engleski dodatak - Židovska općina Zagreb

1
Potaknuta obnovljenim interesom javnosti za izgradnju na mjestu hrama razorenog 1941./42. u
Praškoj ulici u Zagrebu Židovska općina Zagreb objavljuje sažetu informaciju o povijesti hrama do
rušenja, te kronologiju priprema za izgradnju od 1986. do danas, s ciljem da javnost i mediji dobiju
točan uvid u problem.
Židovi i Zagreb
Sinagoga i Zagreb
1806. - 2012.
U hrvatskim zemljama pod habsburškom krunom Židovi su se počeli naseljavati zahvaljujući
reformama cara Josipa II. (1741.-1790.) kojima je, među ostalim, objavljena sloboda
vjeroispovijesti. No ostala su najteža ograničenja: zabrana posjedovanja nekretnina, zanatska i
poljoprivredna djelatnost, a dopušteni su bili samo trgovina i poslovanje novcem. Trajno
naseljavanje Židovima se u Hrvatskoj ograničavalo, pa su do polovine 19. stoljeća židovske
zajednice u gradovima i naseljima bile male spram ostalim sredinama Habsburške monarhije.
Prestankom neoapsolutizma (1851.- 1860.) Židovima u Habsburškoj monarhiji dopušteno je
posjedovanje nekretnina i zemljišta, a punu ravnopravnost Židovi stječu austrijskim Temeljnim
državnim zakonom 1867. godine. U Hrvatskom Saboru zakon o ravnopravnosti Židova
donesen je 1873. godine u sklopu modernizacijskih reformi.
U Zagrebu se Židovi, aškenazi, porijeklom iz različitih regija srednje Europe počinju
naseljavati potkraj 18. stoljeća, a 1806. sedamdesetak pripadnika zajednice osniva općinu
(kehilu). Prve bogomolje nalazile su se u uskom urbaniziranom pojasu podgrađa dvaju
povijesnih naselja, u Donjem gradu, koji će se urbanizirati u drugoj polovini 19. stoljeća i
postati središtem modernog Zagreba. Narasla do otprilike 700 pripadnika, Izraelitska
bogoštovna općina odlučila je 1855. graditi hram, započela 1861. organizacijske pripreme,
1862. uočila lokaciju u neposrednoj blizini glavnog gradskog trga i dobila odobrenje gradskih
vlasti za gradnju. Hram se počinje graditi 1866., a 27. rujna 1867. svečano je posvećen u
nazočnosti predstavnika gradskih i zemaljskih vlasti, uglednih ličnosti zagrebačkog društva i
velikog broja građana. Sinagoga je bila prvo javno, reprezentativno zdanje u Donjemu gradu,
a svojom je arhitekturom i mjerilom izazvala opće divljenje. (sl. 1)
slika 1: Hram, neposredno poslije posvećenja 1868. Foto: Ivan Standl
2
Za graditelja sinagoge Izraelitska općina izabrala je Franju Kleina (1828.- 1889.),
najuglednijeg graditelja u Zagrebu. Uzor zagrebačke sinagoge bila je velika sinagoga u bečkoj
židovskoj četvrti Leopoldstadt, u Wallischgase (poslije Tempelgasse), izgrađena 1856./58.,
razorena 1938. za Kristalne noći. Projektirao ju je Christian Friedrich Ludwig von Förster
(1797.- 1863.), istaknuti pripadnik romantičnog historicizma. Pripadala je slijedu
reprezentativnih monumentalnih maurskih sinagoga, podignutih u to doba u velikim
gradovima (Leipzig, Otto Simonson (1854/55); Frankfurt, Georg Kayser (1855/60); Stuttgart
Gustav Breymann i Adolfa Wolf (1859/61); Berlin, Eduard Knoblauch i Eduard Stüler
(1859/66). Försterova bečka sinagoga stekla je u Habsburškoj monarhiji i srednjoj Europi
karakter prototipa. Försterov eklektično-orijentalni stil kao osebujnu varijantu maurskog stila,
mnoge židovske zajednice prihvatile su kao izraz svog kulturnog i religijskog identiteta.
Franjo Klein je u potpunosti preuzeo tip Försterove bečke sinagoge, ali ne i sve stilskosimboličke elemente. Nije preuzeo staroorijentalne motive, nego se poslužio već razvijenim
vokabularom stila okruglog luka (Rundbogenstil), koji je u Zagrebu najizrazitije predstavljala
zagrebačka sinagoga. Sinagoga je zapremala veći dio parcele od 1540 m2, pročeljem je bila
orijentirana na zapad, nešto uvučena od regulacijske linije u skladu s još važećom
jozefinskom odredbom da nekatoličke bogomolje ne mogu imati javni ulaz s ulice, tornjeve ni
zvona, pa je stoga od ulice bila odijeljena ogradom. Središnji rizalit sinagoge bio je visok 24
m, a bočni traktovi 18,5 metara; široka je sinagoga bila 19,7 m, a duga 30 metara. Bila je
longitudinalna sa širim i gotovo nezamjetno višim srednjim brodom i dva uža broda. Na
zapadnoj strani bilo je predvorje, na koje se vezala glavna dvorana bogomolje, na istočnoj
strani bili su bima i aron ha-kodeš. U strogo simetričnom prostoru dominirao je autoritet
sakralne osi. Sinagoga je imala pet ulaza: glavni na pročelju, po dva na bočnim stranama
predvorja i bočnim brodovima, na koje se uspinjalo četirima plitkim stubama. Ožbukana
zidna platna bila su obrađena glatkom kvadarskom rustikom. S obje strane predvorje bila su
stubišta koja su vodila do galerija za žene iznad bočnih brodova i galerije s orguljama.
Predvorje i stubišta bili su naglašeni kao posebna jedinica, a svaki od ta tri dijela imao je
zaseban krov.
Najveću pozornost Klein je posvetio najvažnijim nositeljima simboličkih poruka: pročelju, a u
unutrašnjosti aronu ha-kodešu (Svetim ormarom) s bimom (pultom za čitanje Tore).
Drukčijom formom otvora i razmještajem strukturalno i semantički preuredio je Försterov
koncept hramskog pročelja, odnosno stvorio varijantu. Prednost je dao bizantiniziranim
oblicima otvora s nadvišenim polukružnim lukovima, a u dekoru reducirao udio
staroorijentalne i islamske motivike. Iznad portala bio je dekorativan hebrejski natpis s
biblijskim citatom: Blagoslovljen koji dolazi u imenu Gospodnjem, blagoslivljamo vas iz
doma Gospodnjeg (Psalmi, 118,26). Prozori su bili obilježeni šestokrakom zvijezdom (magen
David – Davidov štiti) koja je uključena u ukupni dekorativni sustav hrama.
Raskošna unutrašnjost oblikovana je u maurskom stilu. Simbolika je bila koncentrirana u
aronu ha-kodešu. Pet medaljona kojima je bio optočen simboli su Petoknjižja (Tore), a citat
Davidova psalma: Savršen je zakon Gospodnji – dušu krijepi (Psalmi, 19, 8) upućuje na
pravdu i zakonodavca, odnosno izraelsko kraljevstvo, Jeruzalem i Hram. Arhitektonskim
rječnikom istu simboliku izražavalo je i oblikovanje arona ha-kodeša: njegov stepenasti okvir,
nalik zabatima sjevernogotičkih gradskih vijećnica, ali i srednjovjekovnoj sinagogi
Altneuschul iz Praga, može se tumačiti kao abrevijatura grada i ponovno simbol Jeruzalema i
Hrama. (sl. 2)
3
slika 2: Tlocrt, kompjutorska rekonstrukcija, Studio Kušan 1996.
Hram je bio mjesto okupljanja cijele židovske zajednice Zagreba, napose u doba velikih
blagdana. (Zajednici narasloj 1900. na više od 3.000 članova hram je sa svojih 400 mjesta
postao pretijesan. Od 1901. do sredine 1930-ih ugledni zagrebački arhitekti, uglavnom
pripadnici zajednice, predlažu preinake hrama, od kojih je realizirana tek jedna, 1923. godine
prema projektu Otta Goldscheidera (1888.-1934.). Njezin je učinak ne odviše upadljiva
arhitektonska i simbolična promjena arona ha-kodeša, iza kojeg su premještene orgulje, da bi
se na zapadnoj galeriji dobila nova mjesta. (sl. 3, 4, 5)
slika 3: Pogled s Trga bana Jelačića, glavnog trga i središnjeg tržišta, u Ulicu Marije Valerije (danas
Praška), oko 1900. Razglednica iz kolekcije Aleksandera Lasla.
