Sociologija sela 2006-1 - Institut za društvena istraživanja u

Transcription

âsopis za istraìvanja prostornoga i sociokulturnog razvoja
Godina 44.
Zagreb, sije~anj–oùjak 2006.
Broj 171 (1)
Str. 1–150
Sadràj
Saètak okruglog stola Mreà naselja u umreènom dru{tvu: dru{tvene i
prostorne promjene u nekim tranzicijskim zemljama
Okrugli stol Mreà naselja u umreènom dru{tvu: dru{tvene i prostorne
promjene u nekim tranzicijskim zemljama: izlaganja i diskusije;
I. dio: Mreà naselja u umreènom dru{tvu
II. dio: Akteri dru{tvenih promjena u prostoru
5
14
16
60
^lanak
An|elina Svir~i} Gotovac: Kvaliteta stanovanja u mreì naselja Hrvatske
105
Recenzije i prikazi
140
144
147
s el a
In memoriam Miroslavu Jileku (1945.–2005.) (Mladen Labus)
127
133
137
S oc io l og ij a
Dru{tvena transformacija i strategije dru{tvenih grupa: svakodnevica Srbije
na po~etku tre}eg milenija (Milan @upan~i})
Vlasta Ili{in (ur.): Mladi Hrvatske i europska integracija (Marjeta [inko)
Grace Davie: Religija u suvremenoj Europi: mutacija sje}anja (Dinka Marinovi} Jerolimov)
Okrugli stol i promocija knjige Grace Davie: Religija u suvremenoj Europi: mutacija
sje}anja, Zagreb, Novinarski dom, 21. rujna 2006. (Goran Goldberger)
Panel on Sociological Analysis of Spatial Changes in Three Transitional Countries:
Slovenia, Croatia and Serbia, London, 22. 09. 2006 (Du{ica Seferagi})
1
Quarterly for Spatial and Sociocultural Development Studies
Volume 44
Zagreb, January–March 2006
Number 171 (1)
pp. 1–150
Contents
Abstract of the Round Table: Settlements network in a networked society:
Social changes and changes in regional space in some transitional
countries
Round Table: Settlements network in a networked society: Social changes
and changes in regional space in some transitional countries –
Presentations and discussions;
Part I: Settlements Network in a Networked Society
Part II: Protagonists of Social Changes in the Regional Space
5
14
16
60
Article
An|elina Svir~i} Gotovac: The Quality of Living in the Settlements Network
in Croatia
105
Reviews and Presentations
S oc io l og ij a
s el a
Social Transformation and Strategies of Social Groups: Everyday Life of Serbia at
the Beginning of the 3rd Millenium (Milan @upan~i})
Vlasta Ili{in (ed.): Croatian Youth and the European Integration (Marjeta [inko)
Grace Davie: Religion in Modern Europe: Mutation of Memories (Dinka Marinovi} Jerolimov)
Round Table and Promotion of the Grace Davie’s book: Religion in Modern Europe:
Mutation of Memories, Zagreb, Journalists’ Club, the 21st of September 2006
(Goran Goldberger)
Panel on Sociological Analysis and Spatial Changes in Three Transitional Countries:
Slovenia, Croatia and Serbia, London, the 22nd of September 2006 (Du{ica
Seferagi})
2
In memoriam to Miroslav Jilek (1945–2005) (Mladen Labus)
127
133
137
140
144
147
Revue pour recherche du développement spatial
et socio-culturel
Volume 44
Zagreb, Janvier–Mars 2006
Numéro 171 (1)
pp. 1–150
Sommaire
Sommaire de la Table ronde Le réseau des localités dans la société en réseau:
changements sociaux et spatiaux dans certains pays en transition
Table ronde Le réseau des localités dans la société en réseau : changements
sociaux et spatiaux dans certains pays en transition: exposés
et discussions;
I. partie: Le réseau des localités dans la société en réseau
II. partie: Les acteurs des changements sociaux dans l'espace
5
14
16
60
Article
An|elina Svir~i} Gotovac: La qualité de l'habitation dans le réseau des localités
de Croatie
105
Comptes rendus
137
140
144
147
s el a
In memoriam Miroslav Jilek (1945–2005) (Mladen Labus)
127
133
S oc io l og ij a
La transformation sociale et les stratégies des groupes sociaux: la vie quotidienne en
Serbie au début du troisième millénaire (Milan @upan~i})
Vlasta Ili{in (rédactrice): Les jeunes de Croatie et l'intégration européenne (Marjeta [inko)
Grace Davie: La religion en Europe contemporaine: mutation des souvenirs (Dinka
Marinovi} Jerolimov)
Table ronde et promotion du livre de Grace Davie La religion en Europe contemporaine:
mutation des souvenirs, Zagreb, Novinarski dom (Maison des Journalistes),
21 septembre 2006. (Goran Goldberger)
Table ronde sur L'analyse sociologique des changements spatiaux dans trois pays
en transition: Slovénie, Croatie et Serbie, Londres, 22 septembre 2006
(Du{ica Seferagi})
3
UDK 316.334.5:316.4
Znanstveni skup
Okrugli stol: “Mreà naselja u umreènom
dru{tvu: dru{tvene i prostorne promjene u
nekim tranzicijskim zemljama”
Institut za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu, Zagreb, 2. lipnja 2006.
SA@ETAK Okrugli stol Mreà naselja u umreènom dru{tvu: dru{tvene i prostorne promjene u nekim tranzicijskim zemljama odràn je 2. lipnja 2006. godine u Institutu za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu. Organizirala ga je grupa za
istraìvanje prostora, sela i grada iz IDIZ-a vezuju}i ga uz znanstvenoistraìva~ki
projekt Sociolo{ki aspekti mreè naselja u kontekstu tranzicije (2002.–2005.). Navedeni projekt i okrugli stol realizirani su uz nov~anu potporu Ministarstva obrazovanja, znanosti i {porta RH. Okrugli stol bio je podijeljen na dva tematska dijela. U
prvom dijelu, pod nazivom Mreà naselja u umreènom dru{tvu, raspravljalo se o
tematskom broju Sociologije sela (169/2005.) s radovima na temu Sociologijski aspekti mreè naselja, proizi{lim iz spomenutoga projekta. U drugom dijelu otvorena
je diskusija na temu Akteri dru{tvenih promjena u prostoru i to kako u Hrvatskoj tako i u nama susjednim tranzicijskim zemljama, Sloveniji i Srbiji. Iz Slovenije su sudjelovali i izlagali prof. dr. Zdravko Mlinar i dr. sc. Marjan Ho~evar (obojica iz Ljubljane), a iz Srbije dr. sc. Ksenija Petovar, dr. sc. Sreten Vujovi}, dr. sc. Miodrag Vujo{evi} (svi iz Beograda) i dr. sc. Ljubinko Pu{i} (iz Novog Sada). Iz Hrvatske su, uz
sudionike iz Instituta za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu, bili pozvani izlaga~i iz
nekoliko institucija – Filozofskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu, Instituta dru{tvenih znanosti “Ivo Pilar” iz Zagreba, Studijskog centra za socijalni rad Pravnoga fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu, Ministarstva za{tite okoli{a, graditeljstva i prostornog
ure|enja, te nekih drugih institucija.
Copyright © 2006 Institut za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu - Institute for Social Research of Zagreb.
Sva prava pridràna - All rights reserved.
S oc io l og ij a
Skup je otvorila dr. sc. Du{ica Seferagi} i njime koordinirala u suradnji s mr. sc. Alijom Hodì}em. U uvodnim izlaganjima sudjelovali su i mr. sc. Alija Hodì} i Antun
Petak (obojica iz Zagreba – IDIZ), koji su iznijeli iscrpna izvje{}a o rezultatima projekta. Zatim je slijedilo izlaganje dr. sc. Ljubinka Pu{i}a (Novi Sad) o teorijskom diskursu i o stanju u Srbiji i Vojvodini u vrijeme tranzicije te promjenama u urbanim i
ruralnim prostorima u njima. Milan @upan~i} (Zagreb – IDIZ) iznio je stanje u ruralnim sredinama Hrvatske u proteklom vremenu. Na temu umreènosti prostora
s el a
U spomenutom tematskom broju Sociologije sela objavljena su dva podskupa radova koji se odnose na fenomen umreènoga dru{tva (networked society) i mreù naselja (settlements network). Prvi podskup ~ine radovi proizi{li iz znanstvenoistraìva~kog projekta Sociolo{ki aspekti mreè naselja u kontekstu tranzicije u kojem je
objavljeno pet izvornih znanstvenih radova troje istraìva~a – Alije Hodì}a, Du{ice
Seferagi} i Milana @upan~i}a. Drugi podskup sadrì pet predmetno srodnih tekstova {estoro inozemnih autora – Marjana Ho~evara i Zdravka Mlinara iz Slovenije,
Ksenije Petovar i Ljubinka Pu{i}a iz Srbije, te Zorana Roce i Marije de Nazare Oliveira Roca iz Portugala.
5
Sociologija sela, 44 (2006) 171 (1): 5-103
govorili su i mr. sc. An|elina Svir~i} Gotovac (Zagreb – IDIZ) (ukratko je izloìla
problematiku svoga magistarskog rada o kvaliteti ìvota u zagreba~koj mreì naselja),
te dr. sc. Marjan Ho~evar (Ljubljana) (o globalizacijskim uvjetima unutar postoje}ih
mreà naselja u Sloveniji). Nakon izlaganja u prvom tematskom dijelu nastavljena je
plodna diskusija u kojoj su sudjelovali brojni sudionici – Ivan Cifri}, Sreten Vujovi},
Zdravko Mlinar, Jasenka Kodrnja, Du{ica Seferagi}, Miodrag Vujo{evi}, Ksenija Petovar, Ljubinko Pu{i}, Alija Hodì}... Najzanimljivija su bila teoretska izlaganja i diskusije o prostorno-socijalnom diskursu (Pu{i}, Vujovi}, Vujo{evi}, Cifri}, Hodì}...)
u kojima se dovode u pitanje dosada{nji pristupi prostoru “zapadno-centri~nog tipa” te zastarjelo poimanje podjele na ruralno i urbano, s obzirom da su stvarne
promjene u prostoru pokazale proìmanje tih dvaju prostora, pa onda i kategorija
kojima se vi{e ne mogu objasniti nova zbivanja u prostoru.
S oc io l og ij a
s el a
Drugi dio okruglog stola na temu Akteri dru{tvenih promjena u prostoru potaknut
je prijedlogom istraìva~kog projekta {to ga je grupa za prostor, selo i grad IDIZ-a
podnijela Ministarstvu znanosti, obrazovanja i {porta Republike Hrvatske, ali i prethodnim istraìvanjima koja pokazuju da je dru{tveni prostor popri{te su~eljavanja i
kompeticija razli~itih aktera za postizanjem odre|enih ciljeva. U novom kontekstu
akteri su svi subjekti koji svojim djelovanjem i interaktivno{}u utje~u na dru{tvene
promjene i razvoj odre|enog prostora, od lokalne i regionalne sredine do nacionalne i globalne razine. Oni utje~u na upotrebu prostora, dru{tveno strukturiranje,
prostornu i socijalnu pokretljivost, na naseljenost i naseljsku morfologiju. U svome
djelovanju razli~iti akteri koriste i razli~ite resurse, izvore mo}i i kompetencije.
Hrvatska je (kao i ostale tranzicijske zemlje) naglo zahva}ena globalizacijskim procesima koji, pod utjecajem neoliberalizma podlijeù deregulaciji, otvorenosti, te
dru{tvenoj i prostornoj fleksibilnosti. Na djelu je proces u kojemu raste utjecaj globalnih aktera, a smanjuje se utjecaj dràvnoga reguliranja na razli~itim razinama
prostorne organizacije dru{tva. To se na lokalnoj razini najvi{e manifestira kroz
su~eljavanje tradicionalnoga i modernoga {to je ujedno izazov i za doma}e aktere
da se uklju~e u globalizacijske trendove. Pritom nu`no dolazi i do novoga restrukturiranja u prostoru pri ~emu }e brè napredovati gradovi i regije koje se svojim intelektualnim kapitalom i informati~kom osposobljeno{}u mogu efikasnije uklju~ivati u globalno i hijerarhijski umreèno dru{tvo (Castells, Soja, Sassen). U prostoru
postoji sna`na koncentracija financijske mo}i, informacija i kulturnog kapitala, pogotovo u megagradovima i svjetskim metropolama; {to ne isklju~uje i djelovanje
prodornijih lokalnih aktera u urbanoj i ruralnoj sredini (Mendras). Stoga bi ciljevi
budu}ih istraìvanja trebali biti prepoznavanje razli~itih tipova aktera koji svojim
djelovanjem i interaktivno{}u formiraju nove oblike dru{tvene strukture, te promjene u prostoru, funkcioniranju grada, sela i lokalne zajednice.
6
Prvo izlaganje na ovu temu iznio je prof. dr. sc. Zdravko Mlinar o brojnim teoretskim pristupima koji se bave akterima i strukturama u fizi~kom i virtualnom prostoru. Naveo je niz primjera, oslanjaju}i se najvi{e na slu~aj Kopra. Zatim je slijedilo
izlaganje dr. sc. Sretena Vujovi}a o podjeli i utjecaju razli~itih aktera u urbanim prostorima Srbije danas. Dr. sc. Ksenija Petovar govorila je o brojnim uzurpacijama i
malverzacijama u prostoru te negativnostima {to ih sa sobom donose, tako|er na
primjeru Srbije. Dr. sc. Anka Mi{eti} iznijela je specifi~an primjer iz hrvatske ruralne
mreè naselja, kroz istraìvanje o stanju u selima Lonjskog polja kao dijela europske i svjetske mreè naselja. I drugi dio okruglog stola izazvao je burnu diskusiju
brojnih sudionika – Miodrag Vujo{evi}, Ljubinko Pu{i}, Sreten Vujovi}, Du{ica Se-
Okrugli stol: “Mreà naselja u umreènom dru{tvu”
feragi}, An|elina Svir~i} Gotovac, Zdravko Mlinar, Alija Hodì}, Marjan Ho~evar,
Antun Petak...
Referati i diskusije o analiziranim fenomenima pokazali su sli~nosti i razli~itosti u
trima zemljama – Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji, u europskom i u globalnom kontekstu. Slovenija je visokourbanizirana zemlja, s najvi{im standardom ìvota stanovni{tva. Teza M. Ho~evara o sklonosti Slovenaca ruralnom na~inu ìvota moè se
propitati ali i objasniti urbanizirano{}u cijelog njezina prostora, fizi~kom dostupno{}u svih urbanih dobara te izvrsnim prometnim vezama me|u naseljima. Hrvatska ima piramidalnu mreù naselja, sa Zagrebom kao metropolom na vrhu, ima tri
makroregionalna centra (Split, Rijeka i Osijek), s ve}im brojem srednjih gradova te
mnogo manjih gradova i sela; potonji ne pokazuju razvojne potencijale, {to zbog
politike centralizacije {to zbog inertnosti lokalnih aktera. Srbija je u cjelini oslonjena
na glavni grad, Beograd, koji jo{ uvijek privla~i najvi{e stanovnika Srbije te Bosne i
Hercegovine, dok provincija propada. Uz Beograd, isti~e se jo{ samo Novi Sad, kao
glavni grad Vojvodine, premda je Vojvodina vi{e urbanizirana od uè Srbije. Kvaliteta ìvota, posebno u Beogradu, pokazuje velike nejednakosti potencirane neregularnim neoliberalnim pona{anjem aktera u prostoru. Sli~na, ali blaà konstatacija
odnosi se i na Zagreb. Pitanje mreè naselja u trima navedenim tranzicijskim zemljama ovisi o stupnju njihove op}e dru{tvene razvijenosti ali i o razli~itim koncepcijama razvoja prostora: policentri~nosti u Sloveniji, piramidalnosti u Hrvatskoj, te
monocefalnosti u Srbiji.
Cilj ovoga skupa bio je potaknuti daljnju suradnju me|u istraìva~ima iz zemalja
koje su, kako se ovdje i pokazalo, dijelile sli~ne probleme i sli~nu tranzicijsku sudbinu, a potom u{le u grube neoliberalne sustave. Svaka od prisutnih zemalja specifi~na je na svoj na~in, te je namjera sudionika okruglog stola bila osvijetliti postoje}u situaciju u njima, aktualiziraju}i pri tom problematiku umreènosti prostora
odnosno dru{tva u cjelini.
Klju~ne rije~i: okrugli stol, mreà naselja, umreèno dru{tvo, tranzicija, postsocijalisti~ka
transformacija, tranzicijske zemlje
S oc io l og ij a
s el a
Primljeno: 15. rujna 2006.
Prihva}eno: 15. listopada 2006.
7
Round table
Round table: “Settlements network in a
networked society: Social changes and
changes in regional space in some
transitional countries”
Held on the 2nd of June 2006, Institute for Social Research in Zagreb,
Zagreb
S oc io l og ij a
s el a
ABSTRACT The round table Settlements network in a networked society: Social
changes and changes in regional space in some transitional countries took
place on the 2nd of June 2006 at the Institute for Social Research in Zagreb. The
round table was organized by the Group for research of the regional space, village
and town from the Institute that associated it with their own research project: Sociological aspects of the settlements network in the context of transition (2002 – 2005).
The said project and the round table were subsidized by the Ministry of Science, Education and Sports. The round table was divided into two parts. The first part The
Settlements Network in the Networked Society included the discussion on the special
theme edition (169/2005) Sociology of Village Sociological Aspects of the Settlements
Network resulting out of this project, while the second consisted of the discussion on
Protagonists of Social Changes in Regional Space in Croatia and in our neighboring
transitional countries such as Slovenia and Serbia, as well. The participants from
Slovenia were professor Zdravko Mlinar (Ljubljana), Ph.D. and Marjan Ho~evar,
Ph.D. (Ljubljana) and from Serbia Ksenija Petovar, Ph.D. (Belgrade), Sreten Vujovi},
Ph.D. (Belgrade), Miodrag Vujo{evi}, Ph.D (Belgrade) and Ljubinko Pu{i}, Ph.D.
(Novi Sad). Besides the participants from the Institute for Social Research in Zagreb,
the participants from some other institutions were also invited – from the Faculty of
Philosophy, Institute of Social Sciences “Ivo Pilar” from Zagreb, University Study
Center for Social Work at the Law Faculty in Zagreb and Ministry of Environmental
Protection, Physical Planning and Construction and also some individuals.
8
Two groups of papers related to the phenomenon of networked society and the
settlements network were published in the special theme edition Sociology of Village –Sociological Aspects of Village Network. The first group consists of the papers
resulted from the said research project Sociological aspects of the settlements network in the context of transition where were published five original papers made
by three authors – Alija Hodì}, Du{ica Seferagi} and Milan @upan~i}. Another
group consists of five topically related papers by six foreign authors – Marjan
Ho~evar and Zdravko Mlinar from Slovenia, Ksenija Petovar and Ljubinko Pu{i}
from Serbia and Zoran Roca and Maria de Nazare Oliveira Roca from Portugal.
The conference was opened and coordinated by Du{ica Sefaragi}, Ph.D. and Alija
Hodì}, MD. Alija Hodì}, MD (Zagreb, Institute for Social Research) and Antun
Petak (Zagreb, Institute for Social Research) also made the keynote speeches with
The subject matter of the first presentation by professor Zdravko Milinar, Ph.D.
(Ljubljana) comprised the various theoretic approaches dealing with the protago-
S oc io l og ij a
The second part of the round table with the main topic Protagonists of Social
Changes in the Regional Space was incited by a research proposal of the Group for
the regional space, village and town of the Institute for Social Research in Zagreb to
the Ministry of Science, Education and Sports, and it was also based on previous researches that have shown that social space is the arena of confrontations and competitions of various protagonists aiming at achieving certain goals. In the new context
the protagonists are all those entities that by their acting and interacting affect social
changes and development in a certain space, from the local and regional milieu to
the national and global level. They influence using the space, social structuring, spatial and social mobility, population density and morphology of the settlements. Different protagonists use different resources, sources of power and competences. Croatia
has been (as well as other countries in transition) suddenly affected by globalization
processes, which, under the influence of neoliberalism, set forth the requirements of
deregulation, openness, and social and spatial flexibility. The presumption is that we
are facing right now a process of an increasing influence of global protagonists and
a diminishing impact of governmental regulation at various levels of spatial organization of society. At the local level it is manifested the most through the confrontation
of the traditional and modern and this is a challenge for different local protagonists
to join the trends of globalization. This inevitably leads to the new restructuring in
the regional space. The towns and regions that, with their intellectual capital and IT
competence, can integrate into a global and hierarchically networked society
(Castells, Soja, Sassen), will advance quicker. There is a strong concentration of financial power, information, cultural capital in the megapolises and world metropolises, but this does not necessary exclude the activities of some more penetrating local protagonists in the urban and rural area (Mendras). This is the reason why the
objective of future researches should be the recognition of the different types of the
protagonists that by their acting and interacting create new forms of social structure,
changes in the space, functioning of town, village and local community.
s el a
detailed reports on the project and its results. After that followed the reports by
Ljubinko Pu{i}, Ph.D. (Novi Sad) on the situation in Serbia and Voivodina in the
period of transition and changes in urban and rural spaces there. Milan @upan~i}
(Zagreb, Institute for Social Research) presented the situation in the past years in
Croatia from the aspects of the rural milieu. After that An|elina Svir~i} Gotovac,
MD (Zagreb, Institute for Social Research) made a short presentation of her MD
thesis on the quality of life in the Zagreb settlements network and Marjan Ho~evar,
Ph.D. (Ljubljana) spoke about globalization conditions within the existing settlements network in Slovenia and in the world context. The first topically related part
was followed by a creative discussion in which many speakers and participants
took part (Cifri}, Vujovi}, Mlinar, Kodrnja, Seferagi}, Vujo{evi}, Petovar, Pu{i},
Hodì} and others). The most interesting presentations and discussions were those
on the socio – regional space discourse (Pu{i}, Vujovi}, Vujo{evi}, Cifri}, Hodì}
and others) that question the past approaches to the regional space “of Western-centric type” and an obsolete concept of division between rural and urban,
having in mind that the real changes in the regional space have shown the
interpenetration of these spaces and of categories as well which can not explain
the new occurrences in the regional space any more.
9
nists and structures in the physical and virtual space. He quoted many examples,
with a stress on the city of Koper. After that Sreten Vujovi}, Ph.D. (Belgrade) spoke
about a division and influence of different protagonists in urban areas today on the
case of Serbia. Ksenija Petovar, Ph.D. spoke about many so-called usurpations and
malversations in the space and the negativities that they bring, also on the case of
Serbia. Anka Mi{eti}, Ph.D. (Zagreb, Ivo Pilar Institute) presented a specific example from the Croatian rural settlements network on the research of the present situation in the villages of Lonjsko polje as a part of the European and world settlements network. The second part of the round table also set off an ardent discussion of many participants – Miodrag Vujo{evi}, Ljubinko Pu{i}, Sreten Vujovi},
Du{ica Seferagi}, An|elina Svir~i} Gotovac, Zdravko Mlinar, Alija Hodì}, Marjan
Ho~evar, Antun Petak etc.
S oc io l og ij a
s el a
The presentation and discussions showed the similarities and differences of the
three countries: Slovenia, Croatia and Serbia (which have also existed before) in a
European and global context. Slovenia is a highly urbanized country with the highest standard of living. The thesis of M. Ho~evar of an inclination of the Slovenians
to a rural way of life can be questioned but also explained by the urbanization of
the whole territory, physical availability of all urban goods and excellent traffic
connections. Croatia has a pyramidal settlements network with Zagreb as the metropolis on top, three macro-regional centers, a number of medium-size towns and
many small towns and numerous small villages. The latter don't show the developmental potentials due to the centralization policy and the inertness of local protagonists as well. Serbia is by and large leaned on its capital Belgrade that still attracts
the most of the inhabitants from Serbia and Bosnia and Herzegovina, while the
provinces are decaying. Besides Belgrade, only Novi Sad stands out as the capital
of Voivodina, although Voivodina is more urbanized than Serbia proper (“narrower” Serbia). The quality of life, especially in Belgrade, shows huge disparities
intensified by irregular and neoliberal doings of the protagonists in the regional
space. The similar but less emphasized statement can be applied to Zagreb as well.
The question of the settlements network in the three above mentioned transitional
countries depends on the degree of their general social development but also on
various concepts of development of the regional space: policentricity in Slovenia,
pyramidality in Croatia and monocephality in Serbia.
10
We hope that this conference will help the future cooperation of the scholars from
the countries that, as it was seen here, shared the similar problems and similar transitional destiny and after that entered the rough neoliberal systems. Each of the
present countries is specific in its own way, so the intention is to explain the present situation in them and make the problems of the networked space, respectively,
current society as a whole, actual.
Key words: round table, settlements network, networked society, transition, postsocialist
transformation, transitional countries
Received on: 15th of September, 2006
Accepted on: 15th of October, 2006
Table ronde
Table ronde “Le réseau des localités dans la
société en réseau: changements sociaux et
spatiaux dans certains pays en transition”
tenue le 2 juin 2006 à l'Institut de Recherche sociale à Zagreb
L'assemblée a été ouverte et coordonnée par Dr ès Sc. Du{ica Seferagi} et le Dr ès
Sc. de 3e cycle Alija Hodì}. Alija Hodì}, Dr ès Sc. de 3e cycle (Zagreb – IDIZ) et
Antun Petak (Zagreb – IDIZ) ont pris part aux exposés d'introduction; ils ont présenCopyright © 2006 Institut za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu - Institute for Social Research of Zagreb.
S oc io l og ij a
Dans le numéro thématique de Sociologie rurale “Les aspects sociologiques du réseau des localités” ont été publiés deux sous-ensembles de travaux qui se rapportent au phénomène de la société en réseau (networked society) et au réseau des localités (settlements network). Le premier sous-ensemble est constitué par les travaux provenant du projet de recherches scientifiques précité “Les aspects sociologiques du réseau des localités dans le contexte de la transition” dans lequel sont publiés cinq travaux scientifiques originaux de trois chercheurs – Alija Hodì}, Du{ica Seferagi} et Milan @upan~i}. Le second sous-ensemble comprend cinq textes
semblables en la matière de six auteurs étrangers – Marjan Ho~evar et Zdravko
Mlinar de Slovénie, Ksenija Petovar et Ljubinko Pu{i} de Serbie, et Zoran Roca et
Maria de Nazare Oliveira Roca du Portugal.
s el a
RÉSUMÉ Table ronde “Le réseau des localités dans la société en réseau: changements
sociaux et spatiaux dans certains pays en transition”, tenue le 2 juin 2006 à l'Institut
de Recherche sociale à Zagreb. Cette table ronde a été organisée par le groupe de
recherche sur l'espace, le milieu rural et la ville, de l'Institut de Recherche sociale à
Zagreb – IDIZ et il l'a rattachée au projet de recherche scientifique “Les aspects sociologiques du réseau des localités dans le contexte de la transition (2002–2005)”. Ledit
projet et la table ronde ont été créés avec l'aide financière du Ministère de l'Éducation, de la Science et du Sport. La table ronde était répartie en deux parties thématiques. Dans la première partie intitulée “Le réseau des localités dans la société en réseau” la discussion portait sur le numéro thématique (169/2005) de la revue Sociologie rurale “Les aspects sociologiques du réseau des localités” émanant du projet précité, et dans la deuxième partie a été ouverte une discussion sur le thème “Les acteurs des changements sociaux dans l'espace”, aussi bien en Croatie que dans les
pays en transition, nos voisins : Slovénie et Serbie. De Slovénie y ont participé et
présenté leurs exposés: le Pr et Dr Zdravko Mlinar (Ljubljana) et le Dr ès Sc. Marjan
Ho~evar (Ljubljana), et de Serbie: les Dr ès Sc. Ksenija Petovar (Belgrade), Dr ès Sc.
Sreten Vujovi} (Belgrade), Dr ès Sc. Miodrag Vujo{evi} (Belgrade) et Dr ès Sc. Ljubinko Pu{i} (Novi Sad). De Croatie, en plus des participants de l'Institut de Recherche
sociale à Zagreb, étaient invités des conférenciers de quelques institutions: Faculté
des Lettres de l'Université de Zagreb, Institut des Sciences sociales “Ivo Pilar” de Zagreb, Centre d'Étude pour le travail social de la Faculté de Droit de Zagreb et Ministère de la Protection de l'Environnement, de la Construction et de l'Aménagement de
l'Espace, ainsi que quelques autres institutions et des particuliers.
11
S oc io l og ij a
s el a
té des rapports exhaustifs sur le projet et ses résultats. Puis a suivi l'exposé du Dr ès
Sc. Ljubinko Pu{i} (Novi Sad) sur le discours théorique et sur les conditions en
Serbie et en Voïvodine en période de transition ainsi que sur les changements dans
leurs espaces urbains et ruraux. Milan @upan~i} (Zagreb – IDIZ) a présenté la situation en Croatie au cours de la période écoulée, en général dans les milieux ruraux.
Ont aussi parlé à propos du thème de la connexion en réseau de l'espace An|elina
Svir~i} Gotovac, Dr ès Sc. de 3e cycle, (Zagreb – IDIZ) qui a exposé brièvement la
problématique de ses travaux de doctorat de troisième cycle sur la qualité de la vie
dans le réseau zagrébois des localités, puis Marjan Ho~evar, Dr ès Sc. (Ljubljana) au
sujet des conditions de la globalisation à l'intérieur des réseaux existants des localités
en Slovénie. A la suite de la première partie thématique a eu lieu une discussion
fructueuse à laquelle ont participé de nombreux conférenciers et participants (Ciri},
Vujovi}, Mlinar, Kodrnja, Seferagi}, Vujo{evi}, Petovar, Pu{i}, Hodì} ...). Les plus intéressants étaient les discussions et les exposés théoriques sur le discours en matière
d'espace – social – Ljubinko Pu{i}, Sreten Vujovi}, Miodrag Vujo{evi}, Ivan Cifri},
Alija Hodì} – dans lesquels sont mis en question les approches de l'espace jusqu'à
présent (de type centrique occidental) et la conception surannée de la division en
rural et urbain, étant donné que les changements réels dans l'espace ont montré l'interpénétration de ces espaces puis aussi des catégories, par lesquelles on ne peut
plus expliquer les nouveaux évènements dans l'espace.
12
La seconde partie de la table ronde sur le thème Les acteurs des changements sociaux dans l'espace a été encouragée par la proposition des chercheurs du groupe
pour l'espace, le milieu rural et la ville de IDIZ au Ministère des Sciences, de l'Éducation et du Sport de la République de Croatie et par les recherches antérieures,
qui montrent que l'espace social est une scène de confrontation et de compétition
de différents acteurs en vue d'atteindre des objectifs déterminés. Dans le nouveau
contexte les acteurs sont tous des sujets qui, par leur action et leur interactivité,
exercent une influence sur le développement et les changements sociaux d'un espace déterminé, à partir du milieu local et régional jusqu'au niveau national et global. Ils exercent une influence sur l'utilisation de l'espace, la structuration sociale,
la mobilité sociale et en matière d'espace, la densité de la population et la morphologie des localités. Dans leur activité, les différents acteurs utilisent aussi différentes
ressources, sources de pouvoir et de compétence. La Croatie (comme les autres
pays en transition) est brusquement englobée dans les processus de globalisation
qui, sous l'influence du néolibéralisme sont soumis à la dérégulation, à l'ouvertue
et à la flexibilité sociale et en matière d'espace. C'est l'action du processus dans lequel augmente l'influence des acteurs globaux et diminue l'influence de la régulation par l'État à différents niveaux de l'organisation de l'espace de la société. Au niveau local ceci se manifeste le plus dans la confrontation du traditionnel et du moderne, ce qui est en même temps pour les acteurs du pays un défi à s'intégrer dans
les tendances de la globalisation. En outre une nouvelle restructuration dans l'espace intervient nécessairement. Feront des progrès plus rapides les villes et les régions qui, par leur capital intellectuel et leur aptitude en informatique, peuvent
s'intégrer plus efficacement dans la société en réseau globalement et hiérarchiquement (Castells, Soja, Sassen). Il y existe une puissante concentration de pouvoirs financiers, d'informations et de capital culturel dans les mégavilles et dans les métropoles du monde entier, ce qui n'exclut pas l'activité d'acteurs locaux dynamiques
dans les milieux urbain et rural (Mendras). Les objectifs des recherches futures
pourraient donc être de reconnaître les différents types d'acteurs qui, par leur action et leur interactivité, constituent de nouvelles formes de la structure sociale, des
changements en matière d'espace, du fonctionnement de la ville, du milieu rural et
de la communauté locale.
Le Pr Dr Zdravko Mlinar (Ljubljana) a le premier exposé les nombreuses approches théoriques traitant des acteurs et des structures dans l'espace physique et virtuel. Il a mentionné plusieurs exemples, en se basant surtout sur Kopar. Puis a suivi l'exposé du Dr ès Sc. Sreten Vujovi} (Belgrade) sur la division et l'influence de
différents acteurs dans les espaces urbains de Serbie. Ksenija Petovar, Dr ès Sc., a
parlé des nombreuses usurpations et malversations dans l'espace et des négativités
qu'elles entraînent, également sur l'exemple de la Serbie. Anka Mi{eti}, Dr. ès Sc.
(Zagreb), a exposé un exemple spécifique du réseau rural croate des localités sur
les recherches concernant le village de Lonjsko polje, en tant que partie du réseau
européen et mondial des localités. La seconde partie de la table ronde a aussi suscité une discussion mouvementée de nombreux participants – Miodrag Vujo{evi},
Ljubinko Pu{i}, Sreten Vujovi}, Du{ica Seferagi}, An|elina Svir~i} Gotovac, Zdravko
Mlinar, Alija Hodì}, Marjan Ho~evar, Antun Petak...
Mots-clés: table ronde, réseau des localités, société en réseau, transition, transformation
postsocialiste, pays en transition
Reçu: 15 septembre 2006
Accepté: 15 octobre 2006
S oc io l og ij a
L'objectif de cette assemblée était d'encourager la coopération ultérieure entre les
chercheurs des pays qui, comme cela s'est avéré ici, partageaient des problèmes
semblables et un destin de transition similaire, et qui sont entrés ensuite dans de
rudes systèmes néolibéraux. Chacun des pays présents est spécifique à sa façon, et
l'intention était d' apporter un éclairage à la situation dans ces pays, et d'actualiser
la problématique de la connexion en réseau de l'espace, à savoir de la société dans
son ensemble.
s el a
Les rapports et les discussions ont montré les similitudes et les différences de trois
pays: Slovénie, Croatie et Serbie dans le contexte européen et global. La Slovénie
est un pays très urbanisé, avec le standard le plus élevé de la population. La thèse
de M. Ho~evar sur les tendances des Slovènes au mode de vie rural peut faire l'objet d'une interrogation, mais aussi s'expliquer par l'urbanisation de l'ensemble de
l'espace, l'accessibilité physique à tous les biens urbains et par les excellentes liaisons entre les localités. La Croatie a un réseau pyramidal de localités avec Zagreb
en tant que métropole au sommet, trois centres macrorégionaux, un assez grand
nombre de villes de taille moyenne et beaucoup de petites villes et d'innombrables
petits villages. Ces derniers ne présentent pas de potentiel de développement, et
en raison de la politique de centralisation, et à cause de l'inertie des acteurs locaux.
Dans l'ensemble, la Serbie a pour base sa capitale Belgrade qui attire toujours le
plus d'habitants de Serbie et de Bosnie-Herzégovine, tandis que la province décline. A côté de Belgrade ne se distingue encore que Novi Sad en tant que capitale
de Voïvodine, bien que la Voïvodine soit plus urbanisée que la Serbie restreinte. La
qualité de la vie, surtout à Belgrade, présente de grandes inégalités encore accrues
par le comportement néolibéral irrégulier des acteurs sur l'espace. Une constatation
semblable, mais moins prononcée, se rapporte aussi à Zagreb. La question du réseau des localités dans les trois pays en transition mentionnés dépend du degré de
leur développement social général, mais aussi de différentes conceptions du développement de l'espace; le polycentrisme en Slovénie, le caractère pyramidal en
Croatie et le caractère monocéphal en Serbie.
13
Dr. sc. Du{ica Seferagi}
Institut za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
e-mail: [email protected]
Otvaram okrugli stol pod nazivom Mreà naselja u umreènom dru{tvu: dru{tvene i prostorne promjene u nekim tranzicijskim zemljama, te dajem rije~ ravnatelju
Instituta za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu, prof. dr. Nikoli Skledaru.
Prof. dr. sc. Nikola Skledar
Drage kolegice, po{tovane kolege, sve Vas srda~no pozdravljam u ime Instituta
za dru{tvena istraìvanja i moje osobno ime. Zahvaljujem vam {to ste se odazvali
na{em pozivu na ovaj okrugli stol s veoma va`nom temom Mreà naselja u umreènom dru{tvu: dru{tvene i prostorne promjene u nekim tranzicijskim zemljama, {to ga je pripravila na{a znanstvenoistraìva~ka skupina za istraìvanje prostora na ~elu s dr. sc. Du{icom Seferagi} koja }e, kao {to je rekla, imati uvodnu
rije~ i kasnije moderirati skup. Na meni je jo{ samo da vam zaèlim uspje{an rad
za okruglim stolom, da vam zaèlim plodne kolegijalne razgovore, druènje u neformalnim susretima, a svima vama koji ste do{li iz drugih gradova ugodan boravak ovdje u Zagrebu!
S oc io l og ij a
s el a
Jo{ jednom zahvaljujem.
14
Du{ica Seferagi}
Uvodna rije~
Rije~ }u prepustiti kolegi Aliji Hodì}u koji }e re}i ne{to o tome {to smo radili u
proteklom razdoblju u na{em istraìvanju, a koje je ujedno i prijepodnevna tema
ovoga okruglog stola. Zatim }e govoriti kolega Antun Petak koji }e predstaviti
broj Sociologije sela u kojem smo objavili jedan dio na{ih tekstova, a ima toliko
materijala da }emo jo{ godinama mo}i objavljivati radove na istraìvanu temu.
S oc io l og ij a
Prazni stolci u dvorani govore da su ovdje s nama trebali sjediti i Miroslav @ivkovi}, Stipe [uvar, Mita Peri{i}, Miroslav Jilek, no njih vi{e nema; nemojte ih nikada
zaboraviti jer su oni zna~ajno doprinijeli prou~avanju sociolo{kog i bliskog prostora. Moram re}i da je ~udesno da smo – otkada se rodila ideja o organiziranju
ovoga stola – uspjeli uspostaviti komunikacije s kolegama iz drugih zemalja te
dobili toliko knjiga i ~lanaka, {to zna~i da je produkcija i u Sloveniji i Srbiji velika. Mi u Institutu objavljujemo ~asopis Sociologiju sela, a objavljujemo i knjige u
biblioteci Znanost i dru{tvo te magisterije i doktorate. Nadam se da smo ovim okruglim stolom zapo~eli suradnju koja }e trajati. Ono {to je zajedni~ko svima nama
jest zajedni~ka pro{lost, manje-vi{e sli~na sada{njost i nepoznata budu}nost, jer
mislim da se ne}emo svi jednako razvijati. Ono {to nas razlikuje jesu na{i sve razli~itiji jezici, ali unato~ tome mislim da }emo se dobro razumjeti.
s el a
Ponavljam rije~i dobrodo{lice i veselja {to smo se okupili u ovakvom sastavu u
kojem nismo dugo bili mi koji se bavimo sociologijom prostora, a i oni koji se
bave bliskim disciplinama. Htjela bih najprije pozdraviti na{e goste iz drugih zemalja: Slovenije, na{ega barda urbane sociologije, Zdravka Mlinara, od kojega
smo u~ili kada je on bio mlad, a mi maleni. Tako|er iz Ljubljane pozdravljam kolegu Marjana Ho~evara, sjajnog urbanog sociologa. Nadalje pozdravljam prvu damu urbane sociologije iz Beograda, Kseniju Petovar, i njezine kolege Sretena Vujovi}a, Mi{u Vujo{evi}a i moga lancmana, Ljubinka Pu{i}a, iz Novog Sada. Pozdravljam i sve druge koji su se odazvali ovom skupu i koji }e, nadam se, sudjelovati u diskusiji: kolege s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Studijskog centra socijalnog rada pri Pravnom fakultetu u Zagrebu, Instituta dru{tvenih znanosti “Ivo
Pilar” iz Zagreba, te Ministarstva za{tite okoli{a, graditeljstva i prostornog ure|enja
u Zagrebu. Zahvaljujem i na{em “vje~itom” Zadru`nom savezu Hrvatske, bez kojega ne bismo sada ovdje sjedili. Hvala i cijelom na{em “hladnom pogonu” koji je
doprinio da se ovaj stol ostvari; no posebno se moram zahvaliti An|elini Svir~i}
Gotovac koja je ponijela velik teret u pripremama te Branku Kri{tofi}u koji se pobrinuo za tehniku, za catering i ostalo. Naro~ito se zahvaljujem Ministarstvu znanosti, obrazovanja i {porta koje je financijski potpomoglo ovaj skup.
Hvala!
15
I. dio: Mreà naselja u umreènom dru{tvu – izlaganja
Mr. sc. Alija Hodì}
Zamislili smo da se ovaj razgovor vodi oko dviju tema: jedna bi bila posve}ena
problemu mreè naselja u umreènom dru{tvu, a najve}im se dijelom odnosi na
rezultate na{eg istraìvanja objavljenog u Sociologiji sela, br. 169 iz 2005., a drugi
dio razgovora bio bi posve}en akterima u prostoru, temi koja proizlazi iz odre|ene dinamike, ali i na{eg rada, kao i rada kolega iz nama susjednih zemalja. Spomenuto istraìvanje je anketnog tipa, a provedeno je na proporcionalnom stratificiranom slu~ajnom uzorku punoljetnog stanovni{tva Republike Hrvatske. U 154
naselja anketirano je 2.220 ispitanika. Rad na op}im dijelovima istraìva~kog instrumenta, organizacija i provedba terenskog rada obavljeni su zajedno s kolegicama i kolegama koji su radili na drugim projektima Instituta, a posebno s
istraìva~kim timom koji se bavi istraìvanjem religije. Udruìvanje ukupnih resursa uvelike olak{ava provedbu ovakvih istraìvanja. Istraìvanjem se nastojalo posti}i i neku svrhu izvan samih projekata koji su ra|eni po ugovorima s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i {porta. Naime, s prikupljenim podacima nastojali
smo uspostaviti vezu s istraìvanjima o dru{tvenoj strukturi {to su provedena
1984., 1989. i 1996. godine. @eljeli smo da barem jedan dio podataka bude usporediv te da na taj na~in ostvarimo neku vrstu longitudinalnog istraìvanja.
S oc io l og ij a
s el a
[to se ti~e projekta o mreì naselja, podatke smo prikupljali na dvije razine: na
nivou ispitanika – pojedinca (reprezentativni uzorak od 2.220 ispitanika), i na lokalnom, naseljskom nivou – o opremljenosti 154 naselja svih tipova (od glavnoga
grada do malih seoskih naselja). O samim tekstovima nastalima na temelju podataka koji su prikupljeni ovim istraìvanjem govorit }e kolega Antun Petak. Na
kraju, pored tekstova kolegice Seferagi}, kolege @upan~i}a i mojih tekstova koji
su objavljeni u spomenutom broju Sociologiji sela, treba re}i da je kolegica
An|elina Svir~i} Gotovac svoj magistarski rad o Zagrebu i njegovoj okolini radila
u okviru ovoga istraìvanja.
16
Antun Petak
Sociolo{ki aspekti mreè naselja u kontekstu tranzicije: uzoran
znanstvenoistraìva~ki projekt
1. Uvodna pripomena
Zada}a {to sam je preuzeo da u kojih dvadesetak minuta poku{am izloìti temeljne zna~ajke i rezultate projekta Sociolo{ki aspekti mreè naselja u kontekstu tranzicije rijetko je zahtjevna, i to ne zbog vulnerabilnosti teme, vremenskog ograni~enja po sebi, ili kolegijalne skrupuloznosti. Naprotiv, rije~ je o teorijsko-metodologijski primjerno postavljenom i korektno izvedenom iskustvenom sociologijskom istraìvanju, a u njegovu prikazu uvijek ostaje otvorenim pitanje – nije li
ne{to klju~no propu{teno? Ponajprije, izloìt }u nekoliko op}ih podataka. Projekt
Sociolo{ki aspekti mreè naselja u kontekstu tranzicije izveden je u Institutu za
dru{tvena istraìvanja u Zagrebu u razdoblju od 2002. do 2005. godine uz nov~anu potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i {porta Republike Hrvatske. Projekt su proveli: dr. sc. Du{ica Seferagi} (voditeljica projekta), mr. sc. Alija Hodì},
Milan @upan~i}, mr. sc. An|elina Svir~i} Gotovac i mr. sc. Bosiljka Milinkovi}.
Va`nost i zna~aj ovoga projekta barem su dvojaki. Prvo, on je prirodna i relevantna problemska ekstenzija predmeta istraìvanja, izraz kontinuiteta iskustvenih ruralnosociologijskih i urbanosociologijskih istraìvanja ~iji se rezultati integriraju u
korpus znanstvene ba{tine Instituta za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu. Drugo, u
projektu je primijenjen nov pristup istraìvanju i organizaciji prostora, koji se nanovo reorganizira i rekonstelira.
S oc io l og ij a
2. Aktualnost istraìvanja sociologijskih aspekata mreè naselja
s el a
Osnovni rezultati projekta, {to ga prikazujem, objavljeni su pak u tematskome broju ~asopisa Sociologija sela 169/2005. i potom u magistarskom radu An|eline
Svir~i} Gotovac Sociolo{ki aspekti mreè naselja u zagreba~koj regiji, obranjenome
2006. godine na Filozofskome fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu, te bibliografiji Grad:
dru{tvo, prostor, vrijeme Bosiljke Milinkovi}, objavljene 2004. godine u Institutu za
dru{tvena istraìvanja u Zagrebu. U re~enome tematskom broju Sociologije sela tiskano je pet izvornih znanstvenih radova – tri priloga Alije Hodì}a: Mreà naselja
u umreènom dru{tvu, Dru{tveno restrukturiranje i novi socijalni kontekst i Fleksibilizacija radnog procesa?, potom ~lanak Piramidalna mreà gradova Du{ice Seferagi} te Infrastrukturna opremljenost hrvatskih seoskih naselja Milana @upan~i}a.
Osvrnut }u se s nekoliko rije~i na mjesto ovoga projekta u korpusu znanstvenoistraìva~kog rada i o njegovim teorijsko-metodologijskim odlikama.
17
S oc io l og ij a
s el a
Znanstvena empirijska sociologijska i srodna istraìvanja sela, poljoprivrede i prostora zapo~eta su prije 46 godina osnutkom Agrarnog instituta u Zagrebu 1960. i
njegova Odjela za sociologiju sela 1962., koja su (zajedno sa ~asopisom Sociologija sela) rezultirala institucionalizacijom ruralne sociologije kao istraìva~ke, akademske i stru~ne discipline u cijeloj regiji.1 Me|utim, ova sustavna i cjelovita
istraìvanja prestala su devedesetih godina (Petak, 2003.: 260). Urbanosociologijska su pak istraìvanja otpo~ela u IDIS-u 1970. godine i 1973., organizacijski objedinjena s ruralnosociologijskima. Samo istraìvanje fenomena mreè naselja, a
time i umreènoga dru{tva (networked society), svojevrstan je nastavak istraìva~ke teme Selo u tranziciji: mogu}nosti razvoja seoskih podru~ja, {to ju je od
1996. do 2001. izvela ista istraìva~ka skupina, a ~iji su rezultati objavljeni u ~asopisu Sociologija sela kao zavr{ni izvje{taj (2000.), te u prilozima Alije Hodì}a i
Milana @upan~i}a za Okruglim stolom Selo u tranziciji (2002.), a potom u zborniku Selo: izbor ili usud (Seferagi}, et al., 2002.). înjenica {to su tema i projekt Sociolo{ki aspekti mreè naselja u kontekstu tranzicije potvrde kontinuiteta znanstvenoistraìva~kog rada, bitna je zbog interdisciplinarnosti i primijenjene naravi
takvih istraìvanja koja akterima pruàju znanstvene osnove za kreiranje i vo|enje
javne politike.
18
Aktualnost i va`nost teme proizlazi pak iz pro{irenja seoskoga prostora, do ~ega
dovode suvremeni promet, sredstva masovnih komunikacija i nove tehnologije, a
{to je prouzro~ilo strukturne promjene u selu (Mendras, 1978.: 123). To~nije, informacionalizam zna~i radikalnu promjenu u proizvodnji dru{tvenoga ìvota i
dru{tvenosti spram tradicionalnoga sela i sela industrijskog dru{tva. Dok su u tradicionalnom selu i selu industrijskog dru{tva gospodarski i dru{tveni ìvot organizirani unutar granica i teritorija,2 sada taj ustroj zamjenjuju mreè komunikacija i
utjecaja, pa se zbog promjene obilje`ja seoskog dru{tva govori o mreì a ne o teritoriju. Protegne li se to na globalno dru{tvo, “prijelaz iz industrijalizma u informacionalizam i iz industrijskog dru{tva u umreèno dru{tvo” (Castells, 2003.: 20)
prouzro~uje proces dru{tvenog strukturiranja i restrukturiranja ukupnog stanovni{tva i prostora jednog dru{tva, proces izgradnje i razgradnje u kojemu se ukupne dru{tvene resurse stalno i iznova revalorizira. To je i proces restrukturiranja
mreè naselja, jer su u pitanju dva na~ina razvoja. Dok je u industrijalizmu glavni
izvori produktivnosti bilo kvantitativno pove}anje faktora proizvodnje (rad, kapital i prirodni resursi) s kori{tenjem novih izvora energije, glavni izvor produktivnosti u informacionalizmu je kvalitativna sposobnost spajanja najboljega i kori{tenja proizvodnih faktora temeljem znanja i informacija. Znameniti Henri Men-
1 Objavljene su razmjerno brojne ra{~lambe toga razvoja, formiranja i djelovanja Zagreba~ke ruralnosociologijske {kole (primjerice: Milinkovi}, 1980.; Puljiz, 1987., 1989.; Brki},
1998., 2005.; Petak, Puljiz i [tambuk, 2002.; Petak, 2003., 2004.; @upan~i}, 2004.), te
istraìvanja dru{tvenih procesa u prostoru (Seferagi}, 2004.: 55).
2 Primjerice, organizaciju pluralisti~kih tradicionalnih dru{tava i mehanizme njihove inte-
gracije (za oto~no tradicionalno dru{tvo) u najnovijoj hrvatskoj sociologijskoj literaturi
izvrsno je obradio Josip @upanov (2001.).
dras je tako sedamdesetih godina 20. stolje}a u raspravi o selu i njegovoj budu}nosti u industrijskome dru{tvu, anticipirao stavove kasnijih teoreti~ara “umreènog dru{tva”3 i njihova promi{ljanja o globalizaciji i modernizaciji, {to omogu}uju nastanak takvoga dru{tva. Dakle, nove informacijske tehnologije i organizacijski oblici omogu}ili su uspostavljanje novih odnosa rada i kapitala, koje su
potom uzdigli iz lokalnih ili regionalnih granica i globalizirali, pa su fleksibilizacija radnog procesa i fleksibilizirana radna snaga u razvijenom zapadnom dru{tvu
proèle sve oblike dru{tvenoga ìvota, te mundijalizirale novu manifestaciju svekolike socijalne polarizacije.
Iako razvijeni telekomunikacijski sustavi i drugi oblici komunikacija, umjesto prostorne koncentracije i centralizacije proizvodnje i usluga, omogu}uju {irenje proizvodnje i usluga u prostoru, oni nisu dokinuli uzroke dru{tvenim nejednakostima i hijerarhizaciji. Povezanost u visokoorganiziranim mreàma s njihovim upravlja~kim i kontrolnim sredi{tima, rezultira novim prostornim obrascem u globalnoj
umreènoj ekonomiji. Na djelu su istodobno raspr{enje proizvodnje i usluga i
koncentracija bitnih funkcija u nekoliko ~vornih mjesta, gradova, tj. raspr{enje uzroka socijalnim nejednakostima i koncentraciji svekolike mo}i i bogatstva. Mreè
su tako i konfiguracije diferencirane i hijerarhizirane organizacije naselja, ali i otvorene strukture u kojima je poredak izloèn mijenama radi izrazito sna`ne natjecateljske naravi ambijenta. Kako se svjetske mreè reproduciraju regionalno i lokalno, jama~no je i pitanje {to su ga postavili na{i istraìva~i: je li naseljska mreà
Hrvatske integrirana u globalne mreè te kako je organizirana, znanstveno i razvojno va`no? Rije~ju, autore je zanimalo gdje je tu Hrvatska i {to se u njoj zbiva,
osobito jer se suvremeno dru{tvo konstituira oko tijekova kapitala, informacija,
tehnologije, organizacijske interakcije, slika, zvukova i simbola izme|u fizi~ki razdvojenih mjesta. Stoga Manuel Castells novi prostorni oblik umreènog dru{tva
S oc io l og ij a
(net-work theory) i dru{tvenu mreù (social network) u smislu u kojem su potonje razvili
Jacob L. Moreno (sociometrijska matrica odnosno mreà uzajamnog privla~enja i odbijanja
~lanova grupe {to je posebno primjenjiva u prou~avanju strukture i funkcije malenih
dru{tvenih skupina), Harrison White (analiza dru{tvenih mreà visoko produktivnih i inovativnih skupina studenata i sveu~ili{nog nastavnog osoblja i razvoj tehnika blok-modeliranja unutar matemati~ke sociologije za prou~avanje), Elisabette Boot (prou~avanje utjecaja preklapanja supru`ni~kih mreà na mijenu obiteljskog ìvotnog ciklusa), Mark Granovetter (zna~aj uklju~enosti u mreù pojedinaca kojima su dostupni razli~iti izvori informacija u pridobivanju novog posla). Pregled radova iz cijeloga ovog podru~ja, uklju~uju}i
oblike i tijekove unutar mreè u procesu inovacija, objavljen 1982., uredili su Ivert V. Marsden i Nan Lin (Social Structure and Network Analysis). Pojam “mreà” odnosi se na pojedince povezane jednim ili s vi{e dru{tvenih odnosa, {to oblikuju dru{tvenu mreù, a mnogo se rje|e rabi za kolektivitete i uloge. Matemati~ka osnova mre`ne analize (network
analysis) je teorija grafova. Zato i fenomen umreènog dru{tva nije u svezi niti s teorijom
ravnoteè (balance theory), {to opisuje ~uvstvene (pozitivne ili negativne) veze izme|u
to~aka (pojedinaca ili grupa) u mreì, istraùju}i sloène utjecaje u svakoj konstitutivnoj
trijadi (Marshall, 1998.: 31, 446–447).
s el a
3 Valja upozoriti kako koncepcija umreènog dru{tva nije sinonim za teoriju mreè
19
naziva prostorom tokova naspram prostora mjesta, sa svim posljedicama po na~in
ìvota i njegovu reprodukciju (dru{tvenost) te odnos prema prostoru.
3. Glavna obilje`ja projekta
Temeljne su odlike projekta recentnost, teorijska utemeljenost i vrsno planirano i
izvedeno dru{tveno-iskustveno pregledno istraìvanje (survey research), koje se u
hrvatskoj literaturi ~esto naziva anketnim istraìvanjem.4 Tome treba pridruìti iznimnu osjetljivost istraìva~a za pretpostavljenu primjenu rezultata, {to je, dakako,
prinos cijele istraìva~ke skupine, ali ponajvi{e Alije Hodì}a.
O teorijskom utemeljenju ponajbolje svjedo~e objavljeni radovi suradnika projekta, a ponajprije i ponajvi{e tekstovi Alije Hodì}a (2005.a, 2005.b, 2005.c) i Du{ice
Seferagi} (2005.). Tako se za Hodì}eve radove slobodno moè re}i da su rijetko
sretni spojevi, odnosno spojevi stvarala~ke sinteze onoga {to su vrline izvornih
znanstvenih radova i vrijednosti preglednih znanstvenih radova. Nema, jednostavno nema nijednog znanstvenika i djela koji bi se mogli dràti me|a{ima u ovom
korpusu, a koji nisu prikazani i vrednovani, te njihovi prinosi preuzeti. Odatle se
i procesi konceptualizacije i operacionalizacije potvr|uju uzornim, poglavito uzme li se u obzir ukupan set varijabli i dimenzija.
Drugo, u projektu Sociolo{ki aspekti mreè naselja u kontekstu tranzicije prikupljena su dva me|usobno povezana skupa podataka: (a) upitnikom za ispitanika
dobivena su obilje`ja ispitanika i njegova ku}anstva (obiteljska, obrazovna i radna struktura, vlasni~ka struktura i klasna zasnovanost, komunikabilnost i fleksibilnost te njegova prostorna i dru{tvena pokretljivost); (b) upitnikom za naselje dobivena su obilje`ja naselja u kojima ti ispitanici stanuju (opremljenost naselja institucijama i sadràjima socijalne i tehni~ke infrastrukture, pod kojom se razumijeva komunalni i dru{tveni standard, kao i dostupnost stanovni{tvu onih elemenata
opremljenosti kojih u naselju nema).
S oc io l og ij a
s el a
4 Zbog ~estih semanti~kih nesporazuma iznesimo odredbe pojmova {to ih ovdje rabimo.
20
Dru{tvenim istraìvanjem (social research) u najop}enitijem smislu smatra se bri`no planirano i izvedeno prou~avanje ili istraìvanje poduzeto u svrhu proizvodnje sustavnog, pouzdanog znanja (spoznaje) izvjesnog aspekta dru{tva i/ili kulture. Odre|enije, ono je “postupak ili rezultat pomnog i sistematskog prikupljanja i obrade podataka, sukladno nacrtu
istraìvanja (plan {to u odre|enom istraìva~kom projektu specificira pitanja/probleme na
koje treba odgovoriti, podatke/pokazatelje potrebne da bi se na ta pitanja odgovorilo,
sredstva za dobivanje potrebnih podataka i projektirane metode obrade dobivenih podataka, ili rije~ima Claire Selltiz 'poredak uvjeta prikupljanja i ra{~lambe podataka na na~in koji
osigurava relevantnost za postizanje svrhe istraìvanja s ekonomijom postupka; u dru{tvenim znanostima o aspektima ìvota ljudske populacije ili na njezinom uzorku tipi~no primjenom takvih instrumenata kakvi su intervju i/ili upitnik')” (Hoult, 1977.: 272, 325). To~nije, u hrvatskoj je literaturi pregledno istraìvanje (pregledno otuda {to pruà egzaktno
utvr|enu raspodjelu modaliteta svakog ispitivanog obilje`ja) pojmovno reducirano na jedan instrument prikupljanja podataka.
Podaci su prikupljeni strukturiranim upitnicima na reprezentativnim uzorcima punoljetnog stanovni{tva i naselja Hrvatske, od travnja do lipnja 2004. godine. Rije~ je
o jedinstvenom nacrtu uzorka konstruiranom temeljem rezultata popisa stanovni{tva provedenoga 2001. godine. Podaci su, naime, prikupljeni, sukladno nacrtu
uzorka, na proporcionalnom uzorku naselja i na proporcionalnom stratificiranom
slu~ajnom uzorku punoljetnog stanovni{tva (18 i vi{e godina) Republike Hrvatske.
Uzorkom naselja obuhva}ena su 154 naselja: 47 od ukupno 123 gradska naselja –
glavni grad Zagreb, 19 ùpanijskih sredi{ta (od ~ega su, ne ra~unaju}i metropolu,
tri makroregionalna centra) i 27 ostalih, slu~ajno izabranih gradskih naselja, te 107
slu~ajno izabranih ostalih (od ukupno 6.531), odnosno seoskih naselja od kojih su
33 op}inska sredi{ta, a 74 ostala seoska naselja (Hodì}, 2005.d: 294–295).
Planirana veli~ina uzorka punoljetnog stanovni{tva bila je 2.200, a anketirano je
2.220 ispitanika. Udjel ispitanika u pojedinim ùpanijama i glavnom gradu proporcionalan je njihovu udjelu u ukupnom punoljetnom stanovni{tvu, a na razini
ùpanija i glavnog grada proporcionalan je s obzirom na vrstu naselja (selo,
grad), spol, dob, {kolsku spremu i aktivnost: aktivni (zaposleni, individualni poljoprivrednici i nezaposleni), osobe s osobnim prihodom (umirovljenici) i uzdràvane osobe (doma}ice). Jedinu razliku spram popisa 2001. ~ini korekcija udjela
ispitanika iz gradova i sela: udjel ispitanika iz gradskih naselja u uzorku je pove}an s 53,1% (koliko je u takvim naseljima ìvjelo punoljetnog stanovni{tva po
popisu 2001. godine) na 55,0%. Izbor ispitanika u naseljima bio je slu~ajan.5
S obzirom da se realizirani uzorak, prema razmjerno stabilnim kontroliranim obilje`jima, vrlo malo razlikuje od planiranoga (jedinu zna~ajnu ~ini razlika u obrazovnoj strukturi), odstupanja nisu bitnije naru{ila planom uzorka zadane proporcije, te dopu{taju poop}avanje rezultata na osnovni skup.6 Pritom je razumljivo
5 U manjim (seoskim) naseljima ispitanici su birani primjenom odgovaraju}eg koraka izbo-
S oc io l og ij a
6 U gradskim je naseljima realizirano 0,6% ispitanika vi{e od planiranog udjela, mu{karaca
za 0,2% ispitanika do 39 godina ìvota za 0,1% i onih od 40 do 59 godina za 1,1%. Zato je
u realiziranom uzorku manje 1,2% ispitanika koji imaju 60 i vi{e godina. Sli~ne su razlike i
u osnovnim aktivnostima ispitanika. U realiziranom je uzorku zaposlenih manje za 0,2%,
individualnih poljoprivrednika za 0,4% i umirovljenika za 0,8%, dok je doma}ica vi{e za
0,3% i nezaposlenih 1,1%. Ne{to su ve}e razlike u {kolskoj spremi ispitanika. Udjel ispitanika bez {kole i s nezavr{enom osnovnom {kolom manji je od planiranog za 3,2% (18,6%
– 15,4%), a onih s osnovnom {kolom za 1,2% (21,9% – 20,7%). Obrnuto, zastupljenost
ispitanika sa zanatskom, odnosno industrijskom {kolom ve}a je za 1,7% (27,4% – 29,1%),
onih s gimnazijom, srednjim tehni~kim i drugim srednjim {kolama za 1,0% (20,1% –
21,1%) te onih s vi{im {kolama, fakultetima i akademijama za 1,7% (12,0% – 13,7%). Iako
su potonja odstupanja ve}a od prethodnih i statisti~ki zna~ajna, ona ipak ne naru{avaju
zna~ajnije proporcije zadane planiranim uzorkom (Hodì}, 2005.d: 295).
s el a
ra, a u ve}im (gradskim) naseljima – prije izbora ispitanika odre|enim korakom izbora stana, odnosno obiteljske ku}e; odre|eni su i posebni dijelovi naselja (novi i stari, centar i
periferija, bogatije i siroma{nije ~etvrti) u kojima }e se provesti terensko istraìvanje, dok
su ulice birane slu~ajno.
21
da se reprezentativnost uzorka u sociologijskim istraìvanjima “ne odre|uje samo
s obzirom na populaciju koju ispitujemo, nego i s obzirom na prirodu samog
obilje`ja” (Supek, 1968.: 33).
Naposljetku, ovo istraìvanje po svojoj naravi, kao i ve}ina preglednih istraìvanja,
ulazi u red deskriptivnih ili dijagnosti~kih, jer im je “osnovni cilj dobivanje pregleda o tome kako se pojedine pojave ili obilje`ja pojava raspodjeljuju, na kvalitativan i kvantitativan na~in, u nekoj dru{tvenoj situaciji ili dru{tvenoj grupaciji”.
No kako je njima cilj ne samo “da bolje razumijemo nego i da utvrdimo bitne odnose me|u pojavama”, ona dopu{taju dovoljan uvid u situaciju kako bi se na temelju njihovih rezultata mogle donositi i prakti~ne dru{tvene odluke (Supek,
1968.: 61–62). Uvjetno, ovo istraìvanje i neka obilje`ja eksperimentalnog istraìvanja, jer je po~ivalo na to~no definiranim pojmovima, omogu}ilo je provjeru
jasno utvr|enih hipoteza u nastojanju da se utvrdi zakonitost (uzro~no-posljedi~ni
odnosi) u dru{tvenim pojavama {to su bile predmetom istraìvanja.
4. Temeljne zna~ajke publiciranih radova
S oc io l og ij a
s el a
Izdvojimo glavna obilje`ja objavljenih radova temeljenih na rezultatima projekta,
koje sam s uìtkom ~itao prije i poslije recenzenata. Prvo, u svim radovima, iako
autori isti~u da je to prva faza interpretacije, rezultati istraìvanja situirani su u {iri
spoznajni okvir te izloèni i kao znanstveni uvidi za aktere javne politike.
22
Drugo, tri rada Alije Hodì}a u predmetno-metodologijskom motri{tu tvore problemski izdvojenu cjelinu jedinstvenoga izvje{taja ~iji bi najprimjereniji naslov bio
Dru{tveno-prostorne strukture u uvjetima tranzicije. Prvi je ~lanak Mreà naselja
u umreènom dru{tvu, cjelovit teorijski pristup istraìvanju restrukturiranja mreè
naselja, transformacije dru{tvene strukture (obiteljske, obrazovne i novouspostavljene klasne strukture) i pokretljivosti u uvjetima tranzicije, te fleksibilizacije radnih mjesta. Pretpostavke izgradnje suvremene mreè naselja u Hrvatskoj, Hodì}
(2005.c) nalazi u u~incima socijalisti~ke modernizacije kojom je izvedena preobrazba prete`no selja~kog dru{tva u relativno razvijeno industrijsko dru{tvo, i u
globalizacijskim procesima kojima je zahva}eno suvremeno hrvatsko dru{tvo.
Proces preobrazbe postsocijalisti~kog dru{tva, drì autor, sveobuhvatan je i njime
se – kroz na~in uporabe – valoriziraju socijalisti~kom modernizacijom stvoreni resursi, restrukturira zate~ena mreà naselja koju obiljeàva polarizacija: proces pove}avanja broja manjih (seoskih) i ve}ih (gradskih) naselja. Na me|uzavisnost naselja ukazuje znatno ve}e smanjenje poljoprivrednoga od seoskog stanovni{tva,
pa ih valja motriti mreòm naselja {to prekriva nacionalni prostor i integrira se u
globalizacijskim procesima proizvedeno umreèno dru{tvo.
U drugom, najopse`nijem radu Dru{tveno restrukturiranje i novi socijalni kontekst, Hodì} (2005.a) interpretira rezultate istraìvanja obiteljske (porodi~ne),
obrazovne i novouspostavljene klasne strukture, tj. vlasni~kih struktura, zanimanja,
radnih statusa i grana djelatnosti (strukture zaposlenosti), osobito s obzirom na
vrstu naselja, dobivene na reprezentativnom uzorku punoljetnog stanovni{tva
Hrvatske, a temeljem kojih se moè ste}i uvid u proces integracije Hrvatske u suvremene, globalizacijom zahva}ene procese. U procesu postsocijalisti~ke transformacije odvija se svekoliko dru{tveno restrukturiranje. Me|utim, to je restrukturiranje bitno razli~ito u istraìvanim obilje`jima: obiteljske i obrazovne strukture najotpornije su na promjene, a najve}e su promjene u granama djelatnosti, posebice
u vlasni~kim odnosima. Izme|u gradskih i seoskih naselja utvr|ena je manja ili
ve}a sistematska razlika u promjenama tih struktura, a od svih naselja izdvaja se
Zagreb. Hodì} zaklju~uje kako hijerarhijski organizirana mreà naselja obuhva}a
razli~ite stupnjeve socijalne gusto}e, oni su povezani s razli~itim stupnjevima sposobnosti za promjenu.
Naposljetku, u ~lanku Fleksibilizacija radnog procesa?, temeljem ra{~lambe rezultata o zna~ajkama rada zahva}enog fleksibilizacijom radnog procesa (poslovi na
ugovor na odre|eno vrijeme, povremeni i privremeni poslovi, polarizacija radne
snage s obzirom na obrazovanje – “samoprogramiraju}a” i “generi~ka” radna snaga, pregovara~ka mo} sindikata, te sposobnosti radne snage u informati~kom
dru{tvu) dobivenih na uzorku punoljetnog stanovni{tva Hodì} (2005.b), zaklju~uje da radna snaga ima sva zna~ajna svojstva fleksibilizirane radne snage. To
svjedo~i da se Hrvatska integrira u me|unarodnu ili globalnu ekonomiju, s pomakom od fordizma i socijalne dràve ka kapitalizmu fleksibilne akumulacije i
dràve ekonomske nesigurnosti. Te osobine nisu podjednako prisutne, nisu posve jasne granice izme|u zaposlenih i nezaposlenih, ali je osobito znakovita sistematska razlika izme|u raspodjela istraìvanih obilje`ja ispitanika iz seoskih i onih
iz gradskih naselja, te {to se u diferenciranoj i hijerarhiziranoj strukturi naselja Zagreb razlikuje od svih ostalih. Zagreb, kao grad-regija postaje globalizacijsko ~vori{te svojega {irega regionalnog okru`ja.
S oc io l og ij a
Du{ica Seferagi} u ~lanku Piramidalna mreà gradova, prvo iznosi pregled najrelevantnije svjetske literature o promjenama u mreì gradova prouzro~enima globalizacijom te ukazuje na razli~ite i proturje~ne procese u prostoru (homogenizacija i heterogenizacija prostora, nastanak novih mreà naselja, pojava novih struktura, raspodjela funkcija hijerarhijskog tipa, te lom granica). Temeljem ra{~lambe
rezultata istraìvanja provedenoga na slu~ajnom uzorku 47 gradova u Hrvatskoj,
utvrdila je zakonomjernu hijerarhijsku, tj. piramidalnu strukturu mreè gradova
od ve}ih k manjima. Ipak, mreà gradova u Hrvatskoj, nalazi ona, nije izrazito hijerarhijska, osim u slu~aju Zagreba, metropole, koji je na vrhu piramide. Zagreb,
s el a
Du{ica Seferagi} (2005.) i Milan @upan~i} (2005.) u svojim su prilozima ra{~lanili
opremljenost infrastrukturom i dostupnost elemenata infrastrukturne opremljenosti u mreì gradova Hrvatske s jedne, te u seoskim naseljima s druge strane. Protuma~eni su rezultati za ove elemente dru{tvene, tehni~ke i druge opremljenosti:
pravosu|e, financijske i druge slu`be, zdravstvene ustanove, socijalna skrb, obrazovne ustanove, kulturne ustanove, sportske institucije i objekti, objekti zabave,
trgovine, obrt i industrija, komunalna opremljenost, prometna opremljenost, nevladine organizacije te prostorni planovi.
23
naime, obna{a gotovo sve funkcije za sebe samoga, za uù okolicu, za cijelu
dràvu, a potom i prema regiji a ponekad i {ire. Autorica zaklju~uje da su makroregionalni centri àri{ta razvoja vlastite okolice, pa i {ire. Manji su pak gradovi
ovisni o njima, a srednji i najmanji gradovi malokad uspijevaju nositi razvoj.
S oc io l og ij a
s el a
Milan @upan~i} u {tivu Infrastrukturna opremljenost hrvatskih seoskih naselja, temeljem rezultata na uzorku 107 sela, propituje odnos seoskih i gradskih naselja te
mjesto seoskih naselja u naseljskoj mreì hrvatskog dru{tva. Utvrdio je da su u hijerarhijski i piramidalno organiziranoj naseljskoj mreì seoska naselja po funkcijama i va`nosti smje{tena vrlo nisko. Sela su lo{e opremljena socijalnom i tehni~kom infrastrukturom: nedostaju im elementarne slu`be i institucije, pa su njihovi stanovnici upu}eni koristiti usluge u ve}im lokalnim sredi{tima i gradovima.
Pobolj{anje opremljenosti sela utvr|eno je samo u komunalnoj infrastrukturi i
{irenju nekih uslu`nih djelatnosti va`nih za svakodnevni ìvot u selu. Me|utim,
ustanovljena je me|uovisnost i isprepletenost odnosa tipova naselja: Hrvatska
ima sustav od gotovo 700 sredi{njih naselja u kojem je oko 75% seoskih sredi{ta
pa je razvidno da se u seoskim sredinama stvara mreà lokalnih sredi{ta. Disperzivna naseljenost u seoskom prostoru i mno{tvo malih i patuljastih sela (gotovo
40% seoskih naselja ima manje od 100 stanovnika, a dvije tre}ine ih ima manje
od 300 ìtelja) upu}uju na potrebu uravnoteènijeg razvoja u prostoru i ja~anja
lokalnih razvojnih àri{ta u policentri~noj mreì naselja. Upozoruju}i da su manji
gradovi ionako dio ruralnog svijeta i da je uzajamna ovisnost nesporna, autor postavlja pitanje je li hrvatska urbana mreà dovoljno pro{irena i funkcionalno kapacitirana za takvu ulogu.
24
An|elina Svir~i} Gotovac u svome je magistarskome radu (2006.) iz ovoga projekta izloìla rezultate istraìvanja mreè naselja dobivene na uzorku od 555 ispitanika u 19 naselja najve}e, zagreba~ke regije, a ~ine je Grad Zagreb i Zagreba~ka ùpanija. Nakon obrazloènja aktualnosti teme mreè naselja u motri{tu
globalizacije i tranzicije te izno{enja pregleda teorijskih pristupa (respektiraju}i pri
tome posljedice globalizacije i tranzicije po ìvot stanovnika), posebnu je pozornost poklonila procesu urbanizacije. Temeljem rezultata istraìvanja obradila je
zagreba~ku mreù naselja, kvalitetu ìvota i opremljenost mreè naselja. Autorica
isti~e da je kvaliteta ìvota u zagreba~koj regiji, temeljem ve}ine ispitivanih pokazatelja zadovoljavaju}a; u gradovima-satelitima ~esto je bolja nego u Zagrebu, {to
potvr|uje da je naseljavanje tih gradova pratilo dru{tvenu pokretljivost stanovni{tva u njima, da tu regiju ozna~uje trajan hijerarhizirani odnos me|u naseljima u
kojem dominira grad Zagreb, ali i decentralizacija urbanog utjecaja na sve ve}i teritorij. Smanjivanjem razlika izme|u naselja i reurbanizacijom kao novim procesom, zagreba~ka se regija oblikuje u funkcionalnu urbanu cjelinu, s dobrim preduvjetima za njezin dinami~an i kvalitetan daljnji razvoj.
Naposljetku, (op. ur.), Bosiljka Milinkovi} u svojoj knjizi Grad: dru{tvo, prostor,
vrijeme. Selektivna bibliografija 1990.–2003., donosi izuzetno zna~ajan pregled
selektivne bibliografije od po~etka tranzicijskog perioda gotovo do danas. U knjizi je prikupljena, obra|ena i sistematizirana gra|a o demografskim, sociolo{kim,
socijalnoekolo{kim i sli~nim promjenama u urbanim sredinama, te o mreì naselja i
urbanisti~ko-prostornim procesima u Hrvatskoj u godinama 1990.–2003. Bibliografija je donekle nastavak rada na dvjema ranijim bibliografijama iz urbane sociologije – jednoj iz 1989. godine, te drugoj – o socijalnoj strukturi i prostornom
kontekstu – iz 1991. godine. Sve u svemu, ovaj projekt (kako su to autori najavili) valja nastaviti i drugom fazom. No on je ve} na ovoj razini osobito va`no i vrijedno znanstveno vrelo te izvor racionalnih spoznaja bitnih za vo|enje javne politike u podru~ju naseljskih problema i mreè naselja u Hrvatskoj.
Prof. dr. sc. Ljubinko Pu{i}
Odsek za sociologiju, Filozofski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, Novi Sad, Srbija
7 Lj. Pu{i}: “Prostorno planiranje seoskih naselja u Vojvodini u okolnostima njihovog sva-
kolikog opadanja”, Sociologija sela, Institut za dru{tvena istraìvanja Sveu~ili{ta u Zagrebu,
Zagreb, 1990, br. 109/110, str. 233–240.
S oc io l og ij a
Ono {to bih ja danas ovde èleo da podelim s vama, pre su neka pitanja nego
odgovori; pitanja, naravno, o tome kakva je pozicija sociologije u temama koje se
nalaze u samom vrhu globalnih interesovanja dru{tvenih nauka. Dakle, da li je,
kada se radi o “mreàma naselja” i/ili “umreènom dru{tvu”, re~ o ne~emu {to je
svetska i in tema, s jedne strane, i kako sociologija uspeva da odgovori izazovu
nekih teorijskih sistematizacija globalizacijskih zna~enja, s druge strane? Smatram
bitnim da napomenem kako je osnovnu inspiraciju za ovo moje izlaganje predstavljao uvodni, teorijsko-pregledni deo rada dr. sc. Du{ice Seferagi} Piramidal-
s el a
Po{tovane koleginice i kolege, pla{im se da bi sve {to sam unapred smislio da bi
trebao da kaèm na samom po~etku ovoga na{eg okruglog stola, moglo da zvu~i
nekako pateti~no. Na po~etku bih verovatno trebao re}i ne{to {to prevazilazi uobi~ajenu kurtoaziju, jer imam duboko ose}anje da se nalazim me|u kolegama i
prijateljima s kojima delim sudbinu poslenika u sociolo{koj zajednici. Zbog toga
}u radije re}i dve stvari. Prvo, da se ose}am dobro {to sam upravo u ovakvom
dru{tvu i na ovakvom mestu. Tako|e, ne mogu da se otmem utisku da sam svoj
poslednji tekst u Hrvatskoj objavio upravo u ~asopisu Sociologija sela7. Drugo,
kada sam dobio poziv da napi{em tekst za tematski broj Sociologije sela, i potom
da u~estvujem u razgovorima na ovom okruglom stolu, poèleo sam da to saznanje podelim sa svojim uvaènim kolegama i prijateljima iz Beograda. Ono {to
me jo{ drì u dobrom raspoloènju, to je feed back koji sam od njih dobio. Naime, oni su pre mene sve to znali, i tu pozitivnu energiju smo svi zajedno podelili.
Dakle, ovdje se ose}am ugodno, ali to {to sam prvi govornik i nije ba{ sasvim
jednostavno, s obzirom da sam “navikao” da svoja izlaganja drìm 45 minuta. No,
{alim se, to }e svakako biti znatno kra}e.
25
S oc io l og ij a
s el a
na mreà gradova, objavljen u ~asopisu Sociologija sela (43 (2005) 169 (3):
579–615.). Otud nije slu~ajno {to }u se ja nekoliko puta pozivati na ono {to ona
promi{lja u svom tekstu, napominju}i da i neki moji radovi imaju vrlo sli~an ton.
Na jednom se mestu koleginica Seferagi} pita da li je ta~no, odnosno opasno
ta~no, da one zemlje koje se ne uhvate u kolo globalizacijskih zahteva postaju
gubitnici, a s njima i gradovi, za koje smo, u odgovaraju}em kontekstu, ovom
prilikom posebno zainteresovani? Da li je to u stvari sve ba{ tako? Da li je taj mainstream ne{to {to tera sociologe da slede “pri~e” o globalizaciji, globalnim i svetskim gradovima, te da na osnovu njih odre|uju svoja teorijska i istraìva~ka polazi{ta? Koji je njihov pravi motiv da u celom tom galimatijasu ideja stvaraju misaoni luk uz pomo} koga poku{avaju da spoje globalizaciju i nekakav lokalni kontekst? Dakle, da li se sociolozi trude da objasne globalizaciju globalnih pojava ili,
naprosto, te trendove prate samo zbog trenda da se bude u trendu?
26
Kada danas poku{avamo da govorimo o “mreàma naselja” i/ili “umreènom
dru{tvu”, postavlja se pitanje da li smo prisiljeni da budemo moderni ili je re~ o
neizbe`nosti koja je opkolila nauku. Prvi slu~aj, da se modernost ispostavlja kao
diskurs unutar koga se odvija akademska rasprava, nije nov niti je rezervisan za
sociologiju. Ipak, dru{tvene nauke su te koje su u relativno dugom vremenskom
periodu gradile pristup u kome se prepoznavanje civilizacijskih pojava ozna~ava
grani~nim periodima pojedinih epoha. Tako smo do{li i do situacije u kojoj se
razmatranje pitanja koje je nametnuo ìvot sam, o~itava kao svojevrsna obaveznost u dru{tvu “postmoderne nauke”. Na taj na~in podupire se konstrukcija
nau~ne sujete, te se boravkom u postmodernom diskursu obezbe|uje aktuelnost
nau~ne discipline same. To su pravila od kojih sociologija mestimi~no poku{ava
da pobegne, no sve teè u tome uspeva. Biti van trenda koji, modelovan po prinicipima “post”, svejedno gde je komponovan i praktikovan, zna~i pristati na poziciju periferije.8 Premda ovom prilikom nemamo nameru i mogu}nosti da defini{emo “centar”, ~injenica je da do ovih prostora u poslednjih bar dve decenije
dopiru novi teorijski vetrovi ~iji je pravac kretanja postalo uobi~ajeno slediti. Tako se s pojavom postmodernosti, navikavamo na obilje novo-starih sintagmi ~iji
sadràj neprekidno problematizujemo u nekom novom, podrazumeva se dru{tvenom klju~u. [ta, na primer, re}i za globalizaciju ili pak multikulturalnost? Predloàk za njihovo problematizovanje ve} u startu zna~i zauzimanje odre|ene kriti~ke pozicije, {to ovom prilikom ne}emo eksplicitno koristiti ali se ne}emo ni s
velikim odu{evljenjem baviti njima. Naprosto, poku{avamo da uo~imo koji su to
procesi (bili) klju~ni za oblikovanje dru{tava kojima pripadamo, a da su su pri
svemu tome imali jasno iskazanu prostornu dimenziju. Ovo poslednje bitno nam
je zbog ~injenice da se danas i ovde bavimo pojavama koje vidimo u svojoj pro-
8 Me|u mnogim sociolo{ki primerenim kritikama praktikovanja postmodernih pristupa,
veoma razlo`no zvu~i Bekovo po~etno odre|enje: “Post je klju~na re~ za bespomo}nost
koja se zaplela u pomodnost. Ona nagove{tava jedno “preko toga”, koje ne moè da imenuje, a u bitnim elementima koje imenuje i negira, ostaje privezana za poznato” (Bek,
Urlih: Rizi~no dru{tvo: u susret novoj moderni. Filip Vi{nji}, Beograd, 2001: 17).
stornoj vi{edimenzionalnosti i koje poku{avamo da odredimo u jednom prostorno-sociolo{kom klju~u. Kako je poznato da je sociologija unutar svoga metoda
“zaduèna”, izme|u ostalog, i za sistematizaciju pojava, postavljamo i slede}e pitanje: koliko je ona, u ovim novim okolnostima, uspela da odgovori izazovima o
smislu “teorijskog sistematizovanja” globaliziraju}ih zna~enja. Poznato nam je da
je sociologija mnogim klju~nim sistematizacijama pristupila odavno, pri ~emu su
mnogi od tih poku{aja danas itekako aktuelni i mogu da odgovore i na pitanja o
dru{tvenom zna~aju i mestu „novih” pojava, poput globalizacije na primer. Ali, u
ovom trenutku novog svetskog anga`mana dru{tvenih nauka u kome one poku{avaju da budu atraktivne (neko drugi bi rekao da je to njihova gotovo ontolo{ka potreba da budu “moderne”) postavlja se pitanje: {ta raditi s dru{tveno-teorijskom misli koja dolazi “iz centra”? Kako potpuno razumeti globalizacijska
zna~enja? Kona~no, da li je ta~no da “one zemlje koje ulaze u igru (globalizacije)
dobivaju u svim navedenim podru~jima dok one koje ne ulaze – gube!”9 Da li je
to motiv, ako se takvim moè nazvati, koji tera pa i sociologe, pa i ovde, da se
bave temom tako da se uklju~uju u mainstream?
9 Seferagi}, D., op. cit., 582.
10 Nije li s puno razloga, sada ve} legendarna Jane Jacobs, ustvrdila kako nacije ~iji se
S oc io l og ij a
Prostorno orijentisana sociologija je mo`da u maloj prednosti u odnosu na njene
druge nau~ne ogranke zbog toga {to prepoznaje kako je re~ o jednoj novo-staroj
temi. Urbani svet je oduvek predstavljao paradigmu “svetskosti”, utoliko {to je re~
o vrsti procesa dugog trajanja koji ima globalne karakteristike. Ko jo{ ne pamti
do koje su mere stare civilizacije imenovane upravo svojim urbanim karakteristikama! Svejedno o kojoj vremenskoj etapi da je re~, grad i zna~enja koja iz njega
proizilaze predstavljali su meru napredovanja ili opadanja pojedinih dru{tava.10
Ukoliko nam istorija (urbana, svakako) nije ja~a strana, dovoljno je podsetiti se
imena poput C. A. Doxijadisa (Ecumenopolis: the Settlement of the Future, 1967.)
ili Arnolda Toynbeea (Cities of Destiny, 1967.) Prvi je savr{eno znao da su gradovi
ti na kojima po~iva budu}nost sveta, a drugi, kako i sam naslov dela kazuje, znao
je da su oni sudbina sveta. Na trenutak mi se ~ini kao da se njihov duh danas nalazi negde i u ovoj prostoriji. Znaju}i makar i samo ono ~ime su se ova dva veli-
s el a
Ovakav je uvod prvenstveno stoga {to se pitam da li je na tom fonu nastala i pojmovna “obaveza” da se sociolo{ki prihvati (i/ili analizira) i globalni i svetski grad?
Da li su ovakva odre|enja deo velike potrebe da se bude u trendu, ili je zaista
re~ o ne~emu {to predstavlja dru{tvenu matricu van koje nije mogu}e promi{ljati
savremeno dru{tvo? I dalje, postoje li alternative ovakvom pristupu? Jer, ukoliko
je ta~no ono prvo, tada je pred nama etalon koji, samim tim {to jeste, stavlja sociologiju u poziciju preispitivanja. Ukoliko je ta~no ovo drugo, potrebno je videti
koji i kakvi putevi postoje za one koji se u procese globalizacije, gde se “proizvode” svetski i globalni grad, ne mogu da produktivno uklju~e? Da li je periferija
njihova budu}nost? Kona~no, da li se, i koliko, to ti~e i nas?
gradovi ne razvijaju, i same opadaju.
27
ka imena zanimala, bi}e nam jasno da, kada je o gradovima re~, njihova trenutna
globaliziraju}a pojavnost zapravo nije nikakva novina. Ako su gradovi oduvek
funkcionisali kao svojevrstan sistem, pa ih moèmo nazvati i mreàma, tada do
nas stiè samo recentna refleksija jednog procesa dugog trajanja.
S oc io l og ij a
s el a
Tako|e znamo da se stare lekcije uvek iznova mogu pro~itavati, kao {to znamo
da se na starim idejama mogu graditi poku{aji novih interpretacija. Zasigurno ne
uvek, i takvih interpretacija koje po svojoj snazi mogu da konkuri{u prete~ama.
Upravo se danas nalazimo pred nizom takvih poku{aja koji – kada se analiti~ki
razlistaju sve naslage nagomilanih re~i koje ih opkoljavaju, formulacije koje su
~esto toliko komplikovane da bi kod ~italaca, valjda, trebale da proizvedu odre|eno strahopo{tovanje – pokazuju samo potrebu da se bude “in”. Uzmimo na
primer Edwarda Soju koji ve} vi{e od dve decenije poku{ava da sopstvena vi|enja
urbanog sveta zaodene u naro~itost prve vrste; pa jo{ kada je re~ o “novim” sintagmama svetskosti i globalnosti on tu svoju potrebu za originalno{}u prekomerno poja~ava. No bi}e da mu nikako ne uspeva da kaè bilo {ta novo, do da reciklira odavno poznate ideje. îni se kao da poku{ava da bude novi Patrick Geddis, ali prave}i jezi~ke kalambure bez mnogih sadràja, odnosno neke svoje “postmoderne” postmetropolitenske konstrukcije. êmu sve to, osim da se bude u
prvim redovima u zagu{enom nau~nom prostoru. I jo{, na jednom drugom mestu, Edward Soja deli lekcije sociolozima i preporu~uje im da se za dobrobit sociologije vrate teorijskim promatranjima te okanu empirijskih istraìvanja.11 Ni{ta
nije manje ta~no nego to! Pri tome je imao na umu minucioznim empirijskim
istraìvanjima zasi}enu ameri~ku urbanu scenu, dok se u ostalim delovima sveta,
pa i u na{im sredinama, itekako ose}a potreba za temeljnim empirijskim istraìvanjima. U ve} re~enom tekstu, D. Seferagi} sve to uo~ava i komentari{e sa sociolo{kim {armom, imaju}i pri tome i blag otklon prema obaveznosti da se bude
“in” u sociologiji, kada govori o A. Giddensu, E. Soji, M. Castellsu i S. Sassen (Seferagi}, 2005.: 583), ali i kasnije prema sli~noj slici u Hrvatskoj (Seferagi}, 2005.:
590). Ovo poslednje }e nam otkriti da valjda jo{ jedino sociolozi imaju otklon
prema pri~i o “bezuslovnoj lepoti sopstvenog dvori{ta”.
Mi nismo iìveli, ne u sociolo{kom nego ba{ u prakseolo{kom smislu re~i, empirijska istraìvanja pomo}u kojih bi doprli do saznanja o tome kakva je urbana
stvarnost ovde. Ona su nam potrebna da bismo mogli da odgovorimo na to da li
je zbilja cela ta pri~a o svetskosti i globalnosti u urbanom kontekstu neobilazna,
ili na to da li prvo treba da poradimo na istraìvanjima pomo}u kojih bismo prepoznali sopstvenu urbanu stvarnost. Tako bismo, verovatno, pre i bolje mogli da
saznamo jesu li Zagreb, Beograd, Novi Sad, Ljubljana ili Split, na primer, na tragu
re~ene svetskosti i globalnosti. Otkrivanje sopstvene stvarnosti trebala bi da bude
prva na{a veza s procesima za koje se veruje da imaju globalna zna~enja. Tu dolazimo do sasvim razlo`nog problematizovanja “svetskog” i “globalnog” diskursa
11 Edward Soja: “Six Discourses on the Postmetropolis”, u: G. Bridge and S. Watson (eds.):
The Blackwell City Readers. Blackwell, Oxford, 2002: 188–196.
28
u regionalnom kontekstu. Naime, da li je mogu}e da se za posmatranje globalnog
i umreènog sveta koristi samo jedna analiti~ka dioptrija? Sociologiji kao kriti~koj
disciplini nikako nije strano posmatranje dru{tvenih fenomena u odre|enom kontekstualnom klju~u. Zapravo, jedino se tako dru{tvene pojave mogu i razumeti i
objasniti.
Kada je o Srbiji re~, nasle|ena urbana mreà i s njom proizilaze}a zna~enja odslikavaju dominaciju politi~kih nad ekonomskim faktorima: industrijski gradovi koji
se gu{e u svojoj deindustrijalizaciji (Ni{, Bor, Kragujevac...) ili upravno-administrativni centri koji se gu{e u sopstvenoj centralizaciji i koncentraciji (Beograd,
Novi Sad...), na primer. Visok stepen urbane primarnosti u Srbiji, pri ~emu u Beogradu rezidira gotovo ~etvrtina stanovni{tva zemlje, nema upori{ta koja bi govorila u prilog racionalne mreè naselja. Dok je senka koju na sve ostale gradove i
naselja baca Beograd prevelika, dotle se manji, regionalni centri politi~ki opiru
S oc io l og ij a
Pitanja za koja mi se ~ini da ovom prilikom otvaraju prostor za sociolo{ki diskurs,
vezuju se za stanje nacionalnih urbanih sistema u ovom delu Evrope. Prvo, kakva
je kompatibilnost razvijenog Zapada i doju~era{njeg politi~kog Istoka Evrope?
Drugo, {ta predstavlja urbano, umreèno nasle|e Hrvatske, Srbije i Slovenije, na
primer? Na koji na~in se to nasle|e sociolo{ki prepoznaje u globalizuju}im procesima? Kada pogledamo ono {to stiè kao podloga za sociolo{ki na~in promi{ljanja
iz slike dru{tveno-prostornih odnosa u Sloveniji, Srbiji ili Hrvatskoj, neminovno
se name}e pitanje da li je re~ o jednoj piramidalnoj mreì naselja i proizilaze}im
dru{tvenim odnosima? Ako je to tako, da li je na delu hijerarhija u pozitivnom
kontekstu ili je mo`da re~ o hijerahijskim odnosima koji predstavljaju balast u
funkcionalnom, organizacionom i strukturalnom pogledu? Kako te sna`no izraène hijerarhijske mreè mogu da stvaraju strukturalne veze s evropskim urbanim sistemima? Koji je stepen njihove kompatibilnosti i predstavljaju li oni deo
neke budu}e zajedni~ke evropske mreè?
s el a
Kada se pitam {ta nedostaje tim velikim teorijama i zbog ~ega nas one ponekad
vi{e zbunjuju nego {to otkrivaju, ~ini mi se da nazirem i mogu}i odgovor, a to je
– nedostatak ozbiljnog kulturno-geneti~kog konteksta. Premda insistiram na tom
kontekstu smatraju}i da je on pre svega sociolo{ki, svestan sam da u izvesnim
okolnostima on moè da sklizne u neki paseizam, u nedelotvorno oboàvanje
pro{losti. No, pre svega, èlim da kulturno-geneti~ki kontekst razumem kao plodotvornu sociolo{ku inspiraciju i va`nu sociolo{ku temu. Slede}e pitanje za koje
procenjujem da ovom prilikom ima smisla glasi: da li je u sociolo{kom diskursu
jedna zapadnocentri~na (i sve sna`nije izraèna amerikanizovana) sociologija koja je danas na delu, napravila dobru podlogu za kontekstualnu sociologiju bez
koje nije mogu}e razumeti svet razli~itosti koji proìvljavamo? Gde se u celoj ovoj
pri~i nalazi hrvatski urbani sistem, srpski urbani sistem, slovena~ki urbani sustem?
Mogu li oni da daju pragmati~ne odgovore na te zapadnocentri~ne izazove, te da
li bezuslovno prihvatanje plasiranih ideja automatski zna~i da je otvoren put u zapadna dru{tva, pa i u Evropu, ma {ta ona zna~ila? Verujem da je odgovor jasno
odri~an.
29
S oc io l og ij a
s el a
svom mestu u senci, i to ne samo glavnoga grada ve} i onih koji u nasle|enoj
mreì imaju “ulogu” dominacije. Tako je u Vojvodini dosta rasprostranjeno mi{ljenje da je administrativno-upravna uloga Novog Sada prevelika i nesrazmerna
prirodnom razvoju funkcija koje bi mogli/trebali da imaju ostali gradovi u Pokrajini. Znaju}i da je sociolo{ki na~in promi{ljanja, u odnosu na hijerarhijske odnose
u mreì naselja kod nas pokazao analiti~ku spremnost i razumevanje {ireg pa i
globalnog konteksta (ali je ostao neprime}en i neprimenjen u planerskoj, urbanisti~koj pa i politi~koj praksi), postavljam pitanje koliko je takvoj njenoj dru{tvenoj
poziciji doprinela sociologija sama. Drugim re~ima – kako otvoriti dru{tvene nauke, posebno sociologiju i omogu}iti joj komunikaciju s ostalim, kontaktnim i
komplementarnim naukama? Ovde, svakako, imam na umu prvenstveno ono {to
je uradio Imanuel Wallerstein kada je, u okviru “Gulbenkijanove komisije”, kolektivno ispisao i kao predsedavaju}i potpisao svojevrsni manifest Kako otvoriti dru{tvene nauke.12
I za kraj ove sesije nudim jedan mali primer koji bi trebalo da predstavlja prilog
sociologiji konteksta. Naime, spremnost da pri~amo o potrebi uklju~ivanja na{ih
urbanih sitema u evropske i {ire globalizacijske procese, i s tim u vezi, u procese
transformacije naseljskih mreà, mora biti pra}ena saznanjima o tome kakvim socijalnim i prostornim supstratom in situ raspolaèmo. Na jednom sociolo{ki reprezentativnom uzorku u Vojvodini, i uz pomo} opse`nog sociolo{kog instrumenta, poku{ali smo da saznamo do koje su mere stanovnici spremni na promene. Na jedno od pitanja koje se odnosilo na preferencije stanovni{tva za stalnim
mestom boravka, saznali smo da bi ~ak 43,9% njih izabralo mogu}nost da ode
van zemlje. U takvim okolnostima mi vi{e ne moèmo da govorimo o prostornoj
pokretljivosti stanovni{tva, koja bi eventualno predstavljala interesantnu varijablu
za utv|ivanje izgradnje “modernog tipa” socio-prostornih odnosa i doprinosu uklju~ivanja u globalne procese u umreènom dru{tvu. Bi}e da je pre svega re~ o
begu od dru{tva siroma{tva i nespremnosti da se u njemu kao takvom participira
zarad nekog virtuelnog boljitka. I dalje, utvrdili smo da bi od onog stanovni{tva
koje bi ostalo u Vojvodini, daleko najve}i broj njih èlelo da ima novosadske
adrese, a da bi sasvim neznatan deo èleo da svoju budu}nost prona|e u Beogradu. S obzirom da je re~ o jednom zaista sveobuhvatnom istraìvanju s velikim
brojem pitanja i stratifikovanim uzorkom, dobijeni rezultati pokazuju da, ukoliko
je prostorna pokretljivost jedan od va`nih globalizacijskih podprocesa, tada u
konkretnom prostoru sve pri~e o svetskim gradovima, teletopijskom i informati~kom dru{tvu i ostalim castellsijanskim fascinacijama, ostaju samo u sferi teorijskih domi{ljanja ili se kre}u u jednom zatvorenom krugu politi~ki poèljnog diskursa o globalnim ili evropskim temama. S tim u vezi, D. Seferagi} u svom radu
vrlo dobro pokazuje tok stvari koje su bitne za na{ kontekst ali i ozbiljno sociolo{ko razumevanje konteksta, a to je – {ta zna~e pojmovi i procesi polarizacije i
decentralizacije te koliko su oni duboko ukorenjeni u sistemu vrednosti konkret-
12 Open the social sciences: Report of the Gulbenkian Commission on the Restructuring of
the Social Science. Final Version, Bingemton, 1995.
30
nog dru{tva i konkretne prakse. Na tom fonu svakako se otvara prostor i za grupu slede}ih pitanja i odgovora (bez kojih nema razumevanja procesa svetskosti i
globalnosti): {ta u svemu tome zna~e procesi tranzicije kroz koje prolaze na{a
dru{tva? Sociolozima na ovim prostorima je svakako poznato da se sama tranzicija pre~esto koristi kao svojevrstan alibi za mnoga dru{tvena potonu}a, za dugotraju}e neuskla|enosti rasta i razvoja na nacionalnom, prostornom i socijalnom
nivou, te za (ili protiv) priklju~enja evropskim trendovima. Mo} sociologije da odgovori na izazove trenutka u kome se prepli}u novo-stari izazovi, pre svega je u
njenoj empirijskoj laboratoriji i, u metodolo{kom smislu govore}i, kori{}enju “tradicionalnih” aparata. Pri tome, va`no je nadvladati ~esto nametnuto ose}anje
nau~ne inferiornosti kada se pomenu tradicionalni pristupi; u smislu sociolo{kog
metoda tradicionalno nikako ne zna~i i lo{e. Drugim re~ima, potrebna su takozvana dijagonalna saznavanja o demografskim, prostorno-fizi~kim i funkcionalno-organizacionim tokovima u sopstvenoj sredini. Nedostatak empirijskih istraìvanja jeste mo`da i najslabija karika u poku{ajima da se “pobede” neznanja, ili
ignorisanja o tome kakva je i kolika uloga recentne tranzicije u dru{tveno-prostornim procesima. Tek odgovaraju}a suma saznanja o nama samima moè da
pospe{i razumevanje o procesima koji se odvijaju u Evropi i {ire, te da nas navede na odgovore o tome kako participirati u umreènom dru{tvu. Tada bismo mogli i da saznamo da li su postoje}i hijerarhijski odnosi u mreì naselja i na{im
dru{tvima balast ili podsticaj razvoju. A da li }e Beograd ili Zagreb postati, i pod
kojim uslovima, svetski gradovi, ~ini se da ne treba da optere}uje sociologiju.
Milan @upan~i}
S oc io l og ij a
Dosada smo ~uli mnogo toga o gradovima, njihovim odnosima, enormnoj ekspanziji gradova i urbanih regija u drugoj polovici pro{loga stolje}a. Iz svega {to
smo ~uli jasno proizlazi da su gradovi, posebice metropole i svjetski gradovi, vrh
urbane piramide. No {to je s dnom ili bazom piramidalne naseljske strukture? [to
je s mno{tvom malih naselja, tisu}ama sela koja egzistiraju u seoskom prostoru te
kakvo je njihovo mjesto u naseljskoj mreì suvremenog dru{tva? Tu se radi o jednom potisnutom i umnogome zaboravljenom svijetu: on je dandanas sveden na
ne{to {to se smatra tradicionalnim, lokalnim i ukorijenjenim u pro{lom i pomalo
i{~ezavaju}im svijetom. Suvremeno dru{tvo i civilizacija, na~in ìvota golemog
broja ljudi, pa i ne samo onih koji ìve u gradovima, protje~e u znaku urbanih
s el a
Seoska naseljska mreà: pogled na dno naseljske piramidalne
hijerarhije
31
matrica, preokupacija i kulturnih stilova. Naselja kao osnovne jedinice prostorne
organizacije bitno utje~u na sve va`nije dru{tvene procese i time aktivno pridonose strukturiranju, odràvanju, funkcioniranju ali i promjenama globalnog dru{tva.
S oc io l og ij a
s el a
Naselja nisu samo nositelji funkcionalne organizacije dru{tva: ona su najo~itiji elementi kulturnog krajolika jedne zemlje, “izlog” i pokazatelj civilizacijskog napretka, a suvremena i velika urbana naselja àri{ta su preobrazbe {ireg prostora. Seoska naselja samo marginalno participiraju u takvim procesima. Seoska naseljska
struktura u Hrvatskoj oblikovana je u duljem vremenskom razdoblju, pod utjecajem razli~itih prirodnih i povijesno uvjetovanih socioekonomskih ~imbenika i
okolnosti. Ta naselja imaju dugu tradiciju ali, osim za malobrojne iznimke, nedostaju pouzdani povijesni podaci o njihovoj genezi i trajanju u vremenu. Za sedimentaciju naseljenosti u tradicionalnom dru{tvu i agrarnom razdoblju na{e povijesti vrijedi pravilo da se naselja osnivaju svugdje gdje postoje povoljni prirodni
uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju i sto~arstvo, a to su ponajvi{e pogodno
zemlji{te, {uma, voda. Blizina gradova i trgovi{ta, dostupnost prometne mreè i
sve ono {to obiljeàva pogodnosti ìvljenja u suvremenim uvjetima – nekada je
bilo od sekundarne va`nosti. To naro~ito vrijedi za razdoblje agrarnog i autarki~nog dru{tva u kojem selo prakti~ki egzistira kao autonoman i izoliran segment,
koji nema potrebe za uklju~ivanjem u {ire dru{tvene mreè, trì{te, gradove ili
globalno dru{tvo.
32
Seoska naseljska mreà u Hrvatskoj oblikovana je uglavnom prije po~etka industrijalizacije i modernizacije dru{tva. Prvi “moderan” statisti~ki popis iz 1857. registrira 5.444 naselja; potkraj 19. stolje}a postoji 5.970 naselja, dok je sredinom
pro{log stolje}a evidentirano oko 6.650 naselja. Gusto}a naseljenosti u tom je razdoblju pove}ana za otprilike dva puta: s 39 stanovnika na km2 na 70 sredinom
stolje}a, da bi narasla na 80 stanovnika na km2 u 2001. Neke va`nije oznake
po~etnog stanja naseljske mreè ostale su sve do danas. Hrvatska je naslijedila pa
i zadràla disperznu naseljenost koja se ponajvi{e ogleda u velikom broju malenih i patuljastih naselja. I danas od pribli`no 6.500 naselja, vi{e od jedne tre}ine
su malena seoska naselja s manje od 100 stanovnika, oko 30% naselja imaju od
100 do 300 ìtelja, 23% sela je u veli~inskoj skupini 300 do 1.000 ìtelja, i pribli`no 5% sela ima preko 1.000 stanovnika. Velike su i regionalne razlike: sjeverno Primorje i planinska Hrvatska, te neki dijelovi sredi{nje Hrvatske, imaju velik
broj takvih patuljastih naselja, dok je u Slavoniji i Dalmaciji stanje povoljnije. U
dvije najmanje veli~inske naseljske skupine (do 100 i od 100 do 300 stanovnika),
kojih je preko dvije tre}ine u ukupnoj strukturi, ìvi svega 25% seoskog stanovni{tva, ili oko 10% ukupne hrvatske populacije. Dok je 1953. svega 15% spadalo
u kategoriju najmanjih i u njima je ìvjelo 2% seoske populacije, pola stolje}a kasnije takvih je naselja 37% i u njima ìvi oko 6% seoske populacije.
Snaàn ruralni egzodus u posljednjih {ezdesetak godina i masovno premje{tanje
stanovni{tva u manji broj gradskih naselja i prosperitetnijih regija, uz sekularni
trend smanjenja prirodnog prirasta koji se pretvorio u negativni prirodni prirast
stanovni{tva u cijeloj Hrvatskoj, prouzro~io je goleme demografske poreme}aje u
Istraìvanje infrastrukturne opremljenosti seoskih naselja, provedeno 2004. u sklopu {ireg projekta (rezultati su prikazani u Sociologiji sela 169/2005.), ukazuju na
izrazito nisku opremljenost sela elementarnim institucijama i slu`bama. Pone{to je
povoljnije stanje u pogledu komunalne opremljenosti sela (vodovod, zbrinjavanje
sme}a, javna rasvjeta, stajali{ta javnog prometa). Seoska naselja su relativno do-
S oc io l og ij a
U hijerarhijski i piramidalno organiziranoj naseljskoj mreì Hrvatske, na vrhu koje
su najve}i gradovi i Zagreb kao dràvno sredi{te, seoska su naselja po funkcijama
i va`nosti smje{tena vrlo nisko. Seoska su naselja zapravo baza ili dno piramide,
ali “baza” koja nema prevelik utjecaj na ono {to se zbiva na vi{im razinama naseljske mreè. Seoska su naselja vrlo lo{e opremljena institucijama socijalne i objektima tehni~ke infrastrukture. Selima nedostaju elementarne slu`be i institucije,
pa su upu}ena na kori{tenje njihovih usluga u ve}im lokalnim sredi{tima i gradovima. Va`nost gradova i ostalih naselja proizlazi iz nekih veli~insko – tehni~kih i
ekonomskih imperativa. Svako mjesto ne moè posjedovati sve institucije i objekte koji su potrebni za primjerenu kvalitetu ìvota u suvremenim uvjetima, pa je
normalno da su razli~ite funkcije stupnjevito poredane u naseljskoj mreì. Srednje
ili vi{e funkcije koje su i razmjerno rje|e potrebne, distribuirane su tako da se
nu`no pove}ava udaljenost od korisni~ke baze. Smatra se da je poèljno organiziranje funkcija u obliku piramide, gdje svaki vi{i rang sadràva i funkcije niìh
rangova. Postoje odre|eni ekonomski razlozi (racionalnost) za lociranje odre|enih djelatnosti i funkcija naselja u piramidalnoj postavi. Primjerice, primarna
zdravstvena za{tita treba imati {to {iru rasprostanjenost {to omogu}uje lak{i i brì
pristup korisnicima, dok su vi{e razine zdravstvene organizacije (domovi zdravlja,
specijalisti~ke slu`be, bolnice, klini~ki centri ) nu`no rje|e raspore|ene, iako bi i
one trebale osigurati {to lak{u dostupnost svima kojima takve usluge trebaju.
Gradovi i ve}i centri imaju razvijene slu`be i institucije, pa su stoga i nositelji sredi{njih funkcija u radijusu njihove funkcionalne gravitacije, koja obuhva}a manji
ili {iri prostor. Da bi usluge bile lak{e dostupne u okvirima pojedinih gradskih
gravitacija potrebne su, pored ostalog, razvijene komunikacije, prometna mreà,
kvalitetne prometne usluge, a svega toga nedostaje u mnogim seoskim regijama.
U tom pogledu naro~ito su hendikepirane nerazvijene regije i na{ planinski prostor. (Osobno sam, prilikom jednog istraìvanja u Gorskom kotaru, poku{ao
utvrditi funkcioniranje lokalnog prometa te ustanovio da iz Delnica, kao mikroregionalnog centra, postoji tek nekoliko dnevnih autobusnih veza za ve}inu manjih
mjesta u toj regiji; one pokrivaju samo termine vezane uz po~etak i kraj radnog
vremena zaposlenih i eventualno termine pogodne za {kolsku djecu).
s el a
ve}em dijelu ruralnog prostora, {to je dovelo do pogor{anja vitalne i obrazovne
strukture seoskog stanovni{tva, kao i niza popratnih posljedica vezanih uz starenje,
smanjenje poduzetni~kog i inovativnog potencijala ruralne Hrvatske. Ovdje }emo
samo pridodati ~injenicu da (s obzirom da su demografski problemi i depopulacija sela poznati i analizirani u stru~noj literaturi) vi{e od 85% seoskih naselja gubi
stanovni{tvo, od ~ega je gotovo 45% naselja izgubilo vi{e od 50% stanovni{tva u
razdoblju 1953.–1991., i da je gotovo 10% sela zbog te depopulacije mo`da pred
nestajanjem.
33
bro opremljena neophodnim opskrbnim i nekim servisnim objektima (prodavaonice mje{ovite robe, automehani~arske radionice, frizerski saloni i neke druge
obrtni~ke radionice). Izrazit je nedostatak zdravstvenih i obrazovnih ustanova, a
o kulturnim institucijama da i ne govorimo. Sport (osim kakvoga nogometnog
igrali{ta), zabava i drugi sadràji vezani uz slobodno vrijeme tako|er su nedostupni ve}ini seoskih ìtelja. Pritom smo za kvalitativnu ocjenu dostupnosti neke
usluge koristili pokazatelj o tome postoji li neka institucija u op}inskom centru ili
obli`njem gradu (ra~unaju}i pritom da su oni relativno “gusto” raspore|eni u prostoru), a kako je danas promjer seoskog kolektiviteta 10–30 kilometara, kako
tvrdi H. Mendras, drìmo da se u tom okviru organizira ekonomski i socijalni
ìvot sela, pa se i stanje opremljenosti i dostupnosti neke usluge moè ocijeniti
povoljnim ako se moè ostvariti u tom gravitacijskom radijusu. Naàlost, stanje je
nepovoljno u pogledu obrazovnih i kulturnih institucija, jer su i op}inski centri i
manji gradovi deficitarni u tim sadràjima.
S oc io l og ij a
s el a
Mjereno kvalitativnim stupnjevima opremljenosti, utvrdili smo da su vi{e funkcije
u obrazovanju, kulturi i zdravstvenoj djelatnosti i danas privilegija ve}ih gradova i
makroregionalnih centara, kao i glavnoga dràvnog sredi{ta. Donekle je stanje
povoljnije u podru~ju zdravstva, jer smo ustanovili da i odre|en broj manjih gradova ima zadovoljavaju}u razinu zdravstvene slu`be. Nastojali smo pobliè osvijetliti i ulogu seoskih op}inskih sredi{ta. Te nove institucije lokalne samouprave
(u Hrvatskoj danas postoji 426 seoskih op}ina) mogu posluìti kao va`na stepenica u organizaciji i dostupnosti vi{e razine uslu`nih djelatnosti neposrednoj seoskoj okolici. Pokazalo se da se ta naselja izdvajaju po opremljenosti socijalnom i
tehni~kom infratrukturom od drugih seoskih naselja. Op}inska sredi{ta i manji
gradovi imaju prodavaonice, osnovne {kole, neke srednje {kole, ambulante i ljekarne, po{te, sportske terene i druge ustanove i slu`be potrebne seoskom stanovni{tvu.
34
Dakle, na{i nalazi potvr|uju dosada{nje spoznaje od kojih polazi i praksa prostornog planiranja – da u Hrvatskoj postoji 650 do 700 sredi{njih naselja. Ako od
toga broja oduzmemo 150-ak gradova, ostatak ~ine ve}a i razvijenija seoska sredi{ta. Ona su i oslonac poèljnijoj urbanoj dekoncentraciji i oslonac disperzivnijem tipu organizacije prostora i naseljenosti. Vjerojatno je to jedina mogu}nost da
se korigiraju nepovoljni efekti postojanja malih i patuljastih naselja, kod kojih je
te{ko posti}i vi{i stupanj infrastrukturne opremljenosti. To zna~i da treba osnaìvati mreù manjih seoskih gradi}a i seoskih sredi{ta sposobnih da postanu okosnicom ruralne naseljske mreè kakva je potrebna suvremenom selu.
Mr. sc. An|elina Svir~i} Gotovac
Zagreb kao mreà naselja
Lijepi pozdrav svima prisutnima. S obzirom da je ve} dosta toga re~eno u uvodnim izlaganjima o zajedni~kom projektu Instituta za dru{tvena istraìvanja Sociolo{ki aspekti mreè naselja u kontekstu tranzicije, nastojat }u ne ponavljati ve}
re~eno. Izlaganje }e se temeljiti na mojemu magistarskom radu pod nazivom Sociolo{ki aspekti mreè naselja u zagreba~koj regiji koji je tematski i istraìva~ki
bio vezan uz spomenuti projekt. Istraìvanjem je obuhva}ena mreà naselja cijele
Hrvatske, a u sklopu magistarskog rada istraèna je najve}a regija u cjelokupnoj
mreì naselja – tj. zagreba~ka regija. Upravo o njoj }u ukratko izloìti dobivene
rezultate istraìvanja.
Iz svih se teorija ukratko moè zaklju~iti da je razdoblje modernog metropolisa
“zavr{eno” i da je nastupila ili }e nastupiti nova urbana forma – forma postmetropolisa i umreènosti prostora. Suvremeni megagrad podràva novu urbanu dinamiku unutar globaliziraju}eg svijeta, tzv. policentri~nu ekspanziju megalopolisa,
koja se temelji na jednakoj vrijednosti svih naselja u sustavu mreè naselja. Taj je
S oc io l og ij a
Jo{ je prije 2. svjetskog rata u sociolo{koj tradiciji postojao interes za istraìvanjem me|uodnosa prostora i ~ovjeka (fizi~kog i socijalnog), {to je ~ika{ka {kola i
R. Park, kao njezin najva`niji predstavnik, imala za okosnicu svojih brojnih
istraìvanja. Nakon rata dolazi do razvoja neomarksisti~kog pristupa urbanim problemima u 60-im i 70-im godinama. Pritom H. Lefebvre, M. Castells, E. Soja, D.
Harvey svojim tuma~enjima pojma “svakodnevnog ìvota” ili svakodnevice, kritiziraju potro{a~ko i kapitalisti~ko dru{tvo jer negativno utje~u na svakodnevni
ìvot ljudi. Neki od najutjecajnijih suvremenih teoreti~ara u zadnjim desetlje}ima
– L. Mumford, M. Castells, E. Soja, S. Sassen, N. Brenner, J. Allen, D. Massey, S. Pile – s razli~itih aspekata problematiziraju dana{nji ìvot u gradu i sve one posljedice {to ih sa sobom nosi. Od na{ih suvremenih autora spomenut }u i izdvojiti
samo neke koji su nesumnjivo doprinijeli istraìvanju urbano–ruralne tematike: I.
Cifri}, O. âldarovi}, V. Lay, A. Marinovi}-Uzelac, I. Rogi}, D. Seferagi}, M. [tambuk, M. Vresk.
s el a
Mreà naselja kao predmet istraìvanja prou~avala se kroz prizmu sociologije prostora, sela i grada, a u kontekstu procesa urbanizacije sve od socijalisti~koga do
dana{njega tranzicijskog modela. Institut za dru{tvena istraìvanja tako|er ima
bogatu tradiciju u istraìvanjima urbano–ruralne problematike u nas pa tako i u
istraìvanjima mreè naselja. Razvoj gradova i {irenje urbanizacije prema ruralnim
sredinama i naseljima, stvara potrebu istraìvanja ne samo gradova nego i gradova – okolica ili gradskih i urbanih regija {to se odnosi na sve {ire podru~je.
35
zahtjev uglavnom na~elan, jer u realnim uvjetima postoji i funkcionira naj~e{}e
hijerarhijska ili piramidalna prostorna struktura s nejednakim poloàjem naselja
u njoj. Ve}ina svjetskih metropola ima centraliziraju}i i hijerarhiziraju}i prostorni
sustav s jednim najve}im i najva`nijim centrom. I Hrvatska ima takav sustav prostorne dinamike, a Zagreb ima centralno mjesto u njemu. Sustav naselja u kojem
postoje funkcionalne, socijalne i druge veze me|u naseljima ~ini mreù naselja a
primjer mu je Zagreb kao funkcionalna mreà naselja ili urbana regija, sa Zagrebom kao mati~nim gradom u tom sustavu. Ostali gradovi u tom sustavu su gradovi sateliti i dodatna su urbana ~vori{ta unutar mreè. Ostala naselja – op}inski
centri i seoska naselja – ostala su manja ~vori{ta u mreì. Izme|u ve}ine naselja u
mreì dolazi do me|usobnih gravitacija i migracija, odnosno postoje svakodnevni
i povremeni procesi koji ih obiljeàvaju, a me|u ostalim to su i procesi suburbanizacije, metropolitanizacije, migracija, reurbanizacije, decentralizacije, a tipi~ni
su za ovaj tip urbanih struktura.
S oc io l og ij a
s el a
Predmet istraìvanja spomenutog rada jest zagreba~ka mreà naselja u kontekstu
kvalitete ìvota i opremljenosti naselja i ku}anstava. Osnovna je hipoteza da
opremljenost naselja, kao mjesta ìvota, utje~e na kvalitetu ìvota stanovnika unutar ispitivane mreè naselja. Kvalitetu ìvota ~ini zadovoljstvo osnovnim ili objektivnim ljudskim potrebama, ali i razvijenim ili subjektivnim potrebama. Od {est
pokazatelja ili indikatora socijalnog blagostanja kori{tenima u dosada{njim institutskim istraìvanjima (u realizaciji grupe autora), nastala je nova podjela od {est
indikatora prilago|enih ovom istraìvanju zagreba~ke mreè naselja. Kori{tena su
dva mjerna instrumenta ili upitnika: anketni upitnik za pojedince i doma}instvo
te upitnik za naselja. Elementi kvalitete ìvota prema osnovnoj podjeli su: stanovanje, prehrana, uvjeti rada, obrazovanje, zdravlje, odmor i rekreacija (slobodno
vrijeme). U radu su analizirani neki od njih, a i neki novi su dodani: migracije i
promet te zadovoljstvo odre|enim uvjetima ìvota.
36
Jedan od ispitivanih elemenata i indikatora kvalitete ìvota jest stanovanje, a mjeri se tipom vlasni{tva stana (privatni ili dràvni); veli~inom stana/ku}e u m²; brojem soba u stanu/ku}i i tehni~kom opremljeno{}u stana; potom zadovoljstvom
uvjetima stanovanja – opskrbljeno{}u okolice, lokacijom, susjedstvom i dr. Zanimanje i radni status mjereni su sada{njim ili posljednjim radnim mjestom ispitanika prema mjestu stanovanja; prosje~nim mjese~nim prihodima u ku}anstvu i tipom zanimanja ispitanika. Obrazovanje se mjeri indikatorima {kolske spreme
ispitanika, prema klasifikaciji naselja u zagreba~koj regiji i prema trenutnoj zaposlenosti. Migracije i promet mjere se potrebom za putovanjem i migriranjem stanovnika, u~estalo{}u migriranja stanovnika u drugo naselje izvan mjesta boravka,
te zadovoljstvom prometnom povezano{}u s naseljima u mreì.
Neki od elemenata opremljenosti naselja i ku}anstava su opremljenost naselja ili
opremljenost neposredne okoline ìvljenja (susjedstva), koji nam govore o postojanju ili nepostojanju institucija i sadràja: uprave i samouprave, pravosu|a,
(ne)dràvnih slu`bi, kulture, sporta, prometa, zabave, {kola, vrti}a, bolnica, sportsko-rekreacijskih centara, trgovina, javnog prijevoza, kina, a ~ine tzv. institucio-
nalnu i infrastrukturnu opremljenost naselja. Opremljenost ku}anstava tzv. tehni~kom opremljeno{}u mjeri se kroz primarnu i sekundarnu razinu opremljenosti ku}anstava. Primarnu opremljenost ~ine: elektrifikacija, priklju~ak na vodovod i kanalizaciju, fiksni telefon, kupaonica, centralno i eta`no grijanje, priklju~ak
na plinsku mreù. Sekundarnu opremljenost ~ine instalacije i ure|aji u ku}anstvu
iznad razine osnovnog minimuma, a sluè za podizanje kvalitete ìvota na vi{u
razinu.
S oc io l og ij a
Iz ukupnog uzorka za Hrvatsku, za potrebe istraìvanja zagreba~ke mreè naselja
izveden je uzorak za zagreba~ku regiju, u kojem je od ukupnog broja naselja
uvr{teno 19 naselja razli~itog tipa, uklju~uju}i i grad Zagreb, s veli~inom od 555
ispitanika. Stvorena je i posebna klasifikacija zagreba~ke regije a prema njezinu
stvarnom teritorijalnom ustroju. Ona sadrì podjelu na 4 tipa naselja: grad Zagreb,
gradska naselja, op}inski centri, seoska naselja. U uzorku od 555 ispitanika grad
Zagreb ima 381 ispitanika; u gradska naselja uklju~ili smo {est od osam gradova u
sastavu Zagreba~ke ùpanije: Dugo Selo, Jastrebarsko, Samobor, Sveti Ivan Zelina,
Velika Gorica, Zapre{i} – s 46 ispitanika; op}inske centre – iz triju op}ina –
Brckovljani, Kravarsko i Donja Pu{}a – s 47 ispitanika; seoska naselja – devet sela
u sastavu Zagreba~ke ùpanije: Hudi Bitek, Leprovica, Petrovina, Cerje Samoborsko, Otru{evec, Luàn, [alovec, Bu{evec, Gornji Ladu~ – s 81 ispitanikom.
s el a
Grad Zagreb bez Zagreba~ke ùpanije, prema zadnjem popisu stanovni{tva 2001.
godini imao je 779.145 stanovnika, a 1991. je imao 777.826 stanovnika. U 1991.
godini u Zagreba~koj ùpaniji ìvjelo je 283.298 stanovnika, a 2001. godine
309.696, {to ukazuje na porast od 26.398, {to je pozitivan migracijski saldo. Ve}i
porast broja stanovnika zabiljeìla je @upanija u odnosu na Grad, a razlozi su u
procesima suburbanizacije, satelizacije i dekoncentracije stanovnika i urbanog
prostora. Velika metropolitanska podru~ja i mre`ne strukture oko njih nemaju
strogo karakteristi~an oblik ve} ih ponajvi{e karakterizira neprestana ekspanzija u
odre|eni prostor, ~emu je primjer upravo zagreba~ka mreà naselja. Srastanje pojedinih naselja (gradova i sela) dovelo je do {irenja toga podru~ja ~ak i u
za{ti}ene prirodne rezervate (Medvednica, Sljeme). Pritom su brojni primjeri neplanske i stihijske gradnje u sklopu cijele regije, a k tome i malverzacija oko privatne stambene gradnje i kupnje stanova. U Zagrebu je prisutna stalna potra`nja
za stanovima, koja je dijelom izmakla kontroli jer se gradi brzo i nekvalitetno i
~esto bez popratnih sadràja kao {to su parkirna mjesta, pravo na svjetlost, pravo
na park i sl., {to sve ~ini cjelinu stambene kvalitete ìvota u gradskim prostorima.
Zbog profita privatnih investitora i najmanji slobodni prostor postaje gra|evinskom povr{inom nau{trb ostalih potreba stanovnika. To je samo jedan od brojnih hrvatskih primjera u tranzicijskom gospodarenju, a izvan je kontrole dràvne politike i mo}i. Ve}i broj stanovnika pretpostavka je ve}oj mobilnosti na
ukupnom podru~ju. Dva su osnovna oblika prostorne mobilnosti – preseljavanje
stanovni{tva iz jednog mjesta u drugo, te svakodnevne migracije zaposlenih.
Novost je pojava mobilnosti u smjeru grad – okolica koja nudi vi{e nego prije te
postaje mjestom rada mnogim stanovnicima iz grada, u tzv. poslovno-stambenim zonama.
37
1. Rezultati istraìvanja prema opremljenosti ku}anstava i naselja u
zagreba~koj regiji
Za potrebe ovoga rada izra~unata su tri tipa indeksa: 1. indeks primarne tehni~ke
opremljenosti u zagreba~koj regiji; 2. indeks sekundarne tehni~ke opremljenosti;
3. indeks tehni~ke opremljenosti susjedstva ili kvarta, i to prema trima vrijednosnim razinama opremljenosti – lo{oj, srednjoj i dobroj. Indeksima su pridodani
odre|eni vrijednosni bodovi iz kojih su, prema ukupnom rezultatu bodovanja pojedinih varijabli, sa~injeni kona~ni indeksi (u %). Tako dobiveni podaci ukr{tali
su se s navedenom klasifikacijom naselja u zagreba~koj regiji, ~ime se dobio uvid
u trenutno stanje opremljenosti u razli~itim tipovima naselja u mreì.
Prema dobivenom indeksu primarne tehni~ke opremljenosti u regiji ukupno lo{u
opremljenost ima 17,5% naselja, srednje dobru opremljenost ima 12,4% naselja, a
dobru opremljenost ima 70,1% naselja. Najbolja situacija je u gradskim naseljima
u kojima 80,4% ku}anstava ima dobru razinu opremljenosti, te u Zagrebu u kojem njih 75,3% ima dobru razinu. Najlo{ija je situacija u seoskim naseljima u kojima gotovo podjednako iznosi dobra (46,9%) i lo{a razina (48,1%) opremljenosti
ku}anstava.
S oc io l og ij a
s el a
Prema indeksu sekundarne opremljenosti ku}anstava slijedi da su ku}anstva
uglavnom dobro opremljena osnovnim ku}anskim i tehni~kim pomagalima, poput perilice rublja i zamrziva~a (iznad 90% u svim tipovima naselja), a ne{to slabije su ku}anstva opremljena sredstvima vi{ega ranga – perilicom posu|a, priklju~kom na internet, osobnim ra~unalom (PC) i sl. Osnovna razina sekundarne
opremljenosti ispunjena je u svim tipovima naselja u regiji, dok u uvjetima iste –
ali vi{eg ranga – bolju situaciju ipak imaju gradovi i gradska naselja. Gradovi-sateliti u zagreba~koj regiji po op}im se obilje`jima mogu uspore|ivati s gradom
Zagrebom jer pove}ana mobilnost njihova stanovni{tva dovodi do sve ve}e urbane kvalitete i standarda ìvota.
38
Lo{u razinu sekundarne opremljenosti ima 50,8% naselja, odnosno polovina naselja u regiji; srednju razinu ima 32,4% naselja, a samo 16,8% naselja ima dobru
razinu opremljenosti. Vidljivo je da se sekundarna razina moè jo{ pobolj{avati u
korist ve}ine stanovnika regije te da jo{ nije sasvim zadovoljavaju}a. U gradu Zagrebu dobru razinu ima 19,2% ku}anstava a u gradskim naseljima 15,2% ku}anstava, dok u seoskim naseljima tu razinu ima samo 7,4% ku}anstava. Op}inski
centri ne zaostaju puno za gradskim naseljima – 14,9% ku}anstava je na dobroj
razini sekundarne opremljenosti.
Pokazalo se da se ~esto pojavljuju bolji podaci za gradove-satelite od onih za
grad Zagreb. I za seoska naselja ponekad su podaci bolji nego za op}inske centre. Gradovi- sateliti u zagreba~koj regiji ~esto imaju bolju opremljenost ili bolju
upotrebnu vrijednost od grada Zagreba. Razlozi su u strukturnoj slici Zagreba i
op}inskih centara, jer vjerojatno imaju vi{e siroma{nijeg stanovni{tva od ostalih
naselja, a time vi{e i onih s nerije{enim ìvotnim uvjetima (npr. stanom). Razlog
je i u postoje}em teritorijalnom ustrojstvu zemlje prema kojem se pojedina naselja
progla{avaju op}inskim i gradskim centrima a da za to nemaju potrebne uvjete ili
imaju samo minimum istih, pa su institucionalna potra`nja i ponuda nekompatibilne. Takva naselja stoga mogu pokazati slabiju opremljenost od o~ekivane.
Prema podacima o opremljenosti neposredne okoline ìvljenja ili susjedstva/kvarta
u naseljima zagreba~ke regije spomenuto je da ona podrazumijeva razne usluge i
servise u mjestu stanovanja koji su dostupni na udaljenosti od najvi{e 15 minuta
hoda. Elementi ove opremljenosti su: stanica javnog prijevoza, trgovina mje{ovitom robom, specijalizirane trgovine, ambulanta, stomatolo{ka ordinacija, veterinarska stanica, po{ta, ljekarna, dje~ji vrti}, osnovna {kola i crkva. Prema indeksu
opremljenosti neposredne okoline ìvljenja lo{u razinu opremljenosti ima 13,7%
naselja, srednju razinu ima 17,1%, a najve}i broj naselja u zagreba~koj regiji ipak
ima dobru razinu opremljenosti (69,2%). To zna~i da su susjedstva ili kvartovi u
naseljima u zagreba~koj regiji ve}im dijelom dobro opremljeni i mogu zadovoljiti
potrebe ve}ine svojih stanovnika. To se, me|utim, ne odnosi na stanovnike seoskih naselja u kojima samo 1,2% smatra da ima dobru razinu opremljenosti neposredne okoline ili svog naselja, {to je iznimno lo{a opremljenost. U gradskim naseljima dobru razinu opremljenosti ima 97,8%, a u Zagrebu ima je 85,04% susjedstava ili kvartova, {to govori o znatno boljoj opremljenosti gradskih naspram seoskih naselja, iz kojih se zato naj~e{}e i iseljava. Prema ovom pokazatelju, seoska
naselja i op}inski centri imaju lo{u razinu opremljenosti svoje neposredne okoline pa se iz njih svakodnevno migrira prema ve}im naseljima – gradovima u regiji, da bi se zadovoljile neke egzistencijalne ili ostale potrebe stanovnika.
Primarna opremljenost ku}anstava i naselja zadovoljila je i pokazala postojanje
minimuma egzistencijalnog standarda za ve}inu stanovnika u svim tipovima naselja u zagreba~koj regiji. Sekundarna opremljenost ku}anstava i naselja bolja
S oc io l og ij a
Zagreba~ka mreà naselja, iako najve}im dijelom ima hijerarhijsku strukturu, ima
i radijalnu strukturu u kojoj podjednako dolaze do izraàja i ostala sredi{ta. To
zna~i da neovisno o najve}em sredi{tu, Zagrebu, i ostala naselja ovise i gravitiraju
jedan prema drugima, stvaraju}i dodatna ~vori{ta ili àri{ta urbaniteta u mreì. Od
ispitivanih gradova-satelita u zagreba~koj mreì naselja – Velike Gorice, Zapre{i}a, Samobora, Svetog Ivana Zeline, Dugog Sela i Jastrebarskog – najve}i utjecaj
imaju najve}i od njih – Velika Gorica, Zapre{i} i Samobor. Ostala tri grada imaju
slabiji utjecaj u cijeloj mreì, te dovoljno prisutan samo u neposrednoj okolici.
Me|utim, va`na ~injenica jest da se staro i doma}e stanovni{tvo u njima zadràva
te da nema potrebu za trajnim iseljavanjem. Iz svega navedenoga moè se zaklju~iti da je stanje u zagreba~koj regiji – promatrano kroz istraìvane aspekte
opremljenosti naselja i kvalitete ìvota – zadovoljavaju}e i na relativno je dobroj
razini. Time je potvr|ena i osnovna hipoteza, tj. da mjesto naselja uvelike odre|uje kvalitetu ìvota.
s el a
2. Zaklju~ak
39
je u gradskim naseljima i gradu Zagrebu a slabija u op}inskim centrima i u seoskim naseljima, ali se moè pobolj{avati. Unutar klasifikacije naselja u zagreba~koj regiji najve}a razlika postoji izme|u gradskih i seoskih naselja, te izme|u
grada Zagreba i seoskih naselja. Ukupno gledaju}i, zagreba~ka regija ima dobru
kvalitetu ìvota analiziranih elemenata za ve}inu svojih stanovnika, iako postoje
i primjeri iznimno lo{e opremljenosti nekih seoskih naselja koja zaostaju za
ostalim naseljima. Ta ~esto depopularizirana seoska naselja u kojima nema gotovo nikakvih uvjeta za dobar ìvot, napu{taju se a u njima ostaje samo ostarjelo stanovni{tvo. Nasuprot njima, neka decentralizirana okolna podru~ja postaju
nositelji sve ve}eg broja urbanih funkcija, ~ime pridonose rastere}enju glavnog
ili mati~nog grada – Zagreba. Ta gradska naselja (gradovi-sateliti) ~esto imaju
bolju razinu primarne i sekundarne opremljenosti od Zagreba. Moè se primijetiti da ima i primjera smanjenja razlika u tehni~kom standardu i razini opremljenosti ku}anstava na selu i u gradu. Do toga je doveo aktualan trend ìvljenja u
suburbanim i ruralnim prostorima kojeg prati visoka razina opremljenosti ku}anstava i naselja, i koji je na na{im prostorima prisutan unazad dva desetlje}a,
dok je u razvijenim zapadnim zemljama zapo~eo jo{ 70-ih godina 20. stolje}a i
u razli~itim varijantama traje i danas. Zagreba~ka regija kao mreà naselja prostor je na kojem postoje i dobri i lo{i primjeri kvalitete ìvota i opremljenosti
naselja, {to nam govori da se mnogo toga moè pobolj{ati, ali da ima i vrijednoga {to valja sa~uvati za budu}nost.
Dr. sc. Marjan Ho~evar
S oc io l og ij a
s el a
Fakulteta za dru`bene vede u Ljubljani, Centar za prostorno sociologijo, Ljubljana,
Slovenija
40
Pred svojim nastopom sem zelo vznemirjen, ker se po petnajstih letih prvi~
soo~am s kolegi iz nekdanje skupne dràve. Slaba ali nikakr{na komunikacija
med nami kaè na iracionalnost “nepovezanosti” in na zunanje (o~itno politi~ne)
vplive profesionalne dezintegracije. Mo`da }e po~eti neko novo umreìvanje izme|u Ljubljane, Novog Sada, Beograda i jo{ nekih gradova, oko sociologije prostora ili malo {ire. Ja pretpostavljam da }emo ja i kolega Zdravko Mlinar mo`da
imati sli~nosti u izlaganjima jer se puno toga {to sam radio temelji na njegovim
konceptualnim osnovama, ali ja mislim da sam i sam do sada ne{to razvijao i na
konceptualnom planu, pa }u biti kratak jer pretpostavljam da ste svi pro~itali ove
~lanke {to su bili objavljeni u Sociologiji sela. Tako da }u ja pojasniti samo ono
{to tamo nisam dobro postavio, samo neke dimenzije umreàvanja i hijerarhije, ili
nekog makrokoncepta tog razmerja.
Predhodni razpravljalci so s svojimi diskusijami nakazali probleme medsebojne
povezanosti krajev in prelagali resni~no zanimive potencialne mehanizme za uresni~evanje povezanosti, ki bi sledila sodobnim trendom v razvoju dru`b. Pokaza-
lo se je tudi, da ima “tranzicijska” dru`beno-prostorska preobrazba v Srbiji in ^rni
Gori, na Hrva{kem in v Sloveniji nekaj skupnih to~k, {e ve~ pa je specifi~nosti. V
svoji razpravi o prostorski (teritorialni) integraciji v razmerah pove~evanja mobilnosti, odpiranja, razvoja sodobnih tehnologij in telekomunikacij, globalizacije
ipd., bom vseno sku{al podati splo{nej{i idealnotipski okvir sociolo{kega razumevanja omre`nega povezovanja. Prepri~an sem, da omre`no povezovanje lahko
obravnavamo kot relativno univerzalni trend v razvoju dru`benih razmerij. Pri
tem je seveda potrebno upo{tevati, da ima vsaka oblika integracije protiute` v nasprotni smeri – v samostojnosti, osamosvajanju oz. avtonomizaciji.
S oc io l og ij a
Ta dinamika pravzaprav nakazuje, da klasi~ni hierarhi~ni (vertikalni) princip prostorske integracije, in sicer na razli~nih ravneh, ni ve~ primeren ali vsaj ni zadosten. Zmanj{evanje pomena in{titucij nacionalne dràve, odpiranje meja, osamosvajanje akterjev itd., dolgoro~no neizogibno spreminja tudi optiko prostorskih
struktur. Povezave krajev ni nujno obravnavati samo na osnovi fizi~ne bliìne
(kontigvitete), temve~ na osnovi interesne bliìne, ki ni nujno medsebojno kompatibilna. Na novo se odpirajo vpra{anja lokalnosti, regionalizacije, ~ezmejnosti,
perifernosti ipd., ki so v preteklosti temeljile na samoumevnem principu bliìne,
velikostnih razredov, kriti~ne mase itd. (npr. Cristallerjev koncept centralnih krajev). Finski kolega Antikaisen npr. navaja ugotovitve po ve~letni raziskavi Baltskega obmo~ja: “V skladu s Christallersko interpretacijo je perifernost opredeljena
s fizi~no distanco centra v odnosu do periferije, sedaj pa se je potrebno zavedati,
da je (ne)perifernost opredeljena bolj z dostopom do omreìj. V tak{ni situaciji je
mesto (njihovi akterji) zelo odvisno od njihove u~e~e se in spoznavne kompetentnosti, da tak{na situacija obstaja. Sprememba v omre`no logiko razmi{ljanja mora biti najprej s strani akterjev prepoznana kot smiselna in koristna v smislu intencionalnih ciljev, ki jih ti akterji zasledujejo in nato v lokalno specifi~nem kontekstu privzeta kot strate{ko na~elo povezovanja.” Ali kot ugotavlja Mlinar: “Vedno
ve~ je neteritorialnih akterjev, katerih delovanje je mogo~e razumeti v okviru sistemov, ki niso (predvsem) prostorsko dolo~eni”. [e bolj neposreden je Snickars,
ki navaja: “Poselitveni sistemi so v perifernih in/ali ruralnih regijah tradicionalno
zasnovani po na~elu centrov in periferij. Materialne surovine se iz ruralnih obmo~ij procesirajo v lokalne centre in nato izvaàjo. Vendar pa ta model izgublja
tako intelektualno kot tudi ekonomsko osnovo. Centri v redko poseljenih perife-
s el a
ê problema ne obravnavamo dialekti~no, tvegamo nepopolna in celo napa~na
sklepanja. Razpad Jugoslavije je najbolj{i primer mehani~ne integracije in nato
postopne usodne (in v ve~ pogledih tragi~ne) dezintegracije zaradi neuravnoteènosti z mehanizmi osamosvajanja. Podobno je na vseh ravneh dru`beno-prostorske organiziranosti. V princip sodobnega omre`nega povezovanja pa
so implicitno vgrajujeni dinami~ni mehanizmi vzajemnosti osamosvajanja in povezovanja. Opredelitev tak{nega povezovanja je naslednja: Z mreènjem (networking) pojasnjujem temeljno integrativno razse`nost v dolgoro~ni prostorski
in tehnolo{ki preobrazbi dru`b – v raz{irjanju dostopnosti in zmanj{evanju teritorialne ekskluzivnosti – v krepitvi vloge akterjev nasproti dru`beno-teritorialnim
strukturam.
41
rijah lahko delujejo kot vozli{~a globalne ekonomije, zato perifernost ni ve~ povezana s kontinuiranim prostorom ter na~elom centralnih ali zalednih vzorcev.
Povezave so, glede na potrebe akterjev, lahko doseène do katerekoli destinacije.
V tem primeru je potrebno le zagotavljati, ustvarjati, upravljati in vzdrèvati pozicijo vozli{~nosti.”
Na spremenjeno optiko kaèjo ne le teoretska predvidevanja, temve~ {tevilni è
preu~eni primeri v Evropi (npr. na Finskem, v Italiji, Nem~iji, Nizozemski, Franciji), kjer poleg omenjenega Antikaisna, tudi drugi raziskovalci ugotavljajo spremenjeno povezovalno-osamosvojitveno dinamiko. Kot preliminarni model omre`nega povezovanja je mogo~e novej{e integracijske trende sumirati takole (glej
spodnji prikaz):
Tipi povezav Þ
Teritorialne povezave
“Koncept centralnih prostorov”
Omre`ne povezave
“Koncept mreènja”
Centralnost/perifernost
Koncentracija
(centripetalnost)
Difuznost
(centrifugalnost)
Dominacija/odvisnost
Enosmerna gravitacija
(monopolna dostopnost)
Difuzna lokalizacija
(ekvipotencialna dostopnost)
Prostorske
in dru`bene
manifestacije
S oc io l og ij a
s el a
ê bi èlel narediti kondenzacijo medsebojno odvisnih dolgoro~nih prostorskih
procesov preobrazbe sodobnih dru`b, ki po mojem prepri~anju neizogibno vodijo v sociolo{ko pojasnjevanje “omre`ne dru`be”, bi izpostavil naslednjih pet.
42
• Deteritorializacija / Prostorski sistemi postajajo z vidika dru`beno-prostorske
organiziranosti vedno bolj odprti, medsebojno dostopni, fleksibilni in adaptabilni (“open structured”).
• Restrukturacija / Integracijski in diferenciacijski mehanizmi subnacionalnih
prostorskih sistemov so bolj podvrèni supranacionalnim procesom. Spreminja
se razmerje struktura/delovanje akterjev.
• Dehierarhizacija / S pove~evanjem oz. komplementarnostjo fizi~ne in virtualne dostopnosti akterjev se splo{~ajo ali vsaj prekrivajo ravni teritorialnih organiziranosti (sublokalne, lokalne, regionalne, ipd.).
• Mreènje / Mreènje je na~in strukturacije in hkrati delovanja fizi~nih ter virtualnih tokov. Delovanje akterjev je “prevedeno” na raven sistemskih razmerij/povezav med sistemi, v katerih so locirani akterji na razli~ne na~ine in z
razli~nimi trajanji.
• Glokalizacija / Medsebojno prepletanje procesov deteritorializacije, restrukturacije, dehierarhizacije in mreènja. Pomeni supranacionalno (globalno) cirkulacijo partikularnih lokalnosti in lokalizacijo univerzalnosti.
V spodnji tabeli pa prikazujem idelnotipske razlike med tradicionalno (staro) in
omre`no (novej{o in potencialno) organiziranostjo sodobnih dru`b.
OBMO^NA ORGANIZIRANOST
OMRE@NA ORGANIZIRANOST
Meje
Povezave
Kompaktnost, kontigviteta
Disperzija akterjev
Teritorialna zaprtost, nevme{avanje
Teritorialna odprtost (ateritorialnost)
Poudarek na teritorialnih “enotah”
Poudarek na akterjih
Kumulativnost povezav
Selektivnost povezav
Stalnost, trajnost, rigidnost, omejena prehodnost
Ob~asnost, za~asnost, fleksibilnost, prehodnost
Frontalna teritorialna izklju~nost (ekskluzivnost)
Kriì{~nost, preseganje izklju~nosti (inkluzivnost)
Bliìna, vezi vezane na lokacijo
Neob~utljivost na distanco, vezi vezane na akterje
pdefaultCenter in periferija (centralnost)
Vozli{~a, decentralizirano povezovanje (nodalnost)
Teritorialna ekspanzivnost
Preèmanje, interpenetracija
Fizi~na prisotnost, posedovanje
Dostopnost
6 Dihotomija doma~e/tuje
Deteritorializacija doma~ega/tujega
Teritorialna reprezentacija
Neposredna participacija
Teritorialna hierarhija
Horizontalna povezanost
Mikro/makro neskladnost
Mikro/makro konvergenca
I. dio – diskusija
Prof. dr. sc. Ivan Cifri}
S oc io l og ij a
U kontekstu ove rasprave iznijet }u samo nekoliko kratkih napomena. Razmi{ljanja o odnosu sociologije i mreè naselja mogu dovesti i do zanimljivih novih tema i to putem interpretacije ne samo rezultata empirijskih istraìvanja nego i na~ina kako sociologija promi{lja te rezultate i prostor. Kolega Pu{i} kriti~ki je iznio neke aspekte koji su relevantna i zanimljiva pitanja. Danas sve vi{e
kriti~ki govorimo o ovom kontekstu odnosa sociologije i globalnoga grada te
globalne urbanizacije shva}ene kao na~ina ìvota i kao koloniziranje prostora
od strane velikih urbanih mastodonata. Danas oko 40% svjetskog stanovni{tva
ìvi u koncentriranim naseljenim zonama, preteìto uz obale mora i rijeka, koje
su postale ne samo okupacije prostora nego i uznemiravanja svoda kojega
osvjetljavaju, pa se iz gradova ne mogu vi{e vidjeti zvijezde, a no}na rasvjeta
ujedno utje~e i na orijentaciju ìvoga svijeta u okoli{u. Urbanizacija kao objektivan proces postala je trajna paradigma za ljudski svijet, ali i trajno razorni faktor
za prirodni svijet. Kada govorimo o tome moramo imati na umu da na{i
s el a
Odsjek za sociologiju, Filozofski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
43
stru~njaci i dru{tvo, pa i sociologija, prihva}aju ove vanjske globalne paradigme
ili teoretske pojmove, dijelom zbog objektivnih razloga utjecaja razvijenoga svijeta, a dijelom i zbog skromne prezentacije doma}ih empirijskih istraìvanja.
Nerazvijeni (ili manje razvijeni) svjetovi objektivno postaju kolonijalna periferija.
No to je samo jedan problem. Ve}i je problem {to se katkada nekriti~ki prihva}aju “svjetske” ideje i teorije u tuma~enju na{e stvarnosti. Prostorno planiranje
je tuma~enje prostora i dru{tva.
S oc io l og ij a
s el a
Sociologija naime, kao i druge znanosti, moè postati i ideologija, kao skup
odre|enih pojmova koji odre|uju strukturu. Ona to jest u mannheimovskom smislu, jer otvara nove vidike za budu}nost, oslanjaju}i se na znanstvene rezultate.
Ona je ne{to druga~iji na~in razmi{ljanja nego u prirodnim ili tehni~kim znanostima, koji poti~e na odre|ene aktivnosti i promjene. U tom bih smislu rekao bih da
odnos prema glokalizaciji treba zapravo postaviti u odre|enom smjeru, da se
kaè {to je to lokalno u odnosu na globalno, bez obzira kako ga definirali – u
{irim nacionalnim, dràvnim prostorima ili unutar njih na lokalnima, te koje su to
prednosti kao mogu}e alternative ovom urbanom levijatanu. Pitanje je: ima li
smisla i ho}e li te treba li globalno dru{tvo ìvjeti u takvom globalnom svjetskom
gradu koji }e “pojesti” sav okolni prirodni pa dijelom i kulturni okoli{, ili treba
~initi neke radikalne korekcije? Korekcije su potrebne ponajprije u svijesti onih
koji imaju najve}e utjecaje na kreiranje uvjeta ~ovjekova ìvota. Naàlost, to su
primarno grupe i institucije s profitnim interesom. U tom smislu rije~ je o paradigmatskom odnosu, odnosu sociologije koja nas vra}a na po~etak njezina smisla i
nastanka od Comtea pa nadalje. Ona je nastala i kao kritika civilizacije, njezine
paradigme i ona to u teoretskom smislu treba ostati. Sociologija bez toga uklona
nije vi{e sociologija. To ne zna~i da }e, po Comteu, sociolozi biti ba{ novi
sve}enici, nego zna~i da oni moraju imati distancu prema takvim globalnim procesima, i ne samo globalnima nego i nakaradno primijenjenima. S druge strane,
sociologija treba biti i ostati empirijska ili pozitivna znanost koja }e provjeravati
teoriju u zbilji, stvarati podloge – a ne sluìti, biti ancilla – za sinteti~ko mi{ljenje
i prakti~ne planerske poteze. Sociolozi kao pojedinci snose odgovornost za utjecaj na uvjete ìvota ljudi, za krajolik i mogu}nost izvornog iskustva ~ovjeka i prirode, ponajprije tamo gdje je to jo{ mogu}e.
44
Dogodilo se to da i drugi u kontekstu velikih ideologija razmi{ljaju o problemu paradigme. Sociologiju tako|er zapljuskuju ideologije, ali ne samo neke ideologije,
kao {to se to ~esto moè ~uti, poput socijalisti~ke ideologije. Ona danas ìvi tako|er u kontekstu ideologija. Koncept gradogradnje i uvjeta stanovanja tako|er je
ideologija. Zagreb je mo`da primjer takve ideologije po kojoj se grade neboderi na
krivim mjestima, suàva se prostor ìvota, a konji tr~e uz zaga|eni i prljavi kanal –
zvani Sava. [to je s identitetom grada i ìtelja? Dvije su velike ideologije nestale kao
paradigmatske, barem na ovim europskim prostorima – fa{izam i komunizam, ali
je ostao neoliberalizam. Neoliberalizam je ostao kao jedina paradigma koja postaje
ideologijom 21. stolje}a, a koja omogu}ava interpretaciju uvjeta za totalitarno
dru{tvo i koja je zbiljski odgovorna za perspektivu svijeta. U kontekstu pojmova
ideja koje se zapravo tu formuliraju, one se prenose i reproduciraju paradigmatski
Jedan tip “kontrole” jesu i sociolo{ka istraìvanja i recenzije projekata. Da bi sociologija i sociolozi bili odgovorni u tim procesima, moraju se zaloìti za prava na
istraìvanja, za istraìva~ku licencu kompetentnih sociologa. Hrvatsko sociolo{ko
dru{tvo treba inicirati takav zakonski prijedlog po kojemu – kako u ovoj oblasti,
tako i u drugima, samozvani istraìva~i – od agencija do medija – ne}e mo}i
istraìvati i javnosti servirati “znanstvene” rezultate. Ako je profesionalna asocijacija neu~inkovita, postoje i drugi na~ini da se osiguraju kvalitetna sociolo{ka
S oc io l og ij a
Tko i putem kojih kriterija vrednuje prostor? Politika je uvijek imala jak utjecaj,
kao i danas. Prostor vrednuju i njegovu namjenu definiraju oni koji imaju kapital, oni koji imaju politi~ku mo} dono{enja odluka. Jer pitanje vrednovanja i
odlu~ivanja zapravo je pitanje vrednovanja prostora, a vrednovanje prostora pitanje je cijene i profita zemlji{ta. Odluke o gradnji u prostoru, odluke su o
na~inu ìvota. Zato se tu tako|er radi o ideologiji koju mnogi ne prepoznaju
kao takvu. U svjetskim razmjerima nastaju paradoksalne posljedice: u najbliòj
okolici gradova nastaje sasvim drugi svijet, {to je vidljivo na primjeru velikoga
grada, primjerice Zagreba. U uvjetima glokalizacije tako|er postoji tendencija
da ljudi u udaljenim krajevima ìve na identi~an na~in – oni u Frankfurtu, New
Yorku, ali da (u njima vrlo bliskim prostornim uvjetima) ìve na bitno razli~it
na~in. Primjerice, oni u zaseoku udaljenom deset kilometara od Zagreba ìve
bitno druga~ije nego ovi u Zagrebu. To nije ruralni, seoski na~in ìvota, nego
kvaziurbano-ruralni. Element lokalnoga – ne zbog lokalnoga kao takvoga, nego zbog pitanja smisla i na~ina ìvota – perspektivna sociologija mora promi{ljati i u kontekstu vrednovanja prostora. Naravno, to vrednovanje prostora
stavljeno je u ruke aktera prostora. Dràva je postala zapravo nemo}na, ona
vi{e ne odlu~uje. Prostor odre|uju akteri koji nisu teritorijalno vezani, ali i kapital koji dolazi i s imaginarnih ra~una i gusarskih otoka. Male dràve, koje
uto~i{te traè u Me|unarodnom monetarnom fondu, Svjetskoj banci, Svjetskoj
trgovinskoj organizaciji itd., vi{e ne odre|uju bitno o sebi te nemaju ulogu kreatora nego izvr{itelja. Ve}i utjecaj danas ima birokracija Europske unije i pojedinci, a u kontekstu ideologije neoliberalnoga dru{tva, potpomognuta tehni~kom infrastrukturom, {to vodi jednom mogu}em kulturno uniformiranom dru{tvu. Pojam glokalizacija je i nastala zbog ambivalentnosti globalizacije, zbog
obrane lokalnoga od negativnih posljedica globalnoga. Zar nije negativna posljedica neumje{nosti prakti~ne interpretacije vrednovanja prostora, samovolje i
nekontrole graditelja (uz pomo} lokalnih mo}nika), upravo bespo{tedna divlja
gradnja. Lokalno se vi{e ne moè braniti od globalnoga, ako je tu rije~ samo o
globalnome, a ne i o korupciji i neu~inkovitosti pravne dràve. Dràva mora dati uvjete i kontrolirati gradnju u prostoru.
s el a
na znanost, tako da i tu imamo trojaku, odnosno trojnu strukturu: ideologa, politi~ara i znanstvenika. Ideolozi izvedu “pojam” (klasa, nacija, deregulacija, itd.),
znanstvenici trebaju empirijski potvrditi da je “to ba{ tako”, a politi~ari to trebaju
provesti u djelo. U slu`bi ideologije sociologija postaje onda kada zapravo svojim
istraìvanjima i teoretskim interpretacijama samo potvr|uje neki koncept. I tu onda
leì zamka u prostornom planiranju odnosno vrednovanju prostora.
45
istraìvanja: osnovati sindikat sociologa-istraìva~a koji }e utjecati na zakonodavnu regulaciju prava na sociolo{ka istraìvanja.
îni mi se da i nije slu~ajno {to se danas pojavljuje pitanje ponovnog razmi{ljanja
o paradigmi odnosno paradigmama (iako se pod paradigmama moè {to{ta toga
misliti) i perspektivama ruralne sociologije. Ja u ovom slu~aju mislim na dva
aspekta. Prvo, sve je vi{e zahtjeva znanstvenika iz prirodnih znanosti (koje su
ina~e akcentirale i oblikovale paradigmu prirodnih znanosti kao temelja vjerovanja
u napredak i njegovo prakticiranje) koji postavljaju kriterije neovisno o humanisti~kom pristupu. Prirodna je znanost nosila tu paradigmu, ne dru{tvene i humanisti~ke znanosti, iako su dru{tvene znanosti pridonosile toj emancipacijskoj paradigmi. Drugo, sociolozi trebaju akceptirati cjelinu ìvota u nekom prostoru, kako
kulturna ekumena ne bi definitivno ugrozila bioti~ku ekumenu.
S oc io l og ij a
s el a
Danas se sve vi{e poseè za determinizmom, za genetskom strukturom., a od bogate se literature poku{ava uspostaviti ideologiju determinizma koja se moè, ne
u smislu znanosti nego ideologije, nacionalno, rasno itd., interpretirati i taj determinizam, dakle moè se prenijeti na socijalni prostor. Ideja globalizacije nije ni{ta
drugo nego ideja kontinuiteta liberalnog kapitalizma u jednom drugom obliku,
dakle deterministi~ki, bolje re}i evolucionisti~ki pristup. Dakako, tu postoje i otpori takvom mogu}em posezanju za genetskim osnovama dru{tva. Postala je privla~na literatura koja pi{e o velikim tajnama podrijetla, koja iz raznoraznih kodova poku{ava prezentirati neke kulturne korijene u obja{njavanju dru{tava, ljudi,
svijeta i traènju smisla ìvota. U tom kontekstu sociologija se, s jedne strane, nalazi izme|u zahtjeva velikih, ili velike ideologije koja i prikriva ili {titi uglavnom
prirodnu znanost a podràva dru{tvene i humanisti~ke znanosti kao “slu{kinje”. S
druge strane, zahtijeva kulturne paradigme kao slike, kao uzore autenti~ne ljudskosti ìvota na koji sociologija mora kriti~ki ukazivati. Prostorna pokretljivost
~ini se kao egzistencijalna pokretljivost. Prostor je uvijek bio motivom za bolji
ìvot, ili za porobljavanje. U moderno doba vidljiva je linearna tendencija: iz sela
imamo pritisak na grad, a iz grada na ve}i grad. Iz Afrike pritisak je negdje na
Europu, itd. Ta tendencija globalne urbanizacije moè dovesti do stvaranja novih
èljeznih zavjesa, koje }e biti ne samo ideolo{ke, vjerske, kulturne op}enito, nego i
egzistencijalne. Ljudi odlaze iz “ni{ta” u “ne{to”. Odgovoru za{to je, i {to je to
“ne{to”, a za{to je i {to je to “ni{ta”, mislim da sociolozi tako|er mogu pridonijeti.
46
[to se ti~e mreè naselja, ~ini mi se da se ta tema moè druga~ije analizirati u dana{njem elektroni~kom dobu. Pitanje je, naime, koliko je ta tema relevantna ne u
prostornom nego u funkcionalnom smislu. Svakako je mreà naselja relevantna u
smislu na~ina ìvota ljudi, pa kad govorimo o mreì naselja mislim da se tu otvara cijeli prostor analize kulturnih stilova, na~ina ìvota, vrijednosti ili smisla ìvota. Jer ~emu onda uop}e dru{tvo, ~emu sluì ideologija, ~emu sve to ako ne poku{avamo na}i smisao ìvota i pridonijeti njegovu pobolj{anju, i ako nismo skloni
dignuti ruke od svega toga. Mislim da bi u tipologiji naselja i sela bilo dobro razmisliti o kategoriji naselja koju bismo nazvali “novo selo”. Dakle, to je manje naselje, izgra|eno uglavnom od novih ku}a, stanovni{tvo mu nije poljoprivrednog
tipa, a koje danas nastaje.
Jo{ samo jedna napomena. Ako se govori o perspektivama sociologije, moramo
se zapitati {to je – ili {to smo u~inili na istraìvanju sela kao povijesno jo{ uvijek
ve}inskog tipa ìvljenja u svijetu? Pitanje prostora je samo jedan segment pitanja
ruralnog ìvota i ruralnog razvoja. Istraìvanja ruralnog ìvota i ruralnosti na{ega
dru{tva zamrlo je. Ne mislim da ta tema treba biti glavna preokupacija sociologa,
ali drìm da je to potrebno kako zbog istraìva~kog kontinuiteta – barem u Institutu za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu, tako i zbog vrednovanja autenti~nosti
jednog na~ina ìvota za budu}nost. Dakako, za to nisu samo sociolozi odgovorni
nego i oni koji su od dràve pla}eni da budu za to odgovorni.
Prof. dr. sc. Sreten Vujovi}
Odsek za sociologiju, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, Srbija
S oc io l og ij a
Osvrnuo bih se na prvi deo ove vrlo zanimljive rasprave. Najpre bih ne{to rekao
povodom izlaganja kolega Pu{i}a i Cifri}a. To su poku{aji jednog ozbiljnijeg kriti~kog razmatranja aktualnih paradigmi u sociologiji vezanih pre svega za globalizaciju i za pojmove kao {to su globalno dru{tvo, globalni grad, megagrad i tome
sli~ne oznake. Ako neko prihvata sintagmu informati~ko dru{tvo, onda je on vi{e
sklon prihvatanju shvatanja o globalizaciji. Me|utim, ~ini mi se da bi to shvatanje
trebalo na neki na~in dopuniti prihvatanjem barem nekih ideja, recimo Bekovih o
rizi~nim dru{tvu, jer i me|u teoreti~arima globalizacije postoje razli~ita shvatanja,
postoje oni koji je potpuno odbacuju kao neku novu mantru, postoje oni koji taj
proces uzdiù preko mere, pa i ideologizuju, a postoje i oni koji zauzimaju sredi{nju poziciju i na globalizaciju gledaju kao na jedan proture~an proces koji, s
jedne strane, donosi ne{to dobro kada je re~ o ekonomiji tokova, o protoku ljudi,
robe, informacija itd, ali ima i svoje tamne strane ako se to kombinuje sa shvatanjem (Volerstin) da postoje razvijeni (centralni), manje razvijeni i zavisni delovi
sveta: centri, poluperiferije i periferije. Na àlost, ~ini mi se da su Srbija i Hrvatska
kao dràve, kao dru{tva, uklju~uju}i i njihove metropole, u podre|enom i zavisnom poloàju jer se mo`da jedna manje a druga vi{e, najblaè re~eno, nalaze na
poluperiferiji svetskog sistema i na donjim lestvicama svetske hijerarhije gradova,
a to se na njihove gra|ane lo{e odraàva. Zbog toga mi je pristup, kojeg sam danas ~uo, prihvatljiv jer je kriti~ki orijentisan prema svemu, pa i prema novim sociolo{kim paradigmama, da to novo ne bi postalo nova moda i da se ne bi pretvorilo u novu ideologiju. Ta vrsta teorijskog otklona ~ini se da je potrebna, pa
s el a
Prvo, èlim da se od srca zahvalim organizatoru {to me pozvao na ovaj skup. Veoma mi je drago {to sam me|u vama, i nadam se da je to po~etak jedne intenzivnije saradnje, kako pojedina~ne tako i institucionalne. Doda}u, drago mi je {to nismo do{li ovde da se mirimo jer, hvala Bogu, mi se (mislim na u~esnike ovoga
okruglog stola) nismo ni sva|ali.
47
otuda nekako i prija blago ironi~an ton u tekstu Du{ice Seferagi} koji je posvetila
ovim problemima.
Svojevremeno kad se u “velikoj” Jugoslaviji po~elo govoriti o mreì naselja, onda
je bila uvedena i sintagma – sistem naselja. Mreà naselja je ozna~avala ne{to {to
je zate~eno, a sistem naselja ne{to ~emu se teì, na {to se moè uticati nekim planiranjem, recimo, u pravcu policentri~nosti, decentralizacije, formiranja “polova
razvoja” i tome sli~no. Brojne planerske mere i poduhvati, na àlost, nisu uspevali po{to se piramidalna organizacija gradova odràvala, hijerarhija se odràvala, a
ona je, kao {to je rekao kolega @upan~i}, donekle i prirodna stvar, jer se danas
te{ko moè odbaciti i ideja i praksa centralnosti. Potreban je nekakav centar unutar nacionalnog urbanog sistema. S tim u vezi zanimljiva je ideja o tome kako se
mogu analizirati mreè “na{ih” gradova: mogu se, naime, pratiti promene u unutra{njoj strukturi gradova posle propasti socijalisti~kog sistema (kao primer moè
da posluì ono {to je koleginica An|elina Svir~i} Gotovac govorila o zagreba~koj
mreì naselja), to je jedan mogu}i analiti~ki pristup; drugi se sastoji u posmatranju
promena u nacionalno-urbanoj mreì (sistemu) odnosno u odnosima izme|u gradova unutar nje, {to je predmet hrvatskog projekta; tre}i se pristup odnosi na
promene u me|unarodnoj mreì i hijerarhiji glavnih gradova. To je dosta va`no,
posebno za nas, budu}i da i mi sada (zbog raspada SFRJ), doìvljavamo mnoga
nova inostranstva, i svedoci smo zna~ajnih urbanih promena u dràvama i dru{tvima u postsocijalisti~koj transformaciji. Ovo isti~em jer ovde su sve analize u
teorijskom okviru koji je u vezi s globalizacijom i s postsocijalisti~kom transformacijom kao dva megatrenda.
Prof. dr. sc. Zdravko Mlinar
S oc io l og ij a
s el a
Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Ljubljana, Slovenija
48
Za mene je ovaj skup izazov i iznena|enje. Nakon petnaestak godina stanke
znanstvenih komunikacija na relaciji: Ljubljana – Zagreb – Beograd, ona se opet
uspostavlja zahvaljuju}i trudu kolega iz Zagreba. S obzirom na znanstveni rad
kao i na stvarne procese u prostoru koncipirao sam dva tipa komunikacija: tangencijalne u svjetskim razmjerima i tangencijalne koalicije, {to zna~i da se periferne zemlje povezuju i time postaju ja~e, premda pri tome i gube. Prate}i diskusije
o mreàma, napominjem da u Ljubljani, osim tradicionalnog pristupa u sociologiji, postoji i jaka metodolo{ka grupa koja se probila u samu “{picu” istraìvanja
mreà.
Jedno od pitanja koja mi se postavljaju jest lokalnost: naselje, lokalna zajednica
itd. koje upu}uju na fizi~ku dimenziju kao stabilniju, dugotrajniju, naslije|enu, socijalno homogeniju i vezanu za komunikacije. Nije li to opasnost da se sociologija
prostora veè uz pro{lost vi{e nego {to bi se bavila onime {to dolazi; bu-
du}no{}u, dakle, predinformacijskim umjesto informacijskim prostorom? Opasnost od analize tradicionalnih odnosa i tradicionalnog pristupa upozorava na potrebu za analizom na vi{e nivoa. Nisam primijetio da se na skupu govori o opti~kim mreàma, drugim komunalnim pitanjima... “Prvi zakon geografije” kaè da
“sve {to je bliè to je vi{e me|usobno povezano i vi{e me|usobno utje~e”. No
sve manja strukturna povezanost aktera u prostoru stavlja pod znak pitanja prvi
geografski postulat. O tome je dosta pisao kolega A. Hodì}. Bila bi poèljna rasprava o vezi nacionalnog i prostornog u kontekstu tranzicije. Navest }u primjer
politi~kog odre|ivanja prostornih relacija na dijelu slovenske Istre; u Izoli su izgradili bolnicu u suradnji s Koprom, Piranom, Bujama, Umagom u kontekstu Jugoslavije, no dekretom je odre|eno da se ne ide u Izolu udaljenu 15 km. ve} u
Pulu udaljenu 50 km. Politi~ki sistem je odre|ivao komunikacije i relacije me|u
naseljima. Mislim da treba vi{e promi{ljati zna~enje teritorija koji je tradicionalno
uveo u zamku na{ mentalitet, mi{ljenje, pristup, jer ~esto precjenjujemo ono {to
je bliè a podcjenjujemo ono {to je dalje.
Dr. sc. Jasenka Kodrnja
S oc io l og ij a
Ja bih prije svega pohvalila ovaj rad i istraìva~e koji su u njemu sudjelovali kao i
dobivene rezultate, tim vi{e {to poti~e mnoga daljnja razmi{ljanja kao {to smo
vidjeli u ovoj diskusiji. Mene je ovaj rad tako|er potaknuo na paradigmatska razmi{ljanja na na~in kako je to postavio Sreten Vujovi} ili Ivan Cifri}, pa bih s tim u
vezi postavila dva pitanja. Prvo je pitanje kanona koji se postavlja kao Zagreb,
kao {to Deridé govori u prvom smjeru, gdje se taj prvi smjer definira kao Europa
koja djeluje u odnosu na ~itav svijet. Na sli~an na~in ste vi pokazali da se stvara
jedna hijerarhija u kojoj glavni grad, Zagreb, djeluje kao neki kanonski obrazac u
odnosu na ~itav umreèni prostor koji istraùjete. S tim u vezi se problematizira
odnos prioriteta svih mogu}ih institucija javnog prostora u odnosu na privatni
prostor. Upravo na to mi se nadovezuje drugo pitanje, a to je odnos socijalne
mreè prostora u odnosu na prirodni prostor. Jer, recimo, kad se prezentira
opremljenost naselja, uglavnom se navode institucije a time i ~ovjeka koji je
dru{tveno bi}e. Naravno da naselje treba biti opremljeno institucijama, no ne zaboravljamo li mi kvalitetu prirodnog prostora? Prilikom analize prostora trebalo bi
gledati i ~isto}u vode, ~isto}u zraka itd. Htjela bih re}i da tu integraciju dru{tvenog prostora, mreè dru{tvenog prostora i prirodnog prostora, {ume, vode i svih
mogu}ih tema kojima se bavi ekologija, pitanje hijerarhije ~ovjeka u odnosu na
prirodu te dru{tvenog prostora u odnosu na privatni prostor, da je to zapravo
jedno paradigmatsko pitanje koje nam postavlja ovo istraìvanje, a kao plodno i
inspirativno za daljnja razmi{ljanja.
s el a
49
Du{ica Seferagi}
Moram reagirati na Mlinarove i Kodrnjine primjedbe. Naravno da smo, kao sociolozi, svjesni da je sve povezano sa svime. Me|utim, moramo izabrati neku posebnu temu, znanstveno je obraditi kao posebnu, ali je i kontekstualizirati u op}u
dru{tvenu situaciju, {iru i uù. Ograni~enje je neminovno, ali je i svijest o njemu
tako|er prisutna. Upravo se time opravdava izostanak istraìvanja prirode a u korist istraìvanja dru{tva.
Dr. sc. Miodrag Vujo{evi}
Institut za arhitekturu i urbanizam Srbije, Beograd, Srbija
S oc io l og ij a
s el a
Po{tovane koleginice i kolege, sve vas pozdravljam i zahvaljujem za ljubazan poziv da u~estvujem u raspravi za ovim okruglim stolom. Ja radim u Institutu za arhitekturu i urbanizam Srbije, iz Beograda, koji je vode}a istraìva~ka i planska
institucija u ovoj oblasti u Srbiji. Tako|e pozdravljam i podràvam malopre pomenut poziv da se obnovi odnosno pro{iri saradnja izme|u istraìva~kih ku}a u
dana{njim republikama biv{e Jugoslavije, pa vas i obave{tavam da moj Institut
ve} sara|uje s nekoliko drugih istraìva~kih organizacija ove vrste, na primer, s
Urbanisti~kim institutom Republike Slovenije. Pozvali smo ih 2003. godine da zajedno uradimo Prostorni plan Republike Crne Gore i ta saradnja traje, iako se
obavlja uz odre|ene uspone i padove, mnogo manje zbog slovena~kih kolega, a
mnogo vi{e zbog naru~ioca ovog posla, tj. crnogorskih prostorno-urbanisti~kih i
envajronmentalnih vlasti i na{ih domicilnih partnera u Crnoj Gori.
50
Moja je namera da skrenem va{u pa`nju na jedan problem koji se ti~e slede}eg
pitanja: kako dominantni politi~ki projekt na nacionalnom/dràvnom planu (“postsocijalisti~ka tranzicija”) uti~e na odnos prostornog razvoja i socijalne dinamike?
[ta se, naime, de{ava kada se ne raspolaè ni demokratski legitimisanim i funkcionalno strukturisanim centralizuju}im hijerarhijskim momentom, odnosnom
“polugom” (koji, kako smo upravo ~uli od kolega iz Ljubljane, moè biti i mobilizatorski i produktivan u socijetalnom pogledu), a nemate ni neophodno decentralizovano umreàvanje aktera, od ~ije dinamike tako|e moè biti koristi? Ovde
imam na umu proces tranzicijskih reformi u Srbiji, koji se od samoga po~etka odvija kao svojevrsna “tranzicija bez rasta i razvoja”, prete`no u znaku raznih politi~kih i profesionalnih mantri (“privatizacija”, “marketizacija”, “liberalizacija”, “deetatizacija”, “deregulacija” itd.), gde dominira tzv. “instrumentalna racionalnost”,
dok je tzv. “ciljna racionalnost” (“supstantivna” i sl.) u drugom planu. Reforme
mahom predvode politi~ki neofiti (“novopreobra}enici”) u zemlji, podràni od niza me|unarodnih institucija i eksperata. Zajedni~ki imenitelj nove doktrine jesu
razni politi~ki, ekonomski i socijalni obrasci neoliberalne provenijencije. Ovde je
vaàn jo{ jedan momenat: verujem da su vam poznati nalazi kolege iz Beograda,
S oc io l og ij a
Sli~no je i s glavnim konceptorima reformi u Srbiji (politi~kim i ideolo{kim “neofitima”, kako iz nazvah). Oni se u visokom procentu regrutuju iz stare vlasti, u
svemu su “glavni i najbolji”, a argumentaciju za tako ne{to nalaze i u sistematskoj
podr{ci koju imaju od me|unarodnih organizacija i eksperata. Mo`da zato nije ni
~udno {to je tranzicijski proces u Srbiji u svemu apartan, na stranu to {to su i ciljevi pro{log (Milo{evi}evog) reìma, me|unarodne sankcije i vi{egodi{nja izolacija zemlje zasigurno odlu~uju}e uticali na pravac, sadràj i dinamiku do sada preduzimanih reformi. Reforme su u biti oktroisane (nametnute), pa tako i nisu demokratski legitimisane, odnosno nisu nastale kao rezultat {ireg dru{tvenog dijaloga, kompromisa i postignutog op{teg konsenzusa. Pojedina~no uzev, glavne karakteristike ovakvog “istorijskog projekta” su slede}e: nije inkluzivan ve} je ekskluzivan – umesto participacije svih glavnih dru{tvenih aktera (grupa) i naj{ire
javnosti, privatno-javnog partnerstva i kolektivne konstrukcije strate{ke vizije,
isklju~ene su ~itave grupe aktera, gde se ra~una samo na podr{ku “dobitnika”, a
isklju~uju svi drugi, najpre mnogobrojni “gubitnici” (tj. obuhvata mali broj aktivnh
subjekata, uz velik broj pasivnih); odvija se u uslovima postojanja malobrojnih i
slabih dru{tvenih mreà, bez njihove potpore i uz malo kori{}enje ukupnog
dru{tvenog (socijetalnog) kapitala i potencijala; nije pravi~an, ve} se odvija kao
ogromna preraspodela imovine, dohodaka i {ansi (~esto i u obliku otima~ine),
~iji su rezultat dalja socijalna diferencijacija i polarizacija, te osiroma{enje velikog
dela stanovni{tva i dekvalifikacija ~itavih kontingenata radne snage (“humanog/
ljudskog kapitala”) za budu}e produktivno upo{ljavanje; umesto saradnje i tzv. sinergije, na delu je disergija (entropija) i isklju~ivanje, uz pomo} tzv. strukturne
prinude, manipulacije i la`nih autoriteta, te i “sistematske i organizovane mobilizacije pristrasnosti”, klijentelizma i paternalizma, kao dominantnih oblika dru{tvene komunikacije i interakcije; umesto zajedni~kih kodova pona{anja, dominira
fragmentacija i sukob parcijalnih pristupa i modela (obrazaca); umesto uzajamnog
poverenja, rastu sumnja i nepoverenje me|u dru{tvenim akterima; umesto kompetentne uprave koja radi za op{te dobro, caruje primitivna i nedovoljno obrazovana i na drugi na~in osposobljena uprava (“birokratija”), koja sluì prete`no parcijalnim interesima najmo}nijih aktera, partijsko-politi~kim aparatima i njihovim
politi~kim afilijantima; proces se odvija u uslovima izrazite asimetrije mo}i me|u
akterima, koja se ponekad neprikriveno manifestuje kao gola/puka prinuda, dok
je neretko zavijena u razne “slatkore~ive narative”; umesto strate{kog planiranja,
dominira haoti~no odlu~ivanje (“upravljanje krizom” i model “planiranje kao parcijalna podr{ka privatizaciji i marketizaciji”); umesto nove (“evropske”) planske
kulture stvarno odrìvog razvoja, na delu je “model” koji u biti podràva (divlju i
s el a
Mladena Lazi}a, koji procenjuje da me|u svim tranzicijskim zemljama Srbija ima
najve}i procent novih ekonomskih i politi~kih elita koje poti~u iz stare nomenklature, tj. ne{to preko dve tre}ine, {to je znatno iznad proseka za biv{e socijalisti~ke/komunisti~ke zemlje koji je iznosio do 35%, s izuzetkom Rusije gde iznosi
ne{to manje od 45%. Dakle, skoro 70% dana{njih vode}ih privrednika (vlasnika,
“biznismena” i dr.) u Srbiji jesu direktni potomci glavnih rentijera ideolo{kog i
politi~kog monopola iz ranijeg dru{tvenog sistema, zapravo su to glavni ba{tinici
ranijega dominantnog obrasca.
51
nekontrolisanu) privatizaciju, deregulaciju i marketizaciju, u duhu “paleoindustrijskog razvoja” i uz nedovoljno restrukturiranje koje bi se zasnivalo na stroìjim
ekolo{ko-prostornim (“envajronmentalnim”) principima i kriterijumima itd.
S oc io l og ij a
s el a
Sumarno, dok smo tokom devedesetih imali nekakav dru{tveni igrokaz u formi
“teatra senki”, budu}i da se zbog op{te situacije nije ba{ ta~no videlo {ta se odigrava i na koji na~in pa je obi~no gra|anstvo imalo posla prete`no s raznim utvarama, sada je situacija mnogo jasnija. Ve} smo dobili na{e stare-nove “proto-kapitalisti~ke” upravlja~e, biznismene, buròaziju itd. Izvr{ena je “velika preraspodela”
i “novo pozicioniranje”, a dobitnici nastoje da konsoliduju dosad uspostavljena
pravila igre, iako ona, evidentno, ne odgovaraju ve}ini stanovnika. Ideolo{ki i
politi~ki racionalizatori ~itavog projekta – svojevrsni “prospektori postsocijalisti~kog kapitalizma” – ube|uju nas da sve ide super u ovoj “postsocijalisti~koj argonautici”, da je la|a od dobre gra|e i da je na dobrom kursu, da je vo|stvo
odli~no (iako smo jednog Jasona ve} izgubili), da se ono veoma dobro razume u
sve sloènosti ovakvog Steurunga i da zna gde se nalazi Zlatno runo... Dodu{e,
brod se opasno ljulja i trese svaki ~as, ali je to normalno na takvom putu i na takvom moru, i da je upravo zbog toga najva`nije da se svi pona{amo kao delovi
istog tima/organizma, “da ne ljuljamo ~amac” i da predano veslamo, veslamo...
Zatim, da kapetane nikako ne menjamo, jer su oni istinski vizionari i energi~no
nas vode (“upravljaju plovidbom”), eda bi nam i bogovi bili naklonjeni i podràli
nas da, uz tek male prepravke iste la|e, do|emo do cilja, sve prema formuli “rebuilding the ship at sea”! Jer, svi mi na “postkomunisti~kom” Argu imamo iste interese – uspostavljanje moderniteta, slobode, trì{ta, op{tu korist od “bega od komunizma”, itd. – pa obnavljanje kapitalizma iziskuje harmoniju, zapinjati se stoga
mora svojski, pri tome bez hroptanja, itd. Uz to, “vesla~koj raji” se uvek moè
podviknuti i pripretiti joj! Nadasve, pogre{na lektira za raju bila bi od znatnije {tete, a naro~ito Karl Marks i njegovi nemaju {ta da traè na palubi, jer bi upravo taj
“sirenski zov” najvi{e smetao ~itavom poduhvatu...
52
Naravno, re~ je o novoj ideologizaciji dru{tvenog konstruktivizma u procesu “rekapitalizacije socijalizma/komunizma” u kojoj dominiraju razni, jedva prera|eni
otpaci dominantnog svetskog neoliberalnog diskursa. U stvarnosti, pak, umesto
zajedni~kog poduhvata i ose}aja pripadanja zajedni~kom dru{tvenom i istorijskom projektu koji ima smisla za nadmo}nu ve}inu pojedinaca (prema nekom od
obrazasca iz paradigme “Ja-i-mi/Mi-i-ja”), na delu je novi socijalni darvinizam, sa
sve o~itijom destruktivnom konkurencijom izme|u atomizovanih aktera. Da to
prikaèm i u re~niku koji su nekada rabili razni levi~arski teoreti~ari – zemlja sve
vi{e klizi u zonu zavisnih dru{tava kapitalizma poluperiferije, s devastiranom privredom, slabom dràvom, slabim (gra|anskim) dru{tvom, nerazvijenom, “kompradorskom” buròazijom (do~im, ovoga puta, sa socijalisti~kim pedigreom) i satelitskim i imitativnim elitama.
Celo ovo prikazanje ima ponekad i komi~ne prizvuke. Tako, dok su nam Slobodan
Milo{evi} i njegovi satrapi tokom devedesetih godina prikazivali razne ruì~aste
scenarije i obe}avali razne stvari, a ponajpre “{vedski standard”, pa zatim da }emo
S oc io l og ij a
Da samo usput pomenem nekoliko problema koji su svi regionalno odnosno
prostorno specifi~ni (nakon ~ega }u detaljnije komentarisati jedan od njih i skicirati implikacije za izgradnju novih planskih pristupa odnosno politike razvoja):
nesmiljeno se har~e mnoga javna dobra, a naro~ito javni prostor, bilo kroz njihovo privatno prisvajanje bez odgovaraju}e nadoknade, ili kroz otvorenu otima~inu
(u Beogradu je ovaj proces “na velika vrata” nastupio od po~etka devedesetih, da
bi se nastavio u periodu “ravnogorskog urbanizma” od 1997. do 2000. godine,
kada su va`nu ulogu, iako kontrolisani od strane Milo{evi}evih poverenika, imali
~lanovi politi~ke stranke Vuka Dra{kovi}a, a me|u njima i nesretni Veselin
Bo{kovi}, koji je u tom periodu, pre nego {to je u atentatu ubijen od reìma,
upravljao kori{}enjem gradskog zemlji{ta, te da bi se nesmanjenom èstinom nastavio i nakon 2000. godine); produbljuje se socijalno raslojavanje i polarizacija;
nezaposlenost se pove}ava i nakon 2000. godine, uz to regionalno veoma neravnomerno (a tek predstoji svojinsko restrukturanje javnih preduze}a, nakon ~ega
se o~ekuje jo{ nekoliko stotina hiljada novih nezaposlenih), tako da je u Srbiji
stopa nezaposlenosti jedna od najve}ih u Evropi; sve su ve}e me|uregionalne
razlike u stepenu razvijenosti (primera radi, pro{le godine je najbogatija op{tina
imala 29 puta ve}i narodni dohodak po stanovniku od najsiroma{nije op{tine);
velik broj ustaljenih, ina~e nepovoljnih prostornih, naseljskih i energetskih obrazaca u privredi, doma}instvima i javnim slu`bama, pogor{ava se (na primer, sve
nagla{enija polarizacija izme|u centra i periferije u velikim gradovima, velika disperzija naseljenosti u suburbiji i na najve}em delu ruralnog podru~ja, niska energetska efikasnost proizvodnje i potro{nje, merena potro{njom primarne energije
na 1.000 evra generisanog BDP-a, energetski nepovoljan gra|evinski fond, lo{a
tehni~ka infrastruktura itd.); nelegalna stambena i druga izgradnja postojano raste
tako da je dostigla enorman opseg (republi~ke prostorno-urbanisti~ke vlasti tvrdile su 2003. godine, u vreme pripremanja i dono{enja Zakona o planiranju i izgradnji, da je u Srbiji bilo preko milion nelegalno izgra|enih odnosno pro{irenih,
adaptiranih i srodnih objekata!), i sli~no. Anomija “postsocijalisti~kog proto-kapitalizma” ima i jo{ opipljiviju, zapravo neposrednu i stra{nu ljudsku stranu. Primera radi, u Srbiji je na gradili{tima poginulo 78 radnika u 2005. godini, {to je, tvrde
sindikati, vi{e nego u svim drugim zemljama Evrope zajedno! Takav “crni” trend
nastavlja se i ove godine, budu}i da se, usprkos mnogim apelima s raznih strana,
s el a
se veoma brzo uklju~iti u sve-evropske transportne sheme kao {to je, na primer,
TINA, sada se ovo poslednje ve} koristi na na~in kako je to radila ta~erovska desnica u Velikoj Britaniji tokom neoliberalnog ideolo{kog i politi~kog udara sredinom osamdesetih godina, tj. kao skra}enica za ~uveno “There Is No Alternative!”:
naime, nema alternative postoje}em modelu tranzicijskih reformi! Kakve, me|utim,
sve to ima veze s prostorom i dominantnim prostorniim/urbanim obrascima i planiranjem? Evidentno, ima, i to na mnogo na~ina. S jedne strane, upravo ocrtani
procesi imaju velik broj lo{ih prostorno-ekolo{kih (“envajronmentalnih” u naj{irem
zna~enju te re~i) i naseljskih posledica. S druge, postoje}i prostorni obrasci sve vi{e
se manifestuju kao ograni~enje za neki drugi budu}i obrazac razvoja, kojim bi se
ostvarivao otklon od sada{njih supstandardnih i inferiornih oblika, odnosno pristupilo bi se sloènijoj i potpunijoj dru{tvenoj transformaciji.
53
skoro ni{ta nije u~inilo da se uti~e na uzroke, tj. na neadekvatnu za{titu na radu,
neispravnost ma{ina, stru~nu neobu~enost, neodgovaraju}u organizaciju gradili{ta, bolje sprovo|enje ina~e zakonom propisanog prijavljivanja radne snage itd.
S oc io l og ij a
s el a
Pogledajmo sada ukratko problem regionalne razvojne neravnoteè izme|u beogradskog metropolitenskog podru~ja i drugih delova Srbije. Centralizacija odnosno polarizacija aktivnosti u Beogradu je tolika da predstavlja jedno od klju~nih
ograni~enja budu}em razvoju, jer se na tom podru~ju proizvodi izme|u 30 i 40%
narodnog dohotka. S druge strane, poloàj {ireg beogradskog regiona, na raskrsnici evropskih koridora VII i X, jeste jedna od najva`nijih komparativnih prednosti i konkurentskih {ansi Srbije u me|unarodnoj ekonomskoj, kulturnoj i politi~koj utakmici. Dok je, iz tog ugla gledaju}i, imperativ da se na svaki na~in stimuli{e razvoj {ire beogradske metropolitenske regije, iz ugla gledanja manje i najmanje razvijenih to moè izgledati pogubno po njihov budu}i poloàj i razvojne
{anse. Beograd je glavni grad ne~ega {to je nazvano deo “nove evropske periferije” i jedan od njenih glavnih teritorijalnih razvojnih potencijala, pa je samo po sebi razumljivo da treba u~initi “sve” da se taj potencijal aktivira i iskoristi, jer je to,
nema sumnje, od nacionalnog/dràvnog interesa. S druge strane, iz kojih sredstava to u~initi, u uslovima njihove sveop{te oskudice, a da se dodatno ne oteà poloàj velikog broja drugih regija u ionako oja|enoj zemlji? To je veoma sloèn
problem na koji jo{ nemamo odgovor.
54
Ovo pitanje, dakle, predstavlja velik problem i izaziva velike nedoumice, pogotovo imaju}i na umu novije evropsko iskustvo u oblasti upravljanja regionalnim
razvojem. Posebno ono ima veoma sloène i ne uvek jednozna~ne implikacije za
prostorno i drugo razvojno planiranje. Naime, u Evropskoj uniji je u poslednje
vreme radikalno promenjena dominantna politi~ka doktrina kada je re~ o balansiranju razvoja izme|u dveju grupa teritorijalnih entiteta koji se zbirno ozna~avaju
“centar” i “periferija”, ili “razvijeni” i “manje razvijeni”. Dok je u ranijim periodima
mnogo ve}a pa`nja posve}ivana stimulisanju razvoja manje i najmanje razvijenih
regiona, kroz razne modalitete, sada u prvi plan dolazi podr{ka onima koji
najbrè i na najbolji na~in mogu aktivirati svoj “teritorijalni kapital”, bez obzira na
kojem se stupnju razvoja nalaze u ovom ~asu. Naravno, ni Unija jo{ uvek nema u
svemu razvijen instrumentarijum za potpunu implementaciju nove doktrine i novih ciljeva, naro~ito ne u pogledu toga kako da se uskladi teritorijalna odnosno
socijalna kohezija, s jedne strane, i konkurentnost s druge, pa tek treba o~ekivati
izradu u svemu zaokruènih instutucionalnih i organizacionih re{enja. Ne treba
sumnjati da }e navedeni problem biti dodatno komplikovan s porastom broja nerazvijenih regiona u procesu uve}anja Unije. Opet, pravac promena je definisan i
jasan – vi{e pomo}i najkonkurentnijima, uz o~uvanje pomo}i samo za najmanje
razvijene i za pojedine regione sa specifi~nim razvojnim problemima.
Zatim imate jo{ jedan problem, koji je neposredno u vezi s prethodnim. Naime,
jo{ do pre pet-{est godina vi{e se govorilo o Evropi kao o ne~em {to }e u skoroj
budu}nosti biti monotopia, dok su poslednjih godina naglasci veoma promenjeni,
pa u prvi plan dolazi “narativ” o sutra{njoj Evropi kao o “a world of European he-
terotopias”, {to sve elemente tradicionalne regionalne razvojne politike sada prikazuje u potpuno novom svetlu. Dakako, istovrsni problem je u Srbiji jo{ komplikovaniji. Osnovno je pitanje: “kako se evropeizovati izvan Evropske unije” i “kako to u~initi s postoje}im elitama” nakon vi{e od jedne decenije ratova, sankcija i
izolacije, {to je èstoko hendikepiralo zemlju i ostavilo je s elitama koje su ~esto
supstandardne i inferiorne u odnosu na osnovni zadatak? Drugo, kako to u~initi
u uslovima skoro potpuno iskrivljene dru{tvene komunikacije, gde dominira tzv.
“sistematska i organizovana mobilizacija pristrasnosti”, a tako i manipulacija? Nadalje, klasi~ni problem kontrolisanja neravnoteà u regionalnom razvoju postavlja
se na sasvim nov na~in u uslovima donedavno skoro potpuno delegitimisanog
planiranja (u Srbiji kao uostalom i drugde u Jugoisto~noj Evropi), koje se tek odnedavno oporavlja i to veoma sporo. Na koncu, javni interesi, kao glavni legitimizacioni osnov evropskog planiranja, tako|e su veoma uzdrmani, pa je i taj
“udobni tepih” izmaknut ispod nogu planera/planerki. Da li nam, u tako ocrtanim uslovima, preti i svojevrsno oktroisanje novog modela planiranja, koji uop{te
ne mora biti prihvatljiv za ve}inu aktera?
Prof. dr. Ksenija Petovar
Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu;
Geografski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, Srbija
Ljubinko Pu{i}
Jedno od va`nih pitanja koje se odnosi na mogu}nost sociologije da komunicira s
institucionalnim pretpostavkama strategijskog razvoja nacionalne teritorije su mogu}nosti da razumeju dru{tvene intencije takvih dokumenata. Iz njih sociolog po-
S oc io l og ij a
s el a
Samo bih dodala jedan ugao posmatranja za koji mi se ~ini da je dosta zapostavljen, a koji bi apsolutno mogao da se uklju~i, a to je onaj koji uzima u obzir ekonomska, socijalna i kulturna prava. I Hrvatska i Srbija ne znaju kada }e sti}i do
Evrope, ali kao ~lanice Saveta Evrope potpisale su odnosno ratifikovale odre|ene
instrumente, socijalne povelje itd. Mislim da u tom svetlu mora da se posmatra i
problem dostupnosti odnosno nedostupnosti ostvarivanju nekih socijalnih, ekonomskih i kulturnih prava. Ja ne znam kako je u Hrvatskoj, ali u Srbiji apsentizam
u osnovnim {kolama se pove}ava, dakle mi smo u{li u 21. vek, a sva deca ne poha|aju ~ak ni ono obavezno obrazovanje. [ta se de{ava s primarnom zdravstvenom za{titom, kada govorimo o mreì naselja; tu se svakako mora uklju~iti ostvarivanje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, na osnovu onih dokumenata na
koje nas obavezuju ~lanice takvih tela, kao {to je Savet Evrope.
55
ku{ava da “i{~ita” i mogu}nosti komunikacije s okruènjem; to moè biti saradnja
s neposrednim susedima, Evropom ili svetom. Prostorni planovi najvi{eg ranga
svakako spadaju u takve dokumente. Poku{ao sam da pregledam Prostorni plan
Srbije koji je dostupan na internetu, da vidim gde se nalazimo, odnosno kakve su
me|unarodne intencije plana. Ukoliko sâm pojam me|unarodni upu}uje na tako
ne{to, tada stvari nisu isuvi{e informativne. Pojam se naj~e{}e pominje u kontekstu standarda, propisa, saobra}aja (plovnog, putnog, èlezni~kog i telekomunikacija). Pojam svet se gotovo isklju~ivo odnosi na komunikacije, a tek ne{to malo
na prirodu. Neposredno okruènje u planu je gotovo isklju~ivo rezervisano za saobra}ajno povezivanje Srbije, i to samo jednom s Evropom, Hrvatskom i Bosnom
i Hercegovinom te ne{to vi{e sa Ma|arskom, Rumunijom i Makedonijom. Ispostavlja se da su na{e veze s Evropom i okruènjem prevashodno saobra}ajne prirode! Nekako isti odnos je i kada je re~ o povezivanju. U kontekstu razgovora
koji danas vodimo, interesantno je da se u tom planskom dokumentu pojam umreèno ne pojavljuje ni jedan jedini put, premda su zastupljeni termini mreà (u
vezi s naseljima, odnosno gradovima). Pojmovi poput dru{tvo, modernizacija ili
kvalitet ìvota pominju se sporadi~no, naj~e{}e u kontekstu koji je vrlo fragmentiran. Ovaj naizgled maliciozan pristup problemu zapravo govori o tome da je realnost dosta udaljena od planiranja. Ili se to moè i druga~ije sagledati – da su veze s okruènjem, pa napose i s Evropom, posmatrano kroz strate{ke planske dokumente u kojima bi trebalo da se o~ituje budu}i razvoj, kod nas ~esto formalne
a ne su{tinske prirode. Ako stvari i ovako (mogu da) izgledaju, tada itekako ima
prostora za sociolo{ka promi{ljanja o potrebi kvalitativno novog dijaloga s politi~kim idejama o razvoju s jedne, i kreativne saradnje s prostornim planerima s
druge strane.
S oc io l og ij a
s el a
Miodrag Vujo{evi}
56
Mislim da }e nam svima biti od koristi da kaèm ne{to o srbijanskom prostornom
planu iz 1996. godine, tako|e i kao komentar na intervenciju kolege Pu{i}a. Plan
je u tom ciklusu, nakon dvadesetak godina od njegovog zapo~injanja, bio zavr{en koncem osamdesetih, ali je nakon toga sklonjen “u ladicu”, ve} zbog doga|aja koji su nastupili po~etkom devedesetih godina. On je ve}inom ra|en u
vokabularu s kraja 80-ih odnosno s po~etka 90-ih, kao {to re~e kolega Pu{i}.
Iznenada, sredinom 90-ih godina, iz ko zna kojih razloga (da li zbog toga {to se –
kako se tada verovalo me|u planerima – Milo{evi} pripremao za dejtonski proces,
pa mu je bilo stalo da se pred me|unarodnom zajednicom legitimi{e jednim eminentno mirnodopskim, “evropejskim” projektom kao {to to, nema sumnje, jeste jedan dràvni/nacionalni plan prostornog razvoja?), rad na Planu je naglo obnovljen
na inicijativu republi~kih vlasti, pa je tako i zavr{en te donet 1996. godine.
Iako je Plan ra|en na statisti~koj gra|i (podacima) s kraja 80-ih i iz sredine 90-ih,
ve} tada su kori{}ene neke novije evropske kategorije, i u pristupu i u sadràju.
Primera radi, upravo je regionalnom pitanju posve}eno dosta prostora, a u pogledu implementacije (“primene i sprovo|enja”), Plan je bio sasvim savremen, tako
re}i “evropski konvencionalan”. (Ja sam izlagao Plan 1998. godine na be~kom
pripremnom sastanku za dono{enje Perspektiva evropskog prostornog razvoja /
ESDP, European Spatial Development Perspectives; on je tada bio veoma pozitivno
ocenjen od ve}ine – od vi{e stotina prisutnih u~esnika. Na stranu doga|aj koji je
usledio ve} u prole}e 1999. godine, naime bombardovanje zemlje od strane
NATO-a, koje je dodalo nove apsurdne momente u ~itavu pri~u.). Uz to, u njega
su supsumirane i klju~ne odredbe iz planova koji su ve} ranije bili doneti, na primer, i one iz vojvo|anskog prostornog plana i drugih regionalnih prostornih planova. Nema sumnje da je u njemu bilo veoma malo odredbi koje bi se odnosile
na regionalno okruènje Srbije (tada dela Savezne Republike Jugoslavije), {to je
bilo samorazumljivo u tada{njim okolnostima sankcija i izolacije. Na àlost, Plan
nakon dono{enja nije sprovo|en (iako je, dakle, sadrào vrlo elaboriran deo o
implementaciji) niti od strane Milo{evi}eve vlasti pre 2000. godine, niti od strane
“jakobinaca” koji su predvodili narodni bunt protiv reìma i zatim do{li na vlast
krajem 2000. godine, pa niti od strane “legalista” koji su do{li na vlast 2004. godine. (U Srbiji me|u planerima kruì po{alica da se Plana sete samo onda kada
treba ne{to oteàti, spre~iti ili onemogu}iti, a da se taj dokument nikada ne koristi kada ne{to treba strate{ki usmeravati!).
Alija Hodì}
Dva su problema, nakon nekih iskustava koje imamo, a to su individualno i
dru{tveno. Jedan se ti~e same sociologije, tj. onoga {to se s njom doga|alo u zadnjih 40-ak godina. Je li do{lo do velike razgradnje same sociologije, njezina aparata, pojmova, mogu}nosti sociolo{kog mi{ljenja, istraìvanja? [to sa svim onim
{to smo naslijedili od klasika, kroz ~itavu pri~u od strukturalizma, poststruktura-
S oc io l og ij a
s el a
Ovde nije zgorega pomenuti da se o Nacrtu plana veoma intenzivno raspravljalo
tokom godinu i po dana; zapravo, bila je to naj{ira i najduà javna diskusija o nekom razvojnom dokumentu jo{ od vremena kada je kardeljevski “socijalisti~ki samoupravni p(l)andemonijum” doìveo krah, tj. od sredine 80-ih godina. Ako se
ponovo bude radilo na Planu, ili, kako se po novom zove, Zakonu o planiranju
i izgradnji iz 2003. godine, “strategiji prostornog razvoja Republike”, taj dokument treba obnoviti u mnogom pogledu, a najpre glede pristupa, re~nika, odnosno kategorija koje se rabe u novoj generaciji istovrsnih evropskih i regionalnih
dokumenata (da budu sasvim razumljivi i u zemljama Unije i drugde u Evropi),
zatim nove dijagnoze, novih varijantnih scenarija mogu}nog razvoja, itd. Ovo {to
mi sada iz beogradskog instituta radimo s kolegama iz Ljubljane na republi~kom
prostornom planu Crne Gore, upravo razvijamo na pomenuti na~in, tj. u skladu s
novijom evropskom praksom i u skladu s datostima Crne Gore, a polaze}i od
svestrane evaluacije njenog “teritorijalnog kapitala”.
57
S oc io l og ij a
s el a
58
lizma, tzv. postmoderne, itd.? Jesmo li kritikom moderne sve sru{ili i do{li gotovo
na pusto polje destrukturacije modernih oblika organizacije dru{tvenog ìvota te
do takvog bogatstva razli~itosti da se u tome gubi mogu}nost bilo kakve orijentacije? To je jedan problem, pitanje pouzdanosti metode, kako sada uop}e istraìvati, {to analizirati. S druge strane, imamo posla s postsocijalisti~kim dru{tvima koja
se, svako na svoj na~in, nalaze u procesu vlastite transformacije, a koja je za sve
njih ozna~ena onim {to se naziva integracijom u tzv. svjetski poredak; otud bi se
ovaj proces integracije mogao nazvati i procesom restrukturacije. Taj svjetski poredak, kojeg neki nazivaju procesom globalizacije, tek je u izgradnji, a podrazumijeva razgradnju institucionalnog poretka modernoga gra|ansko – kapitalisti~kog dru{tva. Problem procesa transformacije postsocijalisti~kih dru{tava je u tome {to ona, kao svoj novi okvir organizacije, ugra|uju institucije gra|ansko – kapitalisti~kog svijeta koje su u procesu globalizacije ve} dovedene u pitanje. Da bi
se ta dru{tva mogla integrirati, ona moraju ugraditi institucije koje su u krizi: moraju izgraditi vi{epartijski sistem, mada su partije svuda u krizi. Moraju izgraditi
sve sisteme za funkcioniranje dru{tva u tzv. nacionalnim dràvama, iako su te regulacije u krizi, jer one kojima se npr. regulira ekonomski ìvot, idu preko granica nacionalne dràve. One se u procesu deteritorijalizacije bave organizacijom
ìvota na strogo odre|enom teritoriju, itd. Proces integracije ili restrukturacije
obuhva}a oba aspekta: i onaj koji podrazumijeva institucionalnu izgradnju dru{tva u okviru tzv. nacionalne dràve, izgradnju stabilnih struktura, ali i prilago|avanje provizoriju tokova globalizacije, nestabilnostima, nadnacionalnim me|uzavisnostima, itd. Ovdje se za svako od postsocijalisti~kih dru{tava pojavljuje problem elita kao onih dru{tvenih grupacija koje biraju, obrazlaù i organiziraju strategije integriranja. Negdje se to uspje{no razvija, npr. slovenske su elite daleko
uspje{nije od elita u drugim zemljama biv{e Jugoslavije. Ovo nije problem koji se
veè samo za politi~ke elite, niti su one najpouzdanija garancija za uspje{nost
procesa restrukturiranja. One bi, naime, morale imati dugotrajne strategije transformacije, ali s druge strane (organizirane kao razli~ite partijske oligarhije), one
moraju traìti podr{ku u tzv. {irokim narodnim masama koje i ne moraju imati razumijevanja za njihovu dugotrajnost. Zato one i nisu pouzdane kada se radi o
stabilnosti i dugotrajnosti; za to su znatno pouzdanije privredne i kulturne elite.
Kulturne elite formiraju diskurs koji treba normalizirati samu stvarnost, da je dovede do njezinih mogu}nosti. Dok kulturne elite ne stabiliziraju taj diskurs, dok
ga ne normaliziraju, mi }emo biti nestabilna dru{tva unutar ionako nestabilnog
procesa globalizacije. I sociologija u tome ima svoje mjesto. Mogu}e je da i ona
iz vlastite krize iza|e s ne{to vi{e pouzdanosti u mogu}nosti vlastite metode i
svoga doprinosa procesima transformacije suvremenog dru{tva, istraùju}i pritom
i zasebna dru{tva, jer, uvjeren sam, lokalno u procesu globalizacije nije izgubljeno.
Spomenuo bih ovdje jedan osnovni nalaz na kojeg nas je sredinom dvadesetog
stolje}a u svojoj Velikoj preobrazbi upozorio Karl Polanyi. “Dvostrukim kretanjem” on naziva djelovanja koja se zasnivaju na dva “organizaciona na~ela u
dru{tvu, od kojih, kaè, svako sebi postavlja specifi~ne institucionalne ciljeve, ima
podr{ku odre|enih institucionalnih snaga i koristi vlastite dinstinktivne metode”.
Uspostava tzv. samoreguliraju}eg trì{ta te`nja je prvog na~ela, na~ela ekonom-
skog liberalizma, dok drugo na~elo, na~elo dru{tvene za{tite, koriste}i se intervencionizmom, teì o~uvanju ~ovjeka, prirode i proizvodne organizacije. S obzirom na to, moglo bi se re}i da se mi ne nalazimo u sasvim novoj situaciji. I sad
se, dodu{e u izmijenjenim okolnostima, postavlja pitanje lokalnih i translokalnih
dru{tvenih snaga i pokreta koji nisu izgubili svako upori{te i svaku {ansu. I tzv.
nacionalna dràva je mnogo izgubila, ali jo{ uvijek ima nekakvu intervencionisti~ku mo}.
Du{ica Seferagi}
S oc io l og ij a
s el a
Kada analiziramo i crnim vidimo stanje u na{im zemljama, ili sivo – svakako ne
bijelo, zaboravljamo na masu drugih zemalja, poput Afrike ili Ju`ne Amerike koja
se budi, zaboravljamo da u tim zemljama u kojima ne postoji neka veza, (mi smo
nau~ili na dràvu pa nam sada ona nekako fali), u tim zemljama silne mase stanovni{tva ìve u bijedi, sirotinji, neobrazovani i sl., snalaze se paralelno s dràvnim institucijama; oni se tamo pona{aju kako moraju i mogu, kao da dràve
uop}e i nema, kao da nema nekakvih dru{tvenih instrumenata koji upravljaju njihovim ìvotima; naprosto se snalaze kao {to se snalaze psi-lutalice. I to je jedan
svijet koji je analizirala kolegica Vesna Bo{njak dok je ìvjela i radila u Ju`noj
Americi. Dakle, to je jedan paralelan svijet koji donosi neku nadu. Jer ne}e svijet
propasti jer su propale dràve, nego obratno. Naime, mogu}e su transformacije
neregulativnog tipa koje }e se dogoditi spontano, iz same prirode ~ovjekove ili
dru{tvene, da bi se odrào vlastiti ìvot.
59
II. dio: Akteri dru{tvenih promjena u prostoru –
izlaganja
Prof. dr. sc. Zdravko Mlinar
Slovenska akademija znanosti in umetnosti, Ljubljana, Slovenija
Lokalne posebnosti in avtonomija akterjev v kontekstu
globalizacije
1. Teritorialna raznovrstnost in avtonomija
S oc io l og ij a
s el a
V dru`boslovni literaturi se pojavlja veliko nejasnosti in nesoglasij o tem, do
kak{nih sprememb prihaja na podlagi pove~evanja dostopnosti v vse {ir{ih prostorskih okvirih. Ali ta globalizacija vodi k vsesplo{ni uniformiranosti (homogenizaciji) v svetovnem merilu, torej k izginjanju nekdanjih lokalnih, regionalnih in
nacionalnih posebnosti oziroma identitet, ali pa se s tem teritorialna raznovrstnost
{e pove~uje? Podobno vpra{anje se zastavlja glede avtonomije o`jih teritorialnih
enot. Cees Hamelink je è pred ~asom (1983.) podal svojo razlago, da globalne
komunikacije omogo~ajo raz{irjanje enosmernega vpliva svetovnega jedra in podreditev prej{njih kulturno avtonomnih enot. Vendar so drugi tak{no razlago ocenili kot enostransko (npr. Tomlison 1995.: 892). [e zlasti pa ni mogo~e zagotoviti
ve~je avtonomije – in s tem posredno teritorialne raznovrstnosti – na podlagi “disociacije”, lo~evanja od svetovnega jedra, tako kot so to pri~akovali teoretiki odvisnosti (dependistas) v Latinski Ameriki. ê bi namre~ sledili predlogom za
“de-linking”, “de-coupling” ipd., bi se s tem dejansko bolj priblièvali avtarkiji
kot pa avtonomiji.
60
V ozadju teh nejasnosti je nerazlikovanje med neodvisnostjo in avtonomijo. Pove~evanje avtonomije v dana{njem svetu ni mogo~e – vsaj v dalj{em ~asu – s frontalnim, teritorialnim lo~evanjem, z izolacijo in torej “neodvisnostjo” od drugih. Kot
to izhaja è iz del G. Simmela, gre bolj za nasprotno, tj. {ele z raz{irjanjem kroga
oziroma pove~evanjem {tevila akterjev, od katerih je kdo odvisen, se hkrati
zmanj{uje odvisnost od kateregakoli od njih posami~no in se pove~ujejo mo`nosti izbire. Raz{irjanje prometne in komunikacijske dostopnosti ~ez lokalne, regionalne, nacionalne in kontinentalne meje – predvsem na podlagi nove tehnologije
– so dru`boslovci najprej pogosteje razlagali z zornega kota kulturnega imperializma in sploh odnosov med sredi{~em in periferijo. V skladu s splo{no logiko
sprememb v okviru razredne dru`be so utemeljevali razlago v smislu modela zero-sum game: kolikor ena stran (svetovno jedro) pridobi, toliko druga (svetovna
periferija) izgubi. Amerikanizacija (mekdonaldizacija, kokakolizacija, {irjenje
ameri{ke popularne glasbe ipd.) da uni~uje prej{njo teritorialno (kulturno) raznovrstnost in vodi v vsesplo{no homogenizacijo sveta.
Vendar pa pri tem niso upo{tevali, da se hkrati uveljavlja tudi nasprotna te`nja –
k policentrizmu in konec koncev k “brezsredi{~ni dru`bi”, kakr{na se uveljavlja v
svetovnem povezovanju, kot je medmre`je. Raz{irjanje prometne in komunikacijske dostopnosti ne pomeni le podrejanja sredi{~u, temve~ predstavlja tudi mo`nost za to, da se manj{e teritorialne in neteritorialne (pod)skupine in posamezniki osvobajajo prej{nje vezanosti ali celo podrejenosti v svojem neposrednem
okolju. V tem smislu je Rosenau (1990.) pisal o krepitvi podskupin (sub-groupism) in posameznikov, ki se osamosvajajo in vstopajo v transnacionalne povezave kot samostojni subjekti. Danes se vse pogosteje obravnavajo te`nje h krepitvi
mo~i doslej neupo{tevanih akterjev (empowerment) in spro{~anje njihove dosedanje vezanosti na neposredno okolje (Giddens uporablja izraz disembedding).
Podobno smer pa nam je è pred ~asom nakazal Peter Blau (1977.), ko je pisal o
“penetraciji diferenciacije v substrukture” in reintegraciji enot v {ir{em kontekstu.
Toda v praksi, kot bomo videli na primeru Slovenije (podobno pa velja za
Hrva{ko, Italijo, Francijo in druge nacionalne dràve), bolj teìjo k integraciji
brez notranje diferenciacije in avtonomizacije svojih o`jih delov, npr. regij, ali
pristajajo nanjo.13 Razlog za to pa je konec koncev prav v neupo{tevanju vse
ve~je – in è danes visoke stopnje – medsebojne povezanosti, pri ~emer postaja
bojazen, da bi ve~ja samostojnost lahko privedla do odcepitve posameznih delov
dràvnega teritorija, vse bolj nerealna (Mlinar, 2000.). Vse intenzivnej{a medsebojna povezanost pa hkrati vse bolj jasno izklju~uje mo`nost (samo)izolacije.
13 Italijanska dràva je zna~ilno omejevala in nadzorovala ~ezmejno povezovanje svojih
regij (ve~ o tem v Bu~ar, 1993.). Hrva{ka Istra se je ob nasprotovanju dràvnega sredi{~a
vklju~ila v organizacijo evropskih regij.
S oc io l og ij a
Raz{irjanje, globalizacija povezanosti na podlagi nove informacijsko-komunikacijske tehnologije pogojuje redistribucijo dru`bene mo~i znotraj nacionalnih dràv
in v svetovnem merilu. Tehnolo{ke in ekonomske spremembe, z ve~jo ali manj{o
zamudo pa tudi pravno-politi~ne odpirajo mo`nosti, da se tudi manj{e teritorialne
enote ter druge (pod)skupine in posamezniki pojavljajo v vlogi akterjev v “transnacionalnem” povezovanju. êtudi imamo po eni strani na voljo podatke, ki nas
opozarjajo na amerikanizacijo – kar vsaj za nekatera podro~ja dejavnosti pomeni
enostransko krepitev “svetovnega jedra” (Mlinar; Tr~ek, 1998.) – pa po drugi strani poteka “vklju~evanje” (inclusion) vse manj{ih enot v vse bolj globalizirana komunikacijska omre`ja. To je tisto, kar je Naisbitt (1994.) ozna~il kot “globalni paradoks”. Pove~uje se ne le {tevilo nacionalnih dràv, ki so ~lanice OZN, ampak
tudi vedno manj{ih enot. Novost in nekak{en kvalitativen skok predstavlja predvsem vklju~evanje subnacionalnih enot, kot so regije in ob~ine ter razli~ne
manj{ine, ki se na podlagi novih mo`nosti komuniciranja la`je organizirajo ter
delujejo tudi na nadnacionalni ravni in v svetovnem merilu. Namesto prej{nje
s el a
2. Vklju~evanje (lokalnih) akterjev v nehierarhni~na svetovna omre`ja
61
razpr{enosti, nemo~i in hierarhi~ne podrejenosti dràvnim in politi~nim centralam
stopa sedaj v ospredje samoorganiziranje in selektivno povezovanje, ki uhaja nadzoru dràvnih sredi{~.
V osemdesetih letih je bilo {e veliko odprtih vpra{anj in razmi{ljanj o tem, kak{na
bo vloga “kompjuterizacije” z vidika nadaljnje demokratizacije dru`be (npr. Brent
1985.). Danes pa je npr. “demokratizacijski potencial” medmre`ja è povsem
o~iten, saj se letno vklju~uje na milijone novih uporabnikov. Hkrati pa je zna~ilno, da kot omre`je omreìj nima nikakr{ne osrednje nadzorne strukture, saj “ni
nih~e lastnik medmre`ja, nih~e ga ne upravlja, vzdrùje ali deluje kot odbiratelj
ali regulator” (Cairncross, 1997.: 94–95.). Vlade nacionalnih dràv so-relativnozmeraj manj zmo`ne izraziti notranjo raznovrstnost in posebnosti svojih sestavnih
delov; hkrati pa ne obvladujejo oziroma izgubljajo nadzor nad vse ve~jim mno{tvom akterjev, ki sami neposredno, brez njihovega posredovanja, izraàjo svoje
specifi~ne razmere in avtenti~ne interese. Nacionalne dràvne oblasti ne morejo
ve~ nastopati navzven kot (izklju~ni) predstavnik vseh akterjev s svojega ozemlja.
Namesto predstavnika ali zastopnika stopa v ospredje neposredna angaìranost
prizadetih, ~e è ne kot alternativa, pa vsaj komplementarno.
Nakazane trende lahko konkretiziramo z nekaterimi ugotovitvami, do katerih so
pri{li na svetovnem kongresu Mednarodne zveze lokalnih oblasti (IULA) leta
1995. Zna~ilno je naslednje izhodi{~e:
S oc io l og ij a
s el a
Izbolj{ane komunikacije svetovnega dosega in vdiranje globalnih problemov
v dnevno ìvljenje dràvljanov so spodbujali rast ob~inske udele`be v mednarodnem sodelovanju. V zadnjih dveh desetletjih je ve~ kot 3000 lokalnih
oblasti v industrializiranih dràvah – v tesnem sodelovanju z lokalnim i
skupinami dràvljanov – vzpostavilo vezi z lokalnimi skupnostmi v Afriki,
Aziji in Latinski Ameriki. V zadnjem ~asu se je dramati~no pove~alo {tevilo
povezav med pobratenimi ob~inami tudi s srednjo in vzhodno Evropo. ... V
tiso~ih velikih in manj{ih mestih ter vaseh so strokovne in prostovoljne nevladne organizacije (NGO) zdruìle svoje sile z lokalnimi oblastmi, da bi
prispevale k razvoju (IULA 1995.).
62
ê torej ne gre ve~ le za sodelovanje med lokalnimi oblastmi, ampak za hkratno
udele`bo profesionalnih in prostovoljnih nevladnih organizacij, pa to pomeni, da
gre tudi za strukturno preobrazbo teritorialne organizacije dru`be. Tu lahko prepoznavamo zametke usmeritve k “globalni civilni dru`bi”, kar je {e dosti bolj jasno izraèno v naslednjem stavku: “Posebna kakovost ob~inskega mednarodnega
sodelovanja je v tem, da kombinira sile, privrènost in izku{nje institucij, dru`benih gibanj in pobud dràvljanov. To je hkrati lokalno in mednarodno ter povezuje pobude dràvljanov s pobudami lokalnih oblasti in drugimi dejavniki.” (prav
tam). Tako se torej vrsta razli~nih vladnih in nevladnih akterjev, teritorialnih in
neteritorialnih, lokalnih, sublokalnih, nacionalnih in nadnacionalnih, vklju~uje v
nehierarhi~na svetovna omre`ja. Pri tem je bilo izraèno prepri~anje, da so lokalni akterji upravi~eni, da uveljavljajo partnerstvo v mednarodnem sodelovanju z
nacionalno-dràvnimi oblastmi, ~eprav te marsikje tega {e ne sprejemajo, saj me-
nijo, da se lokalne enote vpletajo v njihove pristojnosti in da niso zadosti usposobljene za sodelovanje v mednarodnih programih.14
Komunikacijska in prometna infrastruktura je seveda vseskozi prvi pogoj za to
povezovanje subnacionalnih enot v svetovnem merilu. Vzpostavljajo ga na podlagi avtonomnih odlo~itev, tako da lahko najbolj pristno izrazijo specifi~ne razmere
na svojem obmo~ju, ne da bi s tem negirali tudi specifi~no (vendar partnersko,
ne hierarhi~no) vlogo dràve. Nasploh je torej zna~ilno pove~evanje {tevila in
raznovrstnosti akterjev, ki se vklju~ujejo v transnacionalne in globalne komunikacije. Poleg pove~evanja {tevila dràv in dràvnih (“vladnih”) mednarodnih organizacij, se pogosto poudarja {e veliko hitrej{a rast nevladnih mednarodnih organizacij. Vendar bi morali pri tem primerjalno upo{tevati tudi izredno dinamiko
vklju~evanja posameznikov uporabnikov medmre`ja. To zadnje nas opozarja na
novo dobo najbolj mnoì~nega neposrednega vklju~evanja v globalno dru`bo, za
katero je zna~ilna tako polarizacija kot konvergenca, ne le na relaciji lokalno –
globalno, temve~ tudi individualno – globalno. Komuniciranje v okviru svetovnega medmre`ja, ki je hkrati omre`je omreìj, nam torej najbolj zna~ilno ponazarja
dolgoro~ne te`nje ter medsebojno odvisnost individualizacije in globalizacije.
Uveljavljanje ~lovekove individualnosti v svetovnem merilu sicer prihaja v nasprotje s tradicionalisti~nim pojmovanjem teritorialne identitete kot “otok” (zamejene in notranje homogene enote), ne pa tudi z liberalnim razumevanjem identitete kot “kriì{~em”.15
3. Teritorialno identificiranje, gibljivost ljudi in komunikacije
15 V zvezi s tem glej kasneje o razlikovanju med “starim” in “novim lokalizmom”.
16 Seveda pa tudi ti podatki niso è sami po sebi odlo~ilno merilo. ê npr. dolo~enih teo-
reti~no pri~akovanih trendov sedaj ({e) ne najdemo v konkretnem okolju pri nas, to seveda {e ni dokaz o napa~nosti teoretskih izhodi{~, lahko gre preprosto za to, da spremembe
v praksi {e niso dosegle dolo~ene razvojne stopnje, npr. v informatizaciji dru`be.
S oc io l og ij a
14 Usmeritev Evropske unije, ki jo konkretno uveljavlja v svojih {tevilnih programih, kot je
npr. Phare, pa tudi pri nas è zahteva ve~ravensko (lokalno in/aIi regionalno, nacionalno
in nadnacionalno) partnersko sodelovanje, ki je novost v primerjavi z dosedanjim hierarhi~nim na~inom re{evanja zadev in hkrati pove~uje mo`nosti uveljavljanja posebnosti posameznih enot.
s el a
Splo{ne razprave o globalizaciji in o lokalno-globalnih odnosih, ki dostikrat temeljijo na preve~ pav{alnih sodbah, je treba preverjati tudi z empiri~nimi podatki.16 Izhajal bom iz nekaterih ugotovitev, dobljenih z nekaterimi vpra{anji v anketi Slovensko javno mnenje, do drugih pa smo pri{li na podlagi ankete (reprezentativni vzorec 840 odraslih) prebivalcev ter {tevilnih drugih virov v mestni ob~ini
Koper leta 1998. Ob tem pa upo{tevam {e vrsto drugih mednarodnih empiri~nih
raziskav, ki mi bodo v oporo pri nadaljnji obravnavi (npr. primerjalne mednarodne raziskave World Value Survey, raziskave v sosednji Italiji, ki so jih opravili Rai-
63
mondo Strassoldo, Renzo Gubert idr., raziskave o lokalni demokraciji v skoraj 30
dràvah, ki jih vodi Henry Teune).
S oc io l og ij a
s el a
Naj nakaèm najprej tisto, kar predstavlja temeljni izziv razlagam o globalizaciji
dru`be. Iz odgovorov na vpra{anja o tem, koliko so prebivalci navezani na posamezna – o`ja in {ir{a – teritorialna obmo~ja, ali (nekoliko druga~e izraèno) o
tem, kateri “geografski skupini pripadajo” oziroma se z njo identificirajo, smo razkrili, da izrazito izstopa identifikacija s svojim krajem; manj{a je navezanost na
ob~ino, regijo in na Slovenijo kot celoto; nato pa mo~no upade, ko gre za vse
{ir{e teritorialne enote in tudi za svet kot celoto. Ali imamo torej opravka bolj z
lokalizmom kot z globalizmom ali z lokalno-globalno konvergenco? Kako je mogo~e, da po eni strani lahko spremljamo podatke o dramati~nem raz{irjanju telekomunikacijske povezanosti v svetovnem merilu, ki so ga razli~ni avtorji è prikazovali kot “konec oddaljenosti”, ali kot “komunikacije, ki niso ob~utljive na oddaljenost” (death of distance, distance insensitive communications), ali kot “kolaps ~asa in prostora”, hkrati pa tu razkrivamo izraziti lokalizem? Bernard Poche
(v Mlinar 1992.) je v zvezi s tem predstavil svojo razlago, da gre pravzaprav za
dve povsem razli~ni in lo~eni sferi: globalizacija da zadeva le tehnolo{koekonomsko sfero, medtem ko se “socialna identifikacija” manifestira na povsem druge
na~ine in v drugih prostorskih okvirih. Podobno se pojavlja tudi razlikovanje med
ekonomsko globalizacijo in kulturno fragmentacijo.17
64
ê torej razkrivamo lokalizem v “~asu globalizacije”, to terja dodatne razjasnitve tako
na izkustveni kot na teoretski podlagi. V zvezi s prvim lahko v koprskem primeru
opozorim na nekak{no koeksistenco med ohranjanjem tradicionalisti~ne lokalne zaprtosti, zlasti na podeèlju, na eni strani in raz{irjajo~im se prostorom gospodarskega
delovanja podjetij, kot sta Luka Koper, Intereuropa idr., na drugi strani. Luka Koper
se je najprej zgledovala in iskala informacije pri lukah sosednje Italije, nato so svoje
stike raz{irili, npr. na Rotterdam, danes pa v snovanju svojih razvojnih programov
najbolj poudarjajo dose`ke in izku{nje Singapurja. Torej hkrati s tem, ko {e obstaja
izklju~ujo~nost med va{kimi skupnostmi, ki celo priseljenca iz bli`njega kraja po ve~
desetletij (npr. po poroki) ne sprejmejo “za svojega” in ga bolj ali manj resno {tejejo
za “fore{ta”,18 poteka gospodarsko delovanje, ki vklju~uje partnerje z vseh celin in
posega v kulturno dedi{~ino slovenske Istre. Spomnimo se primera Toncity, tj. velikopotezno zasnovanega programa graditve poslovnih prostorov, predvsem za podjetja iz jugovzhodne Azije, na pobudo, ki je pri{la iz Avstralije, in teàv zaradi zavrnitve soglasja z vidika varstva kulturne dedi{~ine.
17 Tudi v tem primeru gre za preve~ pav{alno delitev, ki ne upo{teva, da npr. (mladinska)
popkultura predstavlja izraziti primer globalne kulture, ki presega doslej prevladujo~e okvire “teritorialnih kultur”.
18 Podrobnej{e prou~evanje nam razkriva veliko takih primerov medsebojne izklju~nosti
in rivalstva, ki zadeva ne le upravno-politi~na vpra{anja, temve~ tudi vsakdanje ìvljenje
prebivalcev bli`njih krajev, npr. Hrastovelj in Dola, Dekanov in ^rnega Kala, Ospa in Gabrovice idr.
ê torej na Koprskem, v Sloveniji, pa tudi v Italiji, Avstriji, na [vedskem in drugod anketne raziskave razkrivajo visoko stopnjo “navezanosti na kraj” ali “ob~utek pripadnosti kraju” bolj kot na katerokoli {ir{o teritorialno enoto, je treba {e
bolj pojasniti, ali gre pri tem za “stari” ali za “novi lokalizem”. To razlikovanje je v
zgo{~eni obliki opredelil Strassoldo (1990.), ko je med drugim izpostavil dve bistveni razliki: “Prva je v tem, da je bil stari lokalizem 'prvobiten' (primordialen),
nerazmi{ljajo~, novi pa je rezultat svobodne volje, zavestne izbire (racionalen).
Druga razlika pa je v tem, da je stari lokalizem teìl k minimaliziranju stikov z zunanjim svetom, k ohranjanju mo~ne zaprte meje, medtem ko se novi lokalizem
povsem zaveda preostalega sveta in je odprt za interakcije z njim.”
Svoj kraj
Koprska raziskava (1998)
N = 840
SJM (1993/1)
N = 1044
52,0%
65,6%
Svojo ob~ino
10,4
3,5
Svojo regijo
18,1
5,3
Slovenijo kot celoto
15,1
17,1
Srednjeevropske in bli`nje dràve
0,4
0,4
Evropo kot celoto
1,3
0,9
Svet kot celoto
2,6
1,4
ê je {e danes za ve~ino prebivalcev (v mestni ob~ini Koper 52%, v Sloveniji
65,6%) najpomembnej{a enota teritorialnega identificiranja kraj njihovega stalnega
bivali{~a, je torej treba {e ugotoviti, ali gre pri tem za nerefleksivno podalj{evanje
prakse vrednotenja doma~nosti in navezanosti, ki predpostavlja lo~evanje od tujega, ali za zavestno presojo o prednostih, ki jih doma~e okolje nudi v primerjavi z
drugimi, torej na podlagi poznavanja, ne pa apriornega izklju~evanja drugih.
Dom, doma~i kraj in domovina predpostavljajo dolo~eno stalnost in navajenost,
tako kot se nasploh vsakr{no identiteto opredeljuje na podlagi razli~nosti in kontinuitete. V zvezi s tem ugotavljam, da se vi{ja stopnja navezanosti na kraj (pa tudi ob~ino, regijo in na Slovenijo kot celoto) hkrati povezuje z ve~jo izklju~nostjo
do drugih. To je razvidno tako iz odgovorov na vpra{anja, ki zadevajo stali{~a do
priseljevanja drugih v koprsko ob~ino,19 kot tudi na vpra{anja o stali{~ih do morebitnega bivanja (ìvljenja, {tudija, dela) v kak{nem drugem kraju ali drugi
19 Tu je {lo za vpra{anje: “Ali bi bilo treba v prihodnosti teìti k temu, da bi na splo{no
omejevali ali spodbujali priseljevanje drugih v na{o dràvo?”, pa tudi za vpra{anja o pospe{evanju ali omejevanju graditve po~itni{kih hi{ za nedoma~ine, stanovanja za upokojence od drugod, bolj{ih stanovanj za tuje strokovnjake; nadalje, kako bi sprejeli priseljence iz dolo~enih dràv ali obmo~ij kot svoje sosede ipd.
S oc io l og ij a
Najbolj sem navezan/a na
s el a
Tabela 1.
Dele` “najbolj navezanih” na teritorialne enote od svojega kraja do sveta kot celote
65
dràvi. Z enega in z drugega vidika torej lahko ugotavljamo, kako dispozicije in
dejanska praksa (ne)mobilnosti in (ne)povezanosti navzven kaèta na stopnjo lokalne zaprtosti oziroma odprtosti. Pri tem smo za koprsko ob~ino in celotno Slovenijo ugotovili, da so tisti, ki so najbolj navezani na svoj doma~i kraj, hkrati tudi
relativno najbolj nemobilni in najbolj izklju~ujo~i do drugih. Njihov “strukturni
profil” ozna~uje: nizka stopnja izobrazbe, relativno nizek dohodek, vi{ja starostna
kategorija, slab{a opremljenost z informacijsko tehnologijo, bivanje na podeèlju,
lastni{tvo hi{e ali stanovanja.
Zanimiva dilema nastane, kadar se je treba odlo~iti med navezanostjo na doma~e
okolje in (vi{jo) kvaliteto oziroma prilo`nostmi, ki so potencialno dostopne drugod po svetu. Na vpra{anje “Kje naj bi si mladi z Obale predvsem prizadevali {tudirati?”20 so odgovori vpra{ancev (prebivalcev nad 18 let) porazdeljeni takole: 1.
~im bliè doma~emu kraju 52,1%; 2. tam, kjer je najbolj{a univerza za izbrano
strokovno podro~je, 45,3%; 3. o tem nima svojega mnenja 2,5%. Pri tem se zopet
ponovijo zna~ilne razlike, npr. glede na starost: ~im vi{ja je starostna kategorija
vpra{ancev, tem ve~ jih podpira {tudij ~im bliè doma~emu kraju; ~im vi{ja pa je
njihova stopnja izobrazbe, tem ve~ji je dele` tistih, ki na prvo mesto postavljajo
kakovost {tudija oziroma univerze, ne glede na oddaljenost. Ker mladost in izobraènost simbolizirata usmeritve v prihodnost, se tudi s tem potrjuje è nakazana preobrazba teritorialne identitete od “otoka” h “kriì{~u”.
S oc io l og ij a
s el a
Stopnja izobrazbe è sama vklju~uje in izraà stopnjo predhodne vklju~enosti v
informacijske tokove nadlokalnega in nadnacionalnega zna~aja. Anketni podatki
pa nam {e bolj konkretno kaèjo na zvezo med opremljenostjo z informacijsko-komunikacijsko tehnologijo in obravnavanimi stali{~i. Tisti, ki doma razpolagajo z moderno informacijsko infrastrukturo (telefon s telefonsko tajnico, osebni
ra~unalnik, prenosni telefon, GSM, videorekorder, zbirko ve~ kot 50 LP- ali
CD-plo{~) in so tako – po vsej verjetnosti – bolj vklju~eni v {ir{a komunikacijska
omre`ja, hkrati tudi s svojimi stali{~i glede kraja {tudija bolj podpirajo vstopanje v
svet; nasprotno pa velja za tiste, ki nimajo tak{ne infrastrukture.
66
Lokalna zaprtost in odprtost v svet se kaèta z dveh vidikov: kot odnos do drugih
in kot aspiracija (ali njena odsotnost) glede lastne vloge. Oboje pa zopet na ravni
stali{~ oziroma informacij in na ravni dejanskega ravnanja, kakr{no se izraà v
prostorski (ne)mobilnosti. Medtem ko pri nekaterih temah, kot je npr. delo na
daljavo (telecommuting), komunikacije vsaj delno nadome{~ajo prostorsko mobilnost, v {ir{em kontekstu globalizacije pove~ana komunikacijska dostopnost predstavlja tak{no vsebinsko obogatitev, da to pomeni tudi pove~anje izzivov za {e
ve~jo mobilnost. Zaustavijo jo lahko le “meje rasti” v ekolo{kem smislu. Nasploh
20 V posebni anketi med koprskimi srednje{olci smo razlikovali: Kje “bi èlel ({tudirati),
~e bi bilo mogo~e” in kje “verjetno bo {tudiral”; pri tem so zna~ilna neskladja, da jih bo
predvidoma dosti ve~, kot bi sicer èleli, {tudiralo v Ljubljani (nekaj ve~ tudi na Obali in v
Mariboru ter v Italiji), manj kot bi èleli pa drugje v Evropi in v ZDA.
pa velja, da bi vsakdo, tako posamezniki kot teritorialne enote, èlel imeti prost
dostop do vseh drugih, hkrati pa dolo~ati (nadzorovati) dostop drugih do sebe.
Glede “vstopanja” informacij pa imajo prebivalci na splo{no dosti bolj liberalna
stali{~a kot do priseljevanja ljudi. Najbolj globalizirani so torej informacijski tokovi, nekaj manj tokovi materialnih dobrin (ki potekajo prete`no v kontinentalni
okvirih), najmanj pa prostorska mobilnost ljudi, ki se prete`no omejuje na lokalno-nacionalne okvire (gl. sliko 1.).
Slika 1.
Prevladujo~i teritorialni okviri tokov ljudi, dobrin in informacij
Vendar globalizacija komunikacij ustvarja podlago za “ponotranjenje” oziroma
podoma~enje “zunanjega” dogajanja in s tem za postopno preseganje teritorialne
delitve na doma~e in tuje.21 V tem smislu {e naprej poteka deteritorializacija, npr.
v okviru EU, kjer postaja nedopustna diskriminacija na podlagi teritorialnega porekla. Hkrati pa pove~ana dostopnost omogo~a, da se {e bolj uveljavijo tiste lokalne posebnosti, ki naletijo na odziv v {ir{em ali celo svetovnem merilu, kot bomo videli v naslednjem poglavju.
21 Za mlade na [vedskem je bilo ugotovljeno, da so toliko sprejeli angle{~ino, da je è ne
S oc io l og ij a
Ob è prikazanih nejasnostih glede homogenizacije in/ali heterogenizacije v kontekstu globalizacije se zdi {e posebej pomembno, da predstavimo {e konkretne
izku{nje kraja Osp, v dolini pod ^rnim Kalom v koprski ob~ini. To je kraj, za katerega so zna~ilne nekatere naravne danosti, ki so kot posebnosti v relativno
kratkem ~asu, tj. v zadnjem desetletju, postale znane po vsem svetu. Gre za ste-
s el a
4. Svetovna afirmacija lokalnih posebnosti: primer Osp
{tejejo ve~ za “tuji jezik”.
67
ne, ki se dvigajo nad vasjo in naprej ob kra{kem robu in so pritegnile pozornost
{portnih plezalcev (Novak, 1994.). Ti so pri{li do spoznanja – kot ugotavlja Tomo
êsen, predsednik komisije za {portno plezanje pri Planinski zvezi Slovenije – da
Osp predstavlja najbolj{e mesto za {portno plezanje pri nas v Sloveniji; postopoma pa tudi do prepri~anja, da je eno najlep{ih plezali{~ v Evropi in celo v svetovnem merilu (saj nudi 250 smeri vseh teàvnostnih stopenj, ugodno klimo tudi v
zimskem ~asu idr.).
Informacije o tem so se za~ele {iriti na ve~ na~inov, osrednjega pomena pa sta bila dva “kanala”, ki sta omogo~ala – kot bi to ozna~il Vreg (2000.: 63) – diskurz
“posebne” oziroma “strokovne javnosti” v svetovnem merilu. Po eni strani je {lo
za objavo nekaj besedil in fotografij v vodilnih plezalskih revijah, kot so Climbing
v ZDA, Vertical v Franciji, Desnivel v [paniji, Rotpunkt v Nem~iji, tem se pridruùjejo {e revija Klettern, ki izhaja v Avstriji, Rock and Ice v ZDA, v Sloveniji pa
revija Grif. Pribli`no deset revij je nekak{en temelj informiranosti {portnih plezalcev vsega sveta in vse so objavile reportaò o Ospu.
S oc io l og ij a
s el a
Ob tem pa je presenetljivo, da gre tudi v globalnem merilu za veliko vlogo neposrednega komuniciranja med plezalci – “od ust do ust”, {e zlasti ko gre za “finese” in podrobnej{a vpra{anja o konkretnih razmerah na dani lokaciji (glede plezanja, bivanja ipd.), o ~emer ni zadosti objavljenih informacij. Tudi v ~asu globalnih komunikacij torej neposredno komuniciranje od ust do ust ohranja svojo pomembno vlogo, ~e elektronsko komuniciranje spremlja tudi svetovna prostorska
mobilnost, tako kot je to zna~ilno za {portne plezalce. Ti nenehoma preizku{ajo
nove lokacije, se pri tem sre~ujejo, organizirajo tekmovanja in si osebno izmenjujejo informacije, konkretno – tudi o Ospu.
68
Tako danes na{i vodilni plezalci ugotavljajo, da “skorajda ni {portnega plezalca v
svetu, ki ne bi vsaj vedel za Osp, ~e è osebno ni bil v Ospu”. Specifi~ni interesi
in specializirani kanali komuniciranja jih navajajo ter jim omogo~ajo, da so celo
bolj seznanjeni z Ospom kot pa drugi prebivalci koprske ob~ine ali Republike
Slovenije. V Osp prihajajo iz {tevilnih evropskih dràv, pa tudi z vseh drugih celin, ko v svoje turneje po Evropi vklju~ujejo tudi Osp. Prikazano {irjenje informacij je {ele omogo~ilo primerjanje z drugimi kraji oziroma lokacijami in {ele s tem
je bil podan izziv za izoblikovanje edinstvene identitete kraja (v smislu “identitete
kot kriì{~a”).22 Ob tem, ko se je Osp na podlagi dolo~ene naravne danosti è
afirmiral kot identiteta za specifi~no populacijo v svetovnem merilu, pa stagnira
ali celo nazaduje v demografskem in ekonomskem smislu. Toda temeljni nauk
primera Osp vidim v tem, da dolo~ene krajevne posebnosti, ki za doma~ine prakti~no niso imele nobene vrednosti, lahko postanejo pomembna vrednota v raz{irjenem kontekstu, v katerega se vklju~uje z globalizacijo komunikacij.
22 Navzlic zakasnitvi se sedaj vendarle za~enjajo pojavljati è odzivi na prikazani svetovni
interes, npr. z zamislijo o ustanovitvi “plezalnega centra” in “mednarodne plezalne {ole”, s
prizadevanji za legalizacijo kampa, Turisti~no dru{tvo ureja potrebne informacije, skrbi za
red in varstvo narave, vklju~ujejo se “zeleni” i dr.
ê gre za nemo~ ostarelega prebivalstva ter za zapu{~enost in celo propadanje
posameznih elementov naselja, se tudi to navezuje na (ne)povezanost s {tevilnimi
(so)lastniki nepremi~nin, ki so razseljeni po vsem svetu. Prekinjene komunikacije
z njimi precej hromijo razvojna prizadevanja in tudi odzivnost na prikazani izziv
vse {tevilnej{ih obiskovalcev. Stara va{ka skupnost, demografsko in ekonomsko
oslabljena ter izklju~ujo~a do morebitnih akterjev od drugod, ni zmogla primernega odziva na svetovni izziv. Zato so se doslej ob odsotnosti podjetni{ke odzivnosti obiskovalci v kraju pojavljali le kot nekak{en “mote~i dejavnik” v kontekstu
podeèlskega mrtvila. Nove pobude pa obetajo bolj plodno sti~i{~e v kombinaciji
lokalno-globalnih razvojnih potencialov.23
Prof. dr. sc. Sreten Vujovi}
Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, Odelenje za sociologiju, Beograd, Srbija
Akteri urbanih promena u Srbiji
Uvod
23 Ob tem pa – ~eprav v manj{em {tevilu – Osp obiskujejo tudi jamarji, ki hodijo v jamo
nad vasjo. Jamo propagirajo predvsem v tujini, in sicer prek medmre`ja, s prospektom v
{tirih jezikih, prek komisije jamskih vodi~ev in ustno jamarji med seboj. Hkrati pa skozi
kraj poteka slovenska planinska transverzala.
S oc io l og ij a
U eri globalizacije i tranzicije veliki gradovi postaju mesta sve izraènijih socijalnih
problema koji uti~u na globalno dru{tvo. Latentne napetosti u velegradovima ~esto
izbijaju na povr{inu u obliku èstokih sukoba. înioci koji doprinose da napetosti i
vi{estruki socijalni problemi poprime oblike urbanih sukoba jesu: siroma{tvo, et-
s el a
Osnovni cilj ovoga rada jeste da ukratko predstavi glavne aktere zna~ajnijih socioprostornih promena u postsocijalisti~kim gradovima Srbije na prelazu milenijuma, tj. da skicira mesto i ulogu aktera u “proizvodnji prostora”, njihovu hijerarhiju, njihove vertikalne i horizontalne saveze, i to prvenstveno iz ugla urbane sociologije. U analizi urbanih promena polazimo od izmena u srbijanskom dru{tvu
pod uticajem globalizacije i postsocijalisti~ke transformacije – makronivo, preko
socioprostornih promena u gradovima – mezonivo, do promena u svakodnevnom ìvotu gra|ana – mikronivo. Re~ je, zapravo, o trijadi dru{tvo/dràva –
grad/lokalna vlast – gra|anin/stan, susedstvo, kvart. Drugim re~ima, nastojimo da
primenimo glokalni pristup transformacijskim strategijama pojedinaca i dru{tvenih
grupa u Srbiji.
69
ni~ke podele i antagonizmi, kriminal i nesigurnost. Nesigurnost, u stvari, proizlazi
iz prvih triju tipova ~inilaca, bez obzira da li direktno uti~u na pojedinca ili ne. Socijalna polarizacija ~iji je jedan pol siroma{tvo, stvara obespravljene potklase, dru{tveno isklju~ene grupe koje se koncentri{u u odvojenim gradskim lokalitetima, {to
ukazuje na prostorni aspekt dru{tvenog izop{tavanja. U stru~nim krugovima preovla|uje mi{ljenje da su napu{tanje dràve blagostanja na Zapadu te slom socijalisti~kog redistributivnog sistema doveli do pove}anja dru{tvene polarizacije, tj. do
porasta raznih oblika socijalne diferencijacije i segregacije.
Za konkretniju empirijsku analizu na{ih postsocijalisti~kih gradova osloni}emo se
na razli~ite izvore podataka, uklju~uju}i i anketu Instituta za sociolo{ka istraìvanja
Filozofskog fakulteta u Beogradu iz 2003. godine. Pod urbanim akterima, slede}i
Mi{ela Basana, podrazumevamo individuu ili grupu koja zauzima odre|eni poloàj u dru{tvu, pa otuda raspolaè razli~itim resursima, koja brani odre|ene interese ili vrednosti, oblikuje sopstveni identitet u interakciji s drugima te nudi projekte o razvoju grada i svakodnevnog ìvota, koje èli da realizuje (Bassand,
2001.). Pritom treba ista}i da urbana mo} upravlja urbanim razvojem, a to zna~i
da urbani razvoj proisti~e iz strukture mo}i, {to }e re}i iz sistema aktera, od kojih
su neki nadre|eni a neki podre|eni; zajedno oni strukturi{u urbani fenomen. U
savremenim gradovima, pa i u postocijalisti~kima, moèmo razlikovati ~etiri glavna tipa aktera: 1. stru~njake za prostor (arhitekte, urbaniste, inìnjere, itd.); 2.
ekonomske aktere (razna industrijska preduze}a i servise, vlasnike gradskog zemlji{ta, banke, itd.); 3. politi~ke aktere (politi~ke lidere, njihove partije, pokrete,
itd.); 4. stanovnike, korisnike/gra|ane, koji se diferencraju prema dru{tvenoj poziciji, ìvotnom stilu, starosti, obrazovanju, itd.
Na{i sada{nji urbani akteri, s obzirom na njihove ciljeve i vrednosti, mogu se grubo podeliti i na reformske i antireformske. Posle ovog uvoda u kratkim }emo
crtama najpre upozoriti na promene u strukturi, funkcijama i formi postsocijalisti~kih gradova, a zatim }emo ukazati na osnovne osobine glavnih urbanih aktera
u Srbiji.
S oc io l og ij a
s el a
Tegoban put od “etatisti~kog” do “liberalnog” grada
70
Da bi se bolje razumeo preobraàj gradova u Srbiji u toku poslednjih desetak godina, skicirat }emo glavne osobine urbanizacije u njenom socijalisti~kom periodu,
a to su: 1. zakasnela urbanizacija koja je planirana i vo|ena iz centra; 2. preterana
uloga industrijalizacije u urbanizaciji, tj. zanemarivanje tercijarnog sektora i infrastrukture kao, navodno, neproduktivnih; 3. kontinuirani zna~aj ruralnog sektora u
procesu urbanizacije, {to je vezano za visoko u~e{}e me{ovitih doma}instava
me|u zaposlenima, ali su ostale zna~ajne razlike izme|u gradova i sela na u{trb
sela; 4. mala kohezija unutar urbane mreè, u smislu nedostatka ekonomskih
mreà na lokalnoj ili regionalnoj osnovi, odnosno odlu~ivanje iz centra; 5. dominantna uloga preduze}a u obezbe|ivanju stanova, obavljanju drugih aktivnosti,
{to govori o tome da je radno mesto bilo nadre|eno mestu stanovanja; 6. struktu-
ra i funkcionisanje urbanog dru{tva u socijalisti~kim gradovima razlikovalo se od
onih u kapitalisti~kim gradovima, jer su elitu sa~injavali partijski rukovodioci, direktori dràvnih preduze}a i administrativni rukovodioci. Ovome treba dodati nedostatak civilnog dru{tva te ~injenicu da je profesionalna, kulturna i druga udruènja osnivala i kontrolisala dràva (Enyedi, 1996.: 115). Me|utim, klju~na razlika
izme|u socijalisti~ke i kapitalisti~ke urbanizacije sastoji se u tome {to u prvoj nije
bilo dejstva trì{ta i gradske rente.
U odnosu na ishode urbanizacije u razvijenom kapitalisti~kom svetu, socijalisti~ki
sistem nije uspeo da stvori ono {to se zove postindustrijski ili informacioni grad.
Na tegobnom putu od “etatisti~kog” do “liberalnog” grada samo su retke metropole biv{ih socijalisti~kih zemalja dostigle rang “globalnog” grada (Moskva, Budimpe{ta...), kao komandnog i kontrolnog punkta za protok ljudi, kapitala, roba,
finansija i informacija u svetkim razmerama. Socijalisti~ki sistem nije uspeo da postigne promene koje su po{le za rukom liberalnom kapitalisti~kom postindustrijskom sistemu u kome je, po~ev od 1970-ih godina, do{lo do restruktuiranja ekonomakog i dru{tvenog ìvota u njegovim metropolama. Savremene metropole karakteri{e deindustrijalizacija, promene u strukturi proizvodnje, trì{tu radne snage i profesionalnoj strukturi, u smislu opadanja broja zaposlenih u sekundarnom
sektoru i ubrzanog rasta u tercijarnom, a naro~ito kvartarnom sektoru. Teì{te se
pomerilo sa proizvodnje roba ka razvoju sektora usluga.
S oc io l og ij a
Razvoj gradova je ipak i{ao od homogenosti ka heterogenosti. Privatno preduzetni{tvo i komercijalizacija gradskih centara uslovili su brz rast malih radnji, restorana, raznih servisa, uli~ne prodaje i tome sli~no. Mnogi gra|ani bili su uklju~eni u
uli~nu prodaju i sivu ekonomiju kao glavne strategije preìvljavanja. Tako je paralelna ekonomija, uz sve svoje lo{e strane, postala neophodna da bi se preìvelo.
Osim toga, u isto~noevropskim gradovima, uklju~uju}i i srpske gradove, etni~ka
heterogenizacija je u porastu. Socijalno devijantne pojave su tako|e u porastu:
besku}ni{tvo, kriminal, prostitucija, narkomanija, pornografija… Sigurnost socijalisti~kih gradova je i{~ezla. Pove}ana dru{tvena nejednakost se teritorijalizovala
s el a
Postavlja se pitanje – kakve su u tom kontekstu socioprostorne posledice postsocijalisti~ke transformacije? Iako o~ekivana, nije se pove}ala migracija selo – grad,
kao ni izrazit porast stepena urbanizacije. Ilustracije radi, u Srbiji je u periodu od
1991. do 2002. godine i ina~e nizak nivo urbanizacije – malo porastao: od 54,1%
do 56,4%. Ekonomska kriza je dovela do porasta urbanog siroma{tva i razvoja
strategija preìvljavanja koje se oslanjaju na poljoprivrednu proizvodnju za li~ne
potrebe. Poja~ao se zna~aj dvojne ekonomije seoskih me{ovitih doma}instava.
Usporena urbanizacija se nastavlja zato {to je broj radnih mesta u industrijskom
sektoru gradova ograni~en, a industrijske grane koje su opstale i doìvele uspon,
kao i tercijarni sektor, sada traè mla|e i visokokvalifikovano stanovni{tvo. S druge strane, u periodu tranzicije dolazi do otvaranja nacionalnih ekonomija, pa i do
uvoènja jeftinije hrane, ~ime je doma}a seoska ekonomija izloèna konkurenciji.
To je, uz druge nepovoljne uslove, doprinelo da je u Srbiji i Crnoj Gori ruralno siroma{tvo ve}e nego urbano.
71
kroz nove oblike socijalne segregacije, dèntrifikacije i rezidencijalne suburbanizacije.
S oc io l og ij a
s el a
Sprega spolja{njih i unutra{njih razaraju}ih ~inilaca uticala je i na promene u gradovima postsocijalisti~ke Srbije. Poznato je da se jugoslovenski model socijalizma
okon~ao na najgori na~in. Pro{li smo kroz ratne sukobe, raspad dràve, usporenu
i blokiranu tranziciju, i jo{ uvek kaskamo u mu~noj i konfliktnoj postsocijalisti~koj transformaciji. Kao {to se gra|ani u postsocijalisti~koj transformaciji grubo
mogu podeliti na dobitnike i gubitnike, ta podela vaì i za pojedine gradove i regione. Dok se u razvijenim evropskim zemljama razlike izme|u regiona, op{tina i
gradova uklapaju u odnos jedan prema dva, u Srbiji (prema podacima Republi~kog zavoda za razvoj, 2002.) je najrazvijeniji Apatin, ~iji je nacionalni dohodak tri puta ja~i od prose~nog u Republici, 15 puta je razvijeniji od najnerazvijenijeg Pre{eva koje je dostiglo tek 20% republi~kog proseka. Jaz izme|u Beograda i
gradova u provinciji se tako|e pove}ao. Me|utim, kao i drugde u svetu, ali iz
druga~ijih razloga, najgore su pro{li monofunkcionalni industrijski centri – “gradovi-fabrike”, koji su za vreme socijalizma bili prosperitetna naselja. To su: Kragujevac, Bor, Majdanpek, Priboj, Vranje… U prva je tri navedena grada 2002. u
odnosu na 1991. godinu do{lo do smanjenja broja stanovnika. Ovi gradovi su postali mesta siroma{tva, nezaposlenosti, nesigurnosti i socijalnih pobuna u obliku
“divljih {trajkova”.
72
Generalno uzev{i, najzna~ajnije promene u dru{tvenoj strukturi postsocijalisti~kih
gradova sastoje se u ponovnom uspostavljanju nadre|ene klase vlasnika i podre|ene klase siroma{nih, kao i u izmenjenoj srednjoj klasi. U isto~noevropskim
gradovima, a naro~ito u na{ima, poseban problem jeste veoma izraèna bespravna izgradnja stanova, ku}a, poslovnog prostora i tome sli~no. Procenjuje se da u
Srbiji ima oko milion bespravno podignutih gra|evinskih objekata. Za vreme samoupravnog socijalizma ve}ina aktera bespravne gradnje bili su radnici (oko
80%), prete`no niìh kvalifikacija, a u “divljem kapitalizmu” njima su se pridruìle
ratne izbeglice, privatni preduzetnici u gra|evinarstvu, ratni profiteri, kao i pojedini pripadnici lokalne i centralne elite. Iako je, strogo uzev{i, re~ o ilegalnoj
praksi, smatra se da oznaka neformalna ili “siva” ekonomija vi{e odgovara mnogim varijantama “samopomo}i” u gra|evinarstvu. Bilo kako bilo, tokom 1990-ih
centralni planski urbani sistem se preobraàva u razli~ite, manje ili vi{e trì{no
orijentisane urbane sisteme. Na ovaj preobraàj uti~u unutra{nji akteri (pojedinci i
grupe koji reformi{u sistem) te spolja{nji akteri (u~esnici u procesu globalizacije i
pro{irenja Evropske unije). Prema Tosicsu, unutra{nji, reformski orijentisani akteri, nastoje da elimini{u spolja{ne aktere.
A sada sledi malo konkretnija skica stru~njaka za prostor, politi~ara, privrednika i
gra|ana kao glavnih aktera upravo ocrtanih urbanih promena u na{im postsocijalisti~kim gradovima. Nalazi ankete Instituta za sociolo{ka istraìvanja Filozofskog
fakulteta u Beogradu iz 2003. godine pokazuju da su akteri urbanih promena,
prema stepenu dru{tvene mo}i na op{tinskom nivou, ovako rangirani: 1. politi~ari (87%); 2. privrednici/preduzetnici (45%); 3. stru~njaci (12%) i 4. gra|ani
(3%). [to se hijerarhije aktera ti~e ni{ta se nije bitno promenilo od “samoupravnog socijalizma” do “burazerskog kapitalizma”.
S oc io l og ij a
A sada }emo ne{to re}i o politi~arima kao akterima urbanih promena. Prema
na{oj anketi (2003.), ve}ina ispitanika smatra da politi~ari imaju najve}i uticaj na
dono{enje odluka na op{tinskom nivou. Treba podsetiti da su u Srbiji za urbanisti~ke planove po zakonu nadle`ne op{tine, a za prostorno planiranje Republika.
Pripadnici politi~ke elite u Srbiji (anketa M. Lazi}a, jun 2004.) u najve}em su broju slu~ajeva ~lanovi raznih politi~kih stranaka. Od 85 anketiranih republi~kih funkcionera samo dvanaest nisu u nekoj partiji, a od 54 gradskih sedmoro je bez
partijske knjiìce. Partijnost (stran~arenje) bitno uti~e na kadrovsku politiku, i to
ne samo kad je re~ o strukturama vlasti na centralnom i lokalnom nivou ve} i o
privrednicima (direktorima dràvnih firmi), ~lanovima upravnih odbora, ~elnicima
obrazovnih, zdravstvenih, kulturnih, komunalnih, urbanisti~kih i drugih institucija. Primera radi, prema na{oj anketi (2003.), na pitanje da li ~lanstvo u partiji
uti~e na odlu~ivanje na op{tinskom nivou ve}ina ispitanika je odgovorila potvrdno, a najvi{e njih, preko jedne tre}ine (35%) izjavilo je “da, samo ako je neko
~lan vladaju}e stranke”. Kao najzna~ajnije “kanale” za ostvarivanje uticaja na
op{tinskom nivou na{i ispitanici prepoznaju politi~ke partije (32%), poslanike u
skup{tini op{tine (26%) i li~ne veze i korupciju (22%). Slede “kanali” odlu~ivanja
kao {to su: mesne zajednice (7%), sindikati (12%), nevladine organizacije (1%) i
peticije (0,8%).
s el a
Stru~njaci za prostor se suo~avaju s krizom identiteta. Za gradske planere novi
dru{tveni ambijent nije povoljan. Oni su i u vreme socijalizma uglavnom bili
transmisija politi~ara (jednopartijske politi~ke elite), ali su tada imali ve}u mo} i
efikasnost. Sada su suo~eni s ve}im brojem problema i nedoumica kao i s mno{tvom aktera, kao {to su heterogeni bespravni graditelji, razli~ite NVO, ratne izbeglice, politi~ke stranke, agencije za promet nekretnina, strani investitori, gra|evinski aktivirana crkva, doma}i privatni preduzetnici, privatni biroi iz domena
arhitekture i urbanizma, itd. Isto tako, nedostaju brojni zakoni koji reguli{u
oblast urbanizma i gra|enja, ili su postoje}i anahroni. Nedovr{enost pravne
dràve u ovoj oblasti, uz lo{e pla}eni rad nadle`nih stru~njaka i slu`benika,
stvara pogodno tlo za korupciju i sivu ekonomiju u oblasti urbanizma i gra|evinarstva. Na osnovu jedne analize stavova beogradskih stru~njaka za prostor (Petrovi}, 2004.) moè se zaklju~iti da je u periodu postsocijalisti~ke transformacije
politi~ka elita zadràla najve}i stepen mo}i bez jasno definisane strategije urbanog razvoja, pri ~emu je autonomnost ekspertskog znanja u odlu~ivanju o gradskom razvoju prili~no redukovana. Ali pored uvi|anja potrebe za redefinisanjem mesta i uloge znanja u strukturi institucionalne mo}i odlu~ivanja, stru~njaci za prostor su svesni oskudice u resursima adekvatnima za novo urbano planiranje. S druge strane, u stavovima stru~njaka o~ituje se nedovoljna odre|enost u
pogledu poèljnih mera i na~elne koncepcije dràvne intervencije u oblasti urbanizma. Me{avina stavova ekonomskog neoliberalizma i socijalisti~kog protekcionizma smatra se tipi~nom za aktere postsocijalisti~ke transformacije i kod nas
i u drugim tranzicionim zemljama.
73
Nedavno je (2004.) Privredna komora Beograda organizovala okrugli sto na temu
Pravni aspekti problema u vezi sa nepokretnostima. Klju~na poruka s ovog skupa
jeste da bez privatnog gra|evinskog zemlji{ta nema trì{ta, kao i da bi re{enje
moglo da se na|e tako {to bi politi~ari promenili Ustav Srbije, koji u ~l. 60. propisuje da gra|evinsko zemlji{te moè biti u dràvnoj i dru{tvenoj svojini, a da se
pod uslovima odre|enim zakonom nad njim moè ste}i pravo kori{}enja. U~esnici ovog skupa smatraju da dru{tvenu svojinu kao pravni institut treba ukinuti i da
bi gra|evinsko zemlji{te trebalo privatizovati. Postoje}e zakonske odredbe treba
osavremeniti u vezi s eksproprijacijom, nadle`no{}u utvr|ivanja op{teg interesa,
privatizacijom gra|evinskog zemlji{ta, izgradnjom i prometom nepokretnosti, legalizacijom i denacionalizacijom, itd. Na tom putu jedna od prepreka je nepotpun
katastar nepokretnosti, koji je ura|en za 60% teritorije Srbije, ali nije za ve}e gradove. Problem predstavlja i nedostatak Zakona o denacionalizaciji i restituciji
~ije se dono{enje stalno odlaè, a trenutno zavisi od odnosa politi~kih snaga u
Skup{tini Srbije.
S oc io l og ij a
s el a
Evo nekoliko re~enica i o privrednicima kao akterima urbanih promena u Srbiji. ^lanovi na{e ekonomske elite su prili~no obrazovani, relativno mladi, i vi{e reformski
orijentisani nego ~lanovi politi~ke elite. Me|utim, uo~ljiva je simbioza izme|u pojedinaca i grupacija politi~ara s jedne, i privrednika s druge strane. Kod predstavnika
ekonomske elite pravilo je da u~e{}e partijskih kadrova raste kada je re~ o direktorima ve}ih firmi. Tako|e, najvi{e ih je u dràvnim preduze}ima, manje u me{ovitima,
a najmanje u privatnim firmama (Lazi}, 2004.). Recimo i to da su ekonomski eksperti
uglavnom liberalne (trì{ne) orijentacije. Prema mi{ljenju jednog istaknutog urbanog
ekomiste, u Srbiji se nasle|eni model svojine nad gra|evinskim zemlji{tem, kao i
model planiranja i izgradnje gradova, zasniva na slede}im elementima: a) monopol
javne svojine nad gradskim zemlji{tem; b) nepostojanje trì{ta gradskog zemlji{ta; c)
administrativna alokacija gradskog zemlji{ta; d) diskrecione odluke dràvnih slu`benika; e) naknada kao parafiskalni mehanizam za pribavljanje javnih prihoda; f) nesputana i korumpirana dràvna/lokalna vlast (Begovi}, 2003.).
74
Srbija kasni s reformama, GDP je tek na polovini dostignutoj 1990. godine, i na
dnu je lestvice stranih investicija po stanovniku. Mnoge zemlje u tranziciji napreduju znatno brè. Uz to, procenjuje se da je 34% stanovni{tva nezaposleno i da
su ljudi razo~arani i nestrpljivi. Prema podacima iz oktobra 2001. godine, stanovnici Srbija i Crna Gora imaju oko pet puta manji dru{tveni proizvod nego Ma|ari,
êsi i Poljaci, a gotovo jedanaest puta manji nego Slovenci. Najozbiljnija prepreka
za vi{e stranih investicija je politi~ka nestabilnost dràve. Osim toga, prema
re~ima jednog predstavnika stranih investitora, “Srpske kompanije nemaju sopstvenih sredstava, a nisu u mogu}nosti da dobiju kredite, imaju zastarelu tehnologiju, {to naravno uti~e na kvalitet proizvoda i usluga, nedostaje im nou-hau
(know-how) u proizvodnji i na trì{tu. A strane investicije donose i nova znanja,
tehnologiju i kanale prodaje” (Grojsing, 2004.).
Ipak, u Beogradu i drugim ve}im gradovima Srbije vidljiv je po~etni uticaj globalizacije, {to se zapaà po sve ve}em prisustvu stranih banaka, u~e{}u stranaca u
izgradnji supermarketa i zakupljivanju poslovnih prostora razli~ite namene. Doma}i preduzetnici tako|e pokazuju inicijativu. Anketa me|u gra|anima i privatnim preduzetnicima iz Novog Sada (Pu{i} i saradnici, 2002.) pokazuje da najzna~ajnija pozitivna posledica preduzetni~ke delatnosti jeste: lak{e zadovoljavanje
potreba stanovni{tva za pojedinim vrstama robe i usluga. Ali, gotovo jedna
~etvrtina preduzetnika uo~ava negativne posledice preduzetni~ke delatnosti: previ{e kioska i kontejnerskih radnji, to “{to svi èle da budu preduzetnici, a to je
apsurdno”, kao i to {to mnogi rade posao za koji nisu stru~ni i obrazovani, {to
“doprinose bespravnoj gradnji jer se sve moè dobiti novcem”, itd. Indikativno je
da je preko polovine preduzetnika izjavilo da ne zna da li su im urbanisti naklonjeni ili nisu. U svakom slu~aju, izme|u privatnih preduzetnika i urbanista kao
aktera postoje neregulisani i izrazito ambivalentni odnosi.
S oc io l og ij a
Zaklju~uju}i ovo izlaganje izne}u jedno gledi{te o mogu}nostima izbora tipa kapitalizma ka kojem na{e dru{tvo i njegovi gradovi mogu da streme. Neoliberalna
ideologija tranzicije name}e utopijsku emancipatorsku koncepciju prema kojoj }e
sam ~in promene vlasni{tva, odnosno uvo|enje privatne svojine i trì{ne privrede, ili pak prepu{tanje tokovima globalizacije, doneti fundamentalnu promenu
razvojnih potencijala zavisnih, poluperiferijskih isto~noevropskih dru{tava i njihovih gradova. S tim u vezi Alan Skot iznosi slede}e prihvatljivo gledi{te: “Moèmo
prihvatiti da potpuna pobeda politi~kog nad ekonomskim faktorom vodi onim
vrstama neefikasnosti koje su se pokazale u socijalizmu koji vi{e ne postoji, istovremeno dokazuju}i da ona vrsta pobede ekonomije nad dru{tvenim i politi~kim
koja bi se dogodila jednom za svagda, kako je zami{lja neoliberalizam, moè da
se postigne samo uz veliku socijalnu cenu. (…) Smrt komunizma, ~ak i ako je
dokaz ve}e efikasnosti trì{ta kao sredstva organizovanja ekonomskog ìvota, sama po sebi ne podràva neoliberalni zahtev po kome logika trì{nih odnosa tre-
s el a
Na kraju ovog izlaganja najsaètije }emo ukazati da li i u kojoj meri gra|ani koriste svoje “pravo na grad”, odnosno delimi~no odgovoriti na pitanje za{to je njihov uticaj na dono{enje odluka na gradskom nivou najmanji u odnosu na uticaje
drugih dosada pominjanih aktera. Mnogi gra|ani su bez motivacije za javno delovanje zato {to smatraju da su izgledi za saodlu~ivanje na lokalnom nivou mali ili
nikakvi, pa su i efekti tako “mr{ave” participacije ni{tavni. To ne zna~i da oni ne
uvi|aju da su se lokalne i centralne elite manje ili vi{e udaljile od svojih sugra|ana. Re~ju, smatramo da je participacija gra|ana u dono{enju odluka na lokalnom nivou nedovoljna, a kad je re~ o urbanisti~koj i stambenoj oblasti, zanemarljiva. Umesto partnerskog odlu~ivanja u gradovima postoji “lokalna hijerarhija
statusa, s prepoznatljivom lokalnom elitom na vrhu”. Me|utim, kada se bolje
osmotre transformacijske strategije ìvljenja i preìvljavanja “obi~nih ljudi”, ne bi
se moglo re}i da su oni sasvim pasivni u “proizvodnji prostora”, makar to bilo i
na periferiji na{ih gradova. Naprotiv, zavisno od sopstvenih mogu}nosti i oni pribegavaju samopomo}i grade}i neformalno. Zbog masovnosti ove pojave moè se
re}i da postoji vertikalni interesni savez izme|u nosioca bespravne gradnje i politi~ara koji “tolerisanjem” ove pojave, uklju~uju}i i njenu zakonski regulisanu naknadnu legalizaciju, sebi obezbe|uju glasove na izborima.
75
ba da istisne sve druge principe socijalne organizacije, izvan i s one strane ekonomske sfere. Ne moè biti jednom za svagda izvojevana pobeda kako ekonomskog, tako ni politi~kog faktora” (Skot, 2003.). Kada se ovakvo stanovi{te prenese
na na{u idejnu (ideolo{ku) scenu, onda su nam blià gledi{ta egalitarnih liberala
nego libertarijanaca, a od svih njih bliè nam je gledi{te o “obnovljenoj socijaldemokratiji”, odnosno Gidensov “tre}i put”. Ali, veliko je pitanje da li kod nas postoji
dovoljno snaàn savez politi~kih i drugih aktera koji bi podrào ovakav izbor.
Prof. dr. sc. Ksenija Petovar
Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu;
Geografski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, Srbija
S oc io l og ij a
s el a
Ako po~etak tranzicije ra~unamo od uvo|enja prvih vi{estrana~kih izbora, onda
se pribliàva datum njenog punoletstva. âk i ako se sloìmo da je u Srbiji tranzicija bila blokirana do politi~kih promena u jesen 2000. godine, onda smo u{li ve}
u sedmu godinu “neblokirane” tranzicije, odnosno zreli smo za zapo~injanje obaveznog {kolovanja. U Srbiji, ali i u drugim dràvama u tranziciji, me|utim, jo{
uvek se govori o “de~jim bolestima” tranzicije i o nekakvim nu`nim fazama/koracima kroz koje valja pro}i. Kako se tokovi tranzicije pokazuju u oblasti planiranja
i ure|enja prostora? Da li se u oblasti planiranja i ure|enja prostora radi o jednom relativno novom sistemu vrednosti i poziciji aktera koji su mnogo vi{e udaljeni od evropskih standarda i normi nego {to je to bio slu~aj s praksom u socijalisti~koj Jugoslaviji? Ko su akteri promena u prostoru u okolnostima tranzicije?
76
Pozva}u se na praksu u Srbiji, budu}i da nemam dovoljno informacija o tome {ta
se doga|a u drugim postsocijalisti~kim dràvama. U Srbiji je oblast planiranja i
ure|enja prostora skrajnuta na marginu. I pored toga {to se rade brojni prostorni
planovi (prostorni plan op{tine, prostorni planovi podru~ja posebne namene i
sl.), kao i generalni i regulacioni planovi, ovi dokumenti imaju prvenstvenu ulogu
da ispune zakonsku obavezu, odnosno da budu doneti. “Uskla|ivanje” planskih
propozicija s teku}im interesima realizuje se kori{}enjem dobropoznatoga instituta iz ranijih vremena, tzv. “izmenama i dopunama plana”, kojim se vr{i korekcija
planskog dokumenta u delu i na na~in koji odgovara investitoru. Investitor je,
pak, svako ko je spreman da investira, a uz to ima podr{ku politi~kih nomenklatura, odnosno centara mo}i. Odoma}ena je ve} sintagma “investitorski urbanizam”, koju s ponosom i u pozitivnom zna~enju upotrebljavaju politi~ari i dobar
deo stru~ne javnosti. “Investitorski urbanizam” ozna~ava prilago|avanje i pod~injavanje gradskog prostora interesima investitora, odnosno onoga ko je zainteresovan za izgradnju odnosno rekonstrukciju u odre|enom gradskom prostoru/bloku. Interesi investitora uspostavljaju se kao alfa i omega urbanisti~kog planiranja i
izgradnje, bez obzira na posledice po okolni prostor i kvalitet stanovanja i ìvljenja u zoni izgradnje, pa i u gradu kao celini. Naravno da investitori nisu samo-
stalna i nezavisna pojava, ve} je njihova pozicija rezultat mnogih interesa koji se
sustiù i ostvaruju u prostoru grada. Poku{a}u da skiciram nekoliko osnovnih aktera u prostoru grada, na primeru planiranja i ure|enja Beograda u poslednjih
petnaest godina, odnosno od zapo~injanja procesa tranzicije.
1. Investitori
U ostvarivanju svojih interesa, mnogi investitori poseù za sredstvima koja se mogu ozna~iti kao nelegitimna – protivna zakonskim i drugim propisima i urbanisti~kim normama i standardima. Primena nelegitimnih sredstava mogu}a je u
dràvi u kojoj je javni sektor proèt visokim obimom korupcije i kriminalizacije.
Gra|evinske operacije koje donose profit ve}i od 50% su standardna mera zarade
u Beogradu, a iz tako velikog profita je sasvim bezbolno izdvojiti procente za
one koji }e pripremiti i potpisati “nepotpune” dozvole, prekora~enje odobrenih
uslova, promenu dve-tri re~i u regulacionom planu kojima }e se promeniti status
za{ti}enog objekta, “zatvoriti o~i” na nekoliko meseci dok objekat ne dobije potrebnu visinu i gabarit (pa se onda pristupa proceduri legalizacije za prekora~enje
odobrenih uslova). Ako kojim slu~ajem i stignu do suda, obezbedi}e sporost, dugotrajnost i ostale smicalice dok se podnosilac tu`be ne obeshrabri i shvati da od
“boginje pravde” nema {ta da traì niti o~ekuje. Jedan broj investitora (gra|evinsko-projektantsko-investitorskih firmi) je blagovremeno, ve} devedesetih godina,
po~eo da gradi sprege sa tada{njim opozicionim liderima i vi|enim pristalicama
vladaju}ih i opozicionih stranaka, i na taj na~in obezbedio potrebnu za{titu u
slu~aju promene vlasti, {to se i potvrdilo nakon izbora u jesen 2000. godine.
S oc io l og ij a
Nakon prvih vi{estrana~kih izbora u zimu 1991. godine, u Srbiji je u mnogim
op{tinama uspostavljena koalicija izme|u pobednika na lokalnim izborima. U beogradskoj op{tini Savski Venac ta koalicija bila je sastavljena od odbornika Milo{evi}eve Socijalisti~ke partije Srbije i Dra{kovi}evog Srpskog pokreta obnove; u
Zemunu je vladala [e{eljeva Srpska radikalna stranka, itd. Nakon lokalnih izbora
1996. godine u Srbiji, tada{nja opozicija dobija vlast u ve}em broju gradova i
op{tina. U Beogradu vlast formira koalicija Srpski pokret obnove i Demokratska
stranka, dok su na op{tinskom nivou kombinacije koalicija ne{to {arenije. U prole}e 1997. godine, Srpski pokret obnove u celini preuzima vlast u Beogradu.
Kr{enje urbanisti~kih propisa je evidentno. Probijanje uslova postavljenih u regulacionim planovima i/ili u urbanisti~kim uslovima nedvosmislen su dokaz da je
svaki ~inovnik koji je potpisao nezakonite dozvole i saglasnosti, imao razlog
za{to je to uradio. Javna je tajna da je tokom vladanja Beogradom, Srpski pokret
obnove (SPO) raspodelio svojim pristalicama gotovo sve stanove iz gradskog fonda koji su sluìli za raseljavanje prilikom nove izgradnje (preko 600 stanova).
Gra|ani Beograda su svoj sud o bilansu SPO vladavine dali na izborima u jesen
2000. godine, kada SPO nije dobio niti jednog odbornika u Gradskoj skup{tini, a
s el a
2. Gradska i op{tinske uprave
77
na prste su se mogli prebrojati SPO odbornici u op{tinskim skup{tinama. Izgleda,
me|utim, da takav sud gra|ana nije bio nauk za novu politi~ku nomenklaturu
koja je preuzela upravu nad Beogradom u jesen 2000. godine, i koja je jedva
pro{la na izborima u jesen 2004. godine, kada je sada{nji gradona~elnik (iz Demokratske stranke) u drugom krugu dobio tek oko 8.000 glasova vi{e od kandidata Srpske radikalne stranke, a u mnogim su op{tinskim skup{tinama odbornici
Socijalisti~ke partije Srbije i Srpske radikalne stranke povratili svoje ranije pozicije.
Iako je sasvim o~igledno da su op{tinske i gradske slu`be u Beogradu (bile) glavni operator u davanju protivzakonitih uslova i dozvola za izgradnju, nije poznato
da je barem jedan ~inovnik dobio otkaz ili bio krivi~no gonjen zbog zloupotrebe
slu`benog poloàja. Nakon promene vlasti u jesen 2000. godine, neki su op{tinski i gradski ~inovnici, u ~ijem delokrugu rada su bile ove dozvole, sami dali otkaze i povukli se, bar privremeno, iz vidokruga javnog interesa.
Nova vlast je u junu 2001. godine usvojila zakonsku odredbu kojom je bespravna
izgradnja inkriminisana kao krivi~no delo. Me|utim, i to se pokazalo neefikasnim. Broj podnetih krivi~nih prijava protiv bespravnih graditelja i uzurpatora
prostora je tek simboli~an, iako svakodnevno ~itamo u novinama da ve}ina investitora na ~ijim gradili{tima se de{avaju razli~ite nesre}e, i sa smrtnim ishodima,
nemaju gra|evinsku dozvolu. Ovakva neefikasnost je posledica korumpiranosti
gradskih i op{tinskih slu`bi i njihove sprege s uzurpatorima javnih i privatnih dobara i javnog interesa u gradu. Evidentna je nespremnost i nevoljkost nove politi~ke nomenklature da defini{e i implementira pravila pona{anja u gra|enju i kori{}enju prostora. Nakon {to je bespravna izgradnja inkriminisana kao krivi~no
delo, u upotrebu je u{la sintagma “nepotpuna dozvola”. Kada nekog gradskog ili
op{tinskog funkcionera upitaju kako je mogu}e da taj i taj gradi bez dozvole,
dakle da vr{i krivi~no delo, dobija se odgovor da on u stvari ima dozvolu, ali nepotpunu i samo {to je nije kompletirao!
S oc io l og ij a
s el a
3. Republi~ka nomenklatura
78
Mora se postaviti i pitanje za{to koalicija Socijalisti~ke partije Srbije i Srpske radikalne stranke, koja je dràla poluge vlasti na republi~kom nivou do jeseni 2000.
godine, nije sankcionisala takvo pona{anje lokalnih vlasti, odnosno za{to je ostavila “zeleno svetlo” za kriminalne i korupcione poslove na lokalnom nivou. Po
na{em sudu, to je bila dugoro~na strategija “drànja u {aci”, koja se potvrdila nakon promene politi~ke vlasti u jesen 2000. godine. Blagovremeno korumpiranje
opozicije omogu}ilo je politi~koj nomenklaturi iz devedesetih godina ne samo da
zadrì ostvarenu materijalnu dobit nego i da izbegne sudske procese i kazne za
kr{enje zakona, jer je o~ito imala dokaze dovoljne za pacifikovanje novoustoli~ene politi~ke nomenklature.
S druge strane, kada je izgubila vlast u Beogradu (delimi~no 1991. i potpuno
1996. godine) i drugim velikim gradovima u Srbiji, Milo{evi}eva je partija (i koali-
cioni partneri) jo{ uvek imala dovoljno izvora za neograni~eno boga}enje i
plja~ku (kontrola uvoza i izvoza i uvozno-izvozni kontingenti, {verc duvana, nafte, droge, kursne razlike i dr.). Pored toga, centralizovanjem ukupne dru{tvene i
dràvne imovine i njenim preno{enjem pod upravu republi~ke vlade, obezbe|ena je kontrola nad svim vitalnim resursima u dràvi. Stoga joj nije bilo neisplativo da manje atraktivne izvore prihoda od nezakonitih radnji prepusti svojim
koalicionim partnerima (Srpska radikalna stranka, Nova demokratija i sl.), odnosno opozicionim partijama, te time obezbedi lojalnost i “drànje u {aci” u slu~aju
gubljenja vlasti.
4. Partijske nomenklature (pozicione i opozicione)
Partijske nomenklature su, bez izuzetka, po dolasku na vlast nedvosmisleno i bez
zazora pokazale da im je prvenstveno stalo do strana~kih interesa i interesa svojih “zaslu`nih pristalica i tajkuna”, dok su javni interesi i zalaganje za javno dobro
potisnuti u drugi plan. Umesto jednopartijske dràve, izgra|ena je vi{epartijska
dràva, sa strankama koje su organizovane kao interesne grupe i korporativne organizacije. Stranke tzv. demokratske orijentacije ra~unaju sa strahom gra|ana od
povratka strana~kih koalicija koje su tokom poslednje decenije doslovno “zavile
Srbiju u crno”, dok su stranke “starog reìma” u me|uvremenu usavr{ile populisti~ku demagogiju i ve{to koriste {estogodi{nje proma{aje i neuspehe demokratskih stranaka u zadobijanju novih glasa~a. Za stranke tzv. demokratskog bloka,
pove}anje broja gra|ana koji odbijaju da iza|u na izbore jo{ uvek nije signal da s
njihovom politikom ne{to temeljno nije u redu, nego se tim istim gra|anima
upu}uju upozorenja da }e zbog njihove apstinencije na vlast ponovo do}i oni koji su duè od jedne decenije uni{tavali Srbiju, protiv kojih smo mesecima protestovali u zimu 1996/1997. godine i traìli da odstupe s vlasti u jesen 2000. godine.
Ne treba sumnjati da su politi~ke nomenklature koje obna{aju vlast posle izbora
2000. godine, primenile isti metod korumpiranja opozicije, koji }e ih {tititi od
sudskih procesa nakon gubljenja vlasti.
S oc io l og ij a
Stru~na i profesionalna udruènja su, po definiciji, nezavisne organizacije kojima
je cilj da promovi{u kvalitet delanja svojih ~lanova, profesionalne vrednosti i norme, etiku struke, i da za{tite svoje ~lanove od razli~itih pritisaka suprotnih ciljevima i interesima struke. Gubljenje autonomije stru~nih i profesionalnih udruènja
zapo~elo je jo{ pedesetih godina pro{log veka, ali je – zahvaljuju}i tradiciji, jakim
pojedincima i ugledu {to su ga pojedine struke imale, taj proces i{ao relativno
sporo. Pretvaranjem profesionalnih i stru~nih udruènja u paradràvne organizacije, autonomija delanja ovih organizacija je dokraj~ena. Nakon promene vlasti, u
jesen 2000. godine, o~ekivalo se da }e stru~na i profesionalna udruènja povratiti
autonomiju, ili bar po~eti da se bore za svoju autonomiju i za promovisanje profesionalnih vrednosti i normi. Me|utim, novoorganizovana stru~na udruènja
s el a
5. Stru~njaci i profesionalna udruènja
79
umesto pod skutom dràve, organizovana su pod skutom stranaka, pa su umesto
“paradràvnih” promenile boju u “parastrana~ke” organizacije. Na prste se mogu
nabrojati reagovanja i protesti stru~nih i profesionalnih asocijacija u oblasti planiranja i ure|enja prostora zbog svega {to se doga|a u ovoj oblasti. Nije nam poznato da je bilo kome oduzeta licenca zbog u~estvovanja u projektovanju i izvo|enju neprijavljenih radova, probijanja urbanisti~kih uslova i sl.
6. Sudska vlast
Brojni primeri u kojima su nezakonite radnje legalizovane sudskim odlukama,
obeshrabruju gra|ane i njihova udruènja da se obra}aju sudovima za za{titu legalnih interesa u gradskom prostoru. S druge strane, ukoliko i nije mogu}e obezbediti presudu u svoju korist, postoje brojni mehanizmi odugovla~enja procesa,
odlaganja ro~i{ta, traènja dodatnih dokaza i sl. koji }e obeshrabriti i najupornije.
Procesi mogu da traju godinama pa i decenijama. Sudski tro{kovi su, pored toga,
toliko visoki da se gra|anin pita ima li smisla pla}ati za ne{to {to nema nikakve
izglede da dobije korektan i pravi~an ishod. Korupcija u sudstvu se pravda niskim platama zaposlenih, {to je, naravno, besramno obja{njenje i opravdavanje
jedne od najteìh zlouptreba vlasti i javnih ovla{}enja.
Da li je ovaj prikaz realisti~an ili neobjektivno pristrasan, mora se prosu|ivati na
osnovu temeljnih analiza i istraìvanja. Neko ko tuma~i da su ovo “de~ije bolesti
tranzicije” nesumnjivo vidi “svetlo na kraju tunela”. Ukoliko, me|utim, ovo nije
tek turbulencija u uslovima tranzicije, nego uspostavljanje novog sistema i strukturnih odnosa u dru{tvenoj zajednici, onda je to “svetlo” sve udaljenije i slabije.
Dr. sc. Anka Mi{eti}
S oc io l og ij a
s el a
Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, Hrvatska
80
Ovo izlaganje temeljit }e se na empirijskom istraìvanju {to ga je Institut Ivo Pilar
2000. godine proveo za potrebe Zavoda za prostorno ure|enje Sisa~ko-moslava~ke ùpanije. Naime, Zavod je naru~io sociolo{ku studiju o naseljima na Lonjskom polju. Na Lonjskom polju ima 19 naselja koja su se, od trenutka kada je
Lonjsko polje progla{eno parkom prirode, na{la u jednom novom reìmu ìvota.
Rezultati istraìvanja objavljeni su u knjizi pod naslovom Budu}nost na rubu
mo~vare, a ovdje }u se osvrnuti na neke nalaze koji su relevantni za dana{nju temu. Teme kojima smo se bavili bile su, op}enito re~eno, mogu}nosti razvoja,
dakle razvojni izgledi naselja na Lonjskom polju. No najprije nekoliko rije~i o
smje{taju Lonjskoga polja. Nalazi se uz rijeku Savu, izme|u Siska i Nove Gradi{ke, sjeverna granica mu je autoput Zagreb – Slavonski Brod, a ju`na rijeka Sava. Povr{ina mu je ne{to vi{e od 50.000 hektara.
Lonjsko je polje progla{eno parkom prirode 1990. godine. Me|utim, tek osam godina kasnije osnovano je kao javna ustanova i otada je zaista po~elo ìvjeti u propisanom reìmu. Treba re}i da su u rangu razli~ite vrste za{tite, na prvom mjestu
i najstroè za{ti}eni nacionalni parkovi, dok parkovi prirode imaju ne{to labaviji
reìm za{tite, zbog pretpostavke da }e lokalne zajednice koje su se zatekle na
tom podru~ju i dalje nastaviti ìvjeti svojim ìvotom. Lonjsko polje je najve}e
mo~varno za{ti}eno podru~je u cijelom dunavskom porje~ju. Prva ~injenica koja
}e utjecati na ìvot u naseljima na lonjskom podru~ju jest jedna ekolo{ka ~injenica, a to je blizina mo~vare. Ta naselja su na rubu mo~vare ili su okruèna mo~varom, pa se i svako naselje javlja u fizi~kom smislu, a donekle i socijalnom, kao
prirodno stani{te. Dakle, i naselje i ku}e predo~avaju se kao jedan nastavak procesa ra|anja i stvaranja, {to se onda kasnije moè pratiti kroz niz elemenata i
obilje`ja i naselja i samih objekata, a nastojat }u vam neke od njih i prezentirati.
S oc io l og ij a
[to se ti~e tipi~ne ku}e na Lonjskom polju, ona je jednokatnica, uvijek ima gospodarsko dvori{te a iza ku}e se nalazi prolaz prema obradivom zemlji{tu. Zbog
~estih poplava koje su uvijek predstavljale opasnost ìvjelo se na prvom katu. Te
ku}e su prvobitno nastale kao sojenice, a funkcionirale su po specifi~nom reìmu
uporabe, tj. mogle su se “povu}i” po potrebi za 100 do 200 metara na velikim
balvanima. Naravno, danas se ne ìvi na taj na~in. Me|utim, u selima se i dalje
sa~uvao taj graditeljski stil koji sada traì odre|eno ulaganje i brigu. Briga o
Lonjskom polju je krenula od za{tite prirodnih stani{ta, i to u prvom redu ptica,
pa onda i drugih vrsta. Me|utim usporedno s tim tipom za{tite, i{la je i za{tita
graditeljske ba{tine, tradicijske ba{tine i tradicijskog na~ina gra|enja. Premda je
propisana, za{titu je vrlo te{ko realizirati zbog niza razloga, u prvom redu zbog
toga {to ta naselja nisu muzeji, u njima se jo{ uvijek ìvi. Stanovnici jednostavno
ne mogu sami podnijeti teret obnove takvog na~ina gra|enja kakav se od njih
o~ekuje, a drugi na~in im nije dopu{ten. Tako dolazi do sukoba, nezadovoljstava,
i do o~ekivanja da onaj tko je propisao za{titu, a tu je rije~ o dràvi, na neki
na~in mora pomo}i da se to i ostvari.
s el a
Jedno od tipi~nih naselja u Lonjskom polju jest Muìlov~ica. Me|utim, najprije recimo ne{to o socijalnoj gusto}i toga podru~ja. Od 19 naselja u Lonjskom polju,
preteìto se radi o malenim naseljima, seoskog tipa. Najve}e naselje je Jasenovac
koje je zapravo op}insko sredi{te ali ono nema status grada. Najbrojnija su naselja
u kategoriji od 100 do 500 stanovnika: u toj kategoriji ima 12 naselja. Prema popisu stanovni{tva iz 1991. godine, najve}e naselje, Jasenovac, imalo je 1.154 stanovnika. Napominjem da je kori{ten popis iz 1991. godine, jer podaci iz 2001. jo{ nisu bili poznati. Danas znamo da je taj broj jo{ manji i da u Jasenovcu ìvi svega
799 stanovnika. Re}i }u ne{to i o prostornom modelu naselja. Rije~ je o kontinentalnim naseljima, dakle malim naseljima tzv. u{orenog tipa koja su izduèna, koja
nemaju dubinu i koja svojim fizi~kim izgledom na neki na~in kao da opona{aju/prate tok rijeke Save; ta naselja u dubinu ~ine samo dva reda ku}a uz prometnicu. Po planu naselja Krapje, tipi~nog naselja na Lonjskom polju, lijepo se vidi kako ono prati tok rijeke Save i da dijelom nema ~ak niti ovu drugu stranu
ku}a u nizu, nego se samo s jedne strane ceste nalaze objekti za stanovanje.
81
S oc io l og ij a
s el a
Slika 1.
Tradicijska ku}a u Lonjskom polju
82
Posebnu zanimljivost ~ine rode na krovovima ku}a, koje ilustriraju specifi~nost
ìvota na tom podru~ju – potpunu uklopljenost u prirodu, dakle skladnu simbiozu izme|u dru{tvenih zajednica i nekih biolo{kih zajednica. U zimsko vrijeme
ostaju samo prazna gnijezda, rode su oti{le, a i ljudi su se tako|er povukli u svoje ku}e. Posljedice toga ekolo{kog utjecaja koji se najvi{e iskazuju kroz mo~varu,
odraàvaju se na izgled ku}e: ponajprije na odabir odre|enog tipa materijala od
kojeg se gradi – drvo, te oblikovne predlo{ke, odabir ukrasa, ornamenata i na savez s drugim biolo{kim zajednicama, s rodama. Rode ne}e sagraditi gnijezdo ba{
na svakom tipu krova, na svakoj vrsti ku}e, one osje}aju gdje je taj prirodni sklad
odràn. [to se ti~e obnove ba{tine koju sam ve} spominjala, napravila sam fotografiju za primjer. Za ilustraciju sam uzela ku}u direktora Parka prirode Lonjsko
polje, gosp. Gugi}a, koji je do{ao iz inozemstva, vratio se i tu ìvi, i zaista je pokazao primjerom kako bi obnova trebala izgledati. Naàlost, to je ipak usamljen
slu~aj zbog razli~itih razloga, u prvom redu financijskih, ali i graditeljskih zbog
kojih je vrlo te{ko i zahtjevno izvesti takav tip obnove.
S oc io l og ij a
Ilustrirat }u vam i nekoliko osnovnih rezultata istraìvanja stavova lokalne javnosti o razvojnim mogu}nostima naselja na Lonjskom polju. Po{li smo od pretpostavke da je lokalna javnost vaàn i nezaobilazan akter koji bi trebao odlu~ivati i
o razvojnim mogu}nostima, a njihove razvojne aspiracije svakako bi trebale odigrati va`nu ulogu u planiranju razvitka ovoga kraja. Metoda istraìvanja bila je anketni upitnik koji je primijenjen na 461 ispitaniku. Izvr{ena je teritorijalna stratifikacija po veli~ini naselja, dakle naselje s najve}im udjelom stanovnika imalo je
proporcionalan udio u uzorku. Cilj je bio istraìti socijalni potencijal za odrìvi
razvitak ovoga podru~ja. Izme|u ostalog, ispitanike smo pitali da navedu nekoliko najva`nijih simbola Lonjskog polja kao cjeline, kao jednoga jedinstvenog prostora. Pitanje je bilo otvorenog tipa, i zato drìmo da su ti odgovori jo{ dragocjeniji jer nisu ni na koji na~in bili sugerirani ispitanicima. Odgovore smo razvrstali
u nekoliko skupina. U prvoj su skupini bili odgovori o povijesnim znamenitostima, a postoci predstavljaju postotak ispitanika od ukupnog broja onih koji su
uop}e spomenuli odre|eni simbol: 12,6% od svih ispitanika spomenulo je da je
spomen-podru~je Jasenovac simbol Lonjskog polja u cjelini, potom tu je crkvena
arhitektura, lokalne kapelice, rimska graditeljska ba{tina i nalazi{ta, sastavnice
hrvatske narodne tradicije, zbirke, no{nje, ku}e, primjeri tradicijske arhitekture;
sve ovo ~ini povijesnu ba{tinu toga kraja. U drugu skupinu simbola moèmo
svrstati prirodne znamenitosti koje se javljaju ~ak ~e{}e, {to upu}uje da je svijest
s el a
Slika 2.
Obnovljena ku}a u Lonjskom polju
83
o prirodnom bogatstvu i vrijednostima kraja prili~no izraèna. U prvom je planu
istaknut ìvotinjski svijet, najvi{e ptice, ali i druge vrste, npr. za{ti}eni posavski
konj, turopoljska svinja i govedo, zatim mo~varna stani{ta, pojedina~ni lokaliteti
na rijeci, potom voda op}enito kao simbol podru~ja, biljni svijet te Lonjsko polje
u cjelini kao sinteza svih tih elemenata.
S oc io l og ij a
s el a
Tre}a kategorija bi bila graditeljska ba{tina. Gotovo polovica ispitanika stare drvene ku}e smatra simbolom Lonjskog polja u cjelini, zna~i svjesni su te tradicijske
ba{tine i socijalno-kulturnog tradicijskog elementa kao simbola ovoga podru~ja.
Naselja postaju simboli, me|u njima se isti~u naselje Krapje i naselje îgo}. Ona
su specifi~na, jer su i jedno i drugo naselje u reìmu posebne za{tite: Krapje kao
naselje u kojem je posebno za{ti}ena tradicijska arhitektura, u kojem je sa~uvan
~itav blok drvenih ku}a, a îgo} – kao posebno mjesto poznato po rodama, koje
je zadobilo status “europskog sela roda”. [to se ti~e samih naselja, prva posebnost odnosi se na kulturno-povijesnu ba{tinu, graditeljsku ba{tinu; kulturnu ba{tinu oko spomen podru~ja Jasenovac koju su spominjali uglavnom ispitanici iz Jasenovca. Druga posebnost se odnosi na prirodne resurse, ~ak se kao obilje`je naselja pojavilo i nalazi{te nafte, {to pokazuje osobit poloàj naselja pod reìmom
za{tite, okruènih industrijskim gradovima: Siskom, Kutinom, Novskom. Slijede
geografske osobitosti, vodotokovi, rijeke, ìvotinjske vrste i sl. Kao posebne karakteristike naselja javile su se i dvije koje moèmo nazvati socijalnim kapitalom
naselja: ispitanici su odgovarali da je njihovo naselje specijalno jer je naprednije,
vitalnije od ostalih naselja, ili pak da je specifi~no po aktivnostima mjesnih
dru{tava, bilo da je to vatrogasno dru{tvo, neko kulturno dru{tvo, sportsko
dru{tvo.
84
I na kraju, kao ~etvrti tip ozna~itelja naselja, pojavila su se negativna obilje`ja naselja: odgovor “izrazito teàk poloàj naselja”, ali i odgovor “ni{ta posebno” koji
upu}uje na jednu zna~enjsku prazninu, na prazno identitetsko mjesto naselja i na
njegovo socijalno uru{avanje. [to se ti~e samih aktivnosti, lokacijsku razdiobu
djelatnosti koje obavljaju stanovnici toga podru~ja moèmo podijeliti u tri razine:
1. lokalne aktivnosti koje oni obavljaju u svom mjestu stanovanja, a to su uglavnom vjerski obredi, posjeti rodbini i prijateljima te jedan dio svakodnevne kupovine; 2. nadlokalne aktivnosti, gdje se obavlja tako|er jedan dio trgovine te radna
djelatnost u slu~ajevima kada stanovnici rade u susjednom naselju; 3. izrazito ekscentrirane aktivnosti kao {to su {kolovanje, upravne, financijske usluge, ~ak
po{tanske usluge, obrtni~ke, zdravstvene i ugostiteljske usluge. Djelatnosti aktivnih ~lanova u naseljima na Lonjskom polju su u prvom redu poljoprivreda, zatim
uslu`ne djelatnosti, a industrija je na drugom i tre}em mjestu.
Prema odgovorima ispitanika glavne te{ko}e u naseljima u prvom su redu prometne te{ko}e, slabo su prometno povezani, a zbog poplava u ki{nim i zimskim
mjesecima u ovom mo~varnom podru~ju moè do}i i do potpune izolacije pa se
bez ~amca ne moè iza}i iz naselja; potom slijedi slaba socijalna infrastruktura,
zna~i nemogu}nost bilo kakvoga socijalnog ìvota, osim razgovora s ~lanovima
obitelji, rodbine i posjeta; slaba je i komunalna infrastruktura, a tu su i nezaposle-
I za kraj, da poveèmo tu prvu razinu lokalne zajednice s globalnom razinom
me|unarodnih institucija, te da se podsjetimo na ono {to smo ~esto ovdje spominjali, na proces glokalizacije. îni mi se da imam za to ba{ dobru ilustraciju, a to je
slika Dan sela îgo} – europskog sela roda. To je jedno malo selo s hrvatske periferije, koje je u globalnom svijetu zadobilo ulogu prvoga europskog sela roda, pa tako, i za ovu na{u raspravu, moèmo na jednom slu~aju ilustrirati kako zapravo glokalizacija izgleda u praksi, te {to ona moè zna~iti u razvojnom smislu.
S oc io l og ij a
Ovo }u izlaganje zavr{iti optimisti~nom slikom: u naseljima Lonjskog polja osim
roda doga|a se i socijalna ìvost. Koji su to dru{tveni akteri s kojima treba
ra~unati za taj novi razvojni savez na podru~ju Lonjskog polja? To su u prvom redu lokalne seoske zajednice koje ìve na tom prostoru. Kao drugi tip aktera identificirali smo zainteresirane udruge iz civilnog sektora, bilo da su to eko udruge,
zelene akcije, bilo da je rije~ o kulturnim udrugama koje njeguju tradiciju toga
kraja, o nekim sportskim udrugama, i sl. Zatim tu su regionalna sredi{ta, regionalni gradski centri, odnosno gradovi koji se nalaze u okruènju Lonjskog polja, u
prvom redu Sisak. Ovi gradovi tako|er imaju interes za dobrobit Lonjskog polja i
njegovih naselja. Pogotovo ako govorimo o novoj ulozi gradova u policentri~noj
mreì, onda se i ovi gradovi na neki na~in mogu afirmirati kroz razvojne resurse i
bogatstva naselja i ìvota na Lonjskom polju. êtvrti je akter dràva: ona se javlja
kroz ulogu specifi~nog aktera, a to je javna ustanova Park prirode Lonjsko polje.
Naime, dràva je onog trenutka kad je za{titila to podru~je, postala jednim od
glavnih aktera koji izravno upravljaju tim podru~jem: podru~jem upravlja javna
ustanova koju imenuje Sabor i koja je pod njegovom ingerencijom. I peti, mogu}i
akter, jesu me|unarodne institucije. Lonjsko polje je ina~e ~lan Ramsarske konvencije i umreùje se s drugim sli~nim podru~jima koja imaju sli~ne razvojne probleme i potrebe.
s el a
nost, siroma{tvo i demografsko propadanje. Ina~e, demografska analiza koja je
napravljena u sklopu ovog istraìvanja pokazala je da su sva naselja u kategoriji
“duboke starosti” i pokazuju trend smanjenja broja stanovnika te procese iseljavanja. Ono {to svakako valja naglasiti jest va`nost socijalno-odrìvog razvitka prostora Lonjskog polja. Za{to? Zato {to se u brizi za ovaj prostor u prvom redu krenulo od brige za prirodni okoli{, za razli~ite biljne i ìvotinjske zajednice i sl.
Me|utim, i raznovrsnost prirodnog svijeta ne bi bila mogu}a bez odrìvog razvitka naselja, bez socijalne komponente koja se o~ituje kroz na~in ìvota, tradicijske
djelatnosti i poljoprivredu. Prema tome, ono {to treba re}i, jest da je socijalni element odrìvosti i odrìvosti naselja tako|er uvjet odrìvosti i nekih drugih zajednica koje ìve u me|usobnom savezu. Iskustvo je pokazalo da se u situacijama
kada je naselje bilo napu{teno ili, primjerice, gdje se odustalo od poljoprivrede,
mijenjao i sastav vegetacije pa tu nisu dolazile ptice koje su ina~e ranije dolazile
{to je potaknulo niz promjena u ìvotu ovoga kraja… Tako je Lonjsko polje jedan
izvrstan primjer za studiju slu~aja socijalne odrìvosti i prirodne odrìvosti. Na
kraju, kao zaklju~ak, moèmo re}i da se prostoru Lonjskog polja valja pri}i ne samo kao za{ti}enom prirodnom naslije|u, nego i kao osjetljivom socijalnom, gospodarskom i kulturnom sustavu.
85
Slika 3.
Primjer glokalizacije u Lonjskom polju
II. dio – diskusija
S oc io l og ij a
s el a
Miodrag Vujo{evi}
86
Ja bih najpre komentarisao ovo {to je kolega Hodì} rekao jutros, govore}i o diskusiji koleginice Ksenije Petovar i kolege Sretena Vujovi}a. Zbilja, u Srbiji (ne
znam da li je tako bilo i u Hrvatskoj i u Sloveniji) jedna od najva`nijih stvari koje
su negativno uticale na odvijanje prostornih procesa bilo je jedno evidentno antirazvojno i antiplansko stanovi{te elita, u poduèm periodu i tako re}i sve do pre
nekoliko godina. Pre toga, svako ko bi ukazivao na neophodnost neke dru{tvene
mobilizacije, ili kakvog socijetalnog konstruktivizma u bilo kojem obliku, osim
kroz trì{nu interakciju – bio je naprosto ismejavan. Posebno su ve} ranije etablirani ekonomisti planiranje razumevali i dovodili u vezu s modelom koji je njima
jedino bio poznat, naime, s planiranjem iz socijalisti~kih “herojskih” vremena i tada uobi~ajene prakse u ekonomskim institutima. Sli~no je bilo i s novijim evropskim kategorijama, kao {to je paradigma “odrìvi razvoj” – dok su se i tome gro-
hotom smejali donedavno (ekonomski rast je imperativ, a ne nekakvi nimbusi
poput odrìvosti, zar to nije svima jasno!?); sada je to ve} postala svojevrsna politi~ka i profesionalna mantra, pa i me|u ekonomistima, do~im jo{ uvek ne znamo
{ta ve}ina ekonomista pod tim podrazumeva.
S oc io l og ij a
Da li se iz ovog primera mogu izvesti neke implikacije za sistem planiranja u
Srbiji i koje su to implikacije? Nema sumnje da mogu, najpre sa stanovi{ta dveju
op{tih karakteristika srbijanskog dru{tva. Prvo, elite, po svemu sude}i, uop{te jo{
nisu spremne za {ire uvo|enje participacije u odlu~ivanju; na stranu to {to, mogu}no, to i ne odgovara mnogim “reformatorima”, koji su prete`no naklonjeni autoritarnim modelima odlu~ivanja. Drugo, planska profesija ne obezbe|uje dovoljno ekspertske podr{ke {irem i kompetentnijem u~e{}u gra|anstva u planiranju,
{to je velik hendikep, koji je dodatno potenciran okolno{}u da je jedna tre}ina (a
pojedini uvidi kazuju da su to i do dve tre}ine) punoletnog stanovni{tva funkcionalno nepismeno. O kakvoj participaciji moète pri~ati u toj situaciji, i {ta je sve
potrebno prethodno obezbediti da bi participacija bila, kako ve} rekoh, demokratski legitimisana i uz to efikasna i efektivna?
s el a
Naro~ito i posebno su predmet podsmeha, pa i prezira, bili oni koji bi ukazivali na
neophodnost naj{ire participacije aktera u pripremanju i dono{enju va`nih odluka,
pa i onih u oblasti planiranja/politike razvoja. Ni{ta nije pomagalo to {to su
upu}eni govorili da je participacija ponovo imperativ trenutka u Evropskoj uniji,
ve} bi vam odmah spo~itali da je participacija isto {to i samoupravljanje, tj. “endemski relikt samoupravnog socijalizma”, pa da se stoga nema {ta vi{e govoriti o
njoj, bilo o radnoj participaciji, ili o teritorijalnoj, u uslovima deregulacije, privatizacije, marketizacije itd. Na svoj na~in u ~itavoj ovoj pri~i ima i ne~ega apsurdnog.
Naime, dok na{e elite postojano odbijaju da se uspostavi stvarni diskurs o participaciji (sve nastoje}i da to prikaù kao odocneli sentiment malog broja pojedinaca
“koji ne razumeju nove trendove i imperative”), ona je od kraja devedesetih godina
“na velika vrata” u{la u plansko i drugo odlu~ivanje u mnogim zemljama Evropske
unije, pa i SAD. Me|utim, to nije uvedeno napre~ac, ve} uz neophodno promi{ljanje i pripreme. Primera radi, ja ~esto navodim slu~aj Norve{ke, gde su zakonski propisani i formalizovani postupci planske participacije u pripremanju, dono{enju i ostvarivanju planova integralnog razvoja uvedeni “tek” sredinom 1980-ih,
dakle u vreme kada su sistem i praksa samoupravnog planiranja u ve}ini republika
biv{e SFRJ ve} bili doìveli kolaps, pa tako i ~itav sistem teritorijalne samouprave.
Ali, u Norve{koj to nije u~injeno ishitreno, ve} nakon vi{egodi{njih priprema, tokom kojih su uvedeni svi neophodni institucionalni, organizacioni i drugi aran`mani koji omogu}avaju da participacija bude stvarna i uspe{na. Naro~ito je mnogo
ra|eno na pobolj{anju ekspertske i “lai~ke” saznajne gra|e koja omogu}ava naj{irem gra|anstvu da kompetentno u~estvuje u pripremanju i dono{enju planskih
odluka, koje }e ujedno biti i demokratski zasnovane i kvalitetne i implementabilne,
tj. koje se mogu efektivno sprovesti. U tome su od naro~ite koristi razni ekspertski
sistemi podr{ke naj{irem krugu aktera-u~esnika, koji pomaù da proces odlu~ivanja ne bude “zagu{en” nepotrebnim akcijama i nedovoljno informisanim uvidima,
naro~ito prilikom izrade i evaluacije varijantnih opcija (“alternativnih scenarija”).
87
Da jo{ zao{trim ovu tezu: za{to bi na{i novi liberali uop{te traìli – i pristali na –
vi{e participacije? Ako je njihova namera da dominantni tranzicijski model ostane
oktroisan, bez naj{ireg dru{tvenog legitimisanja i bez u~e{}a i pristanka ve}ine
aktera, oni }e u tome imati uzore i u sasvim drugim ideolo{kim i politi~kim grupama i u~enjima. Primera radi, nije zgorega prisetiti se da su svojevremeno Lenjin
i drugovi imali isti problem (1905. godine), pa su nakon samo jednog sastanka na
kojem su bili dobili neubedljivu ve}inu za svoje predloge (naime, protiv Martova
i njegovih), ove druge trajno obeleìli kao menj{evike, a docnije i sve druge politi~ke oponente (na primer, socijal-revolucionare, “esere” i dr.), dok su se oni
ustoli~ili kao bolj{evici.
S oc io l og ij a
s el a
Tako|e je uputno prisetiti se kako je u îleu sru{en Aljende, dakle jedan demokratski izabrani, socijalisti~ki predsednik koji, uz to, nije hteo koristiti vojnu i drugu silu da se brani i odbrani, iako ju je imao na raspolaganju. U teorijskoj i politi~koj racionalizaciji ovog poduhvata (“vra}anja îlea u slobodu, demokratiju i
ekonomiju nesputanog trì{ta”) prednja~ili su ovoga puta upravo pojedini liberalni bardovi, vode}i ekonomisti – dobitnici Nobelove nagrade. Prisetimo se, neposredno nakon izvr{enog dràvnog udara 1973. godine, Dèjms Bjukenen (James
Buchanan) je odrào govor u sedi{tu Admiraliteta u mestu Vinja del Mar, kada su
u île navrat-nanos doleteli i Milton Fridman (Milton Friedman), Gordon Talok
(Gordon Tullock) i Fridrih fon Hajek (Friedrich A. von Hayek), koji su svi odmah
zatim bili ekonomski savetnici Pino~eove vojne hunte, naime ve} u vreme kada
je bio zapo~eo masovni teror prema pristalicama svrgnutog predsednika i opozicije. (Docnije ovih se epizoda oni nisu voleli da prise}aju, kao {to i na{i neoliberali postojano pre}utkuju svoje neslavno u~e{}e u konsolidaciji Pino~eovog reìma. Uz to, kao da na{i neoliberali tako|e vole da previde one delove iz Hajekovih knjiga u kojima se govori u prilog dràvne intervencije kroz urbanisti~ko
planiranje – {to je, nema sumnje, veoma pomoglo da se nakon Drugog svetskog
rata legitimi{e planiranje kao neophodno za za{titu i ostvarivanje javnog interesa
te da nastane njegov procvat, dok na sva usta hvale zna~aj i prednosti katalaksije, a sve se ~ini i da su pre~uli nedavno Miltonovo “priznanje” da se njegova monetaristi~ka teorija pokazala pogre{nom. Tako|e su prevideli i novije Bjukenenove komentare o pogre{nim tezama i preterivanjima u sopstvenom delu.).
88
Jo{ }u ne{to re}i u vezi s ovim {to je Ksenija Petovar govorila o problemu odnosa
izme|u individualnih (privatnih) i kolektivnih (javnih) interesa. Ovde postoji jedan problem koji je i teorijske i prakti~ke prirode. Naime, nakon socijalisti~kog
perioda tokom kojega, u uslovima ideolo{kog i politi~kog monopola, na interpretaciju {ta se ima smatrati legitimnim interesom, bilo javnim ili privatnim, a {ta to
nije, ogroman broj parcijalnih interesa ostao je naprosto latentan, jer nije imao
prilike da se javno manifestuje. Sa slomom socijalizma i sastavnom krizom velikog broja do tada neupitnih javnih interesa, na povr{inu i u javnost su nahrupili
mnogi “novi” individualni/privatni interesi, od kojih se najmo}niji sada nadme}u
za suprematiju i, mogu}no, za nove (“postsocijalisti~ke/ranokapitalisti~ke”) javne
interese. U takvoj situaciji zbilja je otvoreno pitanje: {ta se ima smatrati legitimnim
individualnim interesom, kako se individualni interesi me|usobno balansiraju i
Ko, me|utim, ~ini grupu glavnih srbijanskih “barona postsocijalisti~ke tranzicije”?
Me|u njima je velik broj onih koji su svoj inicijalni kapital (“prljavi i krvavi novac
devedesetih”, kako se to kaè u Beogradu) stvorili u toj “stra{noj” deceniji, dakle
pod reìmom Milo{evi}a i u uslovima nekoliko ratova, me|unarodne izolacije i
sankcija prema SR Jugoslaviji. Povrh novca koji je potro{en na rat, iz zemlje je izneta, tj. oplja~kana, ogromna koli~ina drugog novca (procene ekonomista varira-
S oc io l og ij a
Mo`da je jedna od najboljih ilustracija za prikaz te{ko}a u uspostavljanju kvalifikovanog javnog diskursa o navedenom pitanju u Srbiji, u kojem bi bio minimizovan uticaj ve} pomenute “sistematske i organizovane prisile, manipulacije i pristrasnosti”, upravo pripremanje i dono{enje Zakona o planiranju i izgradnji iz
2003. godine. Zakon je izglasan u republi~kom parlamentu nakon jedne orkestrirane javne rasprave, u kojoj je barem 90% najkompetentnijih stru~njaka argumentovalo da je on pred-moderan, ne-evropejski, ~ak i “bezvezan”, ali sve to nije pomoglo. Nasuprot tome, kriti~ari su ube|ivani da je Zakon zapravo perfektan, da
ministra i Vladu podràva i Centar za liberalno-demokratske studije, a tako i Svetska banka, Me|unarodni monetarni fond, Evropska agencija za rekonstrukciju i
razvoj te mno{tvo drugih va`nih doma}ih i me|unarodnih aktera. Me|u raznim
odredbama Zakona jedna je naro~ito znakovita, a to je ona o legalizaciji bespravno izgra|enih objekata. Dosad je ta odredba ostvarena u veoma malom opsegu
(tj. legalizovano je svega nekoliko procenata bespravnih objekata) – uostalom,
kao {to su to kriti~ari i bili predvi|ali – ali su zato, sude}i po mnogim parcijalnim
uvidima (jer sistematskih i zaokruènih jo{ uvek nema) svi stari/novi tajkuni
uspeli legalizovati ono {to su “divlje” gradili tokom devedesetih godina i nakon
toga, uz nekoliko izuzetaka koji se u svemu tome nisu najbolje sna{li, ili se nisu
najbolje umeli dogovoriti s prostorno-urbanisti~kim vlastima na raznim upravlja~kim nivoima; svi drugi su uredno podneli prijave, platili ono {to je trebalo platiti, pa sada raspolaù legalizovanom imovinom – o ~ijem poreklu ih se zapravo
ne sme vi{e ni pitati (valjda kao {to to je uvek bivalo u istoriji kada je o ovakvom
na~inu “sticanja” re~). Nota bene, ti su objekti u svemu najve}i. (Ina~e, raznih nevolja ima toliko u sprovo|enju Zakona, ne samo glede legalizacije bespravno izgra|enih objekata, da se, kako je neko slikovito to opisao, “Srbiji kosa diè na
glavi” od celog tog poduhvata, najpre zbog toga {to nijedna od klju~nih pretpostavki za njegovo dono{enje i implementaciju nije bila prethodno obezbe|ena.).
s el a
{ta je zapravo javni interes? Pitanje nije fiktivno, jer upravo novija iskustvena evidencija ukazuje na to da je velik broj novih individualnih interesa potencijalno
destruktivan po razna javna dobra, naro~ito u situaciji kada se jo{ uvek ne raspolaè institucionalnim, organizacionim i drugim aran`manima i instrumentima za
njihovo plansko artikulisanje i balansiranje, naime, u uslovima efektivnog kolapsa
planiranja, nerazvijenog i “divljeg” trì{ta i “divlje” i nekontrolisane privatizacije.
Evidentno je da su stari instrumenti passée, a nove, koji bi u svemu bili kompatibilni s glavnim tranzicijskim faktorima (naime, s deregulacijom/liberalizacijom,
privatizacijom, marketizacijom itd.) i pomo}u kojih bismo se mogli nositi s mno{tvom nasle|enih i novih dru{tvenih problema u ovoj oblasti, naprosto jo{ uvek
nemamo na raspolaganju.
89
S oc io l og ij a
s el a
ju od 8 preko 12 pa sve do 20 milijardi US dolara), od ~ega se nakon 2000. godine deo polako vra}a u zemlju – {to je evidentno, iako, opet pouzdanih, javnih,
transparentnih i sistematskih podataka o tome nema, te se “pere” u raznim ekonomskim poduhvatima kao {to su privatizacija, gra|evinsko preduzetni{tvo, bankarstvo, finansiranje uvoza itd. Ova skupina je ve} veoma mo}na i u sve bolje orkestriranim akcijama, s akterima ~iji se biznis u svemu moè smatrati legalnim,
vr{i velik pritisak na politi~ke instance i dràvne organe da etablira svoj postoje}i
poloàj i za{titi svoje budu}e interese, {to joj, naravno, lako polazi od ruke u
uslovima izrazite asimetrije mo}i me|u akterima, nerazvijene javnosti i kontrolisanog javnog polja. Koliko su, me|utim, imu}ni u Srbiji stvarno bogati i na koji
na~in to uti~e na prospekte razvoja Srbije? Evo jednog pore|enja, na osnovu kojeg moè svako sam da sudi. Dok imovina Bila Gejtsa ne prema{uje jedan promil
godi{njeg ameri~kog BDP-a, u Srbiji nekoliko tuceta mi{kovi}a, kari}a i drugova
raspolaè ogromnim delom srbijanskog BDP-a i imovine (sve ~e{}e i u oblasti
poljoprivrede, sa zemlji{nim posedima od vi{e hiljada ha, po ~emu vi{e idemo k
nekakvom sistemu latifundija nego u moderni kapitalizam). Kartel kontroli{e i
uvoz, trgovinu na veliko i trgovinu na malo, u ~emu ima izda{nu pomo} banaka
koje se zaduùju u inostranstvu i tim novcem zapravo finansiraju potro{nju trajnih (uvoznih) dobara i pomaù nevoljnicima da premoste teku}e nov~ane probleme – jo{ jedan hit u Srbiji glasi “laki ke{”! Kamate na bankarske zajmove za
produktivno investiranje su prohibitivno visoke, pa se doma}a {tednja, ina~e izvor svakog solidnog i trajnog finansiranja investicija, jedva i koristi za te svrhe. Po
osnovu obadva faktora, tj. zaduìvanja banaka izvan zemlje i ogromnog uvoza
(uz nedovoljan izvoz), enormno raste spoljna zaduènost zemlje, u ~emu nemalu
ulogu igra i precenjena vrednost dinara, koju kontroli{u monetarne vlasti. (Samo
usput da pomenem, trgovinske marè i bankarske kamate su u Srbiji najve}e u
regionalnom okruènju, i me|u najve}ima su u Evropi.)
90
Imamo, dakle, scenu gde je ve}ina javnih “narativa” fingirana, bilo da su oni liberalno-demokratski, egalitaristi~ki, ili koji drugi. Domiraju razni oblici kartelnog i
oligopolskog (i oligopsonskog) povezivanja, {to sve uti~e na potenciranje postoje}ih i stvaranje novih prostornih neravnoteà. Novi prostorni obrasci, u visokom
stepenu generisani ba{ delatno{}u oligarha, ve} jesu onaj faktor koji }e na dugi
rok odre|ivati budu}i razvoj Srbije, bilo da se posmatraju odnosi me|u regijama
(kao i me|u op{tinama), ili oni unutar pojedina~nih gradskih naselja (naime, izme|u gradskog centra i periferije). Oni ~ine okvir u kojem pojedina~ni akteri ve}
razvijaju i u kojem }e razvijati svoje individualne strategije. Ovde jo{ treba naglasiti da su na{i uvidi u interakciju/korelaciju prostornih obrazaca, socijalnih obrazaca i ekonomske dinamike jo{ uvek skromni, pa tako i nedovoljni. Saznajna
gra|a koja je neophodna za jednu produbljeniju evaluaciju postoje}eg stanja i budu}ih izgleda, pa mogu}no i za neku novu politiku prostornog razvoja, jo{ uvek
nam nije na raspolaganju.
Jo{ bih kratko hteo komentarisati problem glokalizacije. Ja razumem malopre
iskazanu tezu da ovaj proces moè biti produktivan i vidim poneku mogu}nu korist od ovog procesa za lokalne aktere. Ali tako|e skre}em pa`nju i na njene lo{e
strane, u skladu s jednim novijim tuma~enjem, koje se odnosi upravo na komparativne prednosti i konkurentnost pojedinih prostornih entiteta, prostorne strukture i na plansko usmeravanje u ovoj oblasti. Nedavno je u Beogradu bila jedna
mlada i pametna èna s Univerziteta Yale, Keller Easterling, koja je odràla veoma zanimljivo predavanje o ovom fenomenu. Rekla je da, nema sumnje, pojedini
locales uspevaju da u “igri globalnoga i lokalnoga” iskoriste ne{to od svojega tzv.
“teritorijalnog kapitala”, ali da ve}ina to ne uspeva, ba{ zbog toga {to krupni kapital kroz TNK, uz podr{ku vojno-politi~ki najmo}nijih aktera, ima svu mo} da instrumentalizuje najrazli~itije motive i resurse u svoju korist i za sopstvene svrhe.
U tome upravo globalno trì{te i njegovi akteri funkcioni{u kao glavni “podmaziva~i” u marketizaciji prostornih elemenata, ali i obratno (“spatial products as lubricating agents of market”).
Ljubinko Pu{i}
Me|utim, ~ini mi se da jo{ uvek postoji mogu}nost da se gradi sociolo{ki mozaik
u kome bi se, u novom svetlu, jasno prepoznala vrsta i karakter aktera u urbanim/dru{tvenim promenama. Re~ je o jednoj novo-staroj temi koja u ovom vremenu nije dovoljno aktuelizovana niti problematizovana, a odnosi se na socijalni
kapital. O~evidno je da je u ovim tranzicijskim vremenima socijalni kapital
S oc io l og ij a
Ali, kako u dru{tvenom ambijentu koji je tako ru{evan, biti sistemati~an i sociologi~an? înjenica je da u Srbiji (ne znam kako je u Sloveniji i Hrvatskoj) ne postoji
ni{ta {to bi se moglo zvati dru{tvenim bilansom minulog perioda. Ve} i to je dovoljno da stvori situaciju u kojoj su dru{tvene nauke u svojevrsnom vakuumu, jer
ne mogu da prona|u oslonac u realnosti. Prirodno je da je za takav dru{tveni bilans prevashodno zainteresovana dràva, da ona inicira takav projekat, te da se
nau~ni aparat uklju~uje u proces bilansiranja, kao ne{to bez ~ega realan dru{tveni
presek nije mogu}e sa~initi. Tek tada bi poslenici u dru{tvenim naukama, me|u
njima na prvom mestu sociolozi, imali istinsku mogu}nost da daju svoje validne
ocene o stanju dru{tva. Me|utim, dràva kod nas nije zainteresovana za takvu
vrstu dru{tvene anamneze; verovatno znaju}i da bi se tom prilikom pokazalo kako je ona istovremeno i uzrok i posledica stanja dru{tvenog kolapsa!
s el a
îni mi se da je temu o akterima urbanih promena, u kontekstu umreènog
dru{tva kojim se danas bavimo, jedino sociologija “prihvatila” kao svoju. Ostale
dru{tvene nauke (politikologija, ekonomija, pravo) u stvari se ne bave preciznim
prepoznavanjem aktera u recentnim dru{tvenim procesima, pogotovo kada je re~
o globalizaciji, modernizaciji, raznim vrstama dru{tvenih mreà i sli~no. Njih vi{e
interesuju pojedinici nego dru{tvene grupe, te se otud ne vidi celina uzroka i posledica dru{tvenih promena. To moè da zna~i da je sociologija, po ko zna koji
put, preuzela da se bavi onim {to je drugima nelagodno ili neizvesno; to joj je
valjda usud u dru{tvima poput na{ega.
91
doìveo strukturalne i kvalitativne transformacije. Tada bi se videlo kakav je
strukturalni odnos izme|u socijalnog kapitala koji se “proizvodi” u elitnim kategorijama dru{tva i onog koji bi trebao da bude rezultat dru{tvenih odnosa i veza
u donjim delovima socijalne piramide. îni se da bi se tada videlo kako ovaj drugi, u stvari, gotovo i ne postoji. Me|utim, to je kod nas, u kontekstu dru{tva u
tranziciji, jo{ uvek nedovoljno ispitano socijalno polje. Sve se to mo`da najjasnije
vidi u urbanim sredinama. Uzmimo za primer odnos aktera urbanih promena
prema izgradnji na{ih gradova. Ono oko ~ega bismo se lako sloìli je ~injenica da
je danas u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji na delu takozvani investitorski urbanizam.
Budu}i da ga isklju~ivo pokre}e kapital odnosno profit, ne moè se o~ekivati da
je sentimentalan prema bilo kojoj vrsti zate~enih urbanih vrednosti. On proizvodi
svoje sisteme vrednosti koje u dru{tvu i prostoru ~itamo kao “novokomponovane”, sa svim svojim negativnim konotacijama.
S oc io l og ij a
s el a
Evo jednog primera kako taj investitorski urbanizam izgleda kada se otme svim
gra|anskim, demokratskim i pravnim regulama. Poznato je kako je jedan od kriterijuma globalnosti i svetskosti u urbanom kontekstu, veli~ina investicija u odre|enoj sredini. Podatke o koncentraciji kapitala u gradskim sredinama, posmatrano kroz koncentraciju presti`nih institucija, posebno u gradskim jezgrima, nalazimo na mnogim mestima. O toj temi dosta je pisano u sociolo{koj i literaturi koja
prati temate iz urbanog razvoja. Uglavnom su poznati slu~ajevi pore|enja na ovoj
osnovi velikih gradova poput Londona, Njujorka, Frankfurta i Tokija, na primer.
Me|utim, slika u~e{}a liberalnog kapitala u gra|enju ovakvih pokazatelja globalnosti i svetskosti u zemljama u tranziciji moè da deluje karikaturalno. U nekoliko
poslednjih tekstova koje sam objavio, bavio sam se novim akterima na srpskoj
kriminalizovanoj sceni, posebno onima koji su ispisali novije stranice urbanisti~ke
i gra|evinske mafija{ke svakodnevice. (Uzgred, interesantno je da je izraz “urbanisti~ka mafija” skovan ne u akademskim ve} u politi~kim krugovima, i to od
strane onih koji su, kasnije se ispostavilo, zdu{no participirali u poslovima kriminalnog gradogra|enja.) Za ilustraciju kriminalizovanog ambijenta u kome se grade na{i gradovi moè da posluì jedan gotovo bizaran primer, baziran na izve{tajima State Departmenta. Dok u srprskim medijima traje neka vrsta takmi~enja izme|u gradona~elnika velikih gradova poput Novog Sada i Beograda, na primer,
o tome gde je ve}i zamah gradogradnje i gde su ve}e investicije u njegovu izgradnju, putem State Departmenta dobijamo podatke o tome koliko je nelegalnog
novca s trì{ta narkotika “oprano” kroz stambenu i izgradnju poslovnih objekata
u srpskim gradovima.
92
Ve} dve godine uzastopce, prema dostupnim podacima State Departmenta koji se
bavi tokovima novca u jugoisto~noj Evropi i Balkanu, objavljuje se i izve{taj o
putevima droge. Iznosi se da mese~no kroz Srbiju pro|e izme|u 3 i 5 tona heroina, a da oko 15% ukupne vrednosti odlazi na logistiku i/ili se “pere” kroz nekretnine u velikim gradovima Srbije. Ako je cena heroina na ulici izme|u 45–50 evra
za jedan gram, onda je lako izra~unati koliko je to novca. Prema tome, ono {to
doìvljavamo kao ekspanziju liberalnog kapitalizma i investicija u gradovima, kao
jedan pokazatelj pravca u kome se kre}e globalizovani svet, u nekim drugim sre-
dinama moè se doìveti na sasvim druge na~ine. Na primer, kada u Novom Sadu vidite da je gra|evinska operativa zaposlena 24 sata dnevno a da u mnogim
od izgra|enih stanova nikada ne}e stanovati oni koji su u njih uloìli novac, da
mnogi novoizgra|eni lokali i poslovni prostori ne mogu da na|u svoje rentijere,
da je na Zlatiboru u poslednjih nekoliko godina izgra|eno ~ak 80.000 m2 prostora (vi{e nego u bilo kom turisti~ko-banjskom centru u Evropi), tada ima smisla
postavljati pitanja o tome ko su novi akteri promena kod nas. Jasno je da je u
takvom dru{tvenom ambijentu moralo do}i do konverzije, odnosno strukturalnih
promena i samim zna~enjima socijalnog kapitala. O tome {ta se tu zapravo dogodilo, da li je re~ o iscrpljenoj paradigmi, ili je to jedna interesantna stvar koja
moè da nam pomogne da bolje razumemo {ta se u urbanim globalizacijskim
procesima de{ava, sve to vidim kao otvoren prostor za sociolo{ka promi{ljanja,
jednako u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji.
Kad je re~ o u~e{}u stranih investicija, ja sam nedavno obi{ao beogradsku Direkciju za gra|evinsko zemlji{te i tamo sam dobio informaciju da je u~e{}e stranih
investicija kad je re~ o nekretninama u Beogradu, 30%. Me|u investitorima, to
S oc io l og ij a
Mnoge smo teme na~eli, a sada ne{to konkretnije o globalizaciji. Mi sociolozi
skloni smo da vi{e govorimo o tamnim stranama ìvota (problemi, sukobi, nejednakosti…), jer su te tamne strane ~esto, barem u Srbiji, prevla|uju}e. Pored ostalog, postavlja se pitanje koji su to prepoznatljivi znaci procesa globalizacije. Naravno, prepoznatljivi su elementi onoga {to se zove informati~ko dru{tvo i informati~ka tehnologija kao jedan od bitnih sastavnica u globalizaciji uop{te. Ali, Beograd je na neki na~in dotaknula globalizacija, prvo, preko nekih manje va`nih
stvari: najpre, preko mekdonaldizacije, a potom, preko bilbordizacije (sada imamo, umesto drvoreda, bilborde). S druge strane, kao znaci globalizacije prepoznaje se {irenje internacionalnih lanaca hotela, {to je po~elo s Intercontinentalom, pa
Hajatom, a sad su zainteresovani i predstavnici drugih hotelskih firmi, zatim
{irenje mreà stranih i doma}ih supermarketa – slovena~kog Mercatora i drugih.
Pored toga, o kojim je drugim jo{ zna~ajnijim urbanim promenama u postsocijalisti~kom periodu re~? Nabrojimo ih: 1. komercijalizacija starog dela grada – centra,
posredstvom delatnosti krupnih i sitnih privatnih preduzetnika; 2. pove}ana rezidencijalna mobilnost zahvaljuju}i privatizaciji stanova; 3. rezidencijalna i komercijalna suburbanizacija (video sam i u Zagrebu, pored autoputa i drugde, da su podignuti poslovni objekti, skladi{ta, autosaloni i dr.); 4. pove}ana socijalna segregacija u gradskom prostoru. Ono za {to su se sociolozi uvek interesovali jeste kako se dru{tvena nejednakost, koja je u tranzicionom periodu pove}ana, projektuje u prostoru. Pomenuto je da u Zagrebu postoje neka nova stambena naselja,
neki stambeni blokovi koji su kao elitisti~ki segregirani. Sli~nih pojava ima i na
Novom Beogradu i drugim delovima Beograda.
s el a
Sreten Vujovi}
93
jest me|u stranim dràvljanima, na prvom mestu su Austrijanci, pa Izraelci, Grci,
Nemci itd. Ali prednja~e doma}i investitori. Me|u doma}ima je ve} pomenut i
vlasnik “Delta holdinga” Mi{kovi}, koji ima najvi{e nekretnina, najvi{e investicija.
Nije mu bio dovoljan gradski prostor nego se usmerio i na Vojvodinu i kupio je
prili~no zadru`ne zemlji{ne svojine i neke propale poljoprivredno-industrijske
kombinate. Procenjuje se da ima oko 25 hiljada hektara poljoprivrednog zemlji{ta
u svojini, te da je on jedan od najve}ih zemljoposednika u Evropi. To je jedna
nova pojava. Bilo bi zanimljivo ~uti da li ne{to sli~no postoji u Hrvatskoj.
S oc io l og ij a
s el a
Skrenu}u pa`nju na jo{ jedan problem. Svedoci smo utrkivanja izme|u gradova
kako na nacionalnoj tako i na internacionalnoj sceni. To je va`no uo~iti i prona}i
odre|ene indikatore koji pokazuju koje mesto zauzimaju pojedini gradovi u nacionalnoj i internacionalnoj hijerarhiji gradova – balkanskih, evropskih, pa i svetskih. Kad je re~ o Beogradu, on je bio vi{e kozmopolis 60-ih ili 70-ih nego {to je
danas. Bio je na neki na~in kulturna prestolnica Balkana, zahvaljuju}i FESTU,
BITEFU, BEMUSU i sli~nim manifestacijama. On je, naravno, tu poziciju izgubio i
te{ko da je ubrzo moè dosti}i, jer smo kaskali i i{li unatrag, dok su drugi napredovali. To je jedna stvar. Druga gde se vidi ta me|ugradska utakmica jeste, primera radi, jagma oko toga koji }e grad dobiti naziv kulturne prestolnice Evrope.
Ako neki grad dobije taj status, onda je to velika garancija da }e se u taj grad
mnoge investicije suste}i i da }e on prosperisati. Nedavno su u Beogradu bili studenti arhitekture iz Be~a, interesovali su se za Novi Beograd i za njegovu obnovu
i rekonstrukciju, jer on je najzanimljiviji za doma}e, a naro~ito za strane investitore. Ne znam kakav je slu~aj s Novim Zagrebom u tom pogledu? Novi Beograd je
najinteresantniji za strane i doma}e investitore jer u njemu ima najmanje imovinsko-pravnih problema, ima najbolju saobra}ajnu infrastrukturu, opremljenost i
sad se u njemu podiù tzv. “pametne” zgrade koje su savremeno opremljene: internetom i svim drugim modernim tehnolo{kim dostignu}ima. Be~kim studentima
je tada, izme|u ostalog, re~eno da se u Beogradu nalazi jedan od najve}ih pravoslavnih hramova na svetu (Hram Sv. Save na Vra~aru), da imamo najve}u sportsku halu na Balkanu (Hala “Limes” na Novom Beogradu) itd. Ove su gra|evine
istaknute kao na{e velike prednosti, dostignu}a, {to tako|e spada u tu me|ugradsku utakmicu o kojoj govorim.
94
Pomenu}u jo{ jednu temu kad je re~ o akterima urbanih promena, dosta je
va`na, vezana je za ulogu pojedinca u liku gradona~elnika. S tim u vezi, pominju
se ~uveni gradona~elnici New Yorka, Barcelone itd. Za{to su gradona~elnici postali zna~ajni pojedina~ni akteri? Ne samo zato {to je, u nekim slu~ajevima, re~ o
izuzetnim i harizmati~nim osobama nego i zbog toga {to su njihove ingerencije
na osnovu zakona postale ve}e. Oni se, kad je re~ o Beogradu i mnogim drugim
na{im i stranim gradovima, biraju na izborima neposrednim glasanjem, a kada
obna{aju vlast, odlu~uju o budètu, raspolaù budètom i drugim klju~nim stvarima. Ranije je to u na{im uslovima bila uglavnom ceremonijalna funkcija, a sada je
klju~na, o ~emu svedo~i i jagma politi~kih stranaka da njihovi kandidati zaposednu gradona~elni~ka mesta, osobito u glavnim gradovima, {to svakako nema samo
simboli~nu ulogu. Zato bi u sociolo{koj analizi i tome trebalo pokloniti vi{e
pa`nje i pokazati {ta i kako gradona~elnici rade, i to prvenstveno prate}i tokove
novca.
U knjizi koleginice Petovar Na{i gradovi izme|u dràve i gra|anina ima dobrih
analiza i brojnih ilustrativnih podataka; u njoj se vrlo dokumentovano saop{tava
kakvi sve oblici bespravne gradnje postoje i dokle seè uzurpacija gradskog
gra|evinskog zemlji{ta. Ne znam da li ste obave{teni o tome kakvih primera ilegalne ili polulegalne gradnje ima usred Beograda (neko ima urbanisti~ku i gra|evinsku dozvolu za prizemlje i tri sprata, a on podigne i ~etvrti sprat i potkrov-
S oc io l og ij a
Skrenu}u pa`nju i na veoma ra{irenu bespravnu gradnju. Pre dve-tri godine u
Srbiji je do{lo do promene i bespravna se izgradnja tretira kao krivi~no delo zbog
koga po~inilac moè provesti nekoliko godina u zatvoru. Do tada je ta pojava bila u nadle`nosti sudije za prekr{aje. Me|utim, bespravna gradnja je i dalje masovna pojava, a niko nije osu|en za takvu praksu, iako se izdaju brojna re{enja o
obustavi izgradnje i o ru{enju, ali niko ne snosi ozbiljnu odgovornost, to jest sankcije se ne primenjuju. To zna~i da i u ovom domenu ne deluje pravna dràva.
Osnovni uzrok ovoj pojavi jesu korumpiranost i nepotizam koji postoji u dugom
lancu aktera koji o njoj donose odluke. I na kraju, slaèm se da je mogu}e izdvojiti petu grupu aktera kao uzurpatora, zastupnika nelegitimnih interesa, kao kriminalizovanu grupu, ali moj je utisak, i ne samo utisak ve} i ube|enje, da me|u
svim ovim tipovima aktera, tj. me|u politi~arima, privrednicima, stru~njacima za
prostor i gra|anima postoje pojedinci i grupe koje se kriminalizovano (korumptivno) pona{aju. Me|utim, ako je re~ o samo jednoj izdvojenoj i posebno umreènoj grupi, onda je to ono {to se zove urbanisti~ka mafija; sad je u modi sintagma “zlo~ina~ko udruènje”. Da li ovakvo udruènje zaista postoji na nacionalnom nivou, ili velegradskom nivou to }e pre saznati nekorumpirani policijski organi nego sociolozi-istraìva~i.
s el a
Kolega Pu{i} je skrenuo pa`nju na izvore podataka o cenama poslovnog prostora
i ostalih stvari. Primerice, tokom 1990-ih godina u Beogradu je delovala jedna
strana banka, a sada je te{ko prebrojiti koliko ih ima, a njihovi predstavnici tvrde
da imaju neki poslovni interes. Ima ih puno i ne{to rade, i to je nezanemarljiv
znak globalizacije. Pored umnoàvanja stranih bankarskih i finansijskih institucija,
o ~emu se mogu dobiti podaci i preko interneta, u Beogradu postoji, a verovatno
i u Zagrebu, Savet stranih investitora kao jedno koordinaciono i informativno telo
koje s vremena na vreme izdaje tzv. “belu knjigu” u kojoj se iznose ocene ekonomskog i privrednog ambijenta, i bez ikakvog snebivanja kritikuje se postoje}a
praksa i predlaè regulativa i praksa koja bi im odgovarala. Naravno, njima bi odgovaralo potpuno otvoreno trì{te, kupnja gra|evinskog zemlji{ta, pritom ne samo da imaju svoj objekat, nego i gra|evinsko zemlji{te. Nekad ih na{e vlasti prihvataju ozbiljno a nekad ne, ali oni postoje i korisni su za na{e analize. Na osnovu
njihove aktivnosti moè se videti kako procenjuju razvojne sposobnosti Beograda, lokalne vlasti, centralne vlasti, u {ta bi i kako hteli da investiraju. Ne znam da
li ovome postoji neki pandan u Zagrebu, a ako postoji onda to moè biti nezanemarljiv izvor sociolo{kih informacija.
95
lje, i nikom ni{ta!) Dokle seù drskost i ma{ta bespravnih graditelja pokaza}u na
dva primera. Prvi, donedavno je u strogom centru Beograda, pored Brankovog
mosta, postojala {estospratna zgrada s ravnim krovom. Jednog dana su tu nikle
dve manje ku}e s krovovima, na dve vode. Pitali su navodnog vlasnika za{to je
ba{ tako gradio kao da je ispred sebe imao ledinu. Odgovor je glasio da nije
imao izbora jer ima dva sina, pa jednom jedna a drugom druga ku}a. I {ta je
ura|eno? Ni{ta nije sru{eno nego je posle nekoliko godina zakamuflirano da se
sa ulice i mosta ne vidi o kakvim je ku}ama re~. Drugi se primer odnosi na bespravnog graditelja koji je ozbiljno naru{io regulacionu liniju i svojim vi{espratnim stambenim objektom zauzeo pola trotoara. Me|utim, tu se ispre~ila visoka
uli~na svetiljka koju je on nekako progurao kroz dva balkona svoje ku}e i re{io
problem. U ovom slu~aju epilog mi nije poznat.
Du{ica Seferagi}
S oc io l og ij a
s el a
Htjela sam re}i da sve {to opisujemo i analiziramo zvu~i stra{no, kao da je to na{
izum. Ali nije tako. Sje}anja su pradavna i odnose se na prastare zemlje na globusu koje traju otkada i kenozoik (pojava ~ovjeka na zemlji). Da ne idemo u srednji
vijek, sjetimo se samo pojave Eiffelova tornja u Parizu, Hausmannovih bulevara,
arapskih grobova na najstarijem pari{kom groblju, kupovine dijelova Londona za
privatne potrebe. Isto tako moèmo dodati sjajne ideje Atenske povelje i gospodina Le Corbusiera, zahvaljuju}i kojima su nastala nova stambena naselja najnehumanijeg tipa, posebno u siroma{nim komunisti~kim i socijalisti~kim zemljama,
koja }e ostati, bojim se, zauvijek jer nikada ne}e biti dovoljno novca da se ona
sru{e i izgrade bolja. Dapa~e, po na{im istraìvanjima, dio stanovnika ih voli i
smatra dobrima! Stoga ti procesi (analiti~arima uvijek negativni) traju, tj. mijenjaju
se. Mi kao “povr{ni” analiti~ari dru{tva i prostora, uvijek nezadovoljni jer smo
ne{to htjeli a ne{to drugo dobili, moramo imati strpljenja u na{im analizama. Povijesni tijek, premda veoma ubrzan, ipak traje dugo, a mi mo`da i ne}emo doìvjeti rasvjetljenje, no moramo ga analizirati inkrementalisti~ki, korak po korak, jer
su nam vizije u ovom vremenskom razdoblju naprosto uskra}ene.
96
An|elina Svir~i} Gotovac
Kratko bih se nadovezala na zapo~etu diskusiju. Kad je prof. Vujovi} spominjao
brojne primjere iz Beograda i pitao kako se mogu usporediti Novi Beograd s Novim Zagrebom, sjetila sam da ta situacija, upravo obrnuta, i nije usporediva s
na{om situacijom. Nedavno sam u magistarskom radu analizirala zagreba~ku regiju, pa time i Novi Zagreb, i primjetila da mu se broj~ana veli~ina stanovnika, od
njegova nastanka 60-ih godina 20. stolje}a do danas nije mijenjala. Gotovo nika-
kav porast broja stanovnika nije se dogodio u zadnjih ~etrdeset godina, {to se vidi iz popisa stanovni{tva iz 2001. godine prema kojem je imao ne{to vi{e od
100.000 stanovnika, jednako kao u {ezdesetim godinama 20. stolje}a. Vjerojatno
je to tako jer Novi Zagreb kao gradska lokacija nikad nije bila privla~na ve}ini
stanovnika, i kao takva u nju se nije mnogo ulagalo te je postala i ostala “spavaonica Zagreba” do danas. Novi Zagreb je slijepo crijevo cijelog Zagreba, a i danas
je ve}im dijelom neprivla~an te je mjesto jeftinijeg stanovanja, u koji sporije ulaze
noviji trendovi gradnje s elitnim stanovima, urbanim vilama i sl. To potvr|uje
poznatu tezu o Zagrebu kao gradu na relaciji istok – zapad, do rijeke Save. Rijeka Sava dijeli stari od novog Zagreba kao brana ili nekakva barijera koju Zagreb
te{ko prelazi i mo`da nikad ne}e potpuno prije}i. Radije se bira smjer sjever, prema Sljemenu i Medvednici kao najpoèljnijim lokacijama danas, nego prema jugu
– prema Savi i Novom Zagrebu. U podsljemenskoj zoni gdje god postoji prazno
mjesto izniknut }e urbana vila, bez obzira {to uz nju nema mjesta za parking, ili
za stablo, ili za park. Novi Zagreb je i usputna i nezaobilazna stanica prema
obli`njoj, trenutno aktualnoj, poslovnoj zoni Buzinu, smje{tenoj na putu za Veliku Goricu, u kojoj ni~u brojne poslovne zgrade doma}ih i stranih investitora, pa
je zbog nje ubudu}e mogu}e o~ekivati ve}e promjene i u Novom Zagrebu.
Zdravko Mlinar
U Sloveniji je, zbog malog mjerila teè ustanoviti neke pojave i tendencije u
ve}im naseljima, za razliku od Zagreba i Beograda. Tako treba spomenuti kineske enklave (~etvrti) koje su nastale u Trstu (umjesto Ponte Rossa), u Beogradu i
Zagrebu. Moète li to komentirati?
S oc io l og ij a
Ukratko, u Beogradu je jo{ za vrijeme Milo{evi}eve vlasti boravila vrlo zna~ajna
grupa Kineza. Prema njima je u gra|anstvu bio formiran negativan stav, najve}im
dijelom zato jer se tvrdilo da je njihovo prisustvo vezano upravo za tu vlast. Govorilo se ~ak i to da }e dobiti srbijansko dràvljanstvo i da, s obzirom da ih je
mnogo, mogu utjecati na rezultate izbora. Kasnije se vidjelo da su to bila velika
pretjerivanja. O tome postoje i neka manja istraìvanja vezana uz prisustvo Kineza u Budimpe{ti i Beogradu. U Zagrebu oni imaju i jedno posebno naselje, na lokaciji Kajzerice, a bave se trgovinom i uslugama. Nedavno sam ~itao intervju s
jednim mladim Kinezom koji je u Hrvatsku do{ao kao trgovac. On je niz godina s
tom jeftinom robom dobro prolazio, sve dok se jeftina roba nije pojavila i u velikim trgova~kim lancima. Mladi se Kinez sada bavi ugostiteljstvom: on je fleksibilan, sam kaè da se mora vrlo brzo prilago|avati djelatnostima koje donose pro-
s el a
Alija Hodì}
97
fit. Dakle, Kinezi su prisutni i u Beogradu i u Zagrebu, ali po svoj prilici ni{ta vi{e
negoli u drugim sredinama.
Pitao bih kolege Mlinara i Ho~evara ne{to {to je u vezi sa slikom koju su dali o
Sloveniji, koja ima, kako su rekli, na svojim rubovima {est relativno velikih gradova: Trst, Goricu, Klagenfurt, Graz, Zagreb i Rijeku. Oni, naime, pod pretpostavkom ve}eg otvaranja i slabljenja granica mogu biti gravitacioni centri stanovnika
Slovenije. Jesu li, zanima me, o tome i kod vas ra|ena neka istraìvanja, neke
analize, i ako jesu, volio bih ~uti rezultate tih analiza.
Sreten Vujovi}
S oc io l og ij a
s el a
To spada u temu o etni~koj heterogenizaciji kao procesu karakteristi~nom za gradove u postsocijalisti~koj transformaciji. Kad je re~ o primetnoj imigraciji pripadnika drugih rasa, taj fenomen je u najnovijoj istoriji Jugoslavija imala za vreme titoisti~ke politike nesvrstavanja, a sada ga imaju mnogi tranzicioni gradovi u
ve}ini njenih biv{ih republika.
98
Postoje brojne dimenzije kineske imigracije, a posebno dolaska Kineza u Beograd. Pomenimo prvo politi~ku i ideolo{ku dimenziju ove pojave za vreme Milo{evi}evog reìma. Tada je njegova èna izjavljivala da svaki zna~ajan grad u
svetu ima kinesku ~etvrt, pa treba da je ima i Beograd. Kako bilo, urbanisti su
dobili zadatak da odrede lokaciju koja je najpogodnija za trgovinski centar gde
}e Kinezi biti glavni prodava~i, i to je mesto na|eno u stambenom bloku 70 na
Novom Beogradu. Me|utim, to je jedan poslovni objekat u kome ima pedesetak
kineskih prodavnica razli~ite, prete`no tekstilne robe, ali oni tu ne stanuju tako
da ne moè biti re~i o onome {to se, recimo, u ameri~kim gradovima naziva
China town. Za prisustvo Kineza na Novom Beogradu se zainteresovala grupa
studenata i nastavnika s Arhitektonskog fakulteta u Be~u. Verovatno su oni
do{li do zanimljivih podataka o njihovom broju, poslovima, na~inu ìvota, itd.
Nadajmo se da }e i do nas dopreti rezultati njihovog istraìvanja. Ponekad se
~udim kako kineski imigranti uop{te opstaju. To {to oni nude, odgovara potrebama domicilnog pauperizovanog stanovni{tva. Kinezi se jo{ uvijek snalaze, oni
zasad uspe{no preìvljavaju i predstavljaju se kao marljiva i snala`ljiva etni~ka
zajednica. Ima indikacija da su njima Beograd, pa i Srbija, tranzitne destinacije,
a da su krajnje neke zapadne zemlje i njihovi gradovi. S druge strane, izgleda
da oni ne dolaze samoinicijativno i bez organizovane podr{ke kineskih vlasti.
îni se, naime, da njihovu emigraciju planski i politi~ki i finansijski podràva
njihova matica.
Milo{evi}ev reìm je vodio spoljnu politiku oslanjaju}i se na Rusiju, Kinu, Irak, Libiju, pa se u takvoj politici moè videti spremnost da se Kinezima otvore granice
Srbije i da im se u dobijanju odgovaraju}ih “papira” i nastanjivanju daju odre|ene
pogodnosti. U ideolo{kom smislu to se uklapalo u “ruì~aste” antiglobalisti~ke vizije Mirjane Markovi}.
Sociolo{ki zanimljiva dimenzija prisustva Kineza u Beogradu jeste njihov odnos s
Beogra|anima i obrnuto. Drugim re~ima, postavlja se pitanje spremnosti doma}eg
stanovni{tva za tolerantnu komunikaciju s drugima i druga~ijima. Sociolo{kih istraìvanja o ovim me|uetni~kim odnosima nema. Moj utisak je da postoji vi{e latentnih nego manifestnih napetosti i sukoba na relaciji domicilno stanovni{tvo – Kinezi. Kinezi su se najpre doìvljavali kao {to su se doìvljavale izbeglice i prognanici
iz drugih republika ratom zahva}ene SFRJ, kao konkurencija na trì{tu rada, budu}i
da su ekonomska kriza i nezaposlenost veliki, a etnifikacija politike prejaka. Otuda
su Kinezi bili vi|eni kao neko ko im “sre}u kvari”, ali se taj sukob interesa donekle
ublaàvao time {to u kineskim radnjama radi i doma}e stanovni{tvo. Na sre}u, do
sada nije bilo ozbiljnih etni~ki obojenih sukoba nego samo sporadi~nih ~arki, ali se
ne moè re}i da nema latentnih napetosti. Moè se zaklju~iti da stanje u Beogradu
u tom pogledu nije zabrinjavaju}e, ali se ose}a izvesna nelagoda koja tinja. U svakom slu~aju korektan odnos prema kineskim sugra|anima je za srpsku i beogradsku sredinu jo{ jedan ozbiljan test iz multikulturalizma.
Veoma je zanimljiv fenomen spore i selektivne integracije Kineza u Srbiji koja,
me|utim, jo{ uvek ne poprima obrise nekakve “akulturacije”, a pitanje je kakve
perspektive ima me|u domicilnim stanovni{tvom, koje ovu grupu neretko po-
S oc io l og ij a
“Kinesko pitanje” je, me|utim, ne{to sloènije nego {to ga je nekada{nja opozicija, a dana{nja vlast, prikazivala za vreme Milo{evi}evog reìma. Nema sumnje, od
sredine devedesetih broj Kineza, do{ljaka u Srbiju, mahom preprodavaca i trgovaca na malo, naglo je porastao. Njih nije bilo onoliko koliko je opozicija tvrdila da
ih je bilo. îm je opozicija do{la na vlast, odmah se uvidelo da su njene ranije
procene bile preterane i da njih, zapravo, ima mnogo manje nego {to je ranije
ustvr|ivano. Nastranu motivi reìma da privu~e {to ve}i broj Kineza, nema sumnje da je njihova najnovija emigracija ka “zapadnom prolazu” jedna globalna
stvar, u osnovi ekonomski motivisana i determinisana, i da nema mnogo veze s
prilikama u pojedina~nim zemljama. Zatim, Kinezi su konkurentni i uspe{ni, naro~ito u jeftinoj ode}i/tekstilu i obu}i i nizu drugih “sitnica”, u odnosu na sve
druge u regionu (turske proizvo|a~e, novopazarske radionice, {panske manufakture jeftine robe, itd.), a {to je upravo ono {to sebi jedino moè priu{titi ogroman
broj osiroma{enih gra|ana, pa je stoga tra`nja za ovom robom neprestana i raste.
Prodavnice s robom “sve za po jedan evro” ({to je deviza dana i sezone u velikom broju zemalja u regionu), koja je mahom kineskog i drugog dalekoazijskog
porekla, ni~u skoro svakodnevno, ali je glavni centar ovih ekonomskih migranata
ipak u novobeogradskom bloku br. 70, poznatom kao “kineski buvljak”.
s el a
Miodrag Vujo{evi}
99
smatra najpre kao konkurentsku, nepoznatu i stranu, uz to veoma rezervisanu da
razvija intenzivnije kontakte ({to se ne odnosi na manji broj pojedinaca, koji su
zapravo izuzeci). Ta se integracija manifestuje na nekoliko na~ina (o ~emu, dodu{e, nemamo pouzdanu, sistematsku i zaokruènu evidenciju, jer istraìvanja
ove vrste skoro i da nema u Srbiji). Najpre, sve ve}i broj Kineza napravio je
aran`mane s lokalnim poljoprivrednicima (ba{tovanima) u Ma~vi, Sremu i drugde
da proizvode razne vrste “kineskog” povr}a, tako da ga ne moraju vi{e uvoziti iz
drugih zemalja. Zatim, ne moè biti sumnje da se kroz najam stanova odvija
me|usobno upoznavanje i druga, mahom rudimentarna interakcija i komunikacija. Na kraju, prema nekim uvidima, stvoreno je nekoliko neformalnih “bra~nih”
zajednica izme|u beogradskih Kineza i lokalnih Roma/Cigana, pa }e iz tih veza,
valjda, biti i de~ice ({to bi bilo prvi put na ovim meridijanima).
Jo{ je va`no re}i da se ~ini da gradske vlasti Beograda nisu u svemu naklonjene
kineskoj skupini: “zli jezici” govore da je to najpre zbog toga {to Kinezi nisu toliko spremni da pla}aju razne vrste formalnih i neformalnih nameta koji se zbirno i
eufemisti~ki nazivaju “institucionalna renta u urbanizmu”, a {to bi bio slu~aj i pre
2000. godine.
Du{ica Seferagi}
s el a
Alija Hodì}
S oc io l og ij a
Dakako, ne radi se samo o Kinezima. Pri~a je beskrajno {ira, a nije niti po~ela! Mi
smo tako “lijepo” o~istili na{e zemlje da se ~udimo svakom strancu, svakom Kinezu, Crncu, Arapinu, Azijatu, pa i Ma|arima, Rusima, êsima…, “{to oni tu rade,
kupuju nam zemlju i naseljavaju se u njoj, a to je Na{a zemlja!”. Kako je nastala
Ju`na i Sjeverna Amerika, Kanada, Australija?! Dokle god Kinezi budu nu`no prodavali jeftinu robu i jeftinu “klopu”, isto tako povremeni Indijci, Indijanci koji sviraju i pjevaju na glavnim trgovima glavnih gradova, dokle god im se budemo
~udili, dotle niti Zagreb, niti Ljubljana, niti Beograd i Novi Sad ne}e biti svjetski
gradovi, o globalnima da i ne govorim.
Ova je godina od Europske komisije progla{ena godinom za unapre|enje mobilnosti. Ra~una se s tim da bi pove}anje pokretljivosti radne snage izme|u dràva
~lanica pove}ala konkurentnost Europske unije na svjetskom trì{tu. Zasada je ta
pokretljivost, prema podacima Eurostata vrlo mala. Radi se o svega 2% radne
snage izvan mati~ne dràve, ~lanice EU. Pokretljivost se ovdje smatra zna~ajnim
indikatorom same globalizacije. Ja sam i dalje zainteresiran za va{u diskusiju u
Sloveniji: {to je, u ovom kontekstu, s onih {est gradova?
100
Marjan Ho~evar
Ja se slaèm s obadvije va{e teze. Prva je {to smo sociolozi i uvijek nam jako dobro ide kad kritiziramo ne{to, kad smo kritizeri, te vrlo rado prou~avamo nejednakost. Svi se slaèmo da je ima, ali rijetko prou~avamo razli~itosti u smislu – nije to
takav problem kao nejednakost, {to je sad u drugoj intervenciji do{lo do izraza kod
vas. Kinezi su sada uvijek neka prijetnja za pove}avanje nejednakosti “kod nas”, “u
na{em konkretnom dru{tvu”, “za na{e ljude” i uvijek vidimo stvari lo{e, ogra|eno
partikularno ili nacionalno, ali ne kao globalne razvojne trendove koji preraspore|uju nejednakost i ukazuju na razli~itosti. Ali to je samo usput. Druga stvar, nije
istina da je samo 2% migranata u Europi. To su podaci koje koristi Eurostad, koja
je jako konzervativna institucija, kao i institucije koje se bave prostorom. Tamo rade nekompetentni ljudi, uàsna europska birokracija. Sada je oko 8% unutareuropske migracije, ali normalno kad je se ra~una fleksibilno, a ne kao postotak trajno
preseljenih koji ìve kao domicilno stanovni{tvo. Mi znamo da vi{e ljudi negdje ìvi
privremeno ili povremeno, a zbog fleksibilizacije rada te{ko je raditi statistiku.
Antun Petak
Jeste li posvetili neku pa`nju pojavi s va{e granice – izme|u Gorizie i Nove Gorice {to se dogodilo – i ima li tu nekih promjena?
S oc io l og ij a
Zna~i, {ta je s migracijama, je li to ne{to {to je vezano trajno, ili ono {to je 2 ili 3
ili 5 mjeseci pa se to ubraja u privremeni rad? Slovenci su po tome ve} prvi u Europi jer jako malo ljudi ide vani raditi na duè od 6 mjeseci (iznimka su eurokrati
kojih sada ima puno i bit }e ih jo{ vi{e). Izgleda da smo mi najbogatiji, najbolji,
sve. Ali ja mislim da je na djelu tradicionalna sedentarnost, autarkija koja }e se
morati preobraziti u modernije shva}anje odnosa dom/inozemstvo.
s el a
Re}i }u ne{to o hijerarhiji globalnih gradova. Slovenci su kao da su najbogatiji na
svijetu, da najbolje ìve, ne sele se, gotovo nemamo migranata, pogotovo ako se
uspore|ujemo sa Poljacima, êsima itd. Neki su izra~unavali: sada kad je bila Eurovizija, Slovenci ne}e nikad do}i u finale, jer nemaju gastarbajtera, i to je gotovo istina, jer je to prvi kriterij za dolazak na Euroviziju. Turska }e uvijek do}i,
Srbija }e uvijek do}i, a Slovenija ne}e do}i jer nema emigranata i nikad ih ne}e
imati jer su Slovenci jednostavno nemobilni. Ali to je dugoro~no vrlo lo{e. To je
autarkija, sasvim protiv trendova. Ni{ta posebno se ne radi da bi se ljudi selili, jer
prva stvar je to da 87% ljudi kod nas ima vlasni{tvo nad stanovima (po tome smo
drugi u svijetu), zna~i mobilnost je apsolutno nula, izrazito niska, ~ak i unutar
Slovenije, to je u principu hendikep sa stanovi{ta europske integracije. Ali ako
gledamo druge podatke, npr. jako puno ljudi putuje i za to je sve vi{e razloga, ne
samo turisti~ki i poslovno, te moèmo predvidjeti da }e i Slovenci u}i u moderne
trendove povezivanja.
101
Marjan Ho~evar
S oc io l og ij a
s el a
Nemam ba{ puno toga za re}i. Mentalne granice nema, ali ljudi ne migriraju, ne
odseljavaju, ne}e i}i ìvjeti negdje drugdje. Kolega Mlinar je jedanput prou~avao:
ako bi na{eg ~ovjeka netko pitao {to bi uradio sa stanom ako ide na godinu dana
negdje drugdje, naj~e{}e se vidjelo da nitko ne}e stan unajmiti nekome (ne}e nitko prestupiti “moj” prag, bolje da je godinu dana prazan, ali ne}u ja nikome dati
moj stan). Kada mi prou~avamo nivoe teritorijalne pripadnosti, {to ve} godinama
prou~avamo, 70% ljudi je vezano za lokalni nivo. Nivo Slovenije – nacionalni,
ipak je malo niì. Zanimljivi su nivoi Europe i svijeta. Ljudi ne razlikuju globalni
od europskog nivoa, {to zna~i: “sve {to je izvan nacionalnih granica isto je”. Ali
ipak je istina, {to mo`da obja{njava autarkiju, npr. ako pratite u nekim statisti~kim procjenama: Ljubljana je uvijek me|u deset gradova Europe, gdje se po
sumiranju vi{e kriterija, najbolje ìvi. Opet, druga stvar su kriteriji globaliziranja.
Kad Ljubljana ne bi bila glavni grad, ona bi i{la dolje na ljestvici postupnog globaliziranja. Gradovi se globaliziraju i ako su najmanji i ako su u klasi~nom smislu
periferni, to se vidi po statistikama. U Ljubljani nema stranaca, relativno malo
stranih korporacija i sli~no. Ovdje vidim paradoks: Slovenija je u neku ruku postmoderna, a u neku ruku tradicionalna, predmoderna. Paradoksalno je dakle:
Ljubljana je jako “neglobalna”, puno manje nego Beograd, Zagreb ili Graz u Austriji, ali se u njoj jako dobro ìvi, barem tako misle ljudi koji tamo ìve, a tako
ocjenjuju i vani, jer imaju neke kriterije, kulturne, politi~ke itd. Ljubljana je dosadan grad i ovdje je dobro ìvjeti za onoga tko ne}e Kineza, Crnca, tko ne èli
razli~itosti (o kojima sam prije govorio); oni ho}e imati garaè i ku}e prazne da
mogu dolaziti kada ho}e i sl. Jako konzervativno, tradicionalno, antiurbano! Ali
{to se ti~e hijerarhija, mislim da je globalizacija afirmativna, jer ako ni{ta drugo, ja
to vidim kada istraùjem primjer “zatvorene” Ljubljane: nema priljeva razli~itih ljudi, pa se onda na neki na~in ona konzervira jo{ vi{e nego kada smo bili u Jugoslaviji; tada je ona bila u neku ruku otvorenija. Imali smo 20 milijuna “klijenata”,
to su bili glumci, pisci i svi drugi, a sada imamo samo dva milijuna stanovnika.
Zapravo sve je supsumirano u problemu stranoga i doma}ega. U tome je Slovenija daleko od (post)modernih dru{tvenih trendova. Ali princip europske integracije
djelovat }e dugoro~no i na Sloveniju, na Ljubljanu, na ljude koji u njoj ìve.
102
Du{ica Seferagi}
Zavr{na rije~
Na kraju }u dodati jo{ nekoliko informacija o situaciji u Hrvatskoj. Ipak nas veè
taj “bermudski trokut” htjeli mi to ili ne. Hrvatska je uvijek bila, a to je i danas,
negdje izme|u Slovenije i Srbije, ne samo fizi~ki dakako. Slovenija je, kako poka-
zuju podaci, najrazvijenija od tri navedene zemlje, ali kaè M. Ho~evar ima “ruralni vrijednosni sistem” i odre|enu “zatvorenost” (da ne kaèmo ksenofobiju). Srbija jo{ uvijek ide u metropolu, kako iz nje same, tako i iz Bosne i Hercegovine,
Kosova i Crne Gore. Vojvodina ima svoj Novi Sad, metropolu Vojvodine. Hrvatska ima piramidalnu mreù naselja sa Zagrebom kao metropolom na vrhu i u njoj
i u Srbiji jo{ djeluju centralizacijske tendencije ali vi{e prema periferiji (suburbiji)
ve}ih gradova nego prema samim centrima. Sli~no, kao {to je opisala K. Petovar,
grad izlazi u okolicu fizi~ki ali okolica ulazi “kulturalno” u grad (sindrom ibarske
magistrale ili dugoselske ceste) ~ime se uistinu poni{tavaju razlike selo – grad.
Bez obzira na konurbacijske tendencije u Hrvatskoj jo{ uvijek postoje zna~ajne
razlike i nejednakosti u prostoru; selo – grad, manji gradovi – ve}i graadovi; centar – periferija; kontinent – otoci itd. Ili kako je pisao S. [uvar: “od zaseoka do
metropolisa”. To je situacija u prostoru Hrvatske. Mogu}nost razvoja je u mreì
naselja, bliòj dostupnosti i dobrim prometnim vezama. Nije racionalno ni pomisliti da }e sva sela biti urbanizirana, a svi gradovi ekolo{ki odrìvi. S obzirom da
“smrt” urbanizma, te neoliberalizam u odlu~ivanju u dru{tvu i prostoru, predvi|anja i nisu naro~ito smislena. Je li to kaos pravila ili pravilo kaosa, ostaje nam
puno vremena za istraìti.
Iako su na{a izlaganja i diskusije bile raznorodne sukladno na{im teorijskim pristupima i razli~itim istraìvanjima, mislim da smo postigli neke zajedni~ke zaklju~ke: sli~nost novih dru{tveno-prostornih konteksta, ovisnost prostornih promjena o dru{tvenim uvjetima, rastu}a uloga novih aktera koji bitno utje~u na promjene u prostoru, te potreba da se – usprkos deregulaciji i padu zna~aja urbanizma
kao planske kategorije – ne{to poku{a u~initi sa strane dru{tvenih znanosti odnosno ponuditi znanstvenu podlogu za dono{enje odluka o prostoru. Tu po~inje i
zavr{ava na{a uloga kao znanstvenika, tu je na{a mo} i na{a slabost.
S oc io l og ij a
Jo{ jedanput zahvaljujem svima i usrdno se nadam da }emo se sresti jednoga dana u nekom drugom gradu.
s el a
Ustanovili smo da bolje poznajemo svjetsku literaturu, posebno “celebrities”, nego {to se poznajemo me|usobno. Naj~e{}a re~enica na ovom skupu bila je:
“Ovako je u Srbiji / ili Sloveniji / ili Hrvatskoj”, a ne znamo kako je u drugima od
tih zemalja. Ovo je porazna ~injenica za nas dru{tvene istraìva~e, iz tako fizi~ki i
dru{tveno bliskih zemalja. Na nama je da nastavimo, na ovom skupu obnovljenu
suradnju te da se bolje upoznamo kao istraìva~i, premda se poznajemo kao kolege i prijatelji.
103
UDK 316.334.54:316.4
Izvorni znanstveni rad
Kvaliteta stanovanja u mreì naselja
Hrvatske
SA@ETAK Rad je tematski povezan sa znanstveno-istraìva~kim projektom Instituta
za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu pod naslovom Sociolo{ki aspekti mreè naselja
u kontekstu tranzicije, koji je realiziran u periodu od 2002. do 2005. godine. U
sklopu toga provedeno je terensko istraìvanje 2004. godine, a dio dobivenih podataka iz njega bit }e tema ovoga rada. Navedeni se projekt odnosio na sociolo{ko
istraìvanje mreè naselja u cijeloj Hrvatskoj, s veli~inom uzorka od ukupno 154
naselja razli~itog tipa. Mreà naselja je sustav urbanih i ruralnih naselja koji zajedno
~ine prostornu i funkcionalnu cjelinu. Predmet istraìvanja rada jest ispitati kvalitetu
ìvota u mreì naselja, i to preko elemenata stanovanja, opremljenosti ku}anstava,
te opremljenosti neposredne okoline ili susjedstva u naseljima. Iz dobivenih rezultata istraìvanja utvrdila se postoje}a kvaliteta stanovanja u naseljima, te primarna
i sekundarna razina opremljenosti ku}anstava u mreì naselja. O~ekivano, rezultati
su najbolji za najve}e gradove, naro~ito za Zagreb, a najlo{iji za seoska naselja.
Op}enito se potvrdila postoje}a hijerarhijska struktura ispitivane mreè naselja, sa
Zagrebom na vrhu. Me|utim, u detaljnoj analizi zamijetili smo da je situacija ipak
znatno kompleksnija. êsto su podaci bolji za makroregionalne i regionalne centre
nego za Zagreb, a za seoska su naselja bolja nego za gradska, ali to ovisi o ispitivanom kriteriju ili elementu kvalitete ìvota odnosno stanovanja.
Klju~ne rije~i: mreà naselja, kvaliteta ìvota, tranzicija, globalizacija, stanovanje, opremljenost ku}anstava, opremljenost neposredne okoline (susjedstva)
Primljeno: 20. rujna 2006.
Prihva}eno: 17. listopada 2006.
S oc io l og ij a
Rad se neposredno nastavlja na dosada{nju analizu podataka i rezultata proizi{lih
iz istraìvanja velikoga znanstvenog projekta provedenoga 2004. godine u Institutu za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu. Podaci su prikupljeni strukturiranim upitnicima na reprezentativnom uzorku punoljetnog stanovni{tva i naselja Hrvatske u
prolje}e 2004. godine, oslanjaju}i se na popisne podatke iz 2001. godine. Istraìvanje je provedeno na uzorku od 154 naselja: 47 od ukupno 123 gradska naselja,
19 ùpanijskih sredi{ta (od ~ega su, ne ra~unaju}i metropolu, tri makroregionalna
s el a
Uvod
105
centra i 27 ostalih, slu~ajno izabranih gradskih naselja, te 107 slu~ajno izabranih
(od ukupno 6.531) ostalih, odnosno seoskih naselja, od kojih su 33 op}inska sredi{ta, a 74 ostala seoska naselja. Planirana veli~ina uzorka bila je 2.200, a anketirano je 2.220 ispitanika (Hodì}, 2005.). Hrvatska kao mreà naselja ima najve}i
broj seoskih naselja i malih gradskih naselja u svom sastavu, te samo nekoliko
velikih gradova iznad 100.000 stanovnika i grad Zagreb s oko 800.000 stanovnika
(cijela zagreba~ka regija ima oko milijun stanovnika), a on je i najve}i grad u
zemlji. Ve}ina ùpanijskih ili regionalnih sredi{ta naj~e{}e ima ispod 50.000 stanovnika, odnosno kao ukupne regije imaju oko 100.000 stanovnika (13 od 20
ùpanija u sastavu RH). êsto veli~ina naselja ima zna~ajan utjecaj na ukupan
razvoj pojedinog naselja, a kako Hrvatska ima najve}i broj malih naselja, dijelom
se uzrok slabije razvijenih naselja moè traìti i u njihovoj nedovoljnoj veli~ini.
Danas u hrvatskom urbanom sustavu ili sustavu sredi{njih naselja postoje sljede}e
kategorije gradova: glavni grad (Zagreb), ~etiri makroregionalna centra (Zagreb,
Split, Rijeka i Osijek), ve}a regionalna sredi{ta (11 gradova), regionalna sredi{ta
(14 gradova), manja regionalna sredi{ta (41 grad), podru~na i lokalna sredi{ta
(52 grada) (Izvje{}e o stanju u prostoru RH 2003., 2003.: 125). Taj se sustav naziva i regionalnim sustavom Hrvatske, a dijeli se na makroregije, regije i subregije.
Makroregije su prva i najve}a razina toga sustava, a nositelji razvoja su joj veliki
gradovi. Druga razina su regije ~iji su nositelji ve}i srednji gradovi, a tre}a razina
su subregije s gradovima srednje veli~ine ili srednjim srednjim gradovima ([imunovi}, 1999.: 159–160.). S obzirom da u teritorijalnom ustroju Hrvatske nema dovoljan broj jakih srednjih gradova (onih do 200.000 stanovnika), ve} prevladavaju
manji gradovi (do 50.000 stanovnika) i jedan veliki (iznad 500.000 stanovnika),
tendencija jest da ja~aju upravo takvi srednji gradovi, kao budu}i nositelji urbanog razvoja. Srednji gradovi zapravo su neiscrpan rezervoar u koji se moè smjestiti sve one funkcije koje ne mogu opstati u malim sredi{tima i sve one koje su
nepoèljne u velikima (Marinovi}-Uzelac, 2001.: 281). To se odnosi na ukupan
prostor Hrvatske, a naro~ito na one dijelove u kojima ne postoji dovoljan broj
ja~ih srednjih sredi{ta koji bi zadràli svoje stanovni{tvo i postali pokreta~i razvoja.
S oc io l og ij a
s el a
Tekst koji slijedi bavi se sociolo{kom analizom kvalitete ìvota u mreì naselja cijele Hrvatske, a prema klasifikaciji razli~itih tipova naselja. Prema postoje}em teritorijalnom ustroju zemlje stvorena je klasifikacija, ili tipologija naselja, kori{tena u
istraìvanju. Sva su naselja u ukupnom uzorku u cijeloj Hrvatskoj podijeljena na
sljede}i na~in:
106
1. glavni grad i makroregionalno sredi{te, odnosno Grad Zagreb – koji je i posebna teritorijalna jedinica, tzv. 21. ùpanija u sastavu RH. Prema popisu stanovni{tva iz 2001. godine podru~je Zagreba~ke ùpanije imalo je 309.696 stanovnika, a sam Zagreb 779.145 stanovnika (DZS, 2001.), pa je ukupan broj
stanovnika tzv. zagreba~kog prstena ili zagreba~ke regije svega malo iznad milijun stanovnika, to~nije 1.088.841;
2. makroregionalni centri – Split, Rijeka i Osijek, odnosno regije uz te centre:
Splitsko – dalmatinska ùpanija s 463.676 stanovnika, Osje~ko – baranjska s
330.506 i Primorsko – goranska s 305.505 stanovnika (DZS, 2001.);
A. Svir~i} Gotovac: Kvaliteta stanovanja u mreì naselja Hrvatske
3. regionalni centri ili ùpanije u sastavu RH – njih 16 + Zagreba~ka – 17, njihove regije imaju uglavnom oko 100.000 stanovnika;
4. gradska naselja – ili {iri lokalni centri u sastavu su regionalnih i makroregionalnih sredi{ta;
5. op}inski centri – ili seoski lokalni centri u sastavu su regionalnih i makroregionalnih sredi{ta i nemaju status grada (gradskog naselja);
6. seoska ili ostala naselja – sva ostala naselja u uzorku.
Vi{e od 50% gradova u Hrvatskoj ima do 15.000 stanovnika {to je 20% ukupnog
stanovni{tva RH. Isto tako ne{to vi{e od 30% naselja u Hrvatskoj ima do 1.000
stanovnika, a to je ukupno tako|er oko 20% stanovnika zemlje {to govori u prilog velikom broju malih naselja (Statisti~ki ljetopis RH, 2005.: 63). “Hrvatska ima
sustav od gotovo 700 sredi{njih naselja. Osim gradova u toj je mreì oko 75% seoskih sredi{ta” (@upan~i}, 2005.: 617). Prema popisu stanovni{tva iz 2001. godine
vi{e je od dvije tre}ine seoskih naselja u kategoriji do 300 stanovnika, a naro~ito
je pove}an broj onih s najmanjim brojem: 37% sela ima manje od 100 stanovnika
(@upan~i}, 2005.: 629).
Dana{nje dru{tvene tokove ponajvi{e odre|uje proces globalizacije te njoj srodni
procesi. Oni utje~u na mnoge segmente dru{tvenog i privatnog ìvota a time i na
ukupnu kvalitetu ìvota. Globalizacija nam omogu}uje da suvremene procese i
promjene vidimo bliìma, neminovnima i svima dostupnima, prije ili kasnije. U
svim sustavima ljudskog djelovanja dolazi do promjena i transformacija unutar i
izvan njih, pa njihove strukture me|usobno utje~u jedna na drugu. “Globalna priroda svijeta zahtijeva od nas da vidimo urbanu promjenu kao me|usobno povezan proces. Industrijska aktivnost premje{tena je u nove regije i gradove, porast i
S oc io l og ij a
1. Neki suvremeni trendovi
s el a
Kvalitetu ìvota kao koncept ~ine brojne sastavnice ili elementi koje su indikatori
odre|ene razine stanovanja, obrazovanja, uvjeta rada, zdravlja, odmora i rekreacije (slobodnog vremena), te prehrane. Unutar elementa stanovanja ispitat }e se
opremljenost ku}anstava i opremljenost neposredne okoline stanovanja ili susjedstva, kao njegovi va`niji indikatori. Osnovni cilj jest postizanje zadovoljavaju}e razine pojedinog elementa kvalitete ìvota i to kako one primarne ili osnovne razine, tako i sekundarnih i ostalih razina. “Dakako da se teì onim stambenim
strukturama i oblicima njihova kori{tenja u kojima je mogu}nost podizanja ukupne civilizacijske razine ku}e, susjedstva, ulice ili naselja ve}a” (Rogi}, 1990.: 558).
Zadovoljavaju}a razina je te{ko odrediva na jednak i objektivan na~in za ukupnu
populaciju, naro~ito stoga {to na nju utje~u razli~ite preferencije i izbor stanovnika, ali se ipak postiè mjerenjem odre|enoga dogovorenog minimuma za pojedinu razinu. U daljnjem tekstu detaljno }e biti analizirani i operacionalizirani elementi stanovanja, opremljenosti ku}anstava i opremljenosti neposredne okoline
stanovanja (susjedstva), a u mreì naselja Hrvatske.
107
opadanje se izmjenjuju, demografske i dru{tvene strukture su izmijenjene tako|er” (Thorns, 2002.: 69).
S oc io l og ij a
s el a
I element prostora poprima novi na~in poimanja i to zbog tzv. prostorne globalizacije koja transformira proces urbanizacije i {iri je na sve ve}i prostor ~ime ga
mijenja. Tu novu dimenziju procesa urbanizacije mnogi autori nazivaju ~etvrtom
urbanizacijom ili ~etvrtom urbanom revolucijom a ~ini je sve brì razvoj informacijske tehnologije. “Prijelaz s modernog na postmoderni metropolis moè se promatrati i kao ~etvrta urbana revolucija koja nam govori {to }e se doga|ati s gradovima u novom tisu}lje}u” (Soja, 2000.: 149). Posljedica toga je “smanjivanje” i
“pribliàvanje” svijeta kroz neprestani razvoj sektora visoke tehnologije i informatizacije. Poznati moto globalno je lokalno i obrnuto, ve} nekoliko desetlje}a
odraàva svoju aktualnost. Globalni gradovi (Sassen, 2001.: 4) samo su primjer
prestrukturiranja urbanog svijeta. S druge pak strane, svijet se sve vi{e lokalizira i
usmjerava na, za ve}inu stanovnika jedino realan i postoje}i svijet, tzv. svijet mikrokozmosa, koji ~esto ostaje netaknut zbivanjima u svijetu makrokozmosa ili globalnom svijetu. Iz toga proizlazi da mnogi gradovi i prostori vjerojatno ne}e nikada postati dijelom svjetskih ili globalnih umreàvanja. Ta “dijalektika istodobne
globalizacije tokova me|u gradovima i lokalizacije globalnih tokova unutar gradova“ (Ho~evar, 2005.: 692) prikaz je nove urbane promjene. S obzirom da je za
to „ekonomski faktor od najve}eg utjecaja, moè se re}e da je na sceni nova urbano – ekonomska rekoncentracija, odnosno zauzimanje novih pozicija. Kao i
uvijek, to zna~i da neki gradovi gube, a neki dobijaju nove ekonomske funkcije”
(Pu{i}, 2001.: 81).
108
Procesi kao {to su deteritorijalizacija i reteritorijalizacija tako|er su posljedice
nove urbanizacijske i globalizacijske dinamike. Reteritorijalizacija urbanizacije zna~i
promjenu urbane forme koja se vidi u gubitku ili slabljenju dosada{nje raspodjele
na gradski centar i periferiju; ona ozna~ava ja~i urbani utjecaj koji se {iri i na dotada{nje neurbanizirane prostore. Kroz takav pove}ani utjecaj lokalne, regionalne,
nacionalne i globalne ekonomije gradovi danas postaju masivne i policentri~ne
urbane regije – megalopolisi, a sve manje su modeli koncentri~nih zona koje se
{ire od metropolitanske jezgre, kako su to prikazivali u ~ika{koj {koli. “Deteritorijalizacija se odnosi na slabljenje privrènosti mjestu, odnosno teritorijalno definiranim zajednicama i kulturama rangiranim od doma}instva, gradskog susjedstva,
do grada, metropolisa, regije i na kraju do najsna`nije suvremene teritorijalne zajednice identiteta, tj. moderne nacionalne dràve. U isto vrijeme proces reteritorijalizacije stvara nove forme dru{tvene prostornosti i teritorijalnog identiteta koji
ako ve} ne zamjenjuju stare, stvaraju nove humane geografije prostora, koje su
zna~ajno razli~ite i sloènije od onih koje poznajemo iz pro{losti” (Soja, 2000.:
152). Prema istom autoru, razdoblje modernog metropolisa je zavr{eno, {to ne
zna~i da }e metropolis nestati ve} samo da njegova dru{tvena, politi~ka i ekonomska dominacija kao “distinktivna organizacijska forma ljudskog habitata vi{e
nije ista; a da se nova urbana forma i habitat pojavljuju, ne kao potpuna zamjena
ve} kao vode}i suvremeni urbani razvoj” (Soja, 2000.: 238–239.). A ta nova urbana forma, prema Soji, forma je postmetropolisa.
Na primjeru Hrvatske postmoderan grad u {irem globalnom smislu ne postoji, ali
mu je najbliì ipak Zagreb kao najve}i grad. Odre|ena se obilje`ja mogu prona}i
i na zagreba~kom primjeru ali je izvjesno da ne}e postati globalnim ili svjetskim
gradom jer za to nema preduvjete. To, me|utim, moè biti i prednost danas kad
je, prema svjetskim kriterijima, Zagreb malen grad koji jo{ moè kontrolirati svoj
rast i veli~inu. U brojnim svjetskim metropolisima to ina~e nije slu~aj. Po nekim
ostalim razvojnim smjernicama Zagreb (a time i Hrvatska) postao je dio toga postmodernog svijeta. “Postmoderan svijet je onaj gdje je dru{tveni ìvot sve vi{e oblikovan individualnim ukusom i iskustvom. Porast nove srednje klase koja se separira od mase (ve}ine) nastoje}i stvoriti sve razli~itiji ìvotni stil – novu urbanu
ideologiju, osnovna je komponenta promjene” (Thorns, 2002.: 69).
Postmoderna faza urbanizacije nije prisutna svuda na jedinstven na~in ve} ima
svoje razli~ite forme i posebnosti. Kako tranzicijske zemlje, me|u njima i Hrvatska, èle ubrzano dosti}i razvijene zemlje slijede}i sli~ne razvojne faze, ~esto dolazi do negativnih posljedica najvidljivih u gospodarstvu i ekonomiji, ali i ostalim
sektorima djelatnosti. Brojni su razlozi tome, ali je nesumnjivo da razli~iti povijesno-kulturni te politi~ki konteksti tranzicijskih zemalja imaju presudnu ulogu u
oblikovanju njihova dana{njeg tempa razvoja. U hrvatskom slu~aju iz toga slijede
netransparentni i neefikasni u~inci politike i gospodarstva vidljivi u razvoju na{ih
urbano-ruralnih prostora. Dok veliki gradovi, njih svega nekoliko, ubrazano rastu
i time preuzimaju àri{ne uloge, ostali manji gradovi i sela ~esto stagniraju ili nazaduju u svom razvoju. Hrvatska mreà naselja kompleksna je i s velikim nejednakostima unutar sebe, {to }e se nastojati pokazati u sljede}im dijelovima rada.
Poku{at }e se kontekstualizirati mreà naselja preko uvida u kvalitetu svakodnevnog ìvota stanovnika. To se ponajvi{e odnosi na kvalitetu primarne ili osnovne
razine ìvljenja u lokalnoj ili nabliòj ìvotnoj sredini, ali i na razinu iznad primarne, tj. onu sekundarnu.
S oc io l og ij a
Uz proces globalizacije nerazdvojno idu i procesi stvaranja raznih mreà, me|u
njima i prostornih mreà. Jedna od definicija mreè glasi: “mreà je skup me|usobno povezanih ~vorova. ^vor je to~ka u kojoj se krivulja sije~e. Uklju~enje /
isklju~enje u mreè i arhitektura odnosa izme|u mreà koje se radom informati~ke tehnologije zbiva brzinom svjetlosti, oblikuju dominantne procese i funkcije
u na{im dru{tvima” Castells, 2000.: 494). Takvi, dijelom novi prostorni oblici
sna`no utje~u na sve segmente ìvota na globalnoj, ali i na lokalnoj razini. Nova
prostorna umreàvanja karakteriziraju nove dru{tvene dinamike kao one prostorno-vremenske relacije u kojima urbani prostori dobivaju novo zna~enje. “Gradovi, dakle, vi{e nisu, u prvome redu, ekskluzivni instrumenti najve}e fizi~ke dostupnosti i zbijene dostupne raznovrsnosti izme|u to~aka a i b u prostoru”
(Ho~evar, 2005.: 713). Moè se re}i da u dana{njem globalnom kontekstu grad
dobiva potpuno novo zna~enje jer se u mre`noj prostornoj hijerarhiji odnosi na
gradsku cjelinu ili na urbanu regiju kao takvu, a ne vi{e na grad sam. Grad je i
dalje na vrhu piramidalne mreè naselja (Seferagi}, 2005.: 579), ali je njegov utje-
s el a
2. Mreà naselja kao prostorni sustav
109
S oc io l og ij a
s el a
caj ve}i a prostorni razmje{taj {iri i ~esto naslonjen na ostala naselja u mreì. Vrijednost dobivaju urbanizirani prostori kao sustavi, odnosno urbanizirane cjeline
kao mre`ne strukture. “Urbani sistemi su i socijalni i prostorni sistemi, a me|usobno se razlikuju po veli~ini prostora, pa se moè govoriti o lokalnim, regionalnim, nacionalnim i internacionalnim urbanim sistemima” (Vresk, 2002.: 17).
Hrvatska kao primjer nacionalne mreè naselja ili nacionalnoga urbanog sistema,
unutar sebe sadrì i ostale tipove urbanih sistema. Sva naselja u urbaniziranom
prostoru ~ine neravnopravan i nejednak odnos naro~ito spram seoskih naselja, ali
tek svi zajedno ~ine prostor mreè naselja. Stoga unutar mreè razlikujemo centre
ili mjesta razli~ite va`nosti i veli~ine, tzv. ~vori{ta, ovisno o tome jesu li urbani ili
ruralni tipovi naselja. Gradovi i op}ine, tj. naselja (gradskog i seoskog tipa) u njegovu sastavu, tzv. su gradovi-sateliti i ~ine mreù naselja (Seferagi}; Popovski, et
al., 1987.) ili naseljsku mreù, {to zna~i da su svi dijelovi mreè u stalnom
me|usobnom odnosu. “Mreà naselja zna~i takav sistem naselja u kome postoje
funkcionalne, socijalne i druge veze me|u naseljima sa svrhom zadovoljenja potreba svih stanovnika unutar mreè naselja” (Seferagi}, 1987.: 70).
110
Iako su gradovi danas postali dijelovi pro{irene urbane cjeline, tj. prostornoga sustava unutar kojeg utje~u na transformaciju okolnog podru~ja, i ranije kroz povijest oni su ~inili sli~ne sustave pa proces umreàvanja ne moèmo vezati samo za
dana{nje doba. Kod nas su ti sustavi i mreè najbrè nastajali kroz razvoj i porast
gradova nakon Drugoga svjetskog rata. U svijetu je ova pojava bila najintenzivnija
po~etkom stvaranja gradova i velegradova u 19. st. u zapadnoj Europi, ali to ne
zna~i da ona nije postojala i ranije u urbanoj povijesti, naro~ito u doba antike.
Anti~ke gradove–polise moèmo smatrati prvim urbanim mreàma ili sustavima.
Me|utim, prvo pravo masovno pojavljivanje ovakvih struktura u prostoru zapo~inje ipak s industrijskom revolucijom i modernim dobom (Vresk, 2002.). Nagla i konstantna urbanizacija gradova karakteristi~na za gotovo cijelo pro{lo stolje}e, te kraj 19. st., u ve}em dijelu svijeta zamjenjuje se procesom urbanizacije
~itavih prostora, a ne vi{e samo gradova. To zna~i pomicanje procesa urbanizacije u okolna podru~ja, tj. u okolicu ve}ih gradova, a time i preno{enje urbaniziranog na~ina ìvota u dosad neurbanizirane dijelove. Takav tip decentraliziranoga
prostornog razmje{taja ili prostorne dinamike poèljan je u dana{njem globalizacijskom kontekstu. U takvom se prostoru moè pojaviti nekoliko ravnopravnih
urbanih sredi{ta (~vori{ta) unutar mreè, koji onda me|usobno dijele urbane funkcije i sadràje. To je tzv. policentri~ni prostorni razmje{taj urbanih sadràja i funkcija (Seferagi}, 1987.). Policentri~ni tip mreè naselja, koji zastupa jednaku vrijednost naselja u prostoru, naj~e{}e ustupa mjesto piramidalnoj ili hijerarhijskoj
mreì naselja. Takav tip ima i hijerarhiziranu podjelu funkcija i utjecaja s jednim
vode}im centrom. U Hrvatskoj je vode}i centar Zagreb i zagreba~ka mreà naselja s najja~im urbanim sredi{tem, i ujedno njezinim glavnim gradom1.
1 Vidjeti i radove jo{ nekih autora sa spomenutoga projekta: Hodì}, Seferagi}, @upan~i}, et
al.: “Sociologijski aspekti mreè naselja”. Sociologija sela, 43 (2005.) 169 (3) te magistarski
rad Sociolo{ki aspekti mreè naselja u zagreba~koj regiji An|eline Svir~i} Gotovac, 2006.
S obzirom da danas vi{e ne postoji o{tra granica izme|u sela i grada ili da postaje
sve manja, velika metropolitanska podru~ja i mre`ne strukture oko njih nemaju
strogo karakteristi~an oblik ve} ih ponajvi{e karakterizira neprestana ekspanzija
u odre|eni prostor. êsto tu ekspanziju prati manjkavost i neure|enost dru{tvene,
infrastrukturne ali i prirodne okoline, zamjetnih preko lo{e opremljenosti i na~ina
o~uvanja zelenih povr{ina ili same prirode. Prirodni resursi uni{tavaju se za nove
stambene komplekse ili ~ak ~itave gradove. To je specifi~no i za ukupno hrvatsko podru~je, a naro~ito za najve}e gradove poput Zagreba i Splita. Na zagreba~kom podru~ju do{lo je do srastanja pojedinih naselja (gradova i sela); grad se
{iri na sve strane unutar regije, ~ak i u za{ti}ene prirodne rezervate ili podru~ja
od posebne prirodne vrijednosti kao {to su zagreba~ka Medvednica ili podsljemenska zona. Primjeri neplanske i stihijske gradnje brojni su i na moru gdje tzv.
betonizacija obale uzima sve ve}i danak mijenjaju}i nepovratno taj prostor. Problemi stanovanja te velika potra`nja za stanovima u na{im najve}im ili makroregionalnim centrima dijelom potenciraju taj problem.
U hijerarhiziranim sustavima koji se ne mogu nositi sa sve brojnijim urbanim problemima, kao jedno od mogu}ih rje{enja name}u se procesi decentralizacije i dekoncentracije tih sustava. “Urbanizacija se polako mijenja u korist nove urbanizacije i urbane dinamike koju karakteriziraju procesi suburbanizacije i dekoncentracije u okolni prostor ili okolicu. Okolica dobiva novo zna~enje te poprima urbana obilje`ja i urbane funkcije pa se dobar dio stanovni{tva ipak zadràva u tom
prostoru” (Svir~i} Gotovac, 2006.: 150). Naravno da je za cijelu Hrvatsku te{ko
istaknuti sli~ne ili iste pojave i procese, naro~ito zbog njezine bitne raznolikosti i
nejednake atraktivnosti svih podru~ja, ali op}enito se moè re}i da su ovi procesi
ipak prisutni. Decentralizacija prostora najprisutnija je u najrazvijenijem dijelu svijeta, a mnogo manje u njegovu ne tako razvijenom dijelu, iako vode}i svjetski i
europski gradovi i dalje njeguju svoju centralizacijsku tradiciju. Decentralizacijski
prostorni razmje{taj u mre`nim sustavima naj~e{}e usporava i prati nepostojanje
kompatibilnih struktura koje bi omogu}ile stvarni ìvot u cijeloj mreì a ne samo
onaj smje{tajni.
S oc io l og ij a
Sociolo{ki aspekti mreè naselja kao tema obuhva}aju nekoliko koncepata unutar sebe. Spomenuto je ve} da je to prvenstveno koncept kvalitete ìvota u
mreì naselja koju se moè analizirati preko brojnih elemenata. Ovdje }e se
analizirati elementi stanovanja, opremljenosti ku}anstava i opremljenosti neposredne okoline stanovanja unutar mreè. Kvaliteta ìvota definira se kao stupanj
zadovoljenosti postoje}om ìvotnom situacijom pojedinca ili grupe, i to kroz zadovoljstvo osnovnim ljudskim potrebama, zatim razvijenim potrebama ili onim
ekskluzivisti~kim (specijaliziranim) potrebama. Kvaliteta ìvota je “situacija, egzistencijalno stanje manje ili ve}e (ne)zadovoljenosti potreba pojedinca, odnosno potreba razli~itih grupnih entiteta kao {to su: slojevi, klase, profesionalne
s el a
3. Kvaliteta stanovanja i opremljenosti ku}anstava, kao indikatori
kvalitete ìvota
111
grupe, itsl.” (Lay, 1991.: 3)2. Specijalizirane potrebe obi~no se ispoljavaju i nastaju nakon ispunjenja i zadovoljenja prvih dviju vrsta potreba, tj. osnovnih i
razvijenih. S pove}anjem ukupne kvalitete ìvota pojedinaca i grupa pove}avaju
se i njihove aspiracije i èlje za sve ekskluzivnijim potrebama. Stoga popis ljudskih potreba danas nema kona~an broj ve} on raste iz dana u dan. To je posljedica konzumeristi~ko-industrijskog dru{tva i mentaliteta u kojem ìvimo i u kojem {to vi{e potreba zadovoljimo sve vi{e ih se i dalje stvara. “Kvaliteta ìvota je
cjelovit proces proizvodnje, raspodjele i potro{nje upotrebnih vrijednosti i ljudskih odnosa primjerenih neotu|enim potrebama svih grupa i pojedinaca” (Seferagi}, 1988.: 17).
S oc io l og ij a
s el a
Postoji bezbroj potreba i elemenata kvalitete ìvota preko kojih se mjeri njezin
sadràj i razina. Neki glavni elementi koji su izabrani i dogovoreni jesu tzv. indikatori blagostanja ili osnovnih potreba, a to su: prehrana, zdravlje, stanovanje,
uvjeti rada, odmor i rekreacija (slobodno vrijeme), obrazovanje itd. Svaki se od
ovih elemenata koristi odre|enim brojem varijabli da bi se dobili indeksi kvalitete
ìvota. “Stanovanje se npr. mjeri ~etvornim metrima prostora, sobno{}u, opremom itd., a svi zajedno ~ine indeks kvalitete stanovanja” (Seferagi}, 2000.: 111).
Iz rezultata istraìvanja mogu se odrediti i skupni indeksi pojedinih elemenata
kvalitete ìvota ili elemenata opremljenosti ku}anstava i naselja, a prema njihovim primarnim ili sekundarnim karakteristikama i pokazateljima. Primarne ili
osnovne potrebe sli~ne su i lako odredive u ve}ine ljudi (mogu se nazvati i minimumom ìvotnog standarda), za razliku od sekundarnih koje su odre|ene aspiracijama i izborom stanovnika ovisno o realizaciji tog tipa potreba. Postoje i elementi iznad ovih dviju razina koji ~ine duhovnu razinu kvalitete ìvota, a to su visokorazvijene potrebe slobode, samoodre|enja, samopo{tovanja i sl. One su
odre|ene razli~itim okolnostima, od dru{tvenih, kulturnih, povijesnih do geografskih, pa je njihova kvaliteta vrijednosno relativisti~ka i ovisna o odre|enoj kulturi.
“Sintagma kvalitetan ìvot zadobila je svojstvo koje }e u 20. st. postati jedno od
najva`nijih: alternativnost. Kvalitetno ìvjeti zna~i, sukladno tome, ìvjeti s pravom na brojne alternative, i to u razli~itim sferama opstanka” (Rogi}, 1992.: 145).
Mogu}nost izbora ili alternative moè se promatrati i kao razvijena potreba kojom
se potvr|uje da je razina osnovnih ili temeljnih potreba ispunjena te da se otvaraju dodatne mogu}nosti i aspiracije prema jo{ vi{im i neostvarenim potrebama ili
razinama. Danas je, me|utim, nesumnjivo da “zabrinutost za kvalitet ìvota ima
globalne razmjere” (Pu{i}, 2001.: 265), odnosno zajedni~ka je svima neovisno o
stupnju i mogu}nostima razvoja.
112
Opremljenost naselja i opremljenost ku}anstava odnosi se na institucionalnu i infrastrukturnu opremljenost naselja, te na tzv. tehni~ku opremljenost ku}anstava.
Ku}anstva mogu biti opremljena osnovnim ili primarnim tehni~kim uvjetima i se-
2 I grupa autora iz Instituta za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu po~etkom 1990-ih godina
(Seferagi}, Popovski, Stojkovi}) bavila se istraìvanjem kvalitete ìvota i njenim pojedinim
koncepcijama, stvaraju}i tako cjelovitu sliku kvalitete ìvljenja tada u nas.
kundarnim uvjetima koji su iznad razine osnovnih uvjeta. Primarni uvjeti u
ku}anstvu su elektrifikacija (struja), vodovod (teku}a voda), grijanje, javna kanalizacija ili zamjena iste svrhe, kupaonica, te ostale popratne instalacije. Danas je ta
primarna razina dostignuta u ve}ini razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, odnosno procesom modernizacije ispunjeni su osnovni uvjeti opremljenosti ku}anstava, pa je taj tip modernizacije u njima zavr{en. Zna~i da je i u Hrvatskoj taj proces zavr{io, a osnovna ili elementarna razina kvalitete ìvota za ve}inu je naselja
ispunjena. Ta je razina jo{ uvijek nedovoljno dostignuta u nerazvijenim i siroma{nim zemljama (zemljama tzv. tre}ega svijeta).
S oc io l og ij a
Element opremljenosti susjedstva ili kvarta moè se objasniti opremljeno{}u neposredne okoline ìvljenja stanovnika, odnosno koliko ta okolina ispunjava minimalne standarde potrebne za funkcioniranje i olak{anje svakodnevnog ìvota stanovnika. O~ituje se u postojanju ili nepostojanju osnovnih dru{tvenih institucija u
okolini, kao {to su {kole (osnovne i srednje), dje~ji vrti}i, trgovine mje{ovitom robom i specijalizirane trgovine, te ostale institucije vi{eg i nièg ranga va`nosti,
poput razli~itih javnih slu`bi. “U sociolo{kom smislu susjedstvo predstavlja grupu
ljudi koji ìve na odre|enom prostoru i koje povezuju odre|ene dru{tvene okolnosti” (Pu{i}, 1997.: 233). I opremljenost se naselja, kao i opremljenost ku}anstava,
moè prikazati tehni~kom i dru{tvenom opremljeno{}u. Tehni~ku opremljenost
~ini osnovna infrastrukturna razina opremljenosti (trgovine mje{ovitom robom,
stanica javnog prijevoza i sl.), a dru{tvenu ~ini institucionalna opremljenost ({kole, vrti}i, po{ta i sl.). “U naj~e{}em zna~enju infrastruktura nekog naselja podrazumijeva tehni~ku opremljenost koja je preduvjet za uspje{no funkcioniranje raznovrsnih slu`bi i naselja kao cjeline” ([tambuk; Mi{eti}, 2002.: 157). U manjim naseljima ta se opremljenost odnosi na cijelo naselje, dok se u ve}ima i gradovima
ona ispituje preko opremljenosti susjedstava ili kvartova u njima. Naj~e{}e se takva opremljenost mjeri kriterijem udaljenosti od oko 15 minuta hoda do postoje}ih
najbliìh institucija. Op}enito gledaju}i, a ovisno o tom kriteriju udaljenosti potrebnih sadràja, opremljenost naselja i susjedstva moè biti lo{a, srednja i dobra
(tri vrijednosne razine). Postoje}i standard ili razina kvalitete susjedstva u naseljima moè se nazvati i tzv. upotrebnom vrijedno{}u naselja, koja bi zna~ila postojanje pretpostavki za cjelovit svakodnevni ìvot na lokalnoj razini, a temeljila bi
se na pojmu potreba, kao njezinu prostornom korelatu i materijalizaciji u prostoru (Seferagi}, 1988.: 29). Dobro ili lo{e opremljeno naselje nejednako zadovoljava
s el a
Sekundarne uvjete opremljenosti ku}anstava ~ini postojanje tehni~kih naprava i
ure|aja za svakodnevno funkcioniranje ìvota, kao {to su ku}anski aparati, telefon, ali i sve one manje osnovne ali suvremene i potrebne instalacije, kao npr.
priklju~ak na internet. U ovom drugom tipu opremljenosti razina zadovoljenja
svim ili samo nekim potrebama postaje ovisna o mnogim pokazateljima, a time i
teè objektivno odrediva. Na primjer, ovisno o {kolskoj spremi stanovnika, ukupnim prihodima u ku}anstvu ili nekim osobnim i subjektivnim preferencijama i
aspiracijama, ova razina opremljenosti moè znatno varirati, ali se vremenom
ipak objektivizira njezin najniì rang; iako je objektivan, istovremeno ga je nemogu}e potpuno definirati.
113
svakodnevne potrebe stanovnika naselja, te stoga ima dobru ili lo{u upotrebnu
vrijednost.
Kroz analizu navedenih elemenata kvalitete ìvota preko dimenzije materijalnih
ili egzistencijalnih ljudskih potreba te dimenzija stanovanja, opremljenosti ku}anstava i susjedstva, prikazuju se interni i eksterni uvjeti ìvota u ukupnoj mreì naselja, ponajvi{e na lokalnoj razini ìvota. Iz tih osnovnih lokalnih uvjeta dobiva se
pregled op}eg stanja u cjelokupnoj mreì, temeljem kojega se zatim moè odrediti zajedni~ka srednja vrijednost ispitivanih elemenata. Istraìvanjem primarnih i
sekundarnih potreba moè se utjecati na njihovo pobolj{anje i na prilagodbu novonastalim procesima globalizacije i tranzicije, pod ~ijim se uvjetima one nesumnjivo mijenjaju.
4. Kvaliteta stanovanja, opremljenost ku}anstava i opremljenost
neposredne okoline: rezultati istraìvanja
Kvalitetu stanovanja moèmo mjeriti preko tipa vlasni{tva stana ili ku}e, sobnosti
ili veli~ini stana ili ku}e, ukupnoj povr{ini u ~etvornim metrima, te razini (primarnoj i sekundarnoj) komunalne opremljenosti stana ili ku}e i sl. “Standard stanovanja definiramo kao fizi~ke pokazatelje stambenog fonda, povr{inu, sobnost,
starost, komunalnu opremljenost, te stambene statuse i vlasni{tvo u odnosu na
demografske pokazatelje” (Beòvan, 2005.: 24).
S oc io l og ij a
s el a
Prema tablici 1., vidi se da je u Hrvatskoj vlasni{tvo nad stanom ili ku}om u najve}em postotku privatnog tipa (oko 90%), a ste~eno je iz razli~itih izvora: kupljenih, sagra|enih, i naslije|enih stanova ili ku}a ima oko 75%3. Ostali se dio odnosi na otkupljene stanove (10,1%), te na stanove kod roditelja ili ro|aka (5,9%).
Najmanje je dràvnih i nacionaliziranih stanova/ku}a (2,5%) {to je i o~ekivano s
obzirom na ubrzanu privatizaciju provedenu u zadnja dva desetlje}a. Na privremeni i nu`ni smje{taj (podstanarstvo npr.) odnosi se 6,9% ku}anstava. Prema tipu
naselja, najve}i broj privatnih ku}anstava ima, o~ekivano, u selima (oko 95%),
dok je u ostalim naseljima on ne{to manji (iznad 80%).
114
3 Prema podacima popisa stanovni{tva iz 2001. godine u Zagrebu privatnog vlasni{tva ili
suvlasni{tva nad stanom ili ku}om ima 80,8% ku}anstava (Izvor: Beòvan, 2005.: 29; tablica 2.). Taj se postotak moè usporediti sa podatkom dobivenim iz spomenutog istraìvanja
(2004.) prema kojem privatnih (kupljenih, sagra|enih i naslije|enih) stanova ili ku}a ima
ukupno u Zagrebu 63,0%. Razlika je vjerojatno nastala zbog podatka o privatnim otkupljenim (u otkupu) stanovima (16,5%) koji je u istraìvanju (2004.) izdvojen kao zaseban podatak.
Tablica 1.
Tip vlasni{tva stana ili ku}e prema naseljima (u %)
Naselje stanovanja
Tip vlasni{tva
stana/ku}e
Zagreb
MakroRegionalni
regionalni
centar
centar
[iri
lokalni
centar
Seoski
lokalni
centar
Selo
Ukupno
Privatni (kupljen, sagra|en,
naslije|en)
63,0
47,5
66,3
70,0
83,5
92,0
74,5
Privatni (otkupljen u
otkupu)
16,5
32,9
12,1
15,5
1,4
,7
10,1
Privatni (stanuje kod
roditelja/ro|aka)
2,6
7,9
8,0
3,9
8,6
4,7
5,9
Dràvni i nacionaliziran
3,7
2,9
4,7
3,9
1,8
,5
2,5
Unajmljen i privremeni/
nu`ni smje{taj
14,2
8,8
8,9
6,8
4,8
2,1
6,9
381
100,0
240
100,0
338
100,0
207
100,0
442
100,0
612
100,0
Ukupno
2220
100,0%
Prema podacima istraìvanja (2004.) o sobnosti ili veli~ini stana/ku}e u Hrvatskoj
(tablica 2.) najve}i broj ispitanika ima dvije (28,8%) i tri sobe (32,3%), i to uglavnom u Zagrebu i ostalim makroregionalnim centrima (Split, Rijeka i Osijek), dok
je situacija bolja u seoskim naseljima (selima i seoskim lokalnim centrima zajedno) gdje su ~este obiteljske ku}e s ve}im brojem soba.
Tablica 2.
Sobnost stana ili ku}e prema naseljima (u %)
Naselje stanovanja
Zagreb
Makroregionalni
centar
1 soba
15,5
10,4
5,6
5,8
4,3
2,9
6,8
2 sobe
42,8
28,8
30,8
28,0
26,7
20,8
28,8
3 sobe
24,1
35,4
35,2
40,6
31,7
32,2
32,3
4 sobe
10,8
16,3
15,1
14,0
21,3
24,2
18,1
6,8
9,2
13,3
11,6
16,1
19,9
14,0
381
100,0
240
100,0
338
100,0
207
100,0
442
100,0
612
100,0
2220
100,0%
Ukupno
[iri
lokalni
centar
Seoski
lokalni
centar
Ukupno
Selo
Prema podacima o stambenoj povr{ini stana ili ku}e u tablici 3., o~ito je da najve}i broj svih ku}anstava spada u kategoriju od 61 do 80 m2 (25,2%), ali je zanimljivo da su vrlo male razlike me|u ostalim kategorijama, s iznimkom kategorije od 20 do 40 m2 koja je najmanje prisutna (8,8%) u ukupnom uzorku ali najvi{e
u gradu Zagrebu (19,7%), gdje ipak velik broj stanovnika ìvi u malim stanovima.
s el a
5 i vi{e soba
Regionalni
centar
S oc io l og ij a
Sobnost
stana/ku}e
115
To je tipi~no za velike gradove, gdje su i cijene stanova ili ku}a visoke pa
odre|eni broj stanovnika ne moè sebi priu{titi ve}i stambeni prostor te time utjecati na cjelokupnu kvalitetu ìvota. Moè se re}i da je stambena povr{ina stana/ku}e prema tipu naselja u cijeloj mreì naselja o~ekivano najve}a u seoskim
naseljima (iznad 100 m2 ima 31,7% ispitanika), dok ona opada prema gradovima
ili gradskim naseljima.
Tablica 3.
Stambena povr{ina stana/ku}e prema naseljima (u%)
Naselje stanovanja
Povr{ina
stana/ku}e
Manje od 20 m2
Zagreb
Makroregionalni
centar
Regionalni
centar
[iri
lokalni
centar
Seoski
lokalni
centar
Ukupno
Selo
,0
,0
,0
,0
,0
,2
,0
20 do 40 m2
19,7
10,0
7,1
6,3
7,0
4,6
8,8
41 do 60 m2
34,1
28,3
22,5
19,3
19,5
15,0
22,2
61 do 80 m2
23,4
31,3
26,6
31,9
22,2
23,0
25,2
81 do 100 m2
13,4
14,6
19,8
23,7
26,0
25,5
21,3
101 i vi{e m2
9,4
15,8
24,0
18,8
25,3
31,7
22,5
381
100,0
240
100,0
338
100,0
207
100,0
442
100,0
612
100,0
2220
100,0
Ukupno
Prema ukupnom mjese~nom prihodu ispitanika u ku}anstvima, opet je stanje bolje
u gradskim naseljima, a naro~ito u Zagrebu gdje najve}i broj ku}anstava ima prihod iznad 8.000 kn (njih 29,7%), u makroregionalnim centrima 28,3% ku}anstava
ima isti prihod, a u selima taj je postotak upola manji i iznosi svega 14,5%.
Tablica 4.
Prosje~ni ukupni mjese~ni prihod u hrvatskim ku}anstvima (u%)
Naselje stanovanja
S oc io l og ij a
s el a
Prosje~ni mjese~ni
prihod
116
0 kn
Zagreb
Makroregionalni
centar
Regionalni
centar
[iri
lokalni
centar
Seoski
lokalni
centar
Ukupno
Selo
1,8
1,3
1,5
1,4
2,7
1,6
1,8
Do 2000 kn
10,5
10,8
13,9
12,1
18,6
22,2
16,0
2001 do 4000 kn
24,4
22,5
24,6
24,2
28,3
26,0
25,4
4001 do 6000 kn
17,3
21,3
21,6
22,2
23,3
23,2
21,7
6001 do 8000 kn
16,3
15,8
16,3
17,4
9,7
12,4
14,0
8001 i vi{e kn
29,7
28,3
22,2
22,7
17,4
14,5
21,1
381
100,0
240
100,0
338
100,0
207
100,0
442
100,0
612
100,0
2220
100,0
Ukupno
êtvrtina svih ku}anstava (25,4%) ima ukupan mjese~ni prihod u iznosu od 2.001
do 4.000 kn, {to je iznimno lo{a situacija i pokazatelj da mjese~ni prihod direktno
utje~e na kvalitetu ìvota velikog broja na{ih stanovnika. Tome u prilog govori i
podatak o 16% ku}anstava s manje od 2.000 kn prihoda mjese~no, {to zna~i da
ne{to iznad 40% svih hrvatskih ku}anstava ima prihod do 4.000 kn te da njihova
ukupna kvaliteta ìvota zasigurno nije na zadovoljavaju}oj razini.
U tablici 5. nalaze se podaci o prosje~nim mjese~nim reìjama u ku}anstvima u
mreì naselja, koji pokazuju da reìje naj~e{}e iznose do 1.000 kn (63,0% ku}anstava). Dakle, najve}i broj ku}anstava ima najmanji iznos koji izdvaja za mjese~ne
reìje, a s obzirom da brojna ku}anstva ({to se vidi iz tablice 4.) nema dovoljne
mjese~ne prihode, o~ito je da stanovnici nastoje u{tedjeti na tro{kovima svoga
ku}anstva da bi mogli podmiriti ostale ìvotne tro{kove, a to su obi~no tro{kovi
za hranu i ostale ku}ne potrep{tine, pa moèmo re}i da dvije tre}ine hrvatskog
stanovni{tva tro{i svoje mjese~ne prihode na reìje i hranu, a za ostale potrebe ne
ostaje mnogo. Stoga se njihova kvaliteta ìvota moè svesti samo na zadovoljenje
egzistencijalne ili elementarne razine ìvota, dok ostale razine iznad toga te{ko
mogu biti ostvarive4.
Tablica 5.
Prosje~ne mjese~ne reìje (struja, plin, telefon, grijanje, voda, komunalije itd.) u hrvatskim ku}anstvima (u %)
Naselje stanovanja
Zagreb
Makroregionalni
centar
Regionalni
centar
[iri
lokalni
centar
Seoski
lokalni
centar
Selo
Do 1000 kn
58,8
53,8
58,3
58,9
70,8
67,5
63,0
1001 do 1500 kn
25,5
27,1
24,9
21,3
16,7
19,9
21,9
1501 do 2000 kn
11,8
12,1
9,8
15,9
7,0
7,8
9,9
Ukupno
3,9
7,1
7,1
3,9
5,4
4,7
5,3
381
100,0
240
100,0
338
100,0
207
100,0
442
100,0
612
100,0
2220
100,0
U daljnjoj }e se interpretaciji koristiti podaci o opremljenosti ku}anstava i susjedstava ili neposredne okoline, koji su analizirani i nazvani indeksom socijalnog
blagostanja (Lay, 1991.: 7) ili indeksom opremljenosti doma}instva (Seferagi},
1990.: 149.). U ovom su slu~aju izra~unata tri grupna ili op}a indeksa: indeks primarne tehni~ke opremljenosti ku}anstva, indeks sekundarne tehni~ke opremljeno-
4 Iz ovih se podataka moè i{~itati hrvatska svakodnevica {to je ~esta tema istraìvanja
svih nas, ali i tipi~na zna~ajka tranzicijskih zemalja u kojima jo{ nije dostignuta kvaliteta
razvijenih zemalja. No za takvu situaciju i politika ve} dovoljno dugo ne nalazi odgovaraju}a rje{enja.
s el a
2001 i vi{e kn
Ukupno
S oc io l og ij a
Prosje~ne
mjese~ne reìje
117
sti ku}anstva, te indeks tehni~ke opremljenosti susjedstva ili neposredne okoline, a
rangirana su prema trima vrijednosnim razinama opremljenosti: lo{oj, srednjoj i
dobroj.
Indeks primarne tehni~ke opremljenosti ku}anstava u Hrvatskoj sa~injen je od sedam elemenata ili pitanja iz upitnika iz 2004. za pojedince o posjedovanju priklju~ka na javni vodovod, priklju~ka na javnu kanalizaciju, kupaonice, priklju~ka
na javnu plinsku mreù, fiksnog telefona, centralnoga gradskog grijanja, te eta`nog centralnog grijanja. Svim trima indeksima pridodani su odre|eni vrijednosni
bodovi iz kojih su, prema ukupnom rezultatu bodovanja pojedinih varijabli,
sa~injeni bazni indeksi (u %). Kod indeksa primarne tehni~ke opremljenosti maksimalan broj bodova je 21; kod indeksa sekundarne tehni~ke opremljenosti 23
boda, a kod indeksa opremljenosti susjedstva ili kvarta 19 bodova. Tako dobiveni
podaci ukr{tali su se s utvr|enom klasifikacijom naselja za cijelu zemlju (1. Zagreb, 2. makroregionalni centar, 3. regionalni centar, 4. {iri lokalni centar, 5. seoski lokalni centar, 6. sela), kako bi se najlak{e dobio uvid u stanje opremljenosti
ku}anstava i neposredne okoline u razli~itim tipovima naselja.
Tablica 6.
Primarni indeks opremljenosti ku}anstava u Hrvatskoj (u %)
Naselje stanovanja
Razina
opremljenosti
Lo{a
Primarni indeks
opremljenosti
ku}anstva
S oc io l og ij a
s el a
Ukupno
118
Zagreb
MakroRegionalni
regionalni
centar
centar
[iri
lokalni
centar
Seoski
lokalni
centar
Selo
Ukupno
1,8
9,2
8,0
13,5
45,2
54,6
27,8
Srednja
10,8
50,8
38,5
37,7
35,1
29,1
31,7
Dobra
87,4
40,0
53,6
48,8
19,7
16,3
40,5
381
100,0
240
100,0
338
100,0
207
100,0
442
100,0
612
100,0
2220
100,0
Iz indeksa primarne opremljenosti ku}anstava u Hrvatskoj vidljivo je da ukupno
lo{u opremljenost ima 27,8% ku}anstava, srednju opremljenost ima 31,7% ku}anstava, a dobru opremljenost ima 40,5% ku}anstava u zemlji. To zna~i da je u
ve}ini naselja razina primarne opremljenosti ku}anstava relativno zadovoljavaju}a. Iznimku ~ini Zagreb i njegova regija u kojoj dobru razinu opremljenosti ima
~ak 87,4%, ku}anstava {to je i o~ekivano s obzirom da su neki ispitivani elementi
u najve}oj mjeri prisutni samo u zagreba~koj regiji pa je ona u prednosti pred
ostalim regijama. Elementi opremljenosti centralnim gradskim grijanjem i eta`nim
centralnim grijanjem, te priklju~kom na javnu plinsku mreù naj~e{}e su prisutni
upravo u toj regiji, {to ide u prilog njezinoj dobroj opremljenosti. U Splitu i Rijeci
ti elementi postoje u zanemarivom broju u odnosu na Zagreb i Osijek, pa se indeks za te gradove pokazao lo{ijim, ali prema ostalim elementima primarne
opremljenosti podaci su im bolji. Stoga su se ukupnim indeksom pokazale postoje}e velike razlike u opremljenosti prema tipu regije u zemlji, u ovom slu~aju vid-
ljive kroz podjelu na kontinentalni i primorski dio zemlje. Prema podjeli na gradska i seoska naselja, prisutna je velika razlika u korist ve}ih gradskih naselja, naro~ito Zagreba, makroregionalnih i regionalnih centara, gdje je lo{a opremljenost
ispod 10%. U seoskim lokalnim centrima i selima, lo{a opremljenost iznosi oko
50% {to govori o njihovoj deficitarnoj primarnoj opremljenosti. Op}enito se,
me|utim, moè re}i da je minimum ìvotnog standarda postignut u svim tipovima naselja u mreì, ali i da u ve}ini seoskih naselja on postoji samo kao minimum ili najniè dostignuta razina ove opremljenosti, dakle nije dovoljna i moè
se pobolj{avati.
Tablica 7.
Ostali elementi primarne opremljenosti ku}anstava po naseljima (u %)
Naselje stanovanja
Ostali elementi
primarne
opremljenosti
Zagreb
Makroregionalni
centar
Regionalni
centar
[iri
lokalni
centar
Seoski
lokalni
centar
Selo
Hidrofor
3,10
2,90
5,90
7,20
29,40
34,00
17,70
Bunar
2,10
3,30
9,20
12,60
39,40
45,60
23,70
Cisterna/Gusterna
0,50
3,30
1,80
1,90
7,50
12,90
5,90
Ru~na pumpa
2,90
0,80
8,30
3,90
11,50
13,70
8,30
Septi~ka jama
5,00
12,10
19,50
29,50
77,10
78,80
45,00
Ukupno
S oc io l og ij a
Iz indeksa sekundarne opremljenosti ku}anstava u Hrvatskoj (tablica 8.) moè
se zapaziti koliko je dobro opremljena sekundarna razina ku}anstava u mreì,
{to omogu}ava uvid u aspiracije i mogu}nosti stanovnika o posjedovanju sljede}ih ispitivanih elemenata: perilice za rublje, zamrziva~a, perilice za posu|e,
muzi~ke linije, priklju~ka na internet, satelitske antene ili kablovske TV-mreè,
videoure|aja ili DVD playera, osobnog ra~unala (PC), prijenosnog ra~unala ili
laptopa – ukupno 9 elemenata. Iz dobivenog indeksa slijedi da lo{u razinu sekundarne opremljenosti ima 45,5% svih ku}anstava, srednju razinu 39,5% te dobru razinu samo 15,0% ku}anstava u zemlji. Podjednako dobru razinu dijele
gradska naselja (oko 20%) dok je znatno lo{ija situacija u seoskim naseljima
(ispod 10%).
s el a
U tablici 7. izdvojeni su ostali elementi primarne opremljenosti ku}anstava koji
nisu bili uklju~eni u indeks primarne opremljenosti ku}anstava, ali su kori{teni
u istraìvanju. Pokazalo se da oni nisu relevantni za mjerenje grupnog (ukupnog) indeksa, jer nisu dovoljno prisutni u svim tipovima naselja, pa su izdvojeni
da bi se ipak vidjela njihova prisutnost u pojedinim naseljima. Tako npr. najve}i
postotak ku}anstava u selima ima septi~ku jamu (78,8%) kao zamjenu gradskoj
kanalizaciji, a hidrofor (34%) ili bunar (45,6%), tako|er u visokom postotku,
zamjena su javnom vodovodu. Iz ovoga slijedi da brojna hrvatska sela jo{ uvijek
nemaju priklju~ak na javnu kanalizaciju i javni vodovod, {to su poraàvaju}i podaci.
119
Tablica 8.
Sekundarni indeks opremljenosti ku}anstava u Hrvatskoj (u %)
Naselje stanovanja
Indeks
opremljenosti
Sekundarni
indeks
opremljenosti
ku}anstava
Zagreb
MakroRegionalni
regionalni
centar
centar
[iri
lokalni
centar
Seoski
lokalni
centar
Selo
Ukupno
Lo{a
32,3
27,9
38,8
35,7
55,9
60,3
45,5
Srednja
45,4
47,9
42,3
46,9
35,3
31,5
39,5
Dobra
Ukupno
22,3
24,2
18,9
17,4
8,8
8,2
15,0
381
100,0
240
100,0
338
100,0
207
100,0
442
100,0
612
100,0
2220
100,0
Tablica 9.
Ostali elementi sekundarne opremljenosti ku}anstava (u %)
Naselje stanovanja
S oc io l og ij a
s el a
Ostali elementi
sekundarne
opremljenosti
120
Zagreb
Makroregionalni
centar
Regionalni
centar
[iri
lokalni
centar
Seoski
lokalni
centar
Selo
Umjetnine (slike,
namje{taj...)
29,40
43,30
32,50
26,10
17,20
12,90
24,10
Biblioteka (vi{e
od 100 knjiga)
30,70
29,20
22,80
23,20
7,90
7,70
17,70
Zbirka CD/plo~a
43,00
51,30
45,30
44,40
26,20
22,20
35,30
Bicikl
57,50
48,80
68,90
61,80
70,80
66,80
63,90
Motocikl
5,80
10,40
11,20
16,90
14,90
16,50
12,90
âmac
3,40
9,20
6,80
8,70
5,20
3,30
5,40
Jahta
0,50
0,40
0,60
0,50
0,00
0,20
0,30
Ukupno
U tablici 9. izdvojeni su elementi sekundarne opremljenosti ku}anstava koji nisu
bili uklju~eni u ukupan indeks sekundarne opremljenosti ku}anstava, ali jesu bili
uklju~eni u istraìvanje i postoje u mreì naselja. Oni pokazuju tzv. elitnu stranu
sekundarne opremljenosti ku}anstava, koja je obi~no i najmanje prisutna. Najvi{e
ku}anstava ima zbirku CD/plo~a (35,3%), zatim umjetnine (slike, namje{taj, skulpture) (24,1%), te bicikl (63,9%) kao najmanje elitnog elementa. O~ekivano, gotovo zanemariv postotak otpada na posjedovanje jahte (0,3%), a ne{to vi{e na posjedovanje ~amca (5,4%).
Indeks opremljenosti neposredne okoline stanovanja ili susjedstva/kvarta u Hrvatskoj (tablica 10.) pokazuje trenutno stanje u komunalnoj i institucionalnoj opremljenosti, kroz koju stanovnici ispunjavaju svoje svakodnevne potrebe. Dostupnost
ili nedostupnost elemenata (oko 15 minuta hoda) koji ga ~ine klju~an je kriterij
za procjenu stvarne situacije. Ispitivani su sljede}i elementi: stanica javnog prijevoza, trgovina mje{ovitom robom, specijalizirane trgovine, ambulanta, stomato-
lo{ka ordinacija, veterinarska stanica, po{ta, ljekarna, dje~ji vrti}, osnovna {kola,
crkva. Prema dobivenom indeksu ukupno lo{u razinu opremljenosti susjedstva
ima 26,4%, srednju razinu ima 17,5%, a dobru razinu 56,1% susjedstava u zemlji.
Opet su, o~ekivano, bolji podaci za gradska naselja, a naro~ito za Zagreb kao
glavni grad (89,5%). Podaci potvr|uju hijerarhijsku strukturu mreè naselja, a Zagreb je na vrhu te hijerarhije.
Tablica 10.
Indeks opremljenosti susjedstva ili kvarta u naseljima u Hrvatskoj (u %)
Naselje stanovanja
Razina
opremljenosti
Indeks
opremljenosti
susjedstva /
kvarta
Ukupno
Zagreb
MakroRegionalni
regionalni
centar
centar
[iri
lokalni
centar
Seoski
lokalni
centar
Ukupno
Selo
Lo{a
2,4
12,9
14,8
8,2
9,5
71,2
26,4
Srednja
8,1
16,7
15,7
17,4
31,0
15,0
17,5
Dobra
89,5
70,4
69,5
74,4
59,5
13,7
56,1
381
100,0
240
100,0
338
100,0
207
100,0
442
100,0
612
100,0
2220
100,0
Elemente kvalitete ìvota ispitalo se trima ukupnim ili op}im indeksima za tri dimenzije kvalitete ìvota: indeks primarne tehni~ke opremljenosti ku}anstva, in-
S oc io l og ij a
U tekstu je dijelom ispitana kvaliteta ìvota unutar cijele zemlje, i to kroz analizu
nekih dimenzija te kvalitete. Prvenstveno su to dimenzije stanovanja i opremljenosti ku}anstava u naseljima u mreì Hrvatske. Razli~iti tipovi naselja klasificirani
su prema postoje}em teritorijalnom ustroju na {est dijelova (1. Zagreb, 2. makroregionalni centar, 3. regionalni centar, 4. {iri lokalni centar, 5. seoski lokalni centar, 6. sela), kori{tenih u istraìvanju i interpretaciji rezultata. Prema zadnjem popisu stanovni{tva iz 2001. godine izveden je reprezentativan uzorak punoljetnog
stanovni{tva, s veli~inom od 2.220 ispitanika iz ukupno 154 naselja. Ukr{tanjem
tipologije naselja i pojedinog elementa kvalitete ìvota obradile su se dimenzije
stanovanja, opremljenosti ku}anstava i opremljenosti neposredne okoline stanovanja. Prema dobivenim podacima o stanju unutar mreè naselja Hrvatske pokazalo se da je kvaliteta ìvota preko elementa stanovanja i opremljenosti ku}anstava na osrednjoj razini, ali i da nije sasvim zadovoljavaju}a. Prema ispitivanim
dimenzijama naj~e{}e su lo{i podaci za seoska naselja (sela i seoske lokalne centre zajedno), a najbolji za Zagreb i ostale makroregionalne centre (Split, Rijeka i
Osijek). To se pokazalo i na primarnoj i na sekundarnoj razini opremljenosti
ku}anstava i neposredne okoline stanovanja, {to se u seoskim naseljima mogu jo{
pobolj{avati. Me|utim, moè se re}i da je minimum ìvotnog standarda postignut
za sve tipove naselja, odnosno da je u njima ispunjena elementarna razina ìvota.
s el a
5. Zaklju~ak
121
deks sekundarne tehni~ke opremljenosti ku}anstva, te indeks tehni~ke opremljenosti susjedstva ili neposredne okoline stanovanja, a rangirani su prema trima vrijednosnim razinama opremljenosti: lo{oj, srednjoj i dobroj. Dobra razina opremljenosti, prema ve}ini elemenata, naj~e{}e se pokazala u Zagrebu i zagreba~koj mreì
naselja, ~ime se potvrdio njihov najvi{i poloàj unutar hijerarhijske strukture
hrvatske mreè naselja. To, me|utim, ne zna~i da Zagreb nema svoje slabe to~ke
razvoja, ve} da se one nisu toliko istaknule na ovoj op}oj razini. I u Zagrebu i u
cijeloj zagreba~koj regiji postoji velik broj zapu{tenih dijelova grada i manjih sela
koji po svojoj opremljenosti samo djelomi~no zadovoljavaju osnovnu razinu kvalitete ìvota stanovnika u njima. Periferizacija grada u Zagrebu je ve} dugo na
djelu, naro~ito u zadnjim tranzicijskim godinama, u kojima je prisutno uljep{avanje i gentrifikacija strogoga gradskog sredi{ta, dok se ostali dijelovi grada zapu{taju
jer nisu dovoljno atraktivni. U takvim je dijelovima prisutan i velik broj pauperiziranog ili osiroma{enog stanovni{tva.
S oc io l og ij a
s el a
Po opremljenosti Zagreb slijede i ostali makroregionalni i regionalni centri, odnosno ve}a gradska naselja, dok manja gradska i seoska naselja znatno zaostaju za
njima. Pokazalo se da hrvatska mreà naselja ima dvostruku podjelu unutar sebe:
izme|u Zagreba i ostatka zemlje kao prva podjela, te izme|u ve}ih gradskih naselja i ostalih manjih naselja kao druga podjela. To svakako nije obe}avaju}a perspektiva za razvoj ve}ine naselja u zemlji, kad oni uglavnom spadaju u kategoriju
manjih naselja, a i razvoj im je time usporen. No i sama dràvna politika pridonosi tim razlikama, jer ona najvi{e potpomaè razvoj ve}ih naselja, a naro~ito Zagreba kao jedine metropole. Takav hijerarhijski izgled mreè naselja s brojnim problemima nastalim u dugom periodu tranzicije, ne ~ini se najboljim putem za daljni razvoj urbano–ruralnih prostora. Velike razlike me|u naseljima u mreì ~esto
su stvorene zbog geografskih podjela izme|u kontinentalnih i primorskih dijelova
koji nemaju uvijek jednake mogu}nosti za razvoj, a time nastaje i nejednaka razina ukupne kvalitete ìvota. Stoga se moè zaklju~iti da je hrvatska mreà naselja
iznimno kompleksna, i s brojnim razli~itostima unutar sebe {to oteàva njezin cjelokupan razvoj. Stoga se i nadalje mogu o~ekivati velike razlike me|u pojedinim
naseljima i regijama Hrvatske.
122
Od dobrih obilje`ja u mreì naselja, naro~ito u ve}im gradskim naseljima (zagreba~ka i splitska regija npr.), moè se primjetiti da je prisutna sve manja razlika u
tehni~kom standardu i razini opremljenosti ku}anstava u selu i gradu, upravo
zbog procesa umreàvanja i {irenja procesa urbanizacije. U zadnjim se desetlje}ima zamje}uju i obrnuti fenomeni koji se o~ituju u kvalitetnijem stanovanju i
opremljenosti ku}anstava na selu od onih u gradovima, te trendu ìvljenja u ruralnim prostorima, ali sa visokom razinom opremljenosti (i primarnom i sekundarnom). Me|utim, moraju se spomenuti i lo{i primjeri, poput ìvota u slabo naseljenima ili depopulariziranim seoskim naseljima u kojima nema gotovo nikakvih uvjeta za dobar ìvot te se zbog toga uglavnom napu{taju i u njima ostaje samo starije stanovni{tvo. O~ito je da je hrvatska mreà naselja primjer i iznimno
dobrih i iznimno lo{ih slu~ajeva koji utje~u na ukupnu kvalitetu ìvota njezinih
stanovnika.
S oc io l og ij a
1. Allen, John; Massey, Doreen; Pile, Steve (edt.) (1999.): City Worlds. – London and
New York : The Open University.
2. Beòvan, Gojko (2005.): Procjena standarda stanovanja u Zagrebu kao razvojnog resursa. – Zagreb : Revija za socijalnu politiku, god. 12, br. 1, str. 23–44.
3. Castells, Manuel (2000.): Uspon umreènog dru{tva, sv. I. – Zagreb : Golden marketing.
4. Caldeira, Teresa (1996.): Proximity and high walls: Sao Paulo in the 1900s. – In: Amin,
Ash; Graham, Stephen (1999.): Unsettling Cities. Movement / Settlement. – London;
New York : The Open University.
5. âldarovi}, Ognjen (1985.): Urbana sociologija: socijalna teorija i urbano pitanje. –
Zagreb : Globus.
6. âldarovi}, Ognjen (1987.): Suvremeno dru{tvo i urbanizacija. – Zagreb : [kolska
knjiga.
7. âldarovi}, Ognjen (1989.): Dru{tvena dioba prostora. – Zagreb : Sociolo{ko dru{tvo
Hrvatske.
8. Downey, John; McGuigan, Jim (1999.): Tehnocities. – London; Thousand Oaks; New
Delhi : Sage Publications.
9. Giddens, Anthony (1990.): The Consequences of Modernity. – Polity press, UK.
10. Hall, Peter (1966.): The World Cities. – New York; Toronto : World University Library.
11. Harvey, David (1989.): The Urban Experience. – Oxford, UK., Blackwell Publishers.
12. Harvey, David (1994.): The Condition of Postmodernity. – Oxford, UK., Blackwell Publishers.
13. Ho~evar, Marjan (2005.): Koncept umreìvanja gradova – globalizacija. – Sociologija
sela, 43 (2005) 169 (3): 691–725.
14. Hodì}, Alija (2005.): Mreà naselja u umreènom dru{tvu. – Sociologija sela, 43
(2005) 169 (3): 497–525.
15. Hodì}, Alija (2005.): Dru{tveno restrukturiranje i novi socijalni kontekst. – Sociologija
sela, 43 (2005) 169 (3): 525–563.
16. Izvje{}e o stanju u prostoru Republike Hrvatske 2003. Tekstualni dio, knj. 1., srpanj
2003. – Zagreb : Ministarstvo za{tite okoli{a i prostornog ure|enja; Zavod za prostorno ure|enje.
17. Lay, Vladimir (1991.): Kvaliteta ìvota dru{tvenih slojeva u Hrvatskoj: socijalno strukturiranje blagostanja. – U: Socijalna struktura i kvaliteta ìvota u Hrvatskoj: zbornik
radova. – Zagreb : Institut za dru{tvena istraìvanja Sveu~ili{ta.
18. Lefebvre, Henri (1988.): Kritika svakida{njeg ìvota. – Zagreb : Naprijed.
19. Marinovi} – Uzelac, Ante (2001.): Prostorno planiranje. – Zagreb : Dom i svijet. (Biblioteka Posebna izdanja).
20. Popis stanovni{tva 2001.: kontingenti stanovni{tva, po gradovima/op}inama – Zagreb :
DZS, 2004. ()
21. Popovski, Vesna (1987.): Pristup istraìvanju mreè naselja SR Hrvatske. – U: Mreà
naselja SR Hrvatske. – Zagreb : Institut za dru{tvena istraìvanja Sveu~ili{ta. – (Studije
i izvje{taji)
22. Pu{i}, Ljubinko (1997.): Grad, dru{tvo, prostor: sociologija grada. – Beograd : Zavod
za ud`benike i nastavna sredstva.
23. Pu{i}, Ljubinko (2001.): Odrìvi grad: ka jednoj sociologiji okruènja. – Beograd : Nova175.
24. Rogi}, Ivan (1990.): Stanovati i biti: rasprave iz sociologije stanovanja. – Zagreb : Sociolo{ko dru{tvo Hrvatske. – (Biblioteka revije za sociologiju; knj. 18)
s el a
Literatura
123
S oc io l og ij a
s el a
25. Rogi}, Ivan (1992.): Periferijski puls u srcu od grada: zamke revitalizacije. – Zagreb :
Sociolo{ko dru{tvo Hrvatske.
26. Sassen, Saskia (2000.): New Frontiers facing Urban Sociology at the Millennium. –
British Journal of Sociology, 51 (2000) 1. URL: (lipanj 2003.)
27. Sassen, Saskia (2001.): The Global City. New York, London, Tokyo. (Second edition). –
Princeton; Oxford : Princeton University Press.
28. Seferagi}, Du{ica (1981.): Procesi metropolitanizacije na zagreba~kom podru~ju. – U:
Dru{tveni aspekti povezanosti Zagreba i okolnih podru~ja. – Zagreb : Institut za
dru{tvena istraìvanja Sveu~ili{ta u Zagrebu. – (Studije i izvje{taji)
29. Seferagi}, Du{ica (1987.): Mreà naselja u planovima SR Hrvatske. – U: Mreà naselja
SR Hrvatske. – Zagreb : Institut za dru{tvena istraìvanja Sveu~ili{ta. – (Studije i izvje{taji)
30. Seferagi}, Du{ica (1988.): Kvaliteta ìvota i nova stambena naselja. – Zagreb : Sociolo{ko dru{tvo Hrvatske.
31. Seferagi}, Du{ica (2000.): Selo izme|u tradicionalne i virtualne zajednice. – U: Seferagi}, Du{ica, (ur.) Selo: izbor ili usud. – Zagreb : Institut za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu. (Biblioteka Znanost i dru{tvo, knj. 4)
32. Seferagi}, Du{ica (2005.): Piramidalna mreà gradova. – Sociologija sela, 43, 169 (3):
579–617.
33. Soja, W. Edward (1994.): Postmodern Geographies. – New York : Verso.
34. Soja, W. Edward (2000.): Postmetropolis: Critical Studies of Cities and Regions. –
Oxford, UK. : Blackwell Publishers.
35. Statisti~ki ljetopis RH 2005. – Zagreb : DZS, 2006. ()
36. Svir~i} Gotovac, An|elina (2006.): Sociolo{ki aspekti mreè naselja u zagreba~koj regiji. Magistarski rad. – Zagreb : Filozofski fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu.
37. [imunovi}, Ivo (1999.): Srednji gradovi u regionalnom sustavu Hrvatske. – U: Rogi},
I.; Salaj, M. (ur.): Srednji gradovi u hrvatskoj urbanizaciji. – Zagreb : Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar.
38. [tambuk, Maja; Mi{eti}, Anka (ur.) (2002.): Neki elementi socijalne i tehni~ke infrastrukture hrvatskog sela. – U: Prostor iza: kako modernizacija mijenja hrvatsko selo. –
Zagreb : Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. – (Biblioteka Zbornici; knj. 17)
39. Thorns, C. David (2002): The Transformation of Cites: Urban Theory and Urban Life. –
London; New York : Palgrave Macmillan.
40. Vresk, Milan (2002.): Razvoj urbanih sistema u svijetu. – Zagreb : [kolska knjiga.
41. Vresk, Milan (2002.): Grad i urbanizacija. – Zagreb : [kolska knjiga.
42. @upan~i}, Milan (2005.): Infrastrukturna opremljenost hrvatskih seoskih naselja. – Sociologija sela, 43 (2005) 169 (3): 617–659.
124
Original scientific paper
Institute for social research in Zagreb, Zagreb, Croatia
The quality of living in the settlements network in Croatia
Abstract
This paper is topically related to the research project of the Institute for Social Research in
Zagreb “Sociological aspects of the settlements network in the context of transition” (2002 –
2005). In 2004 a field research was carried out as a part of it, and some of its results will
be the theme of this paper. The said project referred to the sociological research of the
settlements network of the whole Croatia with a sample of 154 settlements of different
types. The settlements network is a system of urban and rural settlements that make together a spatial and functional whole. The subject matter of the research is to examine the
quality of life in the settlements network, using as parameters the dwelling and the quality
of equipment of the households, the immediate surrounding or neighborhood. The obtained results served to ascertain the existing quality of living in the settlements and a primary and secondary level of the quality of equipment of the households in the settlements
network. As expected, the results showed the best quality in the biggest cities, especially
Zagreb, and the worse in small villages. In general, the existing hierarchic structure of the
network with Zagreb on top was confirmed. However, by using a detailed analysis, it can
be seen that the situation is much more complex. The results for macro-regional and regional centers are often better than for Zagreb, and for rural settlements than for urban,
but it depends on the examined criterion or the element of quality of living, dwelling respectively.
Key words: settlements network, quality of living, transition, globalization, dwelling, quality of equipment of the households and immediate surrounding (neighborhood)
S oc io l og ij a
s el a
Received on: 20th of September, 2006
Accepted on: 17th of October, 2006
125
Article scientifique original
Institut de Recherche sociale à Zagreb, Zagreb, Croatie
La qualité de l'habitation dans le réseau des localités de Croatie
Résumé
Ce travail est thématiquement lié au projet de recherches scientifiques de l'Institut de Recherche sociale à Zagreb sous le titre Les aspects sociologiques du réseau des localités dans
le contexte de la transition, qui a été réalisé au cours de la période de 2002 à 2005. Dans
l'ensemble de ceci ont été réalisées des recherches sur le terrain en 2004, et une partie des
données qui en ont été obtenues sera le thème de ce travail. Le projet mentionné se rapportait à la recherche sociologique sur le réseau des localités dans toute la Croatie, avec
un échantillon de 154 localités de type différent au total. Le réseau des localités est le système des localités urbaines et rurales qui forment ensemble l'ensemble fonctionnel et de
l'espace. L'objet de ce travail de recherche est d'examiner la qualité de la vie dans le réseau des localités, et ce au moyen des éléments en matière d'habitation, d'équipement des
ménages et d'équipement de l'environnement direct ou voisinage dans les localités.
D'après les résultats obtenus des recherches a été déterminée la qualité de l'habitation
existante dans les localités, et le niveau primaire et secondaire de l'équipement des ménages dans le réseau des localités. Comme on s'y attendait, les résultats sont les meilleurs
pour les plus grandes villes, surtout pour Zagreb, et les plus mauvais pour les villages. En
général s'est confirmée la structure hiérarchique existante du réseau examiné des localités,
avec Zagreb au sommet. Cependant dans une analyse détaillée, nous avons remarqué que
la situation est bien plus complexe. Souvent les données sont meilleures pour les centres
macrorégionaux et régionaux que pour Zagreb, et pour les villages elles sont meilleures
que pour les villes, mais cela dépend du critère de l'examen ou de l'élément de la qualité
de la vie, à savoir de l'habitation.
S oc io l og ij a
s el a
Mots-clés: réseau des localités, qualité de la vie, transition, globalisation, habitation, équipement des ménages, équipement de l'environnement direct (voisinage)
126
Reçu: 20 septembre 2006
Accepté: 17 octobre 2006
Recenzije knjiga i zbornika
An|elka Mili} (ur.)
Dru{tvena transformacija i strategije dru{tvenih
grupa: svakodnevica Srbije na po~etku tre}eg
milenija
Beograd, Institut za sociolo{ka istraìvanja Filozofskog fakulteta u Beogradu,
2004., 463 str.
S oc io l og ij a
Ovaj poduì citat iz prolegomene studije trebao bi pokazati o kakvom se zama{nom i sofisticiranom poslu radi kada se pristupa ovako zami{ljenom projektu te s kakvim su se problemima susretali istraìva~i ne bi li do{li do odgovora
na postavljena pitanja. Iako je ve}ina radova oslonjena na anketu i empirijsku
evidenciju prikupljenu istraìvanjima na ve}em i reprezentativnom uzorku gra|ana Srbije, ipak su mnogi autori koristili i druge izvore i metode, tako da je i
“sociolo{ka imaginacija” do{la do punog izraàja, {to i odgovara refleksivno-kriti~kim pristupima svojstvenim postmodernim nastojanjima u istraìvanju svakodnevice. Temeljito prikazati cjelinu ove vrijedne i opse`ne studije prema{uje mogu}nosti jedne recenzije. Stoga smo se odlu~ili za parcijalan odabir nekih, po
na{em sudu relevantnijh priloga, i to prevenstveno onih koji su vezani za uù
problematiku urbanih i ruralnih promjena, dakle onoga {to je vi{e vezano uz fenomene prostornog planiranja i ure|enja, kao i neke radove “globalnijeg” karaktera iz kojih se i{~itava cjelokupan smjer promjena i ambijent svakodnevice
gra|ana Srbije.
s el a
Zbornik radova pod gornjim naslovom donosi 14 priloga koje je napisao ve}i
broj autora, okupljenih na longitudinalnim projektima fokusiranima na problemima transformacije srpskog dru{tva u duèm vremenskom periodu. Ovo je tre}i
zbornik koji se konceptualno i problemski naslanja na prethodna dva, a u cilju
kontinuiranog pra}enja “burnih kriznih procesa i promena koji od 1991. godine
potresaju svakodnevni ìvot stanovni{tva”, kako isti~u autori u njegovu predgovoru. Iako mnogi istraìva~i ovo razdoblje promatraju iz globalno strukturalno-institucionalne perspektive, tri spomenuta istraìvanja imaju druga~iju perspektivu.
Kako se u uvodnim razmatranjima navodi “tri potonja istraìvanja u Institutu imala su od po~etka druga~iju orijentaciju: u njima je poku{ano da se dru{tvena zbivanja sagledaju 'odozdo' iz mikro perspektive svakodnevnog ìvota pojedinaca,
njihovih porodica i socijalnih mreà koje ih objedinjavaju, njihovih svakodnevnih
egzistencijalnih aktivnosti i ambivalentnih ose}anja straha, nade, zadovoljstava i
teskoba koje ih obuzimaju u nastojanjima da preìve i preusmere nepovoljne
okolnosti u kojima se tako dugo nalaze”.
127
Tako, primjerice, prvi prilog S. Antoni}a naslovljen Dru{tvena osnova i sada{nji
poku{aj modernizacije, ima ambiciju ocijeniti rezulatate dosada{njih modernizacijskih poku{aja u Srbiji, u njezinoj gotovo dvjestogodi{njoj povijesti, i odgovoriti na pitanje kakve su perspektive dana{nje ~etvrte po redu, modernizacije
srpskog dru{tva. Autor plasti~no opisuje dosada{nje modernizacijske valove, koriste}i razne izvore, po~ev{i od historijske gra|e, statisti~kih podataka, pa do
upotrebe novinskih ~lanaka. Svi dosada{nji modernizacijski napori dali su samo
ograni~ene rezultate. Najuspje{nije je ipak bilo razdoblje “komunisti~ke” modernizacije 1946.–1973., nakon kojega je slijedilo razdoblje visokoga ìvotnog standarda i blagostanja; autor ga naziva “komunisti~kim dru{tvom blagostanja”, {to
obja{njava kao rezultantu djelovanja dvaju povoljna faktora: industrijom koja je
uspje{no izvozila proizvode zapadne tehnologije i dizajna na Istok, te kreditnim
zaduìvanjem u inozemstvu {to je iskori{teno za podgrijavanje prevelike potro{nje. Vjerojatno su tome doprinjele i zarade radnika u inozemstvu, {to autor
posebno ne spominje jer se tada svuda, pa i u selu, ìvjelo i tro{ilo kao nikada
dosad. Nakon tih “sedam debelih krava” slijede kataklizmi~ke 90-te godine: raspad Jugoslavije i zajedni~kog trì{ta, krvavi ratovi, izolacija i NATO-vo bombardiranje Srbije, koja je vra}ena time decenije godina unazad. Osiroma{enje i bijeda
najvi{e je pogodila urbano stanovni{tvo. Opisi bijede i poniènja opisani su kroz
vrlo dojmljive slike, primjerice kako umirovljenici u prodavaonici ~uju da je cijena kruha preko no}i utrostru~ena, pa nakon toga svi, pa i trgovci, skupljaju novac kako bi svatko nabavio komad te namirnice. Ili, slu~aj nezaposlene lije~nice
koja “pritisnuta neima{tinom, bila je prinu|ena da sa svoje dve }erke ode u javnu
kuhinju. Ugledav{i neobi~na lica izgladnelog polusveta, dete je zamolilo majku
da mu objasni gde su to do{li. Majka je, u o~aju i èle}i da sa~uva makar mrvicu
ponosa, jedino uspela da kaè: 'To je specijalni restoran u kome ne moè jesti
svako'”.
S oc io l og ij a s el a
No kakvi su izgledi najnovije modernizacije? Autor nije previ{e optimisti~an u pogledu raspoloènja gra|ana Srbije i prihva}enosti “puta u Europu”. Svi dru{tveni
slojevi su nezadovoljni, rasprostranjen je i osje}aj ogor~enosti prema toj Europi
koja mnogo zahtijeva, a ima malo razumijevanja za njezine posebnosti, a i ina~e
premalo nudi. Privreda nije u stanju da se uklopi u svjetsko trì{te, pa i to poti~e
uvjerenje da je bolje biti siroma{an, ali bi to barem bilo u dru{tvu jednakih. Stoga
autor isti~e potrebu stvaranja rezervne strategije, kako eventualni neuspjeh priklju~enja Srbije europskim integracijama, ne bi opet doveo do sloma srpskog
dru{tva.
128
Promene dru{tvene strukture u Srbiji: slu~aj blokirane post-socijalisti~ke transformacije, me|u najinteresantnijima je prilozima u knjizi, a autori su mu Mladen Lazi} i S. Cveji}. Lazi} problematizira materijalni poloàj i karakteristike socijalne
pokretljivosti tokom i nakon 90-ih godina, u razdoblju deblokiranja transformacijskih procesa. Odre|eno oìvljavanje privrede nakon 2000. godine dovelo je do
daljnje ekonomske diferencijacije klasa i slojeva. Konsolidirana je ekonomska elita, a u ekspanziji je i sitno poduzetni{tvo. Donekle je stabiliziran i poloàj srednjih slojeva. Poljoprivrednici i manualni radnici i dalje su najve}i gubitnici u no-
vonastalim i ne{to povoljnijim prilikama. U pogledu socijalne mobilnosti zapaà se
pove}anje barijere najniìm slojevima u usponu na socijalnoj ljestvici. Ta je barijera ve}a u sitnih seljaka i nekvalificiranih radnika nego u grupaciji kvalificiranog
radni{tva. Srednje klase nisu nai{le na tako pove}ane barijere u uzlaznoj pokretljivosti. Uo~en je i daljnji rast zatvorenosti stru~nja~kog sloja, {to govori da je najvi{e {kolovanje sve manje dostupno siroma{nijim slojevima. Me|utim, zapaà se
da je pove}ana otvorenost klase na vrhu dru{tvene ljestvice (krupni poduzetnici,
menadèri, politi~ari), {to se obja{njava da nakon razdoblja umjerenog protoka i
nagla{enog samoobnavljanja klase na vrhu, dolazi do naglih promjena i ulaska
svjeìh snaga na dru{tveni vrh.
Analiza vrijednosnih orijentacija ukazuje na izrazitu ambivalentnost njihova formiranja i koegzistencije proturje~nih vrijednosti. Uz opadanje tradicionalizma i autoritarnosti i dalje se osje}a perzistencija i pritisak nacionalisti~kih orijentacija. Liberalna i modernisti~ka orijentacija je i dalje zapostavljena. Prisustvo nacionalisti~kih
stereotipa i manjak liberalne opcije posljedice su reproduciranja onih odnosa i
snaga koji su djelovali i prije petnaestak godina. Perzistencija nacionalisti~kog i
tradicionalisti~kog sklopa vrijednosti, naro~ito u niìm klasama, moè blokiraju}e
djelovati na daljnju transformaciju dru{tva, tim vi{e {to se i unutar vi{ih klasa nalaze grupacije koje nemaju liberalni profil mi{ljenja. Spomenuti procesi nekonzistentne klasne diferencijacije na materijalnom, grupno-reprodukcijskom i ideolo{kom planu vode izraènoj dru{tvenoj fragmentaciji koja ne omogu}uje da
dru{tvene grupacije uspostave stabilnu i racionalnu vezu izme|u svojih strukturnih interesa i vrijednosnih orijentacija. Takvo “rasuto” dru{tvo je pogodan objekt
za masovnu mobilizaciju za najrazli~itije, pa i retrogradne politi~ke paradigme.
Snaàn transformacijski i progresisti~ki blok jo{ uvijek je krajnje neizvjestan u dana{njoj Srbiji.
S oc io l og ij a
Sreten Vujovi} je priloìo vrlo zanimljiv rad pod naslovom Akteri urbanih promena u Srbiji, u kojem znala~ki pokazuje {to se sve desilo na urbanom planu u godinama kolapsa i uru{avanja dru{tvene strukture Srbije. U nedostatku planske urbanizacije i ravnomjernijega regionalnog razvoja do{lo je do pove}ane regionalne
polarizacije: porasle su regionalne razlike u razvijenosti, tako da je raspon izme|u najrazvijene sredine i one na dnu bio – 1 naprama 15. Najgore su pro{li
nekada prosperitetni industrijski gradovi, poglavito oni koji su ovisili o jednoj
tvornici ili sektoru proizvodnje, kao {to su Kragujevac, Bor, Majdanpek, u kojima
je zabiljeèn i pad stanovni{tva u odnosu na 1991. Ti gradovi-tvornice postali su
s el a
Silvano Bol~i} je autor napisa Post-socijalisti~ka transformacija i nove radne orijentacije: Srbija 1990-2003 godine. U ovom se radu pokazuje da je obujam profesionalne pokretljivosti u spomenutom razdoblju u Srbiji bio ne{to manji nego u
drugim tranzicijskim zemljama. Istraìvanje ukazuje na porast spremnosti ljudi na
prihva}anje novijih i fleksibilnijih oblika rada, umjesto ranije orijentacije na sigurno zaposlenje, u pravilu u istom zanimanju i za istog poslodavca (dràvu). Stoga
autor zaklju~uje da bi intenzivnije radno angaìranje ljudskih potencijala moglo
ubrzati prevladavanje daljnjeg ekonomskog i socijalnog uru{avanja.
129
mjesto siroma{tva, nezaposlenosti, socijalnih pobuna i “divljih” {trajkova. Osim
bespravne stambene izgradnje, kao naslje|a biv{eg sistema, u periodu “divljeg
kapitalizma” do{lo je do prave eskalacije razli~itih formi bespravne izgradnje
ku}a, poslovnih prostora, stambenih ~etvrti. Dok su ranije ve}ina bespravnih graditelja bili radnici niìh kvalifikacija, u novijem razdoblju njima su se pridruìli
ratne izbjeglice, privatni poduzetnici, ratni profiteri, kao i pojedini pripadnici lokalnih i centralnih elita. Razvila se ìlava, neformalna siva ekonomija u oblasti
gra|evinarstva i urbanizma., koja je unijela mnogo stihije i malverzacija u toj
oblasti. Beograd je vi{e od ostalih doìvio promjene u svojoj unutra{njoj strukturi
i u odnosu prema drugim sredinama. Podignute su nove elitne rezidencijalne
~etvrti, relativno homogena nova stambena naselja, ali su niknula i bespravno izgra|ena naselja i mnoge “sklepane” siroma{ne ~etvrti {to je dovelo do ve}e diferencijacije u prostoru, uz porast segregacije me|u pojedinim skupinama stanovni{tva.
130
Da bi se shvatio preobraàj gradova u postsocijalisti~koj epohi, autor skicira neke aktualne trendove zajedni~ke svim zemljama u tranziciji: tercijarizacija, privatizacija, komercijalizacija, rezidencijalna mobilnost, dualizacija i socijalna segregacija. Socijalisti~ki sistem nije uspio da stvori ono {to se zove postindustrijski
ili informacijski grad. Suvremene postindustrijske metropole karakterizira deindustrijalizacija, promjene u strukturi proizvodnje, trì{tu radne snage i profesionalnoj strukturi, naro~ito u smjeru opadanja radne snage u sekundarnom sektoru te ubrzanog rasta u tercijarnom i kvartarnom sektoru. Vidljive su i promjene
u na~inu upravljanja gradovima: prelazi se od tradicionalnoga k poduzetni~kom
tipu upravljanja, koje implicira javno-privatno partnerstvo, ve}u ulogu trì{ta, preuzimanje dijela rizika od strane gradskih vlasti u odnosu na privatne investicije.
Dràva se potiskuje kao glavni akter planiranja urbanog razvoja, a sve ve}i utjecaj
imaju poduzetnici i drugih akteri komercijalizacije gradova. Vujovi} akceptira
Bassandovu definiciju urbanih aktera, kao individuu ili grupu, koji zauzimaju
odre|eni poloàj u dru{tvu, pa otuda raspolaù resursima dru{tva; oni brane
odre|ene interese i vrijednosti, oblikuju vlastiti identitet u interakciji s drugima,
nude}i projekte o razvoju grada i svakodnevnog ìvota. Svaki tip dru{tva sadrì
sistem hijerarhiziranih aktera, a svakom sistemu odgovara odre|ena struktura
mo}i. Autor razlikuje ~etiri tipa aktera, a to su: stru~njaci za prostorno planiranje;
ekonomski akteri, kao poduze}a, banke, vlasnici gradskog zemlji{ta; politi~ki akteri i lideri te njihove stranke; te stanovnici koji su korisnici gradskog prostora. I
me|u stru~njacima se zapaàju odre|ene podjele i razlike. Ve}ina ih smatra da je
efikasnost planiranja ve}a unutar trì{ta i demokratskih institucija nego u sistemu
komandnog planiranja. Stru~njaci preferiraju javno vlasni{tvo nad gradskim zemlji{tem, smatraju}i da se dobrim planiranjem mogu uskladiti ciljevi ekonomske
efikasnosti te sprije~iti zloupotrebe i ekstremna polarizacija u prostoru.
Politi~ari i partitokracija ìlava su pojava svugdje, a sna`no su prisutni i u sferi urbane politike. Svoj utjecaj oni ostvaruju kroz strukture vlasti na lokalnoj i centralnoj razini. Sve je zna~ajnija i uloga gradona~elnika, pa sve politi~ke stranke nastoje osvojiti tu funkciju za svoje ljude. Privrednici i strani investitori su sve va`niji
akteri u oblasti urbanizma. Njihovi su interesi najvidljiviji u izgradnji hotela, supermarketa, poslovnih kompleksa. Doma}e su kompanije preslabe za takmi~enje
s inozemnima, a strane investicije donose nova znanja, tehnologiju i kanale prodaje. Strane kompanije i banke traè jasnu regulativu i pobolj{anje infrastrukture
te kvalitetnu telekomunikacijsku mreù.
Poseban blok u Zborniku posve}en je problematici porodi~nog ìvota, stambenoj
situaciji porodi~nih doma}instava i posljedicama produènog boravka potomaka
unutar roditeljskog doma}instva te vra}anje na starije forme pro{irene i vi{egeneracijske porodice, ja~anju patrijarhalnog obrasca autoriteta uslijed patrilinearnosti
i patrilokanosti, {to sve govori o retradicionalizaciji porodi~nog ìvota. Prilog
An|elke Mili} Transformacija porodice i doma}instva – zastoj i strategija preìv-
S oc io l og ij a
Srpsko selo i selja{tvo na prelazu vekova: izme|u strategija preìvljavanja i modernizacije naslov je priloga M. Mitrovi}a. U prilogu se razmatra sudbina srpskog
sela u pro{lom stolje}u, pri ~emu autor najvi{e prostora posve}uje razli~itim inovacijskim valovima, koji su zapljuskivali selo u duèm vremenskom razdoblju.
Naime, kroz te inovacijske cikluse zorno se moè pratiti {irina promjena u selu.
Posebno su istaknute promjene u na~inu rada, stanovanja, ishrane, komunikacija,
koje su, po autoru, u srpskom selu imale epohalan karakter. Kori{tenjem anketnih podataka novijeg istraìvanja, autor dolazi do komparativnog uvida u razlike
izme|u grada i sela u uvjetima dru{tvene krize, pauperizacije i borbe za preìvljavanje. I u tim okolnostima poljoprivreda je bila amortizer dru{tvene krize, jer je
ve}ina onih koji su neformalno privre|ivali (razne vrste sive ekonomije) to ostvarivali u toj privrednoj grani. To je, naravno, “tanjilo” i iscrpljivalo fondove poljoprivrednih doma}instava, pa je tako 75% ispitanika iz sela (anketa je provedena
2003.) odgovorilo da njihovo doma}instvo u posljednjih godinu dana nije imalo
ulaganja u obrazovanje, potro{nju ili kupovine u vrijednosti preko 1000 eura. Autorova je refleksija kako selo, zbog svojega relativnog zaostajanja za gradom,
lak{e podnosi zaostajanje i bezbolnije preìvljava krize i padove, ali se zato u uvjetima ponovnog podizanja sporije i teè pokre}e, i oteàno dostiè raniju razinu.
U nastavku se predlaè {iri repertoar mjera koje bi, uz pomo} ve}ega agrarnog
budèta i njegova racionalnijeg kori{tenja, trebale pospje{iti napredak poljoprivrede i njeno lak{e uklapanje u liberalizirano doma}e i svjetsko trì{te i europske
integracije. Autor pledira za odgovaraju}u sistemsku dràvnu potporu koja bi bