
50,00%
50,00%
40,90%
42,50%
43,00%
2002. god.
2003. god.
2004. god.
40,00%
30,00%
20,00%
10,00%
0,00%
2005. god.
Grafikon 6.: Nezaposlenost u BiH
Prema istraživanju Sistema ranog upozoravanja UNDP102 BiH, 30% anketiranih osoba smatra da je ekonomska situacija njihovih porodica u prethodnoj godini pogoršana103. Procenat ispitanika koji očekuju pogoršanje
bilježi značajan rast, dok sa druge strane, onih koji očekuju poboljšanje
značajan pad.
19 January 2006). Na području Centra za socijalni rad Banja Luka tokom 2005. godine Centar je pružio usluge
za ukupno 297 lica koje su žrtve nasilja u porodici, od tog broja 100 lica su maloljetnici (Izvještaj o radu Centra
za Socijalni rad Banja Luka za 2005. godinu, Centar za socijalni rad Banja Luka, Republika Srpska, BiH, 2006.
godine).
99
Sistem ranog upozoravanja, III Kvartalni izvještaj, UNDP BiH, 2005, str. 19.
100
Sistem ranog upozoravanja, I Kvartalni izvještaj, UNDP BiH, 2005, str. 16.
101
Sistem ranog upozoravanja, III Kvartalni izvještaj, op. cit. 2005, str. 19.
102
United Nations Development Program (UNDP).
103
Ibid.
105
Želja za migracijom je činilac koji može da doprinosi viktimizaciji mladih ljudi iz BiH da postanu potencijalne žrtve trgovine ljudima. Prema
podacima UNDP-BiH Sistema ranog upozoravanja u 2002. godini, 48,5%
stanovnika Bosne i Hercegovine starosti između 18–35 godina napustilo
bi BiH ukoliko bi im se pružila prilika104. Prema istom istraživanju tokom
2004. godine, 50% stanovnika Bosne i Hercegovine starosti između 18–35
godina napustilo bi BiH ukoliko im bi se pružila prilika. U 2005. godini
broj je porastao na 64% ljudi iz iste starosne grupe koji bi napustili Bosnu
i Hercegovinu105.
Siromaštvo i društvena nesigurnost su stresogeni činioci koji razaraju
mehanizme odbrane, kako individualne tako i kolektivne. Siromaštvo,
nezaposlenost, nesigurnost, suštinski su narušili stepen društvene kohezije, prvenstveno kohezije porodice106, koja je osnovna ćelija društva.
„Jedan od najvažnijih uslova za uspešno djelovanje porodice jeste njena
stabilnost koja pojedincima garantuje sigurnost u određenom protoku
vremena, tj. relativnu trajnost njihovih odnosa putem kojih zadovoljavaju
svoje potrebe107.“ Postojeće društveno okruženje u BiH to ne omogućuje.
Društvena kriza i stres iniciraju promjenu u porodici, međutim odlučujući
činilac je sama porodica. Posljedice rata, društvena nesigurnost, ekonomska kriza jesu hronični stresogeni činioci koji djeluju dug vremenski period u društvu BiH, stvarajući neravnotežu i dovodeći u pitanje održanje
strukture mnogih porodica u BiH. Tim okolnostima može se objasniti
izražena želja mladih ljudi za odlaskom iz zemlje. Na makroplanu društvo
BiH je u krizi, na mikroplanu porodica kao osnovna društvena grupa je
u krizi, što neminovno vodi njenoj dezintegraciji i što povoljno utiče na
povećanu ranjivost mladih ljudi iz tih porodica da postanu žrtve trgovine
ljudima.
104
Sistem ranog upozoravanja, Godišnji izvještaj, UNDP BiH, 2002, str. 21.
105
Sistem ranog upozoravanja, I Kvartalni izvještaj, op. cit. str. 35.
106 U slučaju skupljanja, kohezije i koncentracije članova porodice govorimo o stanju i procesu porodične
integracije, a u slučaju odvajanja, rasipanja, širenja međusobnog udaljavanja govorimo o dezintegraciji (Milić
Anđelka, Sociologija porodice, Čigoja štampa, Beograd, 2001, str. 257).
107
106
Milić Anđelka, Sociologija porodice, Čigoja štampa, op. cit. str. 258.
1.6. Istraživanje trgovine ljudima u Banjoj Luci
1.6.1. Opšte sociodemografske karakteristike ispitanika
U istraživanju je učestvovalo 300 ispitanika iz Banje Luke (N=300),
statistički validan uzorak je 294 (N=294). U istraživanju su učestvovali
učenici Gimnazije, Tehničke škole, Škole učenika u privredi, zatim studenti Filozofskog fakulteta, Pravnog fakulteta i Visoke škole unutrašnjih
poslova. Po polnoj strukturi 146 ispitanika (N=146) ili 49,7% jesu pripadnici muškog pola i 148 (N=148) ili 50,3% jesu pripadnici ženskog pola. Po
starosnoj strukturi 146 (N=146) ili 49,7% jesu učenici srednjih škola, i 148
(N=148) ili 50,3% jesu studenti.
Grafikon 7.
Grafikon 8.
49,7%
50,3%
Muški
Ženski
50,3%
49,7%
Srednje škole
Fakulteti
1.6.2. Informisanost ispitanika o trgovini ljudima
Grafikon 9. Informisanost o trgovini
ljudima
2,4%
97,6%
Zna za trgovinu
ljudima
Ne zna za
trgovinu ljudima
Grafikon 9.:Informisanost o trgovini ljudima
Istraživanjem je utvrđeno da velik broj ispitanika zna za fenomen trgovine ljudima (grafikon 9, pitanje 1). Od ukupnog broja ispitanika 97,6%
zna za trgovinu ljudima, 49,5 % su pripadnici muškog pola, 50,5% pripadnici ženskog pola. Mali broj ispitanika nije čuo za trgovinu ljudima
(2,7%).
107
Grafikon 10. Informisanost o trgovini
ljudima u BiH
ýuli za trgovinu
ljudima u BiH
6,5%
Nisu þuli za
trgovinu ljudima u
BiH
93,5%
Grafikon 10.: Informisanost o trgovini ljudima u BiH
Na pitanje da li su ispitanici čuli za trgovinu ljudima u BiH (grafikon
10, pitanje 2), većina ispitanika (93,5%) potvrdno je odgovorila. Približno
jednak broj ispitanika muškog (49,5%) i ženskog pola (50,5%) čuli su za
trgovinu ljudima u BiH. Mali broj ispitanika nije čuo za trgovinu ljudima
u BiH (6,5 %).
Grafikon 11. Definicija trgovine ljudima
8,8%
17,0%
74,1%
Taþno
definišu
trgovinu
ljudima
Djelimiþno
taþno
Netaþno
Grafikon 11.: Definicija trgovine ljudima
Na pitanje šta je po mišljenju ispitanika trgovina ljudima, ispitanicima
je ponuđeno da zaokruže više odgovora koje smatraju najprihvatljivijim (grafikon 11, pitanje 3). Tačna definicija trgovine ljudima podrazumijeva tri ponuđena odgovora, odnosno: a) seksualna eksploatacija, b)
iskorišćavanje tuđeg besplatnog rada, c) uzimanje i prodaja ljudskih organa. Od ukupnog broja ispitanika 17% je u potpunosti tačno definisalo
pojam trgovine ljudima. Djelimično tačnu definiciju trgovine ljudima ponudilo je 74,1 %, u potpunosti netačnu definiciju dalo je 8,8 % ispitanika.
108
Grafikon 12. Ispravno definišu šta je
trgovina ljudima
28%
Muški
Ženski
72%
Grafikon 12.: Ispravno definišu šta je trgovina ljudima
Većina ispitanika koji su dali tačan odgovor (72%) ženskog su pola, znatno manji broj su ispitanici muškog pola (28%) (grafikon 12). Od ukupnog broja ispitanika koji su ponudili tačan odgovor, 44% ispitanika su
srednjoškolskog uzrasta, a 56% su studenti. Od učenika srednjih škola
koji su dali tačan odgovor, 63,7% su ženskog pola, a 36,3% su ispitanici
muškog pola. Što se tiče studenata od ukupnog broja ispitanika koji su
tačno definisali trgovinu ljudima 78,6% su ženskog pola i 21,4% muškog
pola.
Rezultati istraživanja ne pokazuju visoku informisanost ispitanika o
trgovini ljudima. Razlozi za takve rezultate mogu se tražiti u kompleksnosti fenomena, koji obuhvata tri forme eksploatacije. Većina ispitanika (74,1%) djelimično razumiju šta je trgovina ljudima, tj. djelimično tačni
odgovori smatrani su kada su ispitanici naveli da je trgovina ljudima, recimo, samo seksualna eksploatacija ili su naveli seksualnu eksploataciju
i trgovinu ljudskim organima, ali ne navode iskorišćavanje besplatnog
rada. Mali procenat ispitanika (8,8%) ponudio je u potpunosti netačnu
definiciju trgovine ljudima. Međutim, broj ispitanika koji u potpunosti
tačno definišu fenomen trgovine ljudima je nizak (17%), a od tog broja u
najvećem broju slučajeva (72%) ženski ispitanici su ponudili tačan odgovor, što znači da su muški ispitanici znatno manje informisani u odnosu
na ženske. Studenti u većoj mjeri pravilno definišu trgovinu ljudima u
odnosu na učenike srednjih škola, što se može objasniti većim stepenom
obrazovanja u odnosu na srednjoškolce.
109
Grafikon 13. Najþešüi odgovori šta je
trgovina ljudima
3,7%
6,6%
38,3%
23,2%
28,2%
Seksualna
eksploatacija
Iskorišüavanje
besplatnog rada
Uzimanje i prodaja
ljudskih organa
Dobrovoljna
prostitucija
Ništa od navedenog
Grafikon 13.: Najčešći odgovori šta je trgovina ljudima
Ispitanici su najčešće smatrali da je trgovina ljudima seksualna eksploatacija, tj. u 38,3% slučajeva, u 28,2 % slučajeva ispitanici su smatrali da
se radi o iskorišćavanju besplatnog rada, u 23,2% slučajeva da se radi o
trgovini ljudskim organima, u 6,6% slučajeva smatrali su da se radi o dobrovoljnoj prostituciji i u 3,7 % slučajeva smatrali su da trgovina ljudima
nije ništa od navedenog (Grafikon 13, pitanje 3).
Što se polova tiče, muški ispitanici češće navode (40%) da se radi o seksualnoj eksploataciji, dok žene to rjeđe navode (36,9%). Žene češće navode
da se radi o iskorišćavaju besplatnog rada (29 %) u odnosu na muške
ispitanike (27,2%).
Da se radi o uzimanju i prodaji ljudskih organa muški ispitanici taj oblik trgovine ljudima češće navode (24%) u odnosu na žene (22,5%). Žene
češće smatraju da se radi o dobrovoljnoj prostituciji ( 7,2%), nego muškarci
(6,6%).
Da se ne radi o ničemu gorenavedenom žene smatraju u 4,4 %, muškarci
u 2,8% slučajeva. Odgovori na ovo pitanje po starosnim grupama su vrlo
slični.
Grafikon 14. Kako ste saznali za
trgovinu ljudima?
2,0%
7,5%
12,8%
11,0%
66,8%
U školi-na
fakultetu
Na televiziji,
radiju ili
novinama
Od roditelja ili
staratelja
Od prijatelja ili
poznanika
Od žrtve
trgovine ljudima
Grafikon 14.: Kako ste saznali za trgovinu ljudima
110
Na pitanje: Kako ste saznali za trgovinu ljudima (grafikon 14, pitanje 4), ispitanicima je ponuđeno da zaokruže jedan ili više odgovora koje smatraju
najprihvatljivijim. Ispitanici su kao odgovor najčešće naveli da su saznali
za trgovinu ljudima na televiziji, radiju ili u novinama. Ovaj odgovor su
naveli u 66,8 % slučajeva. U 12,8 % slučajeva za trgovinu ljudima saznali
su od roditelja ili staratelja. U samo 11% slučajeva ispitanici su naveli da
su saznali u školi od nastavnika ili profesora. U 7,5 % slučajeva saznali su
od prijatelja ili poznanika i u 2% slučajeva za trgovinu ljudima su saznali
od žrtava.
Što se tiče načina saznanja o trgovini ljudima po polu, ne postoje značajne
razlike u odgovorima između muških i ženskih ispitanika. Muški i ženski
ispitanici približno jednako navode kako su saznali za trgovinu ljudima.
Međutim, posmatrajući odgovore između muških i ženskih ispitanika,
žene su u većem procentu (2,4%) navele da su to saznale od žrtava trgovine ljudima nego što su to muškarci (1,4%). Odgovori ispitanika po starosnim grupama takođe su vrlo slični. Međutim, studenti su u većem broju slučajeva (2,95%) saznali za trgovinu ljudima od žrtve, za razliku od
učenika srednjih škola (1%). Takođe, studenti su u većem broju slučajeva
(12,8% ) saznali na fakultetu šta je trgovina ljudima, nego što su to saznali
učenici srednjih škola na nastavi (9,1 %).
Grafikon 15. Žrtve trgovine ljudima su:
6,1%
Na to
prisiljene
93,9%
To rade
dobrovoljno
Grafikon 15.: Žrtve trgovine ljudima su:
Na pitanje: Da li su po Vašem mišljenju žrtve trgovine ljudima na to prisiljene ili to rade dobrovoljno, najveći broj ispitanika (93,9 %) smatra da su
žrtve trgovine ljudima na to prisiljene (grafikon 15, pitanje 5). Mali broj
ispitanika (6,1%) smatra da to one rade dobrovoljno. Odgovori muških i
ženskih ispitanika su vrlo slični, međutim, ženski ispitanici u većem broju slučajeva smatraju da žrtve trgovine ljudima to rade dobrovoljno, nego
što to smatraju ispitanici muškog pola.
111
Grafikon 16. Da li je trgovina ljudima
ozbiljan društveni problem?
11,3%
Da
Ne
88,7%
Grafikon 16.: Da li je trgovina ljudima ozbiljan društveni problem?
Na pitanje: Da li je po Vašem mišljenju trgovina ljudima ozbiljan problem
(grafikon 16, pitanje 6), većina ispitanika (88,7%) odgovorila je pozitivno.
Ispitanici ženskog pola to smatraju u većem broju (91,2%) nego muški
ispitanici (86,3%).
Grafikon 17. Da li postoji trgovina
ljudima u Banjoj Luci?
13,0%
Da
Ne
87,0%
Grafikon 17.: Da li postoji trgovina ljudima u Banjoj Luci?
Na pitanje: Da li postoji trgovina ljudima u Banjoj Luci (grafikon 17, pitanje 7), većina ispitanika (87%) izjasnila se da postoji. Odgovori ispitanika
muškog i ženskog pola, kao i odgovori po starosnim grupama, vrlo su
slični.
112
Grafikon 18. Kome biste prijavili trgovinu
ljudima?
4,3%
Policiji
12,6%
NVO
5,1%
Centru za
5,1%
socijalni rad
Medijima
50,3%
22,6%
Meÿunarodnoj
policiji
Ne bih prijavio
Grafikon 18.: Kome biste prijavili trgovinu ljudima?
Na pitanje: Kome biste najprije prijavili trgovinu ljudima (grafikon 18,
pitanje 8), najviše ispitanika izjasnilo se da bi prijavili policiji (50,3%), zatim nevladinim organizacijama koje se bave pružanjem pomoći žrtvama
trgovine ljudima (22,6%), međunarodnoj policiji (EUPM) (12,6%), Centru
za socijalni rad i medijima (5,1%). Od ukupnog broja ispitanika 4,3% ne bi
prijavilo trgovinu ljudima nikome.
Grafikon 19. Kome biste prijavili trgovinu ljudima?
Policiji
60,00%
56,4%
NVO
45,4%
50,00%
40,00%
27,9%
30,00%
20,00%
10,00%
0,00%
17,0%
13,3%
4,8%
5,5%
3,0%
Muškarci
10,9%
7,1%
4,9%
Centru za socijalni
rad
Medijima
Meÿunarodnoj policiji
3,8%
Ne bih prijavio
Žene
Grafikon 19.: Kome biste prijavili trgovinu ljudima?
Upoređujući odgovore ispitanika po polnoj pripadnosti (grafikon 19),
muški ispitanici imaju više povjerenja prema policiji (56,4%) nego ženski
ispitanici (45,4%). Međutim, ženski ispitanici imaju više povjerenja u nevladine organizacije koje se bave pružanjem pomoći žrtvama trgovine ljudima (27,9%) nego muški ispitanici (17%). Veći broj ženskih ispitanika
prijavio bi trgovinu ljudima medijima (7,1%) u odnosu na muške ispi113
tanike (3%). Veći broj muških ispitanika ne bi prijavio trgovinu ljudima
(4,8%) u odnosu na ženske ispitanike (3,8%).
Što se tiče stavova po starosnoj strukturi kome bi prijavili trgovinu ljudima, veći broj učenika srednjih škola prijavio bi trgovinu ljudima policiji
(53,7%) nego što bi to učinili studenti (47,8%). Veći broj učenika srednjih škola prijavio bi trgovinu ljudima nevladinim organizacijama (25,6%)
za razliku od studenata (20,1%). Studenti u većem broju ne bi prijavili trgovinu ljudima (4,9%) nego što bi to učinili učenici srednjih škola
(3,7%).
1.6.3. Rizici viktimizacije
1.6.3.1. Rizici viktimizacije mladih za trgovinu ljudima u inostranstvu108
Grafikon 20. Da li je Vama ili Vašim
prijateljima nuÿen odlazak u inostranstvo?
Da, liþno mi je
nuÿen
7,1%
8,8%
6,4%
Nuÿen je mom
prijatelju
Nuÿen je mojoj
prijateljici
77,8%
Ne, nije nuÿen
odlazak u
inostranstvo
Grafikon 20.: Da li je Vama ili Vašim prijateljima nuđen odlazak u inostranstvo?
Na pitanje: Da li je Vama ili Vašim prijateljima nuđen odlazak u inostranstvo (grafikon 20, pitanje 9), velik broj ispitanika izjasnio se da im odlazak
nije nuđen (77,8%). Od ukupnog broja ispitanika njih 7,1% izjasnilo se da
im je lično nuđen posao u inostranstvu, 8,8% ispitanika se izjasnilo da je
posao nuđen njihovim prijateljima i 6,4% da je nuđen njihovim prijateljicama.
108
Pod ovim rizicima smatra se nuđenje poslova mladim ljudima u inostranstvu, jer najčešći način vrbovanja žrtava trgovine ljudima jesu upravo lažne poslovne ponude, koje mogu dolaziti iz različitih izvora.
114
Grafikon 21. Nuÿen odlazak u inostranstvo
45%
40%
35%
30%
25%
20%
15%
10%
5%
0%
40%
37%
Da, liþno mi
je nuÿen
Nuÿen je
mom
prijatelju
5%
3%
1%
4% 4% 5%
Muški
Ženski
Nuÿen je
mojoj
prijateljici
Ne, nije
nuÿen
Grafikon 21.: Nuđen odlazak u inostranstvo?
Posmatrajući odgovore muških i ženskih ispitanika, poslovi u inostranstvu češće se nude ženama nego muškarcima. Što se tiče ispitanika po
starosnoj dobi, odgovori učenika srednjih škola i studenata su vrlo slični,
međutim veći broj učenika srednjih škola (4%) saopštio je da im je lično
nuđen posao nego studenti (3%) koji imaju više obrazovanje, iskustvo i
zrelost nego učenici srednjih škola (Grafikon 21).
Grafikon 22. Ko je nudio odlazak u
inostranstvo?
Roÿak
Prijatelj
10,8%
9,5%
29,7%
14,9%
5,4%
12,2%
17,6%
Poznanik kojeg
poznajem kraüe
vrijeme
Modna agencija
Agencija za
zapošljavanje ili
firma
Preko oglasa iz
novina
Osoba koju sam
prvi put sreo
Grafikon 22.: Ko je nudio odlazak u inostranstvo?
Na pitanje ko je nudio posao u inostranstvu (grafikon 22, pitanje 10), ispitanici su odgovorili da su u najvećem broju slučajeva (29,7%) poslove
nudile su agencije za zapošljavanje ili firme, zatim modne agencije (17,6%),
115
rođaci (14,9%), poznanici (12,2%), osobe koje su ispitanici prvi put sreli
(10,8%), preko oglasa iz novina (9,5%), i najmanje prijatelji (5,4%).
Grafikon 23. Ko je nudio posao u inostranstvu?
16,2%
18,00%
16,00%
13,5%
14,9%
12,00%
8,1%
6,8% 6,8% 6,8%
8,00%
6,00%
4,00%
2,00%
Prijatelj
Poznanik kojeg
poznajem kraüe
vrijeme
Modna agencija
14,00%
10,00%
Roÿak
5,4%
5,4%
5,4%
4,1%
2,7% 2,7%
1,4%
0,00%
Muški
Ženski
Agencija za
zapošljavanje ili
firma
Preko oglasa iz
novina
Osoba koju
sam prvi put
sreo
Grafikon 23.: Ko je nudio posao u inostranstvu?
Poslovi se nude češće ženama nego muškarcima. U najvećem broju
slučajeva poslovi su nuđeni ženskim ispitanicima od strane agencija za
zapošljavanje ili firmi (16,2%). Muškim ispitanicima agencije ili firme
su rjeđe nudile posao u odnosu na ženske ispitanike (13,5%). Naredni najčešći način nuđenja poslova je od strane modnih agencija, koje
poslove nude ženama u najvećem broju slučajeva (14,9%) i znatno rjeđe
muškarcima (2,7%). Zatim poslove nude rođaci, i to češće muškarcima
(8,1%) nego ženama (6,8%). Rezultati istraživanja kazuju da se poslovi
češće nude ženama od strane poznanika (6,8%) i preko oglasa iz novina
(6,8%) nego što se na taj način nude muškarcima (poznanici 5,4% i preko
oglasa iz novina u 2,7%). Prijatelji češće nude poslove ženama (4,1%) nego
muškarcima (1,4%). U jednakom broju slučajeva (5,4%) posao je nuđen
muškarcima i ženama od strane osoba koju su prvi put sreli.
116
Grafikon 24. Ko Vam je nudio posao u inostranstvu?
Roÿak
20,00%
18,00%
16,00%
14,00%
12,00%
10,00%
8,00%
6,00%
4,00%
2,00%
0,00%
18,9%
10,8%
Prijatelj
Poznanik kojeg
poznajem kraüe vrijeme
Modna agencija
9,5%
8,1%
8,1% 8,1%
8,1%
6,8%
5,4%
4%
4%
4,0%
1%
Srednja škola
2,7%
Fakultet
Agencija za
zapošljavanje ili firma
Preko oglasa iz novina
Osoba koju sam prvi put
sreo
Grafikon 24.: Ko Vam je nudio posao u inostranstvu?
Što se tiče starosti ispitanika i nuđenja poslova u inostranstvu, najčešće
se poslovi nude studentima od strane agencija za zapošljavanje ili firmi
(18,9%). Učenicima srednjih škola ovakav vid zaposlenja rjeđe je nuđen
(10,8%). Zatim, poslovi su nuđeni od strane modnih agencija u približno
jednakom broju slučajeva studentima (9,5%) i učenicima srednjih škola
(8,1%). Naredni način nuđenja poslova je od strane rođaka, koji češće
nude poslove učenicima srednjih škola (8,1%) nego studentima (5,4%).
Posao u inostranstvu od strane osobe koju su prvi put sreli češće se nudi
učenicima srednjih škola (8,1%) nego studentima (2,7%). Takođe, učenici
srednjih škola češće se javljaju na oglase za takve poslove (6,8%), za razliku od studenata (4%). Učenicima srednjih škola češće poslove nude
prijatelji (4%) nego studentima (1%). Poznanici rjeđe nude poslove (4%)
učenicima srednjih škola u odnosu na studente (8,1%) (Grafikon 24).
Navedeni rezultati pokazuju da se učenicima srednjih škola češće nude
poslovi iz nepouzdanih izvora nego što se nude studentima. Zabrinjavajuća
je činjenica da su učenici srednjih škola uglavnom maloljetni i da ne mogu
putovati u inostranstvo bez prisustva ili saglasnosti roditelja ili staratelja.
Takođe je zabrinjavajuće da su učenici srednjih škola manje kvalifikovani
za vršenje raznih poslova, a poslovi im se više nude nego studentima, koji
su stariji, zreliji i kvalifikovaniji.
117
1.6.3.2. Rizici viktimizacije mladih za trgovinu ljudima u BiH i
regionu109
Grafion 25. Da li Vam je nuÿen dobro plaüen
posao u BiH ili u regionu?
9,2%
3,4%
5,8%
Da, liþno mi je
nuÿen
Nuÿen je mom
prijatelju
Nuÿen je mojoj
prijateljici
81,6%
Nije nuÿen
Grafikon 25.: Da li Vam je nuđen dobro plaćen posao u BiH ili regionu?
Na pitanje: Da li je Vama ili Vašim prijateljima ponuđen dobro plaćen
posao u BiH ili u drugim republikama bivše Jugoslavije (grafikon 25,
pitanje 11), najveći broj ispitanika (81,6%) izjasnio se da takvi poslovi nisu
nuđeni, 9,2% ispitanika izjasnilo se da je takav posao nuđen njihovim
prijateljima, 5,8% ispitanika saopštilo je da je nuđen njihovim prijateljicama i 3,4 % da im je posao lično nuđen, što je velik procenat s obzirom
na izuzetno visoku stopu nezaposlenosti u BiH, i u drugim republikama
bivše Jugoslavije. Upoređujući nuđenje poslova unutar BiH i u bivšim
jugoslovenskim republikama ili u inostranstvu, mladima se češće nude
poslovi u inostranstvu nego unutar BiH ili u regionu (vidi grafikon 20).
Grafikon 26. Da li Vam je nuÿen dobro plaüen
posao unutar BiH ili u regionu?
50,00%
45%
37%
40,00%
30,00%
20,00%
10,00%
2%
1,4% 1,4%
7,2%
4,4%
2%
0,00%
Muški
Da, liþno mi je
nuÿen
Nuÿen je mom
prijatelju
Nuÿen je mojoj
prijateljici
Nije nuÿen
Ženski
Grafikon 26.: Da li Vam je nuđen dobro plaćen posao unutar BiH ili u regionu?
109 Pod ovim rizicima smatra se nuđenje poslova mladim ljudima unutar BiH i drugim republikama bivše
Jugoslavije. U regionu jugoistočne Evrope tzv. unutrašnja trgovina ljudima je u porastu. Rizicima se smatra
prihvatanje sumnjivih poslovnih ponuda iz različitih izvora. U praksi kada se govori o unutrašnjoj trgovini
ljudima, misli se na prostor BiH i druge republike bivše SFRJ. Taj kriterij primijenjen je i u ovom istraživanju i
koristi se iz praktičnih i metodoloških razloga, a ne političkih.
118
Između odgovora ispitanika muškog i ženskog pola na ovo pitanje postoji značajna statistička razlika (p=0,009). Razlika je značajna na nivou 0,01.
Ženskim ispitanicima i osobama sa kojim se oni druže češće su nuđeni
poslovi u BiH van mjesta njihovog prebivališta ili u drugim republikama
bivše Jugoslavije. Od ukupnog broja veći broj ispitanika muškog pola
izjasnio se da takvi poslovi nisu njemu nuđeni (45%), za razliku od ispitanika ženskog pola (37%), što nedvosmisleno ukazuje da su poslovi
češće nuđeni ženskim ispitanicima i osobama sa kojima se one druže110
(Grafikon 26).
Grafikon 27. Da li Vam je nuÿen dobro plaüen
posao unutar BiH ili u regionu?
50%
41,3%
40,2%
40%
30%
20%
4,1%
2,4%
10%
5,1%
3,4%
2%
1,4%
0%
Srednja škola
Fakulteti
Da, liþno mi je
nuÿen
Nuÿen je mom
prijatelju
Nuÿen je mojoj
prijateljici
Nije nuÿen
Grafikon 27.: Da li Vam je nuđen dobro plaćen posao unutar BiH ili u regionu?
Što se tiče starosne grupe ispitanika, odgovori na ovo pitanje vrlo su slični.
Ne postoji značajna statistička razlika između učenika srednjih škola i
studenata, mada učenicima srednjih škola češće su nuđeni takvi poslovi
nego studentima fakulteta (Grafikon 27).
Grafikon 28. Da li Vam je nuÿen dobro plaüen
posao unutar BiH ili u regionu?
50,00%
40,00%
44%
39%
30,00%
20,00%
10,00%
5,5%
2,7%
4,1%
2,5% 0,7% 2,5%
0,00%
Muški Ženski srednja škola srednja škola
Da, liþno mi je
nuÿen
Nuÿen je mom
prijatelju
Nuÿen je mojoj
prijateljici
Nije nuÿen
Grafikon 28.: Da li Vam je nuđen dobro plaćen posao unutar BiH ili u regionu?
110 U vezi sa ovim pitanjem pošlo se od pretpostavke da se ispitanici iz posmatranih starosnih grupa više
druže i jedni sa drugima povjeravaju ukoliko su približne starosti i istog pola. Ova pretpostavka nužno ne
mora biti tačna, a formulisana je u svrhu prikupljanja podataka i njihovog upoređivanja sa drugim prikupljenim podacima iz ovog istraživanja.
119
Analizirajući odgovore učenika srednjih škola po polu, zaključeno je da u
tom slučaju ne postoji značajna statistička razlika između odgovora ove
dvije grupe ispitanika. Muški i ženski ispitanici naveli su da im je u jednakom broju slučajeva (2,5%) lično nuđen takav posao. Međutim, ženski
ispitanici navode da je u većem broju slučajeva takav posao nuđen njihovim prijateljima (5,5%) nego što su to naveli muški ispitanici (2,7%).
Takođe, ženski ispitanici su naveli da u većem broju slučajeva takav
posao nuđen njihovim prijateljicama (4,1%), za razliku od muških ispitanika (0,7%) (Grafikon 29).
Grafikon 29.: Da li Vam je nuđen dobro plaćen posao unutar BiH ili u regionu?
Grafikon 29. Da li Vam je nuÿen dobro plaüen
posao unutar BiH ili u regionu?
46%
50,00%
35%
40,00%
30,00%
20,00%
10,00%
0,00%
0,7%
2,0%
1,4%
8,8%
4,8%
2%
Da, liþno mi je
nuÿen
Nuÿen je mom
prijatelju
Nuÿen je mojoj
prijateljici
Nije nuÿen
Muški studenti
Ženski studenti
Međutim, postoji bitna statistička razlika između odgovora muških i
ženskih ispitanika–studenata (p=0,008). Statistička razlika je značajna na
nivou 0,01. Dobro plaćeni poslovi u BiH ili u regionu nude se studentkinjama i osobama sa kojima se one druže mnogo češće nego studentima i
njihovim prijateljima (vidi grafikon 29).
Grafikon 30. Ko je nudio posao unutar BiH ili u
Roÿak
regionu?
Prijatelj
Poznanik
14,9%
14,9%
9,0%
10,4%
10,4%
28,4%
11,9%
Modna agencija
Agencija za
zapošljavanje ili
firma
Preko oglasa iz
novina
Osoba koju
sam prvi put
sreo
Grafikon 30.: Ko je nudio posao unutar BiH ili u regionu?
120
Na pitanje: Ako Vam je takav posao nuđen, ko ga je nudio (grafikon 30,
pitanje 12), najčešće su poslovi unutar BiH ili u regionu nuđeni od strane
agencija za zapošljavanje ili firmi (28,4%), preko oglasa iz novina (14,9
%) i od strane osoba koju su prvi put sreli (14,9%). Zatim, poslove nude
modne agencije (11,9%), prijatelji (10,4%), poznanici (10,4%) i najmanje
rođaci (9,0%)
Grafikon 31. Ko je nudio posao unutar BiH ili u regionu?
Roÿak
25,00%
22%
Prijatelj
20,00%
Poznanik
15,00%
11%
9% 9%
10,00%
5,00%
0,00%
4,5%
2%
12%
10,5%
6,0%
4,5%
4,5%
3%
3%
Agencija za
zapošljavanje ili firma
Preko oglasa iz novina
0%
Muški
Modna agencija
Ženski
Osoba koju sam prvi put
sreo
Grafikon 31.: Ko je nudio posao unutar BiH ili u regionu?
Poslovi se češće nude ženama nego muškarcima. Između odgovora na
pitanje ko im je nudio posao unutar BiH ili u regionu postoji značajna
statistička razlika između odgovora muških i ženskih ispitanika
(p=0,005). Statistička razlika značajna je na nivou 0,01. Najčešće su poslovi
nuđeni ženama od strane agencija za zapošljavanje ili firmi (22%), dok je
muškarcima na taj način posao nuđen znatno rjeđe (6%). Naredni najčešći
način nuđenja poslova je nuđenje poslova ženama od strane osoba koje
su prvi put sreli. Takvi poslovi su nuđeni ženama u (12%) slučajeva, dok
muškarcima u znatno manjem broju slučajeva (3%). Zatim, poslovi su
nuđeni ženama od strane poznanika (10,5%), muškarcima poznanici nisu
nudili posao. Ženama je češće nuđen posao preko oglasa u novinama
(10,5%) nego muškarcima (4,5%). Modne agencije češće nude poslove
ženama (9%) nego muškarcima (3%). Naredni način nuđenja poslova je
od prijatelja, koji češće poslove nude ženama (9%) nego muškarcima (2%).
Rođaci su u jednakom broju slučajeva (4,5%) ponudili posao i muškarcima
i ženama (Grafikon 31).
121
Grafikon 32. Ko Vam je nudio posao unutar BiH ili u
regionu?
Roÿak
25,00%
Prijatelj
19,7%
20,00%
Poznanik
15,00%
Modna agencija
11,5%
10,00%
5,00%
10%
6,6% 6,6% 8,2%
6,6%
4,9%
6,6%
4,9%
4,9%
6,6%
3,3%
0%
0,00%
Srednja škola
Fakultet
Agencija za
zapošljavanje ili
firma
Preko oglasa iz
novina
Osoba koju sam
prvi put sreo
Grafikon 32.: Ko Vam je nudio posao unutar BiH ili u regionu?
Posmatrajući po starosnim grupama ko je nudio poslove unutar BiH ili
u regionu, ukupno gledano, poslovi se češće nude učenicima srednjih
škola nego studentima. Najčešće se poslovi nude studentima od strane
agencija za zapošljavanje (19,7%), što je i za očekivati s obzirom na njihovu starosnu dob i viši nivo obrazovanja i životnog iskustva. Agencije za zapošljavanje ili firme nudile su takve poslove učenicima srednjih škola u (11,5%) slučajeva, što je prilično često imajući u vidu njihovu
starosnu dob i nivo obrazovanja i (ne)osposobljenost za vršenje poslova.
Zatim, poslove nude rođaci učenicima srednjih škola (10%), dok studentima rođaci nisu nudili poslove. Naredni način nuđenja poslova je preko
oglasa iz novina. Naime, učenici srednjih škola češće se javljaju na takve
oglase (8,2%) nego studenti fakulteta (3,3%). Modne agencije u jednakom
broju slučajeva su nudile poslove i učenicima srednjih škola i studentima
(6,6%). Prijatelji jednako nude poslove i učenicima srednjih škola i studentima (6,6%), poznanici češće nude poslove učenicima srednjih škola
(6,6%) nego studentima (4,9%). Studentima je češće nuđen posao od strane
osoba koje su prvi put sreli (6,6%) nego učenicima srednjih škola (4,9%).
Između odgovora ove dvije grupe ispitanika ne postoji bitna statistička
razlika (Grafikon 32).
Gorenavedeni podaci pokazuju da se i učenicima srednjih škola i studentima često nude poslovi iz nepouzdanih izvora. Naročito je zabrinjavajuće
nuđenje poslova srednjoškolcima, zbog koji su uglavnom maloljetni, i
nisu stručno osposobljeni za samostalno vršenje poslova.
122
Grafikon 33. Ko je nudio posao unutar BiH ili u regionu?
20,0%
Roÿak
18,2%
18,0%
Prijatelj
16,0%
12%
14,0%
12,0%
10,0%
9,1%
9,1%
8,0%
12,1%
Poznanik
9,1%
9,1%
6%
Modna agencija
6,1%
6,0%
4,0%
2,0%
3%
0%
3%
3%
Preko oglasa iz
novina
0%
0,0%
Muški-srednja škola
Agencija za
zapošljavanje ili firma
Ženski-srednja škola
Osoba koju sam prvi
put sreo
Grafikon 33.: Ko je nudio posao unutar BiH ili u regionu?
Posmatraju li se ispitanici srednjih škola po polu, postoji značajna
statistička razlika između ove dvije grupe ispitanika. Ženskim ispitanicima znatno se češće nude poslovi unutar BiH ili u regionu. Najčešće se
poslovi nude ženskim ispitanicima od strane agencija za zapošljavanje
ili firmi (18,2%), dok je takav vid nuđenja poslova muškarcima znatno
rjeđi (3%). Ženskim ispitanicima poslove nude poznanici (12,1%) i modne
agencije (12,1%), dok muškarcima na taj način poslovi nisu nuđeni. Prijatelji češće nude poslove ženama (9,1%) nego muškarcima (3%). Rođaci
jednako nude poslove i muškarcima i ženama (9,1%). Muškim i ženskim
ispitanicima je u približno jednakom broju slučajeva nuđen posao preko
oglasa (muški 9,1%, ženski 6,1%). Takođe, muškim i ženskim ispitanicima u približno jednakom broju slučajeva posao je nuđen od osobe koju su
prvi put sreli (muški 6,1 %, ženski 3%) (Grafikon 33).
Dobijeni podaci prilično su zabrinjavajući, prvenstveno iz razloga
učestalosti nuđenja poslova učenicima srednjih škola, naročito imajući u
vidu njihov uzrast i nekvalifikovanost za obavljanje poslova. Dugo, vrlo
je zabrinjavajuće da se poslovi češće nude učenicama nego učenicima
jer logičnih razloga kada je u pitanju sposobnost za obavljanje poslova
nema.
123
Grafikon 34. Ko je nudio posao unutar BiH ili u regionu?
Roÿak
35%
30%
Prijatelj
30%
Poznanik
25%
20%
15%
15%
10%
5%
0%
11%
11% 11%
7,4%
0% 0% 0%
7,4%
0% 0%
Muški- studenti
Modna agencija
7%
0%
Ženski- studenti
Agencija za
zapošljavanje ili firma
Preko oglasa iz novina
Osoba koju sam prvi put
sreo
Grafikon 34.: Ko je nudio posao unutar BiH ili u regionu?
Posmatrajući odgovore muških i ženskih ispitanika-studenta na pitanje:
Ko Vam je nudio posao unutar BiH, vidimo da je prisutna je značajna
statistička razlika (p=0,015), statistička razlika je značajna na nivou 0,05.
Poslovi su znatno češće nuđeni ženskim ispitanicima nego muškim
(Grafikon 34).
Iz navedenih podataka može se vidjeti da se poslovi češće nude ženamastudentima nego muškarcima, iako su obe posmatrane grupe iste starosne
dobi, istog nivoa obrazovanja i životnog iskustva. Dakle, činjenica češćeg
nuđenja poslova ženama nego muškarcima ne može se obrazložiti većim
nivoom stručnosti, niti većom potrebom za ženskom radnom snagom na
tržištu, naročito imajući u vidu da je BiH prilično patrijarhalna sredina
gdje nije u potrebnoj mjeri razvijena svijest niti praksa o ravnopravnosti
polova.
124
1.6.4. Rizična ponašanja mladih i društvene okolnosti koji doprinose viktimizaciji111
Grafikon 35. Da li biste provjerili o kakvom se
poslu radi prije nego ga prihvatite?
4,1%
Da, obavezno
6,5%
Da, ako bih imao
priliku
89,5%
Ne, ne bih
provjeravao
Grafikon 35.: Da li biste provjerili o kakvom se poslu radi prije nego ga prihvatite?
Na pitanje ukoliko bi prihvatili posao u inostranstvu ili u nekom drugom
mjestu u BiH, da li bi prije toga provjerili o kakvom se poslu radi (grafikon
35, pitanje 13), najveći broj ispitanika izjasnio se da bi obavezno provjerili
o kakvom se poslu radi (89,5%), 6,5% ispitanika bi provjerilo ukoliko bi
imalo priliku, a 4,1% ispitanika ne bi uopšte provjeravalo. Između odgovora muških i ženskih ispitanika, kao i između odgovora ispitanika po
starosnim grupama i po starosnim grupama po polu ne postoji značajna
statistička razlika, mada bi ispitanice ženskog pola češće prihvatile posao
bez provjere (2,3%) u odnosu na muške ispitanike (1,7%). Analizirajući
spremnost prihvatanja poslova bez prethodne provjere, dolazimo do
zaključka da bi studenti češće prihvatili takve poslove (2,7%) nego učenici
srednjih škola (1,4).
Grafikon 36. Da li poznajete neku osobu ili
prijatelja koji bi prihvatio posao bez provjere?
38,8%
Da
Ne
61,2%
Grafikon 36.: Da li poznajete neku osobu ili prijatelja koji bi prihvatio posao bez
provjere?
111
Pod rizičnim ponašanjima i društvenim okolnostima koje doprinose viktimizaciji mladih da postanu potencijalne žrtve trgovine ljudima smatra se spremnost prihvatanja sumnjivih poslovnih ponuda. Pod
društvenim okolnostima smatra se nivo nezadovoljstva životom mladih u njihovoj sadašnjoj životnoj sredini
i želja da se ta sredina napusti, bez obzira na moguće rizike takvog odlaska.
125
Na pitanje da li poznajete neku osobu, prijatelja ili prijateljicu koji bi prihvatili posao bez provjere (grafikon 36, pitanje 14)112, 38,8% ispitanika
saopštilo je da poznaje osobe koje bi to učinile, 61,2% ispitanika ne poznaje osobe koje bi prihvatile poslove bez prethodne provjere.
Grafikon 37. Da li poznajete neku Vama blisku
osobu koja bi prihvatila posao bez provjere?
40,00%
30,00%
33,7%
27,6%
21,8%
16,7%
20,00%
Da
Ne
10,00%
0,00%
Muški
Ženski
Grafikon 37.: Da li poznajete neku Vama blisku osobu koja bi prihvatila posao bez
provjere?
Postoji značajna statistička razlika između odgovora muških i ženskih
ispitanika (p=0,045) (Grafikon 37). Statistička razlika je značajna na nivou
0,05. Muški ispitanici u značajno većem broju slučajeva (21,8%) poznaju
osobe iz njihovog okruženja koje bi prihvatile takve poslove bez provjere,
za razliku od ženskih ispitanika, koji značajno manje znaju takvih osoba
iz svog bliskog okruženja (16,7%). Ovi podaci kazuju da su osobe iz
bliskog okruženja ženskih ispitanika opreznije što se tiče prihvatanja
takvih ponuda. Osobe iz bliskog okruženja muških ispitanika su spremnije da takve poslove prihvate. Ovo je interesantan podatak, pošto se
poslovi iz sumnjivih izvora češće nude ženskim ispitanicima i uglavnom
ženskim osobama iz njihovog okruženja. (vidi grafikone 23 i 31), dok se
takvi poslovi rjeđe nude muškim osobama, koje su znatno spremnije da
takve poslove prihvate.
112 U vezi sa ovim pitanjem pošlo se od pretpostavke da se ispitanici iz posmatranih starosnih grupa više
druže, povjeravaju jedni drugima ukoliko su približne starosti i istog pola, da se muški ili ženski ispitanici, bilo
učenici srednjih škola ili studenti, više povjeravaju svojim vršnjacima ili vršnjakinjama istog pola. Ova pretpostavka nužno ne mora biti tačna, a formulisana je u svrhu prikupljanja podataka i njihovog upoređivanja sa
drugim prikupljenim podacima iz ovog istraživanja.
126
Grafikon 38. Da li poznajete neku Vama blisku
osobu koja bi prihvatila posao bez provjere?
40%
35,7%
35%
30%
24,8%
25%
20%
15%
25,5%
Da
Ne
13,9%
10%
5%
0%
Srednja škola
Fakultet
Grafikon 38.: Da li poznajete neku osobu ili prijatelja koji bi prihvatio posao bez
provjere?
Što se tiče odgovora na ovo pitanje, između ispitanika učenika srednjih
škola i studenata postoji značajna statistička razlika (p=,000). Statistička
razlika je značajna na nivou 0,01. Prijatelji studenata u znatno većem broju slučajeva (73 ili 24,8%) prihvatili bi poslove bez provjere nego što bi to
učinili prijatelji učenika srednjih škola (13,9%) (Grafikon 38).
Grafikon 39. Da li ste zadovoljni životom u
BiH?
13,9%
Da
Ne
86,1%
Grafikon 39.: Da li ste zadovoljni životom u BiH?
Na pitanje: Da li ste zadovoljni životom u BiH (grafikon 39, pitanje 15),
većina ispitanika (86,1%) izjasnila se da nije zadovoljna, samo 13,9% ispitanika se izjasnilo da je zadovoljno životom u BiH. Ne postoji bitna
statistička razlika između odgovora muških i ženskih ispitanika, kao ni
ispitanika iz srednjih škola i sa fakulteta.
127
Grafikon 40. Razlog nezadovljstva
životom u BiH
9,3%
Nestabilna
politiþka
situacija
27,1%
Slabe
perspektive za
mlade
12,1%
51,5%
Siromaštvo
U inostranstvu
je život
interesantniji
Grafikon 40.: Razlog nezadovoljstva životom u BiH?
Na pitanje: Ukoliko niste zadovoljni životom u BiH, koji je primarni
razlog (grafikon 40, pitanje 16), ispitanicima je ponuđeno da zaokruže
više odgovora. Većina ispitanika kao razlog navode slabe perspektive za
mlade (51,5%), zatim siromaštvo (27,1%), nestabilnu političku situaciju
(12,1%), u 9,3 % slučajeva ispitanici su se izjasnili da bi napustili BiH jer je
u inostranstvu život interesantniji.
Grafikon 41. Razlog nezadovoljstva životom u BiH
35,0%
29,6%
30,0%
25,0%
20,0%
21,5%
15,5%
15,0%
10,0%
11,6%
6,7% 5,9%
5,0%
5,4%
3,4%
Siromaštvo
Nestabilna
politiþka
situacija
Slabe
perspektive za
mlade
U inostranstvu
je život
interesantniji
0,0%
Muški
Ženski
Grafikon 41.: Razlog nezadovoljstva životom u BiH?
Ženski ispitanici češće kao razlog navode slabu perspektivu za mlade
(29,6%) nego muški ispitanici (21,5%). Muški ispitanici češće navode razlog siromaštvo (15,5%) nego ženski ispitanici (11,6%) (Grafikon 41).
128
Grafikon 42. Da li biste napustili BiH
ukoliko bi Vam se pružila prilika?
15%
Da
Ne
85%
Grafikon 42.: Da li bi ste napustili BiH ukoliko bi Vam se pružila prilika?
Na pitanje: Da li biste napustili BiH ukoliko bi Vam se pružila prilika,
većina ispitanika (85%) odgovorila je da bi napustili BiH ukoliko bi im se
pružila prilika (Grafikon 42, pitanje 17).
Između muških i ženskih ispitanika ne postoji značajna statistička razlika u odgovorima na ovo pitanje. Međutim, značajna statistička razlika
Da
(p=0,001) je prisutna između odgovora učenika srednjih škola i studenata. Statistička razlika značajna je na nivou 0,01. Učenici srednjih škola bi u
znatno većem broju slučajeva napustili BiH ukoliko bi im se pružila prilika. Imajući u vidu dobijene rezultate, može se tvrditi da učenici srednjih
škola spadaju u grupu većeg rizika da budu vrbovani kao žrtve trgovine
ljudima nego studenti.
Grafikon 43. Iz kojih bi razloga
napustili BiH?
Siromaštvo
5,6%
56,1%
28,9%
Nestabilna
politiþka situacija
9,4%
Slabe perspektive
za mlade
U inostranstvu je
život interesantniji
Grafikon 43.: Iz kojih bi razloga napustili BiH?
Na pitanje: Ukoliko biste napustili BiH, iz kojih razloga bi to bilo (pitanje
18), najveći broj ispitanika kao razlog navodi slabe perspektive za mlade
129
(56,1%), zatim siromaštvo (28,9%), nestabilnu političku situaciju (9,4%).
5,6% ispitanika napustiti bi BiH jer smatraju da je u inostranstvu život
interesantniji.
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Istraživanjem je potvrđena osnovna hipoteza da je trgovina ljudima
globalni problem savremenog doba i da je istorijska kategorija koja je
bila prisutna u svim društveno-istorijskim epohama, samo u različitom
obliku i obimu. Trgovina ljudima u Bosni i Hercegovini od devedesetih
do danas predstavlja ozbiljan društveni problem. Iako zvanične statistike
kazuju da je obim pojave znatno smanjen, Bosna i Hercegovina je i dalje
područje destinacije, tranzita, a u posljednje vrijeme sve je više zemlja
porijekla žrtava trgovine ljudima. Istraživani fenomen biće dugoročan
problem u Bosni i Hercegovini.
Na osnovu rezultata istraživanja može se zaključiti da će trgovina
ljudima u Bosni i Hercegovini biti i dalje prisutna, sa daljom tendencijom porasta domaćih žrtava. Na to ukazuju društvena kretanja kako na
lokalnom tako i na globalnom planu.
Istorijski, ekonomski, politički i socijalni pokazatelji govore da su okolnosti koje pogoduju trgovini ljudima i dalje prisutne, a neke su u tendenciji rasta. Bosna i Hercegovina neće biti u situaciji da još izvjesno
vrijeme koristi dobre strane globalizacije, kao što su pristup globanom
tržištu, transfer tehnologija i znanja, zakonite migracije stanovništva, koje
bi trebalo da učine društvo stabilnijim i sposobnijim da se suprotstavi
raznim izazovima.
Primarni cilj ovog rada bio je istraživanje uzroka, stanja i društvenih
posljedica trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini. Da bi se problem trgovine ljudima potpunije objasnio, u radu su analizirane implikacije fenomena na globalnom nivou, potom u Bosni i Hercegovini. Savremeni problem trgovine ljudima je složen društveni problem koji se može istraživati
sa raznih aspekata. To nameće potrebu multidisciplinarnog pristupa, ali
takav pristup je moguć samo ukoliko imamo razvijenu teorijsko-saznajnu
viziju problema koju nudi savremena sociologija. Svaki sociološki pristup
je sam po sebi opšti pristup. U tom smislu sociološka istraživanja trgovine
ljudima neophodna su kako bi se objasnili i shvatili društveni procesi koji
utiču na ekspanziju ove pojave kako na regionalnom, tako i na globalnom
130
planu. U literaturi je prisutan nedostatak temeljnijih socioloških studija
koje bi objasnile posmatrani fenomen u društvenom totalitetu.
U radu su pored strukturalno-funkcionalnog, obuhvaćeni i istorijski i
antropološki aspekti istraživanog problema, koji su imali za svrhu da
ponude jedan drugačiji pristup, za razliku od čisto empirijskih istraživanja,
koja predstavljaju dominantan fond literature iz te oblasti.
Cilj istorijskog pristupa bio je da objasni kako određeni istorijski period
utiče na nastanak, razvoj i karakter pojave trgovine ljudima, i sa druge
strane – da objasni kako pojava trgovine ljudima utiče na istorijski period u kome se zbiva. Na osnovu uporedne istorijske analize može se
zaključiti da je trgovina ljudima istorijska kategorija, jer je bila prisutna u
svim društvenim epohama. Novi oblici društvenih organizacija i odnosa
istorijski su mijenjali forme eksploatacije, ali eksploatacija (bilo radna ili
seksualna) bivala je uvijek prisutna, samo u različitom obliku i obimu.
Trgovina ljudima je velika protivrječnost savremenog doba. Imajući u
vidu da trgovina ljudima nije samo fenomen današnjice već problem
prisutan kroz ljudsku istoriju, može se izvesti zaključak da je ona i filozofsko-antropološki pojam, polazeći od pretpostavke da ako se neka
pojava ili društvena ustanova ponavlja kroz vijekove ljudske povijesti,
onda je to znak da ona nije nešto slučajno, već neko nužno obilježje vrste
čovjek113. Ljudska priroda je dijelom nepromjenjiva, kao što su nagoni,
ljudske mogućnosti, problemi. Međutim, ljudska priroda je dijelimično
promjenjiva, a što se odnosi na razlike u zadovoljavanju nagona, ostvarivanju mogućnosti i rješenju problema.
Socijalna antropologija, kao nauka koja bavi se problemima razvoja
čovjeka i njegove društvene sredine, treba da ponudi odgovor na pitanje:
Kako društva sa svojom organizacijom oblikuju potencijalnog korisnika,
trgovca i žrtvu trgovine ljudima?
Naime, različiti tipovi društvenih sistema u svojim društvenim ustanovama razvijaju različite mehanizme, koji određene osobine kod ljudskih
bića ili potiču ili onemogućavaju. Zavisi koje se osobine ljudske prirode
društveno stimulišu i koje mjesto one zauzimaju na tablici društvenih vrijednosti pojedinog društva.
Kritika neoliberalizma sastoji se u shvatanju da materijalizam i potrošačka
kultura ekstremnog neoliberalizma forsira jednu crtu ljudske prirode, a
to je motivacija za zgrtanjem i egoizmom. Kritika društva bivšeg SSSR-a
polazi od shvatanja organizovanog kriminala kao nove forme autoritariz113
Vidi: Šušnjić Đuro, Žetva značenja, op. cit. str. 130.
131
ma. Građani još uvijek žive u strahu, ali sada su zastrašeni od nedržavnih
aktera u formi organizovanih kriminalnih grupa. Akteri zastrašivanja
više nisu komunisti, sada je to mafija.
Sa druge strane, zemlje tzv. Trećeg svijeta karakterišu: siromaštvo, kolonijalno nasljeđe, nestabilni politički sistemi, slabe institucije i primitivne
ekonomije, što nedvosmisleno nije garancija da postojeća društvena organizacija u tim zemljama obezbjeđuje minimum uslova za razvoj čovjeka
i njegovih ljudskih mogućnosti.
Kao činioci koji doprinose pojavi trgovine ljudima u savremenom dobu
najčešće se navode globalizacija tržišta, transporta i radne snage, ekonomska tranzicija, siromaštvo, socijalno-ekonomska nejednakost polova,
informatička revolucija, oružani sukobi, globalizacija organizovanog
kriminala. Međutim, prisutna je nedorečenost o značaju, ulozi i uticaju
tih činilaca. Narastajući problem demografske neravnoteže polova u Aziji je činilac koji će imati sve veći značaj kada je trgovina ljudima u pitanju,
mada u dosadašnjim istraživanjima tom problemu nije posvećena adekvatna pažnja. Pored navedenih okolnosti koje doprinose trgovini ljudima, a koje proizlaze iz strukture društva, na trgovinu ljudima utiču i lične
okolnosti žrtve i u određenim segmentima specifični običaji i praksa u
okviru određenih kultura.
Jedno od najspornijih pitanja kada se radi o ovom fenomenu jeste obim
pojave, odnosno pitanje broja žrtava. Neadekvatna metodologija prikupljanja podataka omogućava samo limitirano saznanje o pojavi, što može
prouzrokovati neefikasnost sprovedenih mjera u praksi i voditi ka dezinformisanju o stvarnoj situaciji. Precjenjivanje zastupljenosti može imati
jednako negativne posljedice kao i potcjenjivanje fenomena.
Globalna društvena kretanja uticala su i na stanje trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini. U posljednjih petnaest godina trgovina ljudima postala
je ozbiljan problem u regionu jugoistočne Evrope, a samim tim i problem
Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina je zemlja destinacije, tranzita,
a u posljednje vrijeme sve više je područje porijekla žrtava trgovine ljudima.
U kontekstu istraživanja ovog fenomena ispravnije je govoriti o okolnostima ili činiocima koji su doprinijeli pojavi, nego o uzrocima pojave, jer bi
takav pristup mogao da izazove pogrešne interpretacije. Okolnosti koje
su doprinijele trgovini ljudima u Bosni i Hercegovini mogu se klasifikovati na: istorijske, ekonomske, političke i socijalne.
132
Istorijske okolnosti prvenstveno se odnose na geopolitičke promjene koje
su se desile početkom devedesetih u istočnoj, centralnoj i jugoistočnoj Evropi, a koje su pokrenule talas migracija. Zatim, tu je društvena dezintegracija, koja je posljedica građanskog rata u Bosni i Hercegovini. Prisustvo međunarodnih mirovnih snaga koje su raspoređene nakon okončanja
konflikta u Bosni i Hercegovini takođe je okolnost koja je uticala na ekspanziju trgovine ljudima, zbog povećane tražnje za seksualnim uslugama pripadnika mirovne misije.
Ekonomske okolnosti, odnosno uticaj ekonomske situacije na stanje trgovine ljudima, mogu se posmatrati kroz uticaj nedozvoljene ekonomije,
ekonomske tranzicije i visoke stope nezaposlenosti. To su okolnosti koje
oblikuju ekonomski pejzaž Bosne i Hercegovine i stvaraju okruženje koje
posredno utiče na stanje trgovine ljudima u zemlji. Uticaj ekonomskog
okruženja na trgovinu ljudima u Bosni i Hercegovini rezultat je asimetrije tih činilaca. Asimretija je prisutna između zakonite i nezakonite
ekonomije, između sredstava uloženih za ekonomsku tranziciju i onih
uloženih u socijalne programe, a kojima bi se ublažile njene posljedice.
Naposljetku, nesrazmjer je prisutan i između zaposlenog i nezaposlenog
stanovništva.
Političke okolnosti u Bosni i Hercegovini koje su uticale na stanje trgovine
ljudima jesu prijašnji autoritarni politički sistem i građanski rat, dolazak
mirovnih snaga i nedostatak političke volje da se problem riješi u prvim
godinama nakon okončanja rata.
Naime, decenije autoritarnog političkog sistema izgradile su karakterističnu
društvenu strukturu i svijest. Decenijama prisutna socijalistička ideologija, društvena atrofija i konstantna politička i ekonomska kriza neminovno
su doveli do erozije institucionalne strukture i do stvaranja neformalnih
društvenih odnosa, često baziranih na nepotizmu, korupciji.
Rat je višestruko uticao na stanje trgovine ljudima, kroz društvenu dezintegraciju, kriminalizaciju društva i siromaštvo. Dolazak mirovnih snaga
bio je činilac privlačenja za ekspanziju trgovine ljudima u svrhu prinudne
prostitucije, prvenstveno zbog velike tražnje za seksualnim uslugama,
platežne sposobnosti i nepostojanja odgovornosti zbog učešća i stimulisanja trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini.
Dugoročno odsustvo političke volje, koje se manifestovalo kroz institucionalni vakuum stvorilo je stratešku osnovu za ekspanziju ovog fenomena.
133
Da bi se objasnio trend porasta žrtava trgovine ljudima među državljanima
Bosne i Hercegovine, neophodno je sagledati ukupno društveno
okruženje, naročito lošu ekonomsku situaciju, koja jača želju za odlaskom
mladih ljudi iz zemlje, ukupnu društvenu nesigurnost, koja utiče na dezintegraciju porodice i predstavlja pogodno tle za socijalnu patologiju, kao
što su zlostavljanja u porodici, alkoholizam, upotreba droga i prostitucija,
odnosno činioci koji doprinose viktimizaciji potencijalnih žrtava trgovine
ljudima.
Posmatrajući period kada je trgovina ljudima postala raširena u Bosni i
Hercegovini do danas, može se zaključiti da je seksualna eksploatacija
žena i djece najkarakterističniji vid trgovine ljudima. Pored seksualne eksploatacije, u Bosni i Hercegovini bili su prisutni i drugi oblici ove pojave, koji se odnose na radnu eksploataciju i trgovinu ljudskim organima,
ali to područje je prilično neistraženo. U prvih nekoliko godina nakon
završetka rata u Bosni i Hercegovini trgovina ljudima bila je izuzetno
rasprostranjena. Taj period obilježen je nedostatkom krivičnog gonjenja
trgovaca ljudima, nepostojanjem programa prevencije i zaštite žrtava
trgovine ljudima. U sadašnjem periodu broj žrtava kojima je pružena
pomoć u padu je u odnosu na ranije godine, što se tumači kao rezultat
učestalih racija u barovima i jačanja uloge državnih institucija na suzbijanju ove pojave. Međutim, pad broja registrovanih žrtava tumači se i kao
rezultat promjene načina rada kriminalnih grupa koje se ovom kriminalnom aktivnošću bave. U padu je broj stranih državljana žrtava trgovine
ljudima u Bosni i Hercegovini, a u porastu je broj domaćih državljana,
žrtava trgovine ljudima.
Stanje u ekonomskom sektoru do danas nije se bitno promijenilo, a time
je i uticaj koji ekonomsko okruženje ima na istraživani problem ostao
uglavnom nepromijenjen. Ekonomija je u stagnaciji, krijumčarenje je
i dalje prisutno. Gubici od nedozvoljene ekonomije i dalje su veliki, a
ekonomski pokazatelji za 2005. i 2006. godinu ne pokazuju poboljšanje
u odnosu na raniji period. Međutim, pozitivni signali dolaze od Svjetske
banke, koja je odobrila značajnija sredstva za reformu socijalnog sektora,
ali kredit nije još postao efektivan. Novac od tog kredita trebalo bi da
ublaži posljedice ekonomske tranzicije, koja nije praćena odgovarajućim
socijalnim programima za socijalno ugroženo stanovništvo. Pozitivan
pomak je uvođenje poreza na dodatnu vrijednost, čime treba da se zaustavi crna ekonomija i stvore uslovi za finansijsku stabilnost državnih
institucija koje bi trebalo da obezbijede sigurnije društveno okruženje.
Međutim, nezaposlenost u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu ima
134
tendenciju rasta. Navedeni ekonomski pokazatelji nisu ohrabrujući i time
kazuju da postojeća ekonomska i socijalna nestabilnost, crna ekonomija i
krijumčarenje predstavljaju i dalje pogodno tle za stimulaciju činilaca koji
doprinose trgovini ljudima.
Na političkom planu postignuti su značajni pozitivni pomaci u stvaranju
institucionalnih okvira za uspješnu borbu protiv trgovine ljudima. Iako
je međunarodna zajednica u ranijem periodu bila glavni inicijator ovih
aktivnosti, danas je taj balans značajno promijenjen u korist domaćih institucija. Značajni pomaci na političkom planu postignuti su po pitanju suprotstavljanja trgovini ljudima u poređenju sa ranijim periodom.
Postojeći institucionalni vakuum popunjen je formiranjem Suda Bosne i
Hercegovine, agencija za sprovođenje zakona na državnom nivou (SIPA,
DGS), uspostavljanjem funkcija Državnog koordinatora za sprečavanje
trgovine ljudima i ilegalne migracije u okviru Vijeća ministara Bosne i
Hercegovine. Pored aktivnosti na unutrašnjem planu, Bosna i Hercegovina je aktivna na regionalnom planu suzbijanja trgovine ljudima u okviru
Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope.
Gledajući u prošlost, možemo vidjeti da su društvene posljedice velike
rasprostranjenosti trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini tokom prvih
godina nakon okončanja rata i nepostojanje adekvatne društvene reakcije
na pojavu, značajno uticali na stanje fenomena danas (tu prvenstveno imamo u vidu stvaranje kriminalnih veza između domaćih i međunarodnih
kriminalnih grupa koje se bave ovom kriminalnom aktivnošću).
Trgovina ljudima kao organizovani kriminal samo je dio šireg spektra
organizovanih kriminalnih aktivnosti u Bosni i Hercegovini, koje negativno utiču na stvaranje pogodnije društvene i ekonomske klime. Politički
i ekonomski nesigurno područje, ugroženo visokom stopom organizovanog kriminala i korupcije, ne pruža garancije za ulazak stranog kapitala u
zemlju. Takve okolnosti utiču na finansiranje bezbjednosnog sektora koji
treba da obezbijedi sigurno okruženje. Loše stanje u ekonomiji smanjuje
institucionalne mogućnosti efikasnog suprotstavljanja ovom fenomenu jer
efikasnost institucija duboko zavisi od ekonomske stabilnosti društva.
Trgovina ljudima u Bosni i Hercegovini može da ima krajnje negativne implikacije na međunarodni položaj zemlje i da uzrokuje ozbiljne političke
posljedice. Evropske integracije i članstvo u Evropskoj uniji predstavljaju strateški politički cilj, međutim pitanje trgovine ljudima ima štetne
posljedice na proces integracije Bosne i Hercegovine u evropske političke
strukture. Bosna i Hercegovina odredila je svoj politički put ka evro-at135
lantskim integracijama i ispunjenju uslova za pun prijem u Evropsku uniju. Jedan od ključnih standarda koje Bosna i Hercegovina mora da ispuni
da bi jednog dana postala punopravna članica Evropske unije jeste borba
protiv korupcije i organizovanog kriminala, neizostavno tu uključujući i
trgovinu ljudima.
Na socijalno-psihološkom planu stres i trauma jesu posljedice koje imaju žrtve trgovine ljudima. Reintegracija žrtava u zajednicu je dugotrajan proces. Pored toga, trgovina ljudima u svrhu seksualne eksploatacije
uzrokuje širenje zaraznih polnih bolesti. Žrtve trgovine ljudima često
postaju ovisne o alkoholu i opojnim drogama, što proces njihove rehabilitacije i reintegracije čini još težim.
Na osnovu rezultata istraživanja o trgovini ljudima u Banjoj Luci, došlo
se do saznanja da mladi u Banjoj Luci nisu u dovoljnoj mjeri informisani
o ovom fenomenu. Većina ispitanika samo djelimično razumije šta se pod
tim pojmom podrazumijeva. Manji broj ispitanika u potpunosti pravilno
definiše trgovinu ljudima, i to su velikom većinom ispitanici ženskog
pola. Najčešće su ispitanici smatrali da je trgovina ljudima seksualna eksploatacija, odnosno u manjem broju slučajeva su smatrali da se radi o
iskorišćavanju besplatnog rada i o trgovini ljudskim organima. U manjem
broju slučajeva ispitanici su smatrali da se radi o dobrovoljnoj prostituciji,
ili o ničemu navedenom.
Ispitanici su najčešće saznali o ovom fenomenu na televiziji, radiju ili u
novinama, u znatno manjem broju slučajeva saznali su to od roditelja ili
staratelja kao i u školi od nastavnika ili profesora. Određeni broj ispitanika saznao je za to i od samih žrtava trgovine ljudima. Većina ispitanika
smatra da su žrtve trgovine ljudima prisiljene, samo mali broj smatra da
to one rade dobrovoljno. Većina ispitanika smatra da je trgovina ljudima
ozbiljan problem.
Ispitanici bi najčešće trgovinu ljudima prijavili policiji, zatim nevladinim
organizacijama koje se bave pružanjem pomoći žrtvama trgovine ljudima.
Mali broj ispitanika ne bi prijavio ovu nedozvoljenu aktivnost nikome.
Žene u odnosu na muške ispitanike manje vjeruju policiji, a više nevladinim organizacijama za pružanje pomoći žrtvama. Studenti u većem
broju slučajeva ne bi prijavili trgovinu ljudima u odnosu na učenike srednjih škola.
U Banjoj Luci postoje rizici da mladi budu vrbovani kao žrtve trgovine
ljudima, prvenstveno kroz prihvatanje poslovnih ponuda u inostranstvu, jer su najčešći načini vrbovanja žrtava trgovine ljudima upravo
136
lažne poslovne ponude. Većina ispitanika se izjasnila da im takvi poslovi
nisu nuđeni, međutim, iako se radi o manjem broju ispitanika kojima su
poslovi nuđeni, ukupan procenat je vrlo visok, jer se radi se o potencijalnim žrtvama trgovine ljudima, odnosno radi se o načinima kako se
najčešće žrtve trgovine ljudima regrutuju. Takvi poslovi češće su nuđeni
ženama nego muškarcima, a žene su najčešće žrtve trgovine ljudima.
Što se tiče ispitanika po starosnoj dobi, poslovi iz nepouzdanih izvora
češće su nuđeni učenicima srednjih škola nego studentima. Naročito je
zabrinjavajuće da se učenicima srednjih škola češće nude poslovi nego
studentima od osoba koje su prvi put sreli ili preko oglasa iz novina.
Zabrinjavajuća je činjenica da se takvi poslovi nude učenicima srednjih
škola, koji su uglavnom maloljetni i ne mogu putovati u inostranstvo bez
prisustva ili saglasnosti roditelja ili staratelja. Takođe, činjenica je da su
učenici srednjih škola manje kvalifikovani za vršenje raznih poslova, a
poslovi im se više nude nego studentima, koji su stariji, zreliji i stručno
osposobljeniji.
Što se tiče rizika od tzv. unutrašnje trgovine ljudima, poslovi iz nepouzdanih izvora takođe su nuđeni, mada u nešto manjem obimu nego
poslovi u inostranstvu. Kao i kod nuđenja poslova u inostranstvu,
poslovi unutar Bosne i Hercegovine znatno češće se nude ženama nego
muškarcima, češće se nude učenicima srednjih škola nego studentima.
Poslove najčešće nude agencije za zapošljavanje i modne agencije, preko
oglasa iz novina ili osobe koju su prvi put sreli.
Dobro plaćeni poslovi u Bosni i Hercegovini i regionu nude se studentkinjama znatno češće nego studentima, iako su obje posmatrane grupe
iste starosne dobi, istog nivoa obrazovanja i životnog iskustva. Dakle,
činjenica češćeg nuđenja poslova ženama nego muškarcima ne može se
obrazložiti većim nivoom stručnosti, niti većom potrebom za ženskom
radnom snagom na domaćem tržištu rada, naročito imajući u vidu da je
Bosna i Hercegovina prilično patrijarhalna sredina gdje nije u potrebnoj
mjeri razvijena svijest niti praksa o ravnopravnosti polova.
Iako su poslovi u nešto većem broju slučajeva nuđeni za inostranstvo
nego za Bosnu i Hercegovinu i region, ta razlika nije statistički bitna i
iz tih razloga se ne može tvrditi da je rizik od trgovine ljudima u inostranstvu veći nego od trgovine ljudima unutar Bosne i Hercegovine ili u
regionu, ali se može pretpostaviti da je nešto ipak veći rizik od trgovine
ljudima u inostranstvu.
137
Najveći broj ispitanika bi provjerio o kakvom se poslu radi prije nego
ga prihvate. Međutim, velik broj ispitanika poznaje neku njemu blisku
osobu koja bi prihvatila posao bez prethodne provjere. Većina ispitanika
nije zadovoljna svojim životom u Bosni i Hercegovini, kao najčešći razlog
navodi slabe perspektive za mlade, siromaštvo, u manjem broju nestabilnu političku situaciju. Većina ispitanika napustilo bi Bosnu i Hercegovinu
ukoliko bi im se pružila prilika.
Na osnovu učestalosti nuđenja poslova od nepouzdanih izvora, što
može biti način kako trgovci ljudima regrutuju potencijalne žrtve, mogu
se identifikovati kategorije ispitanika koje su najviše predisponirane da
takve ponude i prihvate, jer im se najviše i nude, kako u inostranstvu tako
i unutar Bosne i Hercegovine i u regionu.
Ukupno gledajući ispitanike po polu, žene spadaju u znatno rizičniju
grupu. Što se tiče starosne grupe ispitanika, u rizičnu grupu jednako
spadaju i učenice srednjih škola i studentkinje. Muški ispitanici u odnosu
na ženske ne spadaju u rizičnu grupu, međutim, rizik je veći kod muških
ispitanika učenika srednjih škola u odnosu na studente. Imajući to u vidu,
najugroženije kategorije ispitanika su učenice srednjih škola i studentkinje, zatim, u manjoj mjeri, muški ispitanici učenici srednjih škola, i u
najmanjoj mjeri to su studenti, ispitanici muškog pola.
Doprinos ovog istraživanja na polju teorije je što polazi od jednog
drugačijeg teorijskog pristupa koji je omogućio da se postojeće teorije
koje objašnjavaju kriminalna ponašanja kritički posmatraju, tj. da se uoče
aspekti koje postojeće teorije objašnjavaju, neizostavno uključujući i one
aspekte fenomena koje postojeće teorije ne mogu da objasne kada su savremeni oblici ropstva u pitanju.
Teorijski pristup ovom istraživanju ne omogućuje samo da se istraživani
fenomen opiše i objasni, već da se on i detaljno razumije kroz svoju istorijsku, filozofsko-antropološku i socijalno-antropološku dimenziju, i
neizostavno, primarno, omogućuje da se trgovina ljudima sagleda kroz
prizmu društvenih kretanja savremenog doba.
Što se tiče postojećih socioloških teorija koje objašnjavaju kriminalno
ponašanje, kao što su teorija anomije Emila Dirkema, ili teorije kulturnih
konflikata, teorija potkultura i kontrakultura, društvene dezorganizacije, diferencijalne asocijacije ili identifikacije, zatim Mertonova teorija
anomije, one samo u određenim segmentima mogu da objasne fenomen
trgovine ljudima i nijedna od njih ne može da ga objasni u potpunosti.
Međutim, navedene teorije objašnjavaju uzroke kriminalnog ponašanja,
138
mada fenomen trgovine ljudima treba posmatrati šire, kroz istoriju, kada
trgovina ljudima nije bila društveno zabranjena, već je bila dio društvenih
sistema. Imajući to u vidu, domet navedenih teorija da objasne pojavu
trgovine ljudima je ograničen. Ne postoji sociološka ili kriminološka teorija koja bi objasnila fenomen trgovine ljudima u potpunosti. Uzroci trgovine ljudima ne mogu se objašnjavati samo društvenim uslovima, već i
nagonskom strukturom čovjeka, kao što je nagon za održanjem života
kada je trgovina ljudskim organima u pitanju, seksualni nagon kada je
prisilna prostitucija u pitanju, nagon za sticanjem kada je radna eksploatacija u pitanju. Društvena organizacija i društveni uslovi mogu da utiču
na društveni stav i odnos prema tom fenomenu, a zadatak sociologije je
da to i objasni. Humano društvo nije istorijska nužnost, ali je najvažnija
ljudska mogućnost.
U ovom istraživanju prikupljeni su mnogi empirijski podaci, koji su
opisani, klasifikovani, objašnjeni. Naročit doprinos teoriji u razumijevanju ovog fenomena sastoji se u klasifikaciji uzroka trgovine ljudima, što
je u objavljenim radovima u svijetu znatno zapostavljeno. U postojeću
klasifikaciju uzroka trgovine ljudima unesene su nove grupe činilaca kao
što su globalni demografski disparitet polova, naročito u Aziji, kao jedan
od uzroka trgovine ljudima, kao i prijetnje koje će ovaj fenomen činiti
opsežnijim i dugoročnim. Naredna grupa činilaca koji uzrokuju pojavu a
koji su novina u odnosu na dosadašnja istraživanja, jesu kulturni činioci,
tj. specifične prakse u okviru određenih kultura koje doprinose trgovini ljudima. Takođe, istraživanje trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini
omogućuje niz novih podataka za dalja uopštavanja i teorijska objašnjenja
ovog fenomena.
Ovo istraživanje može da pomogne praksi tako što nudi jedan kompleksniji, sveobuhvatniji pogled na problem trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini iz ugla društvene cjeline.
Primjenjena metodologija istraživanja omogućuje identifikovanje problema, pojava i društvenih odnosa koji na pojavu utiču, a nisu vidljivi
površnim posmatranjem. Takođe ovo istraživanje može poslužiti kao
model prikupljanja, klasifikacije i objašnjavanja podataka o trgovini ljudima, a koji se mogu koristiti u strateškom planiranju suprotstavljanja
pojavi. Pored toga, instrument koji je korišćen u kvantitativnom dijelu
istraživanja može se koristiti za prikupljanje podataka o trgovini ljudima. Svakako da se korišćeni instrument može još doraditi i prilagoditi
specifičnim potrebama prakse, ali predstavlja dobru osnovu za to. Instru139
mentom se mogu dobiti podaci o područjima gdje treba vršiti edukacije i
preventivne kampanje, što bi dovelo do većeg učinka sa manje uloženih
resursa. Zatim, mogu se dobiti podaci o učestalosti i načinima vrbovanja
mladih u pojedinim područjima Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, mogu
se identifikovati rizične grupe i rizična područja u Bosni i Hercegovini
koji su ugroženi ovom pojavom, dobijeni podaci mogu se upoređivati i
analizirati sa drugim podacima i operativnim informacijama o trgovini
ljudima i mogu služiti kao osnova za planiranje aktivnosti za prevenciju
i otkrivanje trgovine ljudima. Pored navedenog, ovo istraživanje nudi
značajan nivo podataka o fenomenu u zemlji i inostranstvu i iz tih razloga
može poslužiti kao informativno i edukativno štivo onima koji se već bave
problematikom trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini, a naročito onima
koji nemaju ni teorijska niti praktična znanja, a planiraju da se bave ovom
oblašću.
Glavna ograničenja ovog istraživanja odnose se na metodologiju prikupljanja podataka. Pored navedene metodologije prikupljanja podataka,
bilo bi idealno sprovesti otvoreni intervju sa različitim kategorijama
osoba na teritoriji čitave Bosne i Hercegovine, koji bi mogli ponuditi valjane informacije u vezi teme. Ograničenje u kvalitativnom vidu prikupljanja podataka svakako je izbor uzorka samo u gradu Banja Luka – bilo
bi idealno sprovesti takav anketni upitnik u svim većim gradovima Bosne
i Hercegovine, kao i u ruralnim sredinama. Međutim, takvo istraživanje
bilo bi previše zahtjevno i skupo za istraživača pojedinca.
Preporučuju se multidisciplinarna istraživanja trgovine ljudima u Bosni
i Hercegovini, u cilju dobijanja podataka koji će koristiti za izradu adekvatnih “antitrafiking” strategija. Empirijskim istraživanjima može se doći
do valjanih podataka o stanju trgovine ljudima. Razlog više za ovakva
istraživanja jeste nepostojanje adekvatnih podataka o stanju pojave, a
svako precjenjivanje ili potcjenjivanje stvarnog stanja neminovno vodi ka
pogrešnim strategijama. Naučna istraživanja ovog fenomena mogu biti
važan alternativni izvor podataka za analize i procjene stanja trgovine
ljudima, kako državnim institucijama tako i međunarodnim organizacijama koje se bave ovom problematikom u Bosni i Hercegovini.
U Bosni i Hercegovini i u regionu jugoistočne Evrope ne postoji jedinstven
sistem prikupljanja podataka o ovoj pojavi od strane različitih agencija
koje se bave ovom problematikom. Preporučuje se izrada jedinstvenog
sistema prikupljanja i obrade podataka koji se odnose na prevenciju,
krivično gonjene i pružanje pomoći žrtvama trgovine ljudima u Bosni
140
i Hercegovini. Takođe, preporučuje se izrada „sistema ranog upozoravanja“, koji bi imao za cilj prikupljanje i obradu podataka koji se odnose
na parametre koji doprinose pojavi. Ti parametri su djelimično obrađeni
u ovom istraživanju, a odnose se na praćenje različitih dimenzija pojave,
kao što su: istorijska, ekonomska, politička i socijalna dimenzija. Ovaj dio
objašnjavao bi unutrašnje društvene prilike i njihov uticaj na stanje pojave
trgovine ljudima. Potom, potrebno je iste parametre pratiti u okruženju, a
posebno u zemljama odakle dolaze žrtve u Bosnu i Hercegovinu, kako bi
se utvrdili sadašnji i predvidjeli budući trendovi pojave i na osnovu toga
sačinile adekvatne strategije suzbijanja pojave. Samim tim, i raspoloživi
resursi koristili bi se na efikasniji način.
Preporučuje se da se u Bosni i Hercegovini sprovedu empirijska
istraživanja prostitucije i ilegalnih migracija, kao pojava iz kojih se često
regrutuju žrtve trgovine ljudima.
Kada se radi o trgovini ljudima u svrhu seksualne eksploatacije,
preporučuje se sprovođenje socioloških istraživanja seksualnog ponašanja
muškaraca i žena u kulturi, koja je stvorila tražnju za takvom vrstom usluga i omogućila seksualnu eksploataciju. Bilo bi potrebno istražiti na
koji način društvene norme utiču na seksualno ponašanje ljudi i u kojoj
mjeri seksualno ponašanje ljudi utiče na društvene norme. Takav pristup
problemu trgovine ljudima još nije istraživan na našim prostorima ni u
inostranstvu, a mogao bi da ponudi odgovore na mnoštvo pitanja kada se
radi o seksualnoj eksploataciji.
141
L
ITERATURA
Knjige (1–36)
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
Berđajev Nikolaj, Smisao istorije, Dereta, Beograd, 2001.
Berger H., Kellner P., Sociologija u novom ključu, Gradina,
Niš, 1991.
Bloch Ernst, Princip nada, Naprijed, Zagreb, 1981.
Đurić Mihailo, Humanizam kao politički ideal, Srpska
književna zadruga, Beograd, 1968.
Fromm Erich, Bekstvo od slobode, Naprijed, Zagreb, 1984.
Fromm Erich, Zdravo društvo, Naprijed, Zagreb, 1984.
Fukuyama Francis, Kraj istorije i poslednji čovek, Romanov,
Banja Luka, 2002.
Gidens Entoni, Dirkem, Biblioteka XX vek i Čigoja štampa, Beograd, 1996.
Hegel George Vilhem Fridrih, Filozofija povijesti, Kultura, Zagreb, 1951.
Herbert Markuze, Eros i civilizacija, Naprijed, Zagreb, 1964.
Kalin Boris, Povijest filozofije, Školska knjiga, Zagreb, 1988.
Kaldor Mary, New and Old Wars-Organized Violence in a Global Era, Stanford University Press, Stanford, California, 2001.
Kartusch Angelika, Refrence Guide for Anti-Trafficking Legislative Review, Ludwig Bolzmann Institute of Human Rights,
Vienna, 2001.
Li Kuba, Džon Koking, Metodologija izrade naučnog teksta,
Cid, Podgorica, Romanov, Banja Luka, 2004.
Lukić Radomir, Osnovi sociologije, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1995.
Manhajm Karl, Ideologija i utopija, Nolit, Beograd, 1968.
Merton K. Robert, O teorijskoj sociologiji, Naklada Cdd, Zagreb, 1979.
Milenković Branko, Ispovest iz harema – istinita priča jedne
Beograđanke, Legenda, Čačak, 2004.
Milić Vojin, Sociološki metod, Symposion, Beograd, 1977.
Milić Anđelka, Sociologija porodice, Čigoja štampa, Beograd,
2001.
143
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
Mils Rajt, Sociološka imaginacija, Plato, Beograd, 1998.
Milosavljević Branko, Socijalna patologija i društvo, Institut za
kriminološka i sociološka istraživanja, Beograd, 1997.
Milutinović Milan, Kriminologija sa osnovama kriminalne
politike i penologije, Savremena administracija, Beograd,
1972.
Norbert Mappes Niediek, Balkanska Mafija, Nezavisne novine, Banja Luka, 2004.
Pečujlić Miroslav, Globalizacija – dva lika sveta, Gutenbergova
galaksija, Valjevo, 2002.
Peri Marvin, Intelektualna istorija Evrope, Clio, Beograd,
2000.
Popović Mihailo, Problemi društvene strukture, Kultura, Beograd, 1967.
Stiglic E. Džozef, Protivrečnosti globalizacije, SBM, Beograd,
2004.
Šamić Midhat, Kako nastaje naučno djelo, Zavod za izdavanje
udžbenika Sarajevo, Sarajevo, 1972,
Šopenhauer Artur, Metafizika polne ljubavi prema ženama,
Neven, IP Knjiga, Novi Beograd, 2003.
Šušnjić Đuro, Žetva značenja, Čigoja štampa, Beograd, 2005.
Šušnjić Đuro, Cvetovi i tla, Čigoja štampa, Beograd, 1995.
Šušnjić Đuro, Metodologija, Čigoja štampa, Beograd, 2002.
Turjačanin V., Čekrlija Đ., Osnove statističke metode i tehnike
u SPSS-u; primjena SPSS-a u društvenim naukama, Centar za
kulturni i socijalni popravak, Banja Luka, 2006.
Vejnović Duško, Defendologija – društveni aspekti bezbjednosti moderne države, Viša škola unutrašnjih poslova Banja
Luka, Banja Luka, 2002.
Zelenika Ratko, Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog
i stručnog djela, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka,
2000.
Istraživački izvještaji, studije i zbornici radova (37–66)
37.
144
Andreas Peter, „Transnational Crime and Economic Globalization“, in: Berdal Mats and Serrano Monica (eds.), Transnational Organized Crime and International Security, Lynne Reinner
Publishers, Inc., London, 2002.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
Andreas Peter, Criminalized Conflict: The Clandestine Political Economy of War in Bosnia, Brown University, USA, 2002.
Ćirić Aleksandar (ur.), Atlas organizovanog kriminala na Balkanu, NP Vreme, Beograd, 2006.
Child trafficking in West and Central Africa, West and Central
Africa Regional Office, UNICEF, 2001.
Crime and Servitude, Report of the World Network for Survival. Washington D.C., USA, 1997.
Deshingkar Priya and Grimm Sven, Internal Migration and
Development: A Global Perspective, International Organization for Migration, Geneva, 2005.
Glonti Georgi, Human Trafficking: Concept, Classification
and Legal Issues (Theory and Practice), Transnational Crime
& Corruption Centre, Tbilisi, Georgia, 2003.
Hopes Betrayed: Trafficking of women and girls to post-conflict Bosnia and Herzegovina for forced prostitution, Human
Rights Watch, 2002.
Hughes Donna, Trafficking for Sexual Exploitation: The Case
of the Russian Federation, International Organization for Migration, Geneva, 2002.
Kartush A. and Radovanović M., Report on the Combat of
Trafficking in Women for the Purpose of Forced Prostitution in
Bosnia and Herzegovina, Vienna, Ludwig Boltzmann Institute
of Human Rights, 2001.
Kaye Mike, The Migration – Trafficking Nexus, Anti-Slavery
International, London, UK, 2003.
Kelly Elizabeth, Journeys of Jeopardy, A Review of Research
on Trafficking in Women and Children in Europe, International Organization for Migration, Geneva, 2002.
Kilercioglu Arzu, OSCE Responses to Human Trafficking,
American University, Transnational Crime & Corruption
Center, Washington D.C., 2002.
Limanowska Barbara, Trafficking in Human Beings in South
Eastern Europe, UNDP, March 2005.
Limanowska Barbara, Trafficking in Human Beings in South
Eastern Europe, UNDP, November 2003.
Limanowska Barbara, Trafficking in Human Beings in Southeastern Europe, UNICEF, 2002.
145
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
146
Nikolić-Ristanović Vesna, Ćopić Sanja, Milivojević Sanja,
Simeunović-Patić Biljana, Mihić Biljana, Trgovina ljudima u
Srbiji, OEBS, Beograd, 2004.
Raymond G. Janice and Donna M. Hughes, Sex Trafficking
of Women in the United States: International and Domestic
Trends, Coalition Against Trafficking in Women, 2001.
Raymond Janice G, Dor Jean D’Cunha, Siti Ruhaini Dzuhayatin, H. Patricia Hynes, Zoraida Ramirez Rodriguez, Aida
Santos, A Comparative Study of Women Trafficked in the Migration Process Patterns, Profiles and Health Consequences of
Sexual Exploitation in Five Countries (Indonesia, the Philippines, Thailand, Venezuela and the United States), Coalition
Against Trafficking in Women, 2002.
Research on Child Trafficking in Bosnia and Herzegovina,
UNICEF and Save the Children, 2004.
Return & Reintegration Project-Situation Report, International
Organization for Migration, Pristina, 2002.
Richard Amy O’Neill, International Trafficking in Women to
the United States: A Contemporary Manifestation of Slavery
and Organized Crime, U.S. Central Intelligence Agency, Center for the Study of Intelligence, 2000. http://www.odci.gov/
csi/monograph/women/trafficking.pdf
Pearson Elaine, Coercion in the Kidney Trade? A background
study on trafficking in humans organs worldwide, Deutsche
Gesellschaft für Technicshe Zusammenarbeit (GTZ) GmbH,
Eschborn, Germany, 2004.
Shankar Sen, A Report on Trafficking in Women and Children
in India 2002-2003, Institute of Social Sciences, New Delhi, India, 2004.
Shelley Louise, „Post-Soviet Organized Crime: A New Form of
Authoritarianism“, in: Phil Williams (ed.), Russian Organized
Crime: The new Threat?, Frank Cass, London, 1997.
Surtees Rebecca, Second Annual Report on Victims of Trafficking in South-Eastern Europe, IOM, Geneva, Switzerland,
2005.
Trafficking and Prostitution: The Growing Exploitation of Migrant Women from Central and Eastern Europe, International
Organization for Migration, Geneva, 1995.
64.
65.
66.
Trafficking in Women from the Dominican Republic for Sexual
Exploitation, International Organization for Migration, Geneva, 1996.
Trafficking in Human Beings in Southeastern Europe, UNICEF,
2000.
Volpicelli Stefano, Understanding and Counteracting Trafficking in Persons, International Organization for Migration,
Rome, 2004.
Članci objavljeni u naučnim časopisima (67–80)
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
Bertone, A.M. „Sexual trafficking in women: International political economy and the politics of sex“. Gender Issues, 18 (1),
2000.
Fitzgibbon Kathleen, Modern day slavery? -The scope of trafficking in persons in Africa, African Security Review, 12 (1),
2003.
Heaton Janet, „Secondary Analysis of Qualitative Data“, Social Research Update, Depatrment of Sociology, University of
Surrey, Guildford England, Issue 22, Autumn 1998
Hughes Donna, The “Natasha” Trade: The Transnational
Shadow Market of Trafficking in Women, Journal of International Affairs, Vol. 53, No. 2, Spring 2000.
Hughes Donna, Globalization, Information, Technology, and
Sexual Exploitation of Women and Children, Rain and Thunder – A Radical Feminist Journal of Discussion and Activism,
Issue No.13, Winter 2001.
Lock Peter, „From the Economics of War to Economies of
Peace, The Dynamics of Shadow Globalization and the Diffusion of Armed Violence as an Obstacle to Build Peace“, Peace
and Security, the IIP Research Quarterly, Vol. XXXIV, March
2003.
Nikolić-Ristanović Vesna, Trgovina ženama u cilju seksualne eksploatacije: Uticaj rata, militarizma i globalizacije u
istočnoj Evropi, Globalizacija.com, časopis za političku teoriju
i istraživanja globalizacije, razvoja, rodnosti, 2005. www.globalizacija.com/srpski/s_home.htm
Organized Crime Moves into Migrant Trafficking, Trafficking
in Migrants, Quarterly Bulletin, No. 11, International Organization for Migration, Geneva, June 1996.
147
75.
76.
77.
78.
79.
80.
Organized Crime Watch- Russia, Vo.1, Number 2, February
1999.
Pugh Michael, “Postwar Political Economy in Bosnia and
Herzegovina: the Spoils of Peace”, Global Governance, Vol. 8,
No.4, 2002.
Simić Olivera, “Accountability of UN Civilian Police Involved
in Trafficking of Women in BiH”, Peace & Conflict Monitor,
University for Peace 2004. http://www.monitor.upeace.org/
pdf/bosnia.pdf
Shelley Louise, “Trafficking in Women: The Business Model
Approach”, Brown Journal of International Affairs, Vol. X, Issue I, 2003.
Schloenhardt Andreas, „Organized Crime and the Business of
Migrant Trafficking: An Economic Analysis, “Crime, Law, and
Social Change 32 (3), 2000.
Stoecker W. Sally, “The Rise in Human Trafficking and the Role
of Organized Crime”, Demokratizatsiya, Vol. 8, No.1, 2000.
www.american.edu/traccc/resources/publications.htm
Radovi prezentovani na naučnim skupovima (81–88)
81.
82.
83.
84.
85.
148
Andreas Peter, Criminalized Conflict in Bosnia, Conference paper prepared for: “Clandestine Political Economy of War and
Peace: Insights from the Balkans”, Thomas J. Watson Center
for International Studies, Brown University, 6. May, 2003.
Graycar Adam, Trafficking in Human Beings, International
Conference on Migration, Culture & Crime, Israel, July 1999.
Gu Minkang, Criminal Exploitation of Women and Children
in China, Annual Conference of International Police Executive
Symposium (IPES) on „Criminal Exploitation of Woman and
Children“, Vancouver, Canada, May 2004.
Harrington Carol, Peacekeeping and Prostitution in Bosnia
and Herzegovina and Kosovo, Gender and Power in the New
Europe, August, 2003, Lund University, Sweden, 2003.
Moses S. Agbonkhese and Olufunke Justina Aruna, Trafficking of Women and Children in Nigeria: Slavery in the Modern Era, Annual Conference of International Police Executive
Symposium (IPES) on „Criminal Exploitation of Woman and
Children“, Vancouver, Canada, May 2004.
86.
87.
88.
Upala Devi Banerjee, Globalization, Crisis in Livelihoods,
Migration and Trafficking of Women and Girls: The Crisis in
India, Nepal and Bangladesh, III International Congress of
Women, Work and Health, Sweden, 2002.
Tavcer D. Scharie, The Trafficking of Women for Sexual Exploitation: The Situation from the Republic of Moldova to Western
Europe, Annual Conference of International Police Executive
Symposium (IPES) on „Criminal Exploitation of Woman and
Children“, Vancouver, Canada, May 2004.
Trafficking, Slavery and Peacekeeping, A Conference Report,
Turin, Italy, May 9-10, 2002.
Doktorske disteracije i magistraski radovi (89–90)
89.
90.
Christopher Corpora, Connections, Conundrums, and Criminality: Understanding Local Perceptions About and Attitudes
Toward Organized Crime and Corruption in Bosnia and
Herzegovina, American University, Washington D.C., USA,
2005.
Reinhardt J. Roland, An Ethnographic Analysis of the Trafficking of East European Women in Cook County, Illinois, Department of Law Enforcement and Justice Administration, Western Illinois University, USA, 2002.
Enciklopedije i leksikoni (91–93)
91.
92.
93.
Enciklopedija političke kulture, Savremena administracija, Beograd, 1993.
Milo Bošković, Kriminološki leksikon, Matica srpska, Univerzitet u Novom Sadu, 1999.
Opća enciklopedija jugoslavenskog leksikografskog zavoda,
Zagreb, sveska 7. 1981.
Pravni propisi (94–100)
94.
95.
Konvencija Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, Ujedinjene nacije, A/1/55/383:2000.
Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena, Ujedinjene nacije, A/RES/54/4:1979.
149
96.
97.
98.
99.
100.
Protocol to Prevent, Suppress and Punish Trafficking in Persons, Especially Women and Children, Supplementing the
United Nations Convention Against Transnational Organized
Crime, United Nations, 2000.
Security Council Resolution 1423 of 12 July 2002. http://www.
iccnow.org/documents/res1422e.pdf
Security Council Resolution 1035 of 21 December 1995. www.
un.org/News/Press/docs/2002/SC7319.doc.htm
Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 24/03.
Victims of Trafficking and Violence Protection Act of 2000
http://www.acf.hhs.gov/trafficking/about/TVPA_2000.pdf
Novinski članci i saopštenja za štampu (101–117)
101.
102.
103.
104.
105.
106.
107.
108.
109.
150
Atane Izabel, Ka prinudnom celibatu – U Aziji nedostaju žene,
LeMonde diplomatique, jul 2006, str. 16, obnovljeno izdanje na
srpskom jeziku, NIN, Beograd, 20. 7. 2006.
Cockburn Andrew, Robovi 21. stoljeća, National Geographic,
Hrvatska, novembar 2003.
Ćorić Valerija, Ukrajinka zarazila HIV-om desetine osoba u
BiH, Nezavisne novine, Banja Luka, 10. 11. 2004.
Durmo A., Priznao da je djevojke tjerao na prostituciju, Nezavisne novine, Banja Luka, 22. 12. 2004.
International Organisation for Migration, Press Briefing Notes
by Niurka Pinero, IOM Spokesman, November 21st, 2000.
http://www.iom.int/en/news/main_press_brief_notes.
shtml
Karup-Druško Dženana, Samari i ucjene za gazdinu seksualnu industriju, Nezavisni magazin DANI, Sarajevo, 26. 5. 2000.
dostupno na: wwww.bhdani.com/arhiva/156/tl562.htm, vebsajt posjećen 21. 11. 2005. godine.
Krsman N., Sjedište SIPA u Lukavici, Nezavisne novine, Banja
Luka, 27. 1. 2006. godine.
Milojević Milkica, Akcija “Makro”: Kako zaustaviti trafficking?, AIM, 10. 3. 2001. godine. http://www.aimpress.ch/dyn/
pubs/archive
Nacionalizam u BiH je povezan sa organizovanim kriminalom, Nezavisne novine, Banja Luka, 2. 6. 2003. godine.
110.
111.
112.
113.
114.
115.
116.
117.
Prvi slučajevi trgovine muškarcima, Nezavisne novine, Banja
Luka, utorak 21. 12. 2004. godine.
Rakić R., Šišić A., Interpol BiH pokreće istragu o trgovini ljudskim organima, Nezavisne novine, Banja Luka, 28. 4. 2004.
Ranitović Ana, Intervju sa Entoni Gidensom, Nema šanse za
nezavisno Kosovo, NIN, Beograd, 20.10.2005.
SFOR pronašao ilegalno oružje i ukradena NATO dokumenta
prilikom pretresa hotela „Šervud“ vlasništvo bosa trgovine
ljudima, Nezavisne novine, Banja Luka, 24. 5. 2003. godine.
Showdown at Arizona Market http://www.netnovinar.org/
netnovinar/dsp_page.cfm?
Šišić A., Ljekari pod istragom o trgovini organima, Nezavisne
novine, Banja Luka, 25. 8. 2005.
Šišić A., Tužilaštvo danas pokreće istragu zbog trgovine ljudima, Nezavisne novine, Banja Luka, 12.05. 2003. godine.
The World Bank, Sarajevo, News Release No: 2004/416/ECA,
5. March. 2005. http://web.worldbank.org/servlets/ECR?con
tentMDK=20381255&contTypePK=217266&folderPK=147270
&sitePK=361931&callCR=true
Izvještaji domaćih i stranih državnih institucija, nevladinih
organizacija, i izvještaji međunarodnih organizacija (118–141)
118.
119.
120.
121.
122.
123.
124.
Akcioni plan za sprečavanje trgovine ljudima, BiH, Ministarstvo za evropske integracije i Ministarstvo za ljudska prava i
izbjeglice, Sarajevo, oktobar, 2001. godine.
Banja Luka Anti-Trafficking Working Group, Report No. 3,
OSCE Mission to Bosnia and Herzegovina, 19 January 2006.
Bosnia and Herzegovina 2005 Progress Report, SEC (2005)
1422, European Commission, Brussels, 9 November 2005.
Bosna i Hercegovina: Ispunjenje obaveza i provedba postprijemnog programa o saradnji, SG/inf (2005) 21, Council of Europe, 3.11. 2005.
Country Brief, Bosnia and Herzegovina, The World Bank 2002.
www.inweb18.worlbank.org/.../FILE/Bosnia%20and20%an
d20%and%20Herzegovina%20Country%20Brief.pdf.
Early Warning System, I Quarterly Report, UNDP BiH, 2005.
Ekonomska politika za 2006. godinu, Vlada Republike Srpske,
Banja Luka, decembar 2005. godine.
151
125.
126.
Državni akcioni plan za borbu protiv trgovine ljudima 2005–
2007, Državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima i
ilegalne migracije, Sarajevo, BiH, 2. 3. 2005. godine.
Izvještaj o trgovini ljudima, Kancelarija za praćenje i
borbu protiv trgovine ljudima Ambasade Sjedinjenih
Američkih Država, 7. 6. 2005. godine. Dostupno na:
http://sarajevo.usembassy.gov/hlights/2005/bh/050607b0.htm
127.
128.
129.
130.
131.
132.
133.
134.
135.
152
Izvještaj sa okruglog stola:“ Sprečavanje trgovine ljudima u
Bosni i Hercegovini – Mogućnosti saradnje između nevladinih
organizacija i zvaničnih institucija“, Banja Luka, 17. i 18. april
2003. godine.
Izvještaj o radu Centra za socijalni rad Banja Luka za 2005. godine, Centar za socijalni rad, Banja Luka, Republika Srpska,
BiH, 2006. godine.
Izvještaj o stanju trgovine ljudima i ilegalnoj imigraciji u Bosni i Hercegovini i izvještaj o radu državnog koordinatora za
sprečavanje trgovine ljudima i ilegalne imigracije za 2004. godinu, Državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima i
ilegalne imigracije u BiH, Sarajevo, BiH, 2005. godine.
Izvještaj o stanju trgovine ljudima i ilegalnoj imigraciji u Bosni i Hercegovini i izvještaj o radu državnog koordinatora za
sprečavanje trgovine ljudima i ilegalne imigracije za 2005. godinu, Državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima i
ilegalne imigracije u BiH, Sarajevo, BiH, 2006. godine.
Project Implementation Plan- FIGHT (Fight and Intervention
aGgainst Human Trafficking), EUPM, Sarajevo, 2003.
Project Performance Assessment Report, Bosnia and Herzegovina, Transitional Assistance Credit, Public Finance Structural Adjustment Credit, Second Public Finance Structural Adjustment Credit, Social Sector Adjustment Credit, Report No.:
31343, The World Bank, January 27, 2005.
Sistem ranog upozoravanja, III Kvartalni izvještaj, UNDP BiH,
2005.
Sistem ranog upozoravanja, Godišnji izvještaj, UNDP BiH,
2002.
Sprečavanje trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini – Mogućnosti
saradnje između nevladinih organizacija i zvaničnih institucija“, Izvještaj sa okruglog stola, NVO Udružene žene, Banja
Luka, 17. i 18. april 2003. godine.
136.
137.
138.
139.
140.
141.
Trafficking of Human Beings into European Union, Annual
Report 2001, EUROPOL, 2001. http://www.europol.eu.int/
index.asp?page=publar2001
The U.N. and the sex slave trade in Bosnia: Isolated case or
larger problem in the U.N system? Hearing before the Subcommittee on International Operations and Human Rights
of the Committee on International Relations, House of Representatives, US Congress, April, 24, 2002. Report of the Secretary-General on the United Nations Mission in Bosnia and
Herzegovina, UN Security Council, Jun 5th, 2002.
Victims of Trafficking and Violence Protection Act of 2000:
Trafficking in Persons Report, 2005 Report http://www.state.
gov/g/tip/rls/tiprpt/2005/
Victims of Trafficking and Violence Protection Act of 2000:
Trafficking in Persons Report, 2004 Report, Jun 2004, http://
www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2004/
Victims of Trafficking and Violence Protection Act of 2000:
Trafficking in Persons Report Released by the Office to Monitor and Combat Trafficking in Persons , June 11, 2003, http://
www.state.gov/g/tip/rls/tiprpt/2003/
Victims of Trafficking and Violence Protection Act of 2000:
Trafficking in Persons Report, 2002 Report. http://www.state.
gov/g/tip/rls/tiprpt/2002/
Vebsajtovi o trgovini ljudima:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Aiabolish - Anti-Slavery Portal http://www.iabolish.com/
Antislavery International http://www.antislavery.org
Childtraficking www.childtrafficking.com/
Coalition against Trafficking in Women
http://www.uri.edu/artsci/wms/hughes/pubvio.htm Coalition to Abolish Slavery and Trafficking (CAST)
http://www.trafficked-women.org
End Child Prostitution and Trafficking / Child Wise
www.ecpat.org
EUPM http://www.eupm.org
European Law Enforcement Organization (Europol)
http://www.europol.eu.int/
153
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
154
European Council on Refugees and Exiles
http://www.ecre.org/research/smuggle.shtml
Foundation against Trafficking in Women (STV)
http://www.bayswan.org/FoundTraf.html
Free the Slaves
http://www.freetheslaves.net
Global Alliance against Traffic in Women (GAATW)
http://www.inet.co.th/org/gaatw
Human Rights Watch
www.hrw.org/women
International Child Development Centre (UNICEF)
http://www.unicef.org/
International Criminal Police Organization (Interpol)
http://www.interpol.com/
International Human Rights Law Group
http://www.hrlawgroup.org/initiatives/trafficking_persons/
International Labour Organization (ILO)
http://www.ilo.org/
International Organization for Migration (IOM)
http://www.iom.int/
United Nations Development Fund for Women (UNIFEM)
http://www.unifem.org/
United Nations High Commissioner for Refugees (UNHCR)
http://www.unhcr.ch/
United Nations Human Settlements Programme
(UNHABITAT) http://www.unhabitat.org
Transnational Crime and Corruption Center, American University, Washington DC. www.american.edu/traccc/
The Protection Project http://www.protectionproject.org
World Health Organization (WHO)
http://www.who.int/home-page/
P
RILOZI:
Anketni upitnik:
Anketni upitnik koji je pred Vama služi za prikupljanje podataka u cilju istraživanja trgovine
ljudima u BiH, a rezultati istraživanja koristiüe se iskljuþivo u nauþne svrhe. Anketa je
anonimna. Anketni upitnik popunjavate zaokurživanjem odgovora. Molim Vas da odgovorite na
sva pitanja. Hvala što uþestvujete u ovom istraživanju!
Velibor Laliü
Datum: ___________________________
Godina roÿenja: __________________________
Pol: muški
ženski
1. Da li ste þuli za trgovinu ljudima?
a) Da
b) Ne
2. Da li ste þuli za trgovinu ljudima u BiH?
a) Da
b) Ne
3. Po Vašem mišljenju trgovina ljudima je:
(zaokružite jedan ili više odgovora koji smatrate najprihvatljivijm)
a) trgovina ljudima je prisiljavanje na seksualne odnose
b) trgovina ljudima je iskorišüavanje besplatnog rada, recimo prosjaþenje ili drugi poslovi
c) trgovina ljudima je uzimanje i prodaja ljudskih organa
d) trgovina ljudima je dobrovoljno pružanje seksualnih usluga za novac
e) ništa od gorenavedenog
155
4. Kako ste saznali šta je trgovina ljudima?
(zaokružite jedan ili više odgovora koji smatrate najprihvatljivijm)
a) u školi od nastavnika ili profesora
b) na televiziji, radiju ili iz novina
c) od roditelja ili staratelja
d) od prijatelja ili poznanika
e) od žrtve
5. Po Vašem mišljenju žrtve trgovine ljudima su:
a) na to prisiljene
b) nisu prisiljene, veü pristaju dobrovoljno
6. Da li je po Vašem mišljenju trgovina ljudima ozbiljan društveni problem?
a) Da
b) Ne
7. Da li po Vašem mišljenju u Banjoj Luci postoji trgovina ljudima?
a) Da
b) Ne
8. Kome biste najprije prijavili trgovinu ljudima?
a) policiji
b) nevladinoj organizaciji koja se bavi pružanjem pomoüi žrtvama trgovine ljudima
c) centru za socijalni rad
d) medijima (televizija, novine, radio)
e) meÿunarodnoj policiji
f) ne bih prijavio
9. Da li je Vama ili osobi koju poznajete ponuÿen odlazak u inostranstvo?
a) Da, liþno mi je ponuÿen b) ponuÿen je mom prijatelju c) ponuÿen je mojoj prijateljici
d) Ne, nije mi ponuÿen, niti mom prijatelju ili prijateljici
156
10. Ako Vam je ponuÿen (ili Vašem prijatelju) odlazak u inostranstvo, ko je ponudio?
a) roÿak
b) prijatelj
c) poznanik kojeg poznajem kraüe vrijeme
d) modna agencija
e) agencija za zapošljavanje ili školovanje
f) preko oglasa iz novina
g) osoba koju ne poznajem
11. Da li je Vama ili Vašem prijatelju/prijateljici ponuÿen dobro plaüen posao u BiH ili u drugim
republikama bivše Jugoslavije?
a) Da, liþno mi je ponuÿen b) ponuÿen je mom prijatelju c) ponuÿen je mojoj
prijateljici
c) Ne, nije mi ponuÿen, niti mom prijatelju ili prijateljici
12. Ako je takav posao ponuÿen, ko ga je ponudio?
a) roÿak
b) blizak prijatelj
c) poznanik kojeg poznajem kraüe vrijeme
d) modna agencija
e) agencija za zapošljavanje
f) preko oglasa iz novina
g) osoba koju ne poznajem
13. Ukoliko Vam se ponudi posao u inostranstvu ili u nekom drugom mjestu u BiH, da li bi
provjerili o kakvom poslu se radi prije nego što ponudu prihvatite?
a) Da, obavezno
b) Da, ako bih imao priliku
c) Ne, ne bih provjeravao
157
14. Da li znate neku osobu (prijatelja/prijateljicu) koji bi prihvatili posao bez provjere?
a) Da
b) Ne
15. Da li ste zadovoljni životom u BiH?
a) Da
b) Ne
16. Ukoliko niste zadovoljni sa životom u BiH, koji su to razlozi?
a) siromaštvo
b) nestabilna politiþka situacija
c) slabe perspektive za mlade
d) u inostranstvu život je interesantniji
17. Da li biste napustili BiH ukoliko bi Vam se pružila prilika?
a) Da
b) Ne
18. Ukoliko biste napustili BiH, iz kojih razloga bi to uþinili?
a) zbog lošeg ekonomske situacije u BiH
b) radi boljih moguünosti u mojoj buduüoj karijeri
c) iz avanturizma
158
F
otografije:
Na reklami pored ulaza u jedan klub u Hong Kongu piše: „Mlade, svježe
djevojke iz Hong Konga, čiste djevojke iz Malezije, žene iz Pekinga, luksuzne gostujuće djevojke iz Rusije“ (Foto: Kay Chernush for the U.S. State
Department).
U polumračnoj, zagušljivoj prostoriji u sjevernoj Indiji, desetak djece nagnute nad plinskim plamenicima izrađuje narukvice koje se prodaju po
40 centi za tuce. Ta djeca, u dobi između devet i četrnaest godina, svaki
dan rade deset sati dnevno. Njihovi roditelji prodali su ih vlasniku radionice. Prosječan iznos
za koji se indijsko dijete pretvara u roba
je 35 dolara (Andrew
Cockburn, foto: Jodi
Cobb).
Na jugoistoku Indije
majke i ćerke nose
cigle ručne izrade
do peći, gdje očevi
i sinovi održavaju
vatru. Vlasnici peći
nabavljaju radnike
posuđujući siroma159
šnim porodicama novac za liječenje ili sahranu. Uprkos tome što godinama odrađuju te zajmove, ne mogu se riješiti dugova zbog lihvarskih
kamata i varanja u obračunavanju dugovanja, pa roditelji prenose svoj
teret zaduženosti na djecu. Otprilike dvije trećine svjetske ropske radne
snage – 15 do 20 miliona ljudi – dužnički su robovi u Indiji, Pakistanu,
Bangladešu i Nepalu (Andrew Cockburn, foto: Jodi Cobb).
Roditelji
su
ovog
dječaka
poslali
u
automehaničarsku radnju u glavni grad Benina, Porto Novo, da
izuči zanat. Radi po
cijele dane bez pauze i
plate. Ne može izlaziti bez dozvole. Svaka
neposlušnost kažnjava
se batinama (Andrew
Cockburn, foto: Jodi
Cobb).
Među 60.000 Kineza, koliko se procjenjuje da ih
živi u Italiji, otkrilo se da
legalni i ilegalni imigranti
rade zajedno s robovima.
Istrage o kompanijama
koje zapošljavaju imigrante – pimjer tvornice
kože blizu Firence – često
otežavaju jezične prepreke te raširena praksa
korištenja lažnim ispravama (Andrew Cockburn, foto: Jodi Cobb).
160
Ove žene u južnoindijskom gradu Villivakkmu, zvanom “selo bubrega”, prodale su svoje bubrege. Sa dvadeset i nešto godina, kao
udane žene, u želji da otplate silne porodične dugove, bile su lake
žrtve za prekupce organa koji su im obećali 50.000 rupija – oko hiljadu
dolara – po organu. Žene su dobile polovinu toga iznosa unaprijed, ali im ostatak novca nakon izvađenog bubrega nikad nije isplaćen
(Andrew Cockburn, foto: Jodi Cobb).
Milorad Milaković, trgovac ljudima iz Prijedora,
vlasnik lanca barova
– javnih kuća, lišen slobode u maju 2003. godine. Priznao krivicu u
vezi sa optužbama podignutim za organizovani kriminal, trgovinu
ljudima i regrutovanje
stranih državljanki u
svrhu prostitucije. Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od devet godina
(Foto: Jodi Cobb).
161
Olena Popik (21), Ukrajinka, žrtva trgovine ljudima koja je od posljedica
zaraženosti virusom HIV umrla na Odjelu za plućne bolesti Kliničke bolnice Mostar u novembru 2004. godine. Takođe je bolovala i od tuberkuloze, sifilisa i hepatitisa C. Popikova je prije Mostara boravila u javnim
kućama širom BiH, a nezvanično se saznaje da je boravila u Travniku i
Tuzli. U periodu od aprila do juna 2004. godine boravila je na području
Zenice. Popikova se istim poslom bavila u Srbiji. Ne zna se koliko dugo
i u kojim mjestima. Prije smrti, Popikova je ljekarima i policiji priznala
da je dnevno imala prosječno osam mušterija, da je radila po hotelima i
noćnim barovima
(Nezavisne novine, Banja Luka, 10. 11. 2004. godine).
162
prof. dr Duško Vejnović
vanredni profesor Univerziteta u Banjoj Luci
i na Visokoj školi unutrašnjih poslova
u Banjoj Luci
RECENZIJA
Knjiga mr Velibora Lalića „Trgovina ljudima
u Bosni i Hercegovini“ sastoji se iz tri dijela, u
okviru kojih su izvršene podjele na poglavlja i
manje cjeline. Na kraju je naveden popis literature. Knjiga ima ukupno 164 stranice.
Prvi dio knjige nosi naziv: Teorijske osnove
istraživanja (str.12–64) i sadrži četiri poglavlja.
Prvo poglavlje posvećeno je teorijskom pristupu istraživanja. Drugo poglavlje posećeno je
strukturalno-funkcionalnim aspektima trgovine
ljudima. U okviru ovog poglavlja obrađeni su
sociološki aspekti fenomena trgovine ljudima
u okviru čega autor objašnjava savremenu
sociološku misao o organizovanom kriminalu,
zatim razlaže mogućnosti primjene klasične
sociološke misli u istraživanju društvenih uslova koji doprinose trgovini ljudima u savremenom dobu. Pored toga, objašnjena su teorijska shvatanja velikana sociološke misli Emila
Dirkema u kontekstu savremenih društvenih
prilika. Takođe, u okviru ovog poglavlja data je
definicija trgovine ljudima i analiza pojma, gdje
autor objašnjava faze trgovine ljudima: regrutaciju, transport i eksploataciju žrtava. Nadalje,
u okviru ovog poglavlja detaljno se obrazlaže
zastupljenost i geografska rasprostranjenost
fenomena na globalnom nivou, a značajan dio
posvećen je analizi uzroka trgovine ljudima
(koje autor klasifikuje na lične okolnosti kao
činioce koji doprinose trgovini ljudima, zatim strukturalne činioce i kulturne činioce, tj.
specifične prakse u okviru određenih kultura).
Na kraju ovog poglavlja autor objašnjava multidimenzionalnost fenomena, tj. odnos trgovine
ljudima i organizovanog kriminala, prostitucije
i migracija, da bi na kraju objasnio trgovinu
ljudima i pitanja ljudskih prava.
Drugo poglavlje posvećeno je istorijskoj
analizi trgovine ljudima u robovlasništvu, feudalnom dobu, kapitalizmu i savremenom globalnom dobu. U okviru ovog poglavlja autor
objašnjava kako određeni istorijski period utiče
Professor Duško Vejnović, PhD.
University of Banja Luka
RECENSION
The book Human Trafficking in Bosnia and
Herzegovina of author Velibor Lalić consists of
164 pages, written in three parts which are divided into chapters and articles. There is a list of
quoted literature in the end.
The first part of the book is a Literature Review
(pp.12–64). It is the lengthy part of the manuscript; it contains four chapters.
The first chapter is a discussion of theoretical
approaches to the research questions. The second chapter addresses to structural-functional
aspects of human trafficking where author explains sociological perspectives of human trafficking, analyzes mainstreams of contemporary
sociological and criminological thoughts on
organized crime. After analyzing contemporary thoughts on organized crime, author turns
to discuss rethinking the classical sociological
literature while exploring social conditions of
contemporary world which cause the human
trafficking. Additionally, he explains the phenomenon of human in contemporary world by
using Emil Durkheim`s anomy theory, as one
of the most prominent sociological theory of
criminal behavior. Elaborating further on, the
author embarks on a lengthy discussion on the
definition of human trafficking, and provides a
detailed analysis of the definition, which entails
recruitment, transportation and exploitation of
trafficking victims. Then he examines the geographical representation of trafficking victims
around the globe. Lengthy discussion focuses
on the causes of human trafficking, which the
author categorizes as personal circumstances
of potential victims, structural causes and cultural causes i.e. specific social practices within
the particular cultures. In the end of this chapter
the author explains a multidimensional nature of
the human trafficking: its links with organized
crime, prostitution, illegal migration, and finally
discusses issues of human rights.
In the second chapter the author provides indepth analysis of the human trafficking throughout the history until today: age of slavery,
feudalism, capitalism, including age of globalization. This historical-analytical approach ena-
163
na nastanak, razvoj i karakter trgovine ljudima,
a takođe i kako taj fenomen utiče na period u
kome se zbiva. Ovim istorijsko-analitičkim
pristupom objašnjava se šta je zajedničko za
sve istorijske periode, a šta je specifično za pojedina razdoblja u odnosu na fenomen trgovine
ljudima.
U trećem poglavlju obrađeni su filozofski i socijalno-antropološki aspekti trgovine ljudima.
U filozofsko-antropološkom pristupu kandidat
piše o shvatanjima o ljudskoj prirodi koja su
zastupali Niče, Marks, Frojd i From, praveći
paralelu između stavova ovih mislilaca i prilika
u modernom svijetu, a u kontekstu savremene
trgovine ljudima. U socijalno-antropološkoj
ravni kandidat govori o kritičkim shvatanjima
neoliberalnih društava, o kritičkim shvatanjima
društava bivšeg SSSR-a, koja smatraju da je organizovani kriminal u tim društvima nova forma nedržavnog autoritarizma, da bi naposljetku
razmatrio situaciju u društvima siromašnih zemalja tzv. Trećeg svijeta. Ova rasprava imala
je za cilj da prikaže kako društva sa svojom
organizacijom oblikuju pojedinca i stvaraju od
njega potencijalnog korisnika, zatim trgovca i,
na kraju, samu žrtvu trgovine ljudima.
Drugi dio knjige nosi naziv: Metodologija istraživanja (str. 65–75). U ovom dijelu
detaljno je obrazložen metodološki okvir
istraživanja trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini, tj. predmet istraživanja, vremensko
i prostorno određenje predmeta istraživanja,
svrha istraživanja, prethodna istraživanja
trgovine ljudima u BiH, ciljevi istraživanja,
hipoteze, izbor metoda, tehnika i instrumenata
istraživanja.
Treći dio knjige nosi naziv: Rezultati
istraživanja (str. 76–136) i sastoji se od šest
poglavlja. U ovom dijelu prikazani su rezultati
istraživanja trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini.
U okviru prvog poglavlja obrađen je istorijski aspekt trgovine ljudima u BiH, gdje autor
objašnjava istorijsku pozadinu trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini, društvene okolnosti
koje su doprinijele nastanku ovog fenomena,
posljedice dešavanja iz prošlosti, tj. posljedice
istorijskog nasljeđa po stanje trgovine ljudima danas. Autor je u ovom dijelu prikazao
karakteristike trgovine ljudima u BiH, ulogu
164
bles the reader to determine what is common for
all phases of human history and what is specific
for particular one in relation with human trafficking. Also, he explains how particular stage
of human history affects the nature and extent
of human trafficking, on the other side explains
how the trafficking in human beings affected the
particular stage of human history itself.
The third chapter is a discussion of the philosophical-anthropological and social-anthropological aspects of human trafficking. In the philosophical-anthropological aspects the author
argues with the thoughts about the human nature
of F. Nietzsche, K. Marx, S. Freud, E. Fromm,
drawing the parallel of the these thinkers` point
of views with a situation in contemporary world.
The high point of the third chapter is reserved
for discussion of social-anthropological aspects.
In this chapter the author has analyzed the critical thoughts of neoliberal societies, then critical thoughts of societies of the ex Soviet Union,
which consider organized crime as a new form
of non state authoritarianism. Further on the
author discusses a situation of the third world
countries. That discussion aimed to show how
the social structure of contemporary societies
shapes the certain individuals and makes them
as potential users, traffickers and victims of human trafficking.
The second part of the book addresses the Research Methodology of Human Trafficking in
Bosnia and Herzegovina (pp.65–75). In this part
the author thoroughly explains methodological
framework, i.e. research questions, hypothesis,
and time framework of research, spatial framework of research, research goals and methods of
data collection.
The third part of the book, written in a six chapters, gives the research results. (pp.76–136).
After a brief introduction of trafficking issues
in Bosnia and Herzegovina, the first chapter is
detailed explanation of historical background
of the human trafficking in Bosnia and Herzegovina. It is a discussion of the variety of issues
from the Bosnian past that contributed the expansion of human trafficking; this is a debate of
the impact of legacy of the past on the current
situation in the field of human trafficking. Looking back to the war and post war period, this
chapter takes the reader through the understanding of the nature of the trafficking in Bosnia and
vladinog i nevladinog sektora, medija i ulogu
međunarodne zajednice u prošlosti, odnosno
njihov odnos prema pitanju trgovine ljudima
u BiH.
U drugom poglavlju riječ je o ekonomskoj
dimenziji trgovine ljudima. Ovdje autor
objašnjava uticaj ekonomske situacije na stanje
trgovine ljudima, sa posebnim osvrtom na nedozvoljenu ekonomiju, krijumčarenje. Pored
toga, objašnjen je uticaj programa strukturalnog prilagođavanja i visoke stope nezeposlenosti na stanje trgovine ljudima danas.
Naredno poglavlje u okviru trećeg dijela
posvećeno je političkim aspektima trgovine
ljudima u BiH, u okviru čega su prikazani
političko okruženje i trgovina ljudima u BiH,
regionalne političke inicijative za suzbijanje
trgovine ljudima i, na kraju, političke implikacije trgovine ljudima u BiH.
Naredno poglavlje govori o socijalnoj dimenziji trgovine ljudima i u okviru njega prikazani
su statistički podaci o žrtvama trgovine ljudima
i trendovi ove pojave. Detaljno je obrazložen
uticaj teške socijalne situacije na stvaranje uslova koji pogoduju trgovini ljudima, posebno
viktimizaciji domaćih žrtava, a koji se odnose
na nezaposlenost, želju za migracijom, socijalno-patološke pojave kao što su nasilje u
porodici, alkoholizam, narkomanija, prostitucija, koji su faktori koji doprinose viktimizaciji
mladih ljudi iz BiH.
U šestom poglavlju prikazani su rezultati empirijskog istraživanja trgovine ljudima u Banjoj
Luci, u okviru čega su prikazane opšte sociodemografske karakteristike ispitanika, informisanost ispitanika o trgovini ljudima, rizici
viktimizacije mladih, rizici mladih da postanu
žrtve trgovine ljudima u inostranstvu, rizici
viktimizacije mladih da postanu žrtve trgovine
ljudima u BiH i regionu, rizična ponašanja
mladih i društvene okolnosti koji doprinose
viktimizaciji.
Knjiga mr Velibora Lalića „Trgovina ljudima
u Bosni i Hercegovini“ predstavlja kvalitetan
naučni rad i izuzetno informativno i edukativno naučno djelo. Obrađena tema je savremena i odnosi se na problem koji je od interesa za savremenu društvenu teoriju i praksu i
organski je povezana sa sadašnjim potrebama
društvene zajednice u Bosni i Hercegovini i
Herzegovina, explains the attitude of governmental and nongovernmental sector, media as
well as the role of the international community
in Bosnia and Herzegovina in regards to the human trafficking.
The second chapter explains the economical
dimension of human trafficking. This chapter
address the interdependency of dire economical
situation and human trafficking, explaining in
particular the impact of the clandestine economy.
The author also provides insightful discussion
on the impact of structural adjustment programs
of the World Bank and IMF on the situation in
human trafficking in BiH. Elaborating further
on, the author analyses the relations between
high unemployment rate and vulnerability of
potential human trafficking victims.
Next chapter is about political aspects of trafficking, where the political surrounding in human trafficking issues are discussed, then the
regional political initiatives in suppressing the
trafficking and as a final point the author address
the political implications of human trafficking in
Bosnia and Herzegovina.
The fifth chapter explains the social dimension
of human trafficking, where the statistics and
trends of human trafficking victims are presented. Subsequently it is detailed explanation of the
links of dire social situation and social conditions that encourage human trafficking; particularly the victimization of domestic victims. It
primarily refers to the issues of unemployment
rate, desire for migration, social-pathological
problems such as family violence, alcoholism,
drug addiction, and prostitution i.e. stimulating
factors of victimization of potential human trafficking victims among BiH youngsters.
The sixth chapter is reserved for presentation
of survey results on human trafficking in Banja
Luka. Presentation of results beside section on
demography includes a level of awareness on human trafficking; victimization risk of youngsters
– risk of becoming a victim of human trafficking
abroad and domestically; and youth perception
on social circumstances that contribute victimization. The book Human Trafficking in Bosnia
and Herzegovina of the author Velibor Lalić
represents valuable scientific study. Research
topic is of great importance for contemporary
social theory and practice. It is organically con-
165
svijetu uopšte. Mnoštvo prikupljenih činjenica
kandidat je adekvatno klasifikovao, objasnio
i prezentovao. Takođe, istraživanjem je došao
do novih činjenica i saznanja, objasnio je kvalitativna i kvantitativna svojstva istraživane
pojave. Na osnovu rezultata istraživanja ukazao je na buduće trendove pojave, analizirao
je neadekvatnost postojećih socioloških i
kriminoloških teorija da u potpunosti objasne
fenomen savremene trgovine ljudima. Kandidat, kolega mr Velibor Lalić ukazao je na
potrebu za novim teorijskim pristupima. Knjiga je metodološki, naučno, stručno, pedagoški
i didaktički veoma kvalitetna i sadržajna, sa
mnogo domaćih i stranih primarnih izvora.
Autora u ovoj knjizi krase principi kao što
su: dosljednost, konzistentnost, koherentnost, sabornost, skromnost, upornost, jednostavnost i svestranost – što je za svaku pohvalu
i divljenje. U praksi ovo istraživanje može
poslužiti kao model prikupljanja, klasifikacije
i objašnjavanja podataka o trgovini ljudima, a
koje se može koristiti u strateškom planiranju
suprotstavljanja ovoj pojavi. Ovaj istraživački
rad originalno je djelo, koje sadrži niz novih
spoznaja o savremenoj trgovini ljudima i osvjetljava predmet iz jednog drugačijeg ugla u
odnosu na dosadašnja istraživanja slične tematike. Knjiga se odlikuje originalnom organizacijom i rasporedom građe, što omogućuje da
se brojna dosadašnja saznanja o istraživanom
problemu iskoriste na način koji će doprinijeti da se površno shvatanje o trgovini ljudima
približi suštini fenomena. Knjiga će koristiti
studentima svih fakulteta koji se, između ostalog, bave izučavanjem i ove problematike
u okviru predmeta kao što su: Defendologija,
Kriminologija, Osnove bezbjednosti, Sociologija, Socijalna patologija, Sociologija devijantnosti, Krivično pravo itd., kao i svim drugim zainteresovanim vladinim institucijama i
nevladinim organizacijama koje se interesuju
za ovu problematiku.
Imajući u vidu gorenavedeno, sa velikim zadovoljstvom predlažem izdavaču publikovanje u
integralnom obliku knjige mr Velibora Lalića
„Trgovina ljudima u Bosni i Hercegovini“.
Recenzent:
166
prof. dr Duško Vejnović
nected with the needs and dilemmas of contemporary BiH society and the whole world as well.
The author has collected numerous data which
has been adequately categorized, explained and
very well presented. Moreover, this research offers a lot of primary data, and provides the new
insight into the human trafficking issues, explaining qualitative and quantitative side of the
researched phenomenon. Based on the research
results, the author pointed out possible trends of
the phenomenon in upcoming period. He also
analyzed inadequacy of existing criminological
theories to explain thoroughly modern slavery,
emphasizing the needs for new theoretical approaches. The book meets high methodological, scientific, practical, pedagogical, didactical
standards. It offers wide variety of information
based on domestic and foreign primary and
secondary sources. In this book the author displayed consistency, versatility, simplicity, and
good sense for details, what definitely deserves
compliments. In practice this research might be
applied as a model of data collection, classification and explanation of data on human trafficking. Those data could be used for the purpose
of strategic planning of anti trafficking. This research is an original in-depth study, which offers
comprehensive understanding of contemporary
human trafficking and gives a new and fresh
perspective on the topic. The book illustrates an
unique organization and disposition of its contents, which facilitate already existing thoughts
and facts on human trafficking to explain the
fundamental nature of the problem unlike the
frequently one-dimensional understanding of
phenomenon which is very common in current
researches. This book will be useful to students
of the faculties of social sciences where the issues of human trafficking are studied within the
academic courses of defendology, criminology,
social pathology, sociology of deviance, criminal law etc. The book also could be useful to
governmental and non-governmental organization that deals with anti-trafficking issues. With
grate pleasure I assign to publisher to publish in
integrated form the book Human Trafficking in
Bosnia and Herzegovina of the author Velibor
Lalić.
Reviewer:
Duško Vejnović, PhD.
doc. dr Želimir Kešetović
Fakultet bezbednosti
Univerziteta u Beogradu
Professor Želimir Kešetović, PhD.
Faculty of Security Studies,
University of Belgrade
RECENZIJA
RECENSION
Monografska publikacija „Trgovina ljudima
u Bosni i Hercegovini“ mr Velibora Lalića
predstavlja prerađen i prilagođen tekst magistarskog rada koji je autor odbranio na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci
2007. godine.
Monograph „Human Trafficking in Bosnia and
Herzegovina” of the author Velibor Lalić has
been revised manuscript of master thesis which
the author had defended at the University of
Banja Luka, Faculty of Philosophy in 2007.
Tekst obima 164 strane grupisan je u tri poglavlja:
• Teorijske osnove istraživanja
• Metodologija istraživanja
• Rezultati istraživanja.
Radi se o fenomenu koji je u svetskim razmerama prisutan, poznat i relativno istražen i
u operativnom (praktičnom) smislu, od strane
bezbednosnih službi, policije, socijalnih i drugih institucija, kao i organizacija u nevladinom
sektoru, i u teorijskom pogledu – od strane
istraživača na specijalizovanim naučnim i
pedagoškim ustanovama. Na prostorima Balkana trgovina ljudima postaje ozbiljan problem tek sa ulaskom u proces tranzicije. Ironijom sudbine ili „lukavstvom istorijskog uma“,
društveni preokret rukovođen idejama pravne
države, demokratije, ljudskih prava i sloboda
rađa epifenomen koji čoveka svodi na stvar,
ponavljajući praksu robovlasničkog društva
sa samih početaka civilizacije. Građanski
rat i krvavi raspad SFRJ, kao i geografski
položaj BiH daju dodatni podsticaj trgovini
ljudima, kakvog u drugim tranzicijskim zemljama nije bilo. Međutim, iako je fenomen
prisutan već više od decenije, njegovo teorijsko primišljanje je na samom početku, a
empirijskim istraživanjima više su se bavili
strani autori i institucije nego istraživači iz
same BiH. Takođe, valja istaći da su empirijska istraživanja uglavnom deskriptivna, sa
malo pokušaja sociološkog objašnjenja uzroka
fenomena. U tom smislu kjniga Velibora Lalića
predstavlja izuzetak i nezaobilaznu polaznu
tačku za sve buduće istraživače trgovine ljudima u BiH, ali i šire – u regionu zapadnog
Balkana i jugoistočne Evrope.
The manuscript consists of 164 pages. It is divided into three parts:
• Literature review
• Research methodology
• Interpretation of research results
This is about the worldwide represented phenomenon, known and relatively explored both
in operative (practical) sense by security agencies, police, social services and other public
institution and nongovernmental organizations,
and in theoretical meaning explored by the researchers within the institutes and institutions of
the higher education.
In the Balkans human trafficking becomes serious problem just by entering the transitional period. By the irony of the destiny, or by “cunning
of historical mind“, social turnover governed
by the ideas of rule of law, democracy, human
rights and freedoms, creates epiphenomenon
that equalize the human being to commodity,
repeating the practice of slavery known to the
early stages of the civilization.
Civil war, bloodshed and disintegration of
SFRJ, as well as geographic position of BiH,
give additional inducement to human trafficking unknown to the other transitional states. Although the phenomenon is present over decade,
its theoretical comprehension has been in the
early stage, and empirical researches in the case
of BiH have evolved foreign authors or institutions rather then domestic researchers.
It is also important to point out that empirical
researches are essentially descriptive in nature
with minor, (if any) attempts of sociological
explanation of the phenomenon causes. In this
sense, the book of Velibor Lalić represents exception and unavoidable standpoint for all future researchers of human trafficking, not only
167
Za razliku od preovlađujućeg kriminološkog,
Lalić se opredelio za sociološki pristup,
izbegavši danas dominantnu pozitivističku
paradigmu, ali i, ranije kod nas „jedino ispravnu“, marksističku kritičku poziciju (mada
je nije ni nekritički odbacio). Na tragu Rajta
Milsa, on pribegava sociološkoj imaginaciji,
ispravno smatrajući da je fenomen trgovine
ljudima moguće sagledati putem sistematskog povezivanja strukturalno-funkcionalnog,
istorijskog i antropološkog pristupa. U ovoj
studiji on je pošao od opštih teorijskih uvida,
lokalno i globalno, sinhronijski i dijahronijski posmatrajući problem i široko situirajući
fenomen trgovine ljudima u kontekst planetarnih savremenih procesa, sumirajući
pokušaje njegovog objašnjenja iz sociološke,
antropološke, psihološke, pa i filozofske perspektive, da bi, nakon toga, u empirijskom delu
istraživanja bacio svoju hipotetičko-teorijsku
mrežu u okean društvene stvarnosti. Mora se
konstatovati i da je ta mreža bila izatkana od
relevantnih teorijskih niti, tj. ponajboljih dela
klasičnih i savremenih mislilaca, ali i da je na
odgovarajući način bačena u grotlo nevesele
postdejtonske bosanskohercegovačke zbilje.
Lalić, sledeći lucidno zapažanje svoga mentora, koji kaže „da izmeriti nije jednako znati“,
nastoji da odgovori ne samo na pitanja gde i koliko, već i kako i zašto? On nastoji da objasni,
ali i da razume. Njegovi zaključci su zasnovani,
ali ne i kruti i nefleksibilni. Otvoreno, hrabro,
metodološki korektno, on ukazuje na činjenicu
da je u BiH svest o fenomenu trgovine ljudima
na niskom nivou, a da su državne institucije ili
nezainteresovane ili nesposobne, ili pak, umesto da budu deo rešenja, ponekad predstavljaju
deo problema (korumpirana policija u Bijeljini, policajci i pripadnici međunarodnih snaga
kao korisnici seksualnih usluga). On je ukazao
na ekonomske, socijalne i političke dimenzije trgovine ljudima. Pri tome, ratno nasleđe,
siromaštvo, nezaposlenost itd. nije tretirao kao
uzroke, nego kao uslove, odnosno faktore koji
doprinose i/ ili podstiču trgovinu ljudima.
Možda je autor na kraju među dimenzije i
aspekte trgovine ljudima mogao da uključi i
moralnu ravan. Širenje ovog fenomena i nedostatak adekvatne društvene reakcije imaju
razarajuće posledice na ono što je, posle svih
168
in BiH, but also in the region of Western Balkans and South Eastern Europe as well.
Unlike prevailing criminological perspective,
Lalić have chosen sociological one, avoiding currently dominant positive paradigm, but
also, avoiding, solely correct “Marxists“ critical
standpoint, which earlier dominated our mindset
(although he did not non-critically reject it).
Following Wright Mills thoughts, he utilized
sociological imagination, and he is right when
arguing that human trafficking should be observed by the systematic synthesis of structural-functional, historical and anthropological
perspectives. In this study he has entailed general theoretical standpoints; he has observed the
problem locally and globally, synchronically
and diachronically, placing the human trafficking widely in the context of contemporary global
process, summarizing the attempts to explain the
phenomenon by capturing the sociological, psychological, and also philosophical perspectives
of the problem. Finally in empirical research,
he threw his hypothetical-theoretical string bag
into the ocean of social reality.
It has to be remarked that this string bag has
been woven of relevant theoretical strings, i.e.
of the famous works of classical and contemporary thinkers, but it has also been properly
thrown into the streams of the sour post Dayton
reality.
Following the bright reflection of his academic
mentor who says „to measure something is not
equal to Know“, Lalić is seeking to give the answers not only to the questions of where and in
what extent, but also to questions of how and
why? He tends to explain, but also to understand.
His conclusions are based on the facts, but they
are not tight and inflexible. Without reservation,
bravely, methodologically correct, he points out
the fact that the public awareness in BiH on human trafficking is low, and that state institutions
are reluctant or incapable, or instead being a part
of the solution, sometimes they represent a part
of problem (corrupted police in Bijeljina, police
officers and peacekeepers as the users of sexual
services).
He pointed out the economical, social and political dimensions of the human trafficking.
Besides, he did not treat the war inheritance,
poverty, unemployment etc. as causes, but as
nesreća na balkanskim prostorima, ostalo od
sistema vrednosti. Ovo utoliko pre što je, kako
sam navodi, glavni motiv njegovog pregnuća
bio humanistički – suprotstavljanje trgovini
ljudima kao krajnjem stupnju ljudske degradacije.
Centralnu hipotezu da je trgovina ljudima već
duže vreme globalni, a u poslednjoj deceniji
XX veka i ozbiljan društveni problem u BiH
autor je argumentovano i dosledno dokazao.
Isto važi i za činjenicu da je BiH, pored toga
što je postala područje odredišta i tranzita, u
poslednje vreme i zemlja porekla žrtava trgovine ljudima, koje se koriste radi ekonomske
i seksualne eksploatacije, ali i radi trgovine
ljudskim organima. Činioce (okolnosti) koje
doprinose ovoj pojavi on je klasifikovao na
istorijske, ekonomske, političke i socijalne
i objasnio ih. Takođe je procenio da će ovaj
problem biti aktuelan u budućnosti, te da mu
svi društveni subjekti (vlada, nevladin sektor,
mediji) moraju pristupiti sa krajnjom pažnjom
i punom ozbiljnošću.
Knjiga je veoma dobro sistematizovana, pisana
je jasnim i jezgrovitim stilom, uz (danas sve
ređe) korektno navođenje izvora u fusnotama i
u popisu literature na kraju teksta.
U postvarenom svetu, u kome je dilema „imati
ili biti“ odavno rešena u korist prve alternative,
trgovina ljudima je samo krajnja konsekvenca
vladajućeg sistema vrednosti. Čovek je postao
stvar među stvarima i u teoriji (pozitivizam), a
i u praksi (kao birač/ glasač, potrošač, gledalac/ slušalac i, konačno, kao predmet trgovine).
Možda je to i razlog zašto su prema ovom
fenomenu i „obični ljudi“ i nosioci vlasti danas
neodgovorno ravnodušni. Čini se da nikada
nismo bili dalje od Kantovog kategoričkog
imperativa koji nas uči da u svojoj ličnosti i
ličnosti drugih ljudi vidimo cilj, a ne sredstvo.
Iskreno želim da verujem da će Lalićeva studija, koja me na trenutke asocirala na Munkovu
sliku „Krik“, trgnuti upravljače ljudskih sudbina u BiH iz metafizičkog dremeža, podsetiti ih da su i oni, pored toga što su političari,
ipak i ljudi („Čoveče, seti se da si čovek“) i
podstaći ih na akciju kojoj motiv neće biti dobijanje političkih poena kod domaćih birača i
međunarodne zajednice, već povratak makar
dela ljudskog dostojanstva. Ili da će se, uko-
circumstances or factors which have enabled
and stimulated the human trafficking.
Maybe the author could have included the moral
dimension, among the other aspect of human
trafficking. After all tragedies that affected the
Balkans, widespreading of this phenomenon
and lack of adequate social reaction have devastating impact on something what remained of
ex system values. Moreover, as he noted himself, the main motive for his work was humanity
– fighting against the human trafficking as the
final level of human degradation.
The author, with the strong arguments, has
proved the main hypothesis, which is that human trafficking has been global problem for a
long time, and that it has become serious social
problem in BiH in last decade of the 20th century. The same refers to the fact that BiH has
been designated as a country of destination,
transit and since recently the country of origin of
human trafficking victims, which are exploited
for the purpose of sexual, labor exploitation and
transplantation of human organs.
Factors (circumstances) contributing human
trafficking have been categorized as historical,
economical, political, social and then explained.
He has also evaluated this problem as an acute
in the future. Therefore, all players in society
(government, nongovernmental organization,
media) should approach this problem with particular attention.
Composition of this book is very good. The
writing stile is clear and comprehensive. The
author displayed intellectual honesty in term of
quotation of the references (what nowadays is
getting rare) in the footnotes or the list of quoted
literature in the end of the manuscript.
In the contemporary world, where dilemma to
posses – or to be had been resolved long time
ago in favor of the first alternative, human trafficking has only been last consequence of the
dominating systems of social values. The human being has become a thing among the things
in a theory (positivism) and practice as well (as
a voter, consumer, viewer/listener, and finally as
a subject of trafficking)
It might be the reason why „common people”
and public officials are irresponsible and lethargic. It seems that we have never been more
distant from the Kant`s categorical imperative
169
liko to nisu sasvim zaboravili, makar za trenutak zastideti. A stid je već revolucija...
S obzirom na izloženo, imam osobitu čast i zadovoljstvo da izdavaču predložim publikovanje knjige mr Velibora Lalića „Trgovina ljudima
u BiH“ u integralnom obliku. Ona će korisno
poslužiti budućim istraživačima fenomena
trgovine ljudima, državnim službenicima i drugim javnim delatnicima kojima je još uvek stalo
do opšteg interesa, ali i najširem krugu čitalaca
koji su, poput Bude, spremni da izađu iz svojih zlatnih krletki i suoče se sa nehumanošću
savremenog sveta i tamnom stranom ljudske
prirode. I da se podsete da je „koren za čoveka
sam čovek“ pa da, saglasno tome, podignu svoj
glas, umesto da beže od slobode.
Beograd, jun 2007. godine
Recenzent:
doc. dr Želimir Kešetović
which is teaching us to be able to perceive, in
our own personality and personality of others
the goal, but not the means only.
Sincerely I believe that Lalić`s study, which for
a moment reminded me on Munk`s „Scream“,
will awake the navigators of peoples destines in
BiH from a deep metaphysical dreaming, and
remind them that they are not only politicians,
but primarily human beings („Man, remember
that you are human being“) and induce them on
action which motive shall not be political gains
and higher rating in perception of local voters or
international community, but retrieval of at least
part of human dignity. Or, if they have not forgotten it completely, at least they would feel the
shame. And, the shame itself is a revolution…
In regard to all presented here, I have an honor
and pleasure to assign the publisher to publish
the book Human Trafficking in Bosnia and
Herzegovina of the author Velibor Lalić in integrated form. This book will be useful for
future researchers of human trafficking, public officials and other public workers who still
mind for the public interest. It could be useful
for wide range of the readers who are like Buddha, ready to leave the golden mews and face
the inhumanity of contemporary world and dark
side of the human nature, and to remind themselves that the „the root for a human being is a
human being him/herself”, complying with this,
to raise their voice instead of running away from
the freedom.
Belgrade, Jun 2007.
Reviewer:
170
Profesor Želimir Kešetović, PhD.
P
odaci o autoru
Velibor Lalić rođen je 1973. godine u Kozarskoj Dubici. Završio je
Srednju školu unutrašnjih poslova u Zagrebu 1991. godine. Na Višoj školi
unutrašnjih poslova u Zemunu diplomirao je 1994. godine. Na Pravnom
fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci diplomirao je 1999. godine.
Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci odbranio magistarsku tezu pod nazivom: „Trgovina ljudima u BiH – uzroci, stanje i socijalne
posljedice“. Velibor Lalić je viši stručni saradnik Defendologija centra za
bezbjednosna, sociološka i kriminološka istraživanja u Banjoj Luci.
171