4
slika 4: Ulica Marije Valerije, prije 1910.
slika 5: Sinagoga u slici grada. Pogled iz zraka na trg bana Jelačića i neposredni okoliš, 1932.
Još prije izbijanja Drugog svjetskog rata prvi antižidovski zakoni najavljuju ono što će Židove
zadesiti 1941. uspostavom fašističke ustaške vlasti i proglašenjem Nezavisne Države
Hrvatske, satelita Hitlerovog Trećeg Reicha. (sl. 6)
5
slika 6: Franjo Mosinger, Užas, 1933.
U Holokaustu nestaje četiri petine prijeratnog židovskog stanovništva. Masovno ubijanje ljudi
prati uništavanje svih oblika njihovog kulturnog izraza i njihove baštine. (sl. 7)
slika 7: Rušenje sinagoge, od jeseni 1941. do proljeća 1942.
Zagrebačka sinagoga srušena je odlukom zagrebačkog gradonačelnika i s obrazloženjem da se
ne uklapa u regulatornu osnovu grada. Fotografije njezina razaranja, koje je ustaška
«promičba» sustavno pratila, predstavljene su 1942. građanskoj javnosti Zagreba,
6
Dubrovnika, Karlovca, Sarajeva, Vukovara i Zemuna na izložbi „Židovi – izložba o razvoju
židovstva i njegovog rušilačkog rada u Hrvatskoj prije 10. 4. 1941. – rješenje židovskog
pitanja u Hrvatskoj“. (sl. 8, 9)
slika 8: Rušenje Arona hakodeša (svetog ormara). Sinagoga se rušila bez uporabe eksploziva,
isključivo ručno, da okoliš ne bi pretrpio štete.
slika 9: Zemljište srušene sinagoge, s ostacima na tlu i očuvanom ogradom.
7
Od hrama sačuvano je tek nekoliko fragmenata: umivaonik i dvije spomen-ploče iz
predvorja (danas u Muzeju grada Zagreba) te dio stupa također iz predvorja, pohranjen u
povijesnom sjedištu Židovske općine Zagreb u Palmotićevoj ulici 16. (sl. 10)
slika 10: Rekonstrukcija stuba iz predvorja hrama u dvorištu Židovske općine Zagreb u Palmotićevoj
16, arh. dr. Dražen Juračić
Na praznom zemljištu izgrađena je montažna robna kuća u montažnoj konstrukciji. (sl.11,12)
Izgorjela je posljednjeg dana 1980. godine. No nekoliko godina prije toga u urbanističkim se
studijama razmatra inzula-blok s parcelom razorene sinagoge, koja je nacionalizirana i
proglašena „društvenim vlasništvom“. Te studije predviđaju ponovno robnu kuću, a 1977. bio
je raspisan natječaj za njezino arhitektonsko rješenje. Među radovima ističe se prijedlog
Aleksandera Lasla koji je predložio prazninu i spomen-obilježje.
slika 11: Izgradnja robne kuće
8
slika 12: Iluminacija robne kuće Standard-konfekcije o novoj godini 1968.
Tek 1986. Židovska općina Zagreb počinje razmatrati mogućnost izgradnje židovskog
kulturnog centra i memorijalne sinagoge na svojem, još uvijek otuđenom zemljištu. (sl. 13)
Tragična simbolika mjesta potaknula je arhitekte Branka Silađina i Borisa Morsana na
alternativna rješenja, s težištem na simbolici i memoriji. Silađinov prijedlog židovska
zajednica nije prihvatila, a Morsanov je ostao bez odaziva. U općini se nastavlja rasprava o
koncepciji Židovskog kulturnog centra i sinagoge, a 1988. osniva Odbor za izgradnju. Grad i
Država podržavaju ideju i okvirni program, 1989. izrađena je konzervatorska studija bloka,
1990. u prijedlogu Provedbenog urbanističkog plana za Donji grad na parceli hrama predviđa
se soliterni četverokatni objekt korisne površine 4450 m², s mogućnošću povećanja dvjema
podzemnim etažama do 6000 m², a kao jedini korisnik navodi se Židovska općina Zagreb. Iste
godine Urbanistički zavod grada Zagreba donosi urbanističke uvjete za gradnju. Projekt nije
napredovao zbog izbijanja rata nakon rasapa Jugoslavije.
9
slika 13: Novogodišnji sajam na zemljištu Židovske općine Zagreb, 1982.
Godine 1991. židovske općine Hrvatske istupaju iz Saveza jevrejskih opština Jugoslavije, a
osovinom njihova rada i života postaje Židovska općina Zagreb. Početkom 1992. nanovo se
počinje razmišljati o gradnji na mjestu bivšeg hrama, u očekivanju povrata zemljišta. No
Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine iz
1996. nije predviđen povrat imovine oduzete 1941., mimo preporuka Rezolucije o židovskoj
imovini Europskog parlamenta u Strasbourgu. Tek 1999. odlukom Ustavnog suda RH u
povrat je uključena imovina oduzeta od 1941. U oslonu na taj dokument Židovskoj općini
Zagreb Vlada RH vratila je u posjed i vlasništvo zemljište u Praškoj ulici.
Od 2000. godine Židovska općina Zagreb razmatra program za arhitektonsko rješenje zgrade,
koje bi se dobilo javnim, po mogućnosti međunarodnim natječajem. Zanimanje javnosti
ojačalo je napose nakon 1996. godine, kad je svečano obilježena 190-a obljetnice osnutka
općine, uz ostalo izložbom „Zagrebačka sinagoga – reliquiae reliquiarum“. Tom prigodom
Studiju Kušan povjerena je izrada virtualne rekonstrukcije sinagoge. (sl. 14,15, 16) Od 1996.
do 2001. nekoliko generacija diplomanata Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu propitivalo je
parcelu polazeći od pretpostavljenog i tek dijelom utvrđenog sadržajnog programa i
predstavilo svoje ideje. U raspravama o budućoj zgradi u samoj općini, a i javnosti,
polarizirala su se dva oprečna stava: dio se zalagao za faksimilnu rekonstrukciju, dio za
suvremenu formu s naznakama na nestali hram. No suprotstavljene strane bile su jedinstvene
u tome da nova zgrada mora upućivati na memoricid. Jedino je Zvonimir Berković predložio
da se natpisom upozori da je tu nekoć bila sinagoga uništene zajednice i ne gradi ništa, a
praznina ostane memento.
10
slika 14: Kompjutorska rekonstrukcija tlocrta hrama, Studio Kušan, 1996.
slika 15: Kompjutorska rekonstrukcija pročelja hrama, Studio Kušan 1996.
11
slika 16: Pogled na hram, kompjutorska rekonstrukcija, Studio Kušan, 1996.
Geneza ideje o gradnji na mjestu porušenog hrama, prijedlozi, dileme te detaljna kronologija
od 1986. prikazani su 2001. na izložba „Sinagoga i Zagreb“. Proglašena je kulturnim
događajem godine, što neumitno svjedoči o važnosti etičkog, urbanog i kulturnog izazova što
ga prazno zemljište zagrebačke sinagoge predstavlja za Židove i grad Zagreb. (sl. 17) Godine
2005. izrađena je i članovima općine predstavljena programska studija kao podloga za
predviđeni natječaj. No od te godine dolazi do zastoja na putu prema realizaciji zbog
neumjesnih intervencija nositelja političke vlasti. No glavni je razlog otezanja povrat imovine,
što bi Židovskoj općini Zagreb omogućilo da vlastitim snagama ostvari svoj projekt. U
očekivanju povrata ponovno se razmatrao sadržajni koncept. Odluka o konceptu i planu
izgradnje najavljena je u tijeku 2012. godine.
12
slika 17: Svečanost o 140-oj obljetnici posvećenja hrama i blagdana Sukota na praznom zemljištu
hrama, 2008. Foto: Danilo Balaban
Kronika priprema za gradnju Židovskog centra i sinagoge u Praškoj ulici 7
1986. – 2011.
1986.
@ U svibnju Glas koncila iznosi prijedlog o izgradnji sinagoge na mjestu stare, srušene
1941./42. Židovska općina prihvaća izazov i počinje razmatrati mogućnost gradnje.
@ U rujnu Židovska općina podnosi Općini Centar zahtjev za izgradnju ŽIDOVSKOG
KULTURNOG CENTRA u Praškoj 7, koji bi obuhvaćao manju sinagogu, biblioteku,
polivalentnu dvoranu (za koncerte, predavanja, tribine i izložbe), muzej posvećen povijesti
Židova u Hrvatskoj i arhiv povijesnih dokumenata.
@ 9. 11. 1986. predsjednik Općine Slavko Goldstein upućuje predstavku republičkim i
gradskim vlastima i institucijama: zgrada će biti živ kulturni centar i simbol osude ustaškog
zločina prema Židovima grada Zagreba.
1987.
@ O planu Židovske općine prvi obavještava londonski The Economist, potom zagrebački
Vjesnik, a uskoro niz novina od Bostona do Tel Aviva.
@ Pisane i usmene podrške osoba iz zemlje i inozemstva, te židovskih međunarodnih
institucija: JOINT, United Jewish Appeal, World Jewish Congress...
@ Pristižu novčani prilozi i upiti o slanju novaca.
13
@ Očekuju se mišljenja Urbanističkog zavoda grada Zagreba i Komisije za odnose s
vjerskim zajednicama Sabora, te odobrenje Komiteta za građevinarstvo Općine Centar za
pripremu izgradnje.
@ Općina razmatra osnutak međunarodnog odbora koji bi prikupljao novčane priloge među
Židovima u svijetu.
@ Novopokrenut časopis Općine, Bilten, provodi anketu o sadržaju i obliku zgrade,
prvenstveno među pripadnicima židovske zajednice.
1988.
@ U proljeće u Općini osnovan ODBOR ZA IZGRADNJU SINAGOGE I CENTRA, koji
utvrđuje sadržaje zgrade. Investitor bi bila Općina, a za arhitektonsko rješenje raspisao bi se
međunarodni natječaj.
@ 12. 5. 1988. na sastanku u Općini Centar predstavnici Sabora, Centralnog i Gradskog
komiteta SK, Grada Zagreba i općine Centar podržavaju program za izgradnju ŽIDOVSKOG
KULTURNOG CENTRA I SINAGOGE. Preporučuje se izdavanje dozvola hitnim
postupkom.
@ Gradski komitet za prostorno uređenje, stambene poslove, promet i veze ne postupa prema
sugestijama sudionika sastanka od 12. 5. 1988. Židovskoj općini priopćava se da će se pitanje
ŽIDOVSKOG KULTURNOG CENTRA I SINAGOGE razmotriti u predstojećoj javnoj
raspravi o provedbenom urbanističkom planu Donjega grada.
@ 27. 12. 1988. Vijeće Općine upućuje Komisiji za odnose s vjerskim zajednicama Sabora
zahtjev da se ubrza postupak izdavanja dozvola za izgradnju u Praškoj ulici.
1989.
@ 13. 7. 1989. Izvršno vijeće Skupštine grada Zagreba u raspravi o provedbenom
urbanističkom planu za Donji grad razmatra mogućnost izgradnje ŽIDOVSKOG
KULTURNOG CENTRA prema prijedlogu arhitekta Branka Silađina. Prijedlog je izrađen u
završnoj fazi izrade provedbenog plana Donjega grada, kada Urbanistički zavod grada
Zagreba od nekoliko odabranih arhitekata naručuje studije koje bi propitale pet važnih
lokacija u Donjem gradu. Među njima je Praška 7. Na sjednici predstavnica Gradskog
komiteta za prostorno uređenje obavještava da Židovska općina prihvaća prijedlog arhitekta
Silađina. Stoga ga podržava i stručna komisija.
@ Bilten 12, 1989. objavljuje razgovor s arhitektom Brankom Silađinom o njegovu
prijedlogu.
@ KONZERVATORSKA STUDIJA BLOKA TRG REPUBLIKE - PRAŠKA ULICA - TRG
N. Š. ZRINSKOGA - PETRINJSKA ULICA, Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture
u Zagrebu, 1989. Autorica studije Dubravka Kisić, suradnica Leonida Kovač.
1990.
@ Izložbom u gornjogradskoj vijećnici 8. 5. 1990. započinje javna rasprava o prijedlogu
Provedbenog urbanističkog plana za Donji grad. Na parceli u Praškoj ulici 7 predviđa se
soliterni četverokatni objekt korisne površine 4450 m², s mogućnošću povećanja dvjema
podzemnim etažama do 6000 m². Kao mogući korisnik navedena je jedino Židovska općina
Zagreb.
14
@ 25. 9. 1990. u Skupštini grada Zagreba predstavnicima općine priopćeno je da nova
gradska vlast prihvaća njezin zahtjev o izgradnji ŽIDOVSKOG KULTURNOG CENTRA SA
SINAGOGOM. Izgradnju centra uvrstit će u Srednjoročni plan izgradnje grada Zagreba koji
će biti donesen početkom 1991. Općini se preporučuje da sredi imovinsko-pravne odnose i
ishodi dozvolu za korištenje zemljišta.
@ 27. 9. 1990. u Židovskoj općini predstavljanjem prijedloga arhitekta Branka Silađina
započinje javna rasprava o zgradi budućeg centra i sinagoge. Utvrđuje se da Općina nikada
nije razmatrala ni prihvatila prijedlog, kako se tvrdilo na sjednici Izvršnog vijeća Skupštine
grada Zagreba 13. 7. 1989. g., kada je stručna komisija podržala prijedlog. Većina sudionika
rasprave ne prihvaća projekt i potvrđuje stav Općine da se za arhitektonsko rješenje zgrade
raspiše međunarodni natječaj.
@ Gradski sekretarijat za prostorno uređenje, stambene i komunalne poslove, promet i veze
naručuje od Urbanističkog zavoda grada Zagreba elaborat potreban za organizaciju javnog
natječaja za arhitektonsko rješenje zgrade, a prema programu Židovske općine Zagreb.
@ URBANISTIČKI UVJETI ZA ŽIDOVSKI KULTURNI CENTAR I SINAGOGU,
PRAŠKA ULICA 7 U ZAGREBU, Urbanistički zavod grada Zagreba, listopad 1990.
Autorice: Kristina Kiš i Dubravka Žic.
1991.
@ 19. 8. 1991. eksplozija u zgradi Židovske općine Zagreb u Palmotićevoj 16 i na zajedničkoj
grobnici na Mirogoju. Zgrada je teško oštećena. Izrazi zgražanja, žaljenja i solidarnosti iz
zemlje i inozemstva.
1992.
@ Početkom veljače počinje obnova zgrade Općine u Palmotićevoj 16.
@ 21.-23. 9. 1992. svečano posvećenje obnovljene zgrade Općine.
@ U Općini se nanovo počinje razgovarati o izgradnji KULTURNOG CENTRA I
SINAGOGE u Praškoj ulici. Preduvjet bilo kakve akcije je utvrđivanje prava na zemljište,
odnosno povrat zemljišta, kako to očekuje židovska zajednica..
@ Započinje javna rasprava o Prijedlogu Zakona o odšteti za oduzetu imovinu.
1993. - 1996.
@ U očekivanju donošenja zakona o denacionalizaciji i restituciji imovine u Općini se
potvrđuje odluka o izgradnju KULTURNOG CENTRA I SINAGOGE i nanovo razmatraju
njegovi sadržaji.
@ Europski parlament u Strasbourgu donosi Rezoluciju o židovskoj imovini.
1996. – 1997.
@ Potkraj 1996. donesen je Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske
komunističke vladavine, koji predviđa povrat imovine od 1945. do 1991.
@ Židovska općina Zagreb upućuje Ustavnom sudu RH prijedlog da razmotri ustavnost
Zakona o naknadi..., odnosno da se on ukine kao neustavan, te pokreće postupak za povrat
imovine oduzete od 1941. do 1945. g., odnosno nadoknade za nju.
15
1998.
@ 20. 1. 1998. Židovska općina Zagreb upućuje Vladi, Ministarstvu vanjskih poslova i
Ministarstvu pravosuđa RH zahtjev da joj se u ime dobre volje za početak vrati zemljište
sinagoge u Praškoj ulici 7, te zgrade Nadrabinata i Hevra kadiše u Petrinjskoj i Amruševoj
ulici.
@ 30. 1. 1998. predsjednik Općine dr. Ognjen Kraus pismom obavještava gradonačelnicu
Zagreba o pripremama za gradnju u Praškoj ulici 7.
1999.
@ Ustavni sud završava raspravu o ustavnosti Zakona o naknadi ... iz 1996. i donosi Odluku i
rješenje, prema kojima bi se vratila i imovina oduzeta od 1941. do 1945.
@ 31. 12. 1999. Židovskoj općini Zagreb odlukom Vlade RH vraćeno u posjed i vlasništvo
zemljište u Praškoj ulici.
2000.
@ 13. 7. 2000. osnovan RADNI ODBOR ZA IZGRADNJU; donesen poslovnik i plan rada
Odbora te razmotrena dosadašnja dokumentacija (urbanistički i konzervatorski uvjeti, itd.).
Što se tiče sadržaja ostaje se pri ideji o Židovskom kulturnom centru, koji bi sadržavao
memorijalnu sinagogu, Židovski muzej u Hrvatskoj, Galeriju s međunarodnim programom,
Dokumentacijski centar, polivalentnu dvoranu za različite priredbe i manje popratne sadržaje.
2003.
@ Utvrđeni su glavni sadržaji budućeg ŽIDOVSKOG KULTURNOG CENTRA i tip
natječaja: međunarodni, opći i pozivni, s međunarodnim stručnim žirijem.
@ Prema odluci Vijeća među članstvom ŽOZ provedena i obrađena anketa o sadržajima
budućeg Centra.
@ S tvrtkama «Urbane Tehnike» i CM EXPERT iz Zagreba potpisan ugovor o izradi
programske osnove koja bi sadržavala prostorne i financijske parametre (studiju o
izvodivosti).
2004.
@ Na sjednici Odbora za izgradnju u proširenom sastavu (7. 6. 2004.) predstavljen prijedlog
Programske osnove. U raspravi je iznesen niz primjedaba u vezi sa sadržajima. Formirana je
radna grupa s zadatkom da pripremi sastanak s predsjednikom Vlade RH i Pismom namjere
definira financijski ulog RH i Grada Zagreba u izgradnji
@ 7. 7. 2004. u prostorijama Vlade RH održan sastanak predstavnika ŽOZ, Vlade RH i Grada
Zagreba. Premijer je najavio da je RH sufinancirati izgradnju Centra. Dogovoren sastanak do
rujna s delegacijom: ministri, Marina Matulović Dropulić, Božo Biškupić i gradonačelnica
Zagreba Vlasta Pavić te predstavnici ŽOZ na kojem bi se definirali zajednički odnosi.
Predstavnici RH i Grada Zagreba iznijeli su da će pridonijeti u izgradnji, ali neće financirati
predviđene programe, odnosno da će na ŽOZ ostati održavanje Centra.
@ održan sastanak s dogradonačelnikom Zagreba Milanom Bandićem koji je potvrdio
spremnost Grada o sufinanciranju, a od ŽOZ zatražio dokumentaciju i službeni zahtjev za
financiranje.
16
@ Na sjednici Vijeća 12. 10. 2004. predložena nova, reducirana sadržajna struktura Centra
na temelju izjava predstavnika RH i Grada Zagreba. Projekt se otada zove: ŽIDOVSKI
CENTAR I SINAGOGA.
2005.
@ u veljači «Urbane tehnike» i CM EXPERT predali ŽOZ revidiranu verziju Programske
osnove prema zaključcima Vijeća 12. 10. 2004.
2006.
@ Vlada RH donijela 14. 9. „Odluku o osnutku Radne skupine za izgradnju SinagogeŽidovskog kulturnog centra“.
U odgovoru od 17. 10. predsjednik ŽOZ dr. Ognjen Kraus iznosi argumente protiv isforsirane
najave izgradnje:
odugovlačenje potpisivanja ugovor između RH i Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj i
marginaliziranje ŽOZ u tom projektu, zato što je u odboru predviđen samo jedan predstavnik
ŽOZ.
2007.
@ 30. 3. 2007. ŽOZ ponovno korigira već usvojeni program ŽIDOVSKOG CENTRA i
ekonomski scenarij zbog nedefiniranih odnosa s RH i Gradom Zagrebom. Naime, dogovori su
ostali na riječima, a ni RH ni Grad Zagreb nisu u svojim proračunima predvidjeli stavku o
sufinanciranju. Prema najnovijoj verziji sakralni, memorijalni i kulturni sadržaji bili bi
povezani s kompatibilnim komercijalnim sadržajima uz zahtjev kvalitete programa,
aktivnosti, opreme i arhitekture.
2007. – 2011.
@ Povrat imovine Židovskoj općini Zagreb nije izvršen te ona i dalje potražuje kapitalne
objekte s popisa oduzetih joj nekretnina Zbog nemogućnosti stvaranja samostalne financijske
konstrukcije za izgradnju, ponovno se propituje sadržaj. Glavni je problem i dalje otezanje
povrata imovine, koja bi, da je vraćena, omogućila izgradnju u Praškoj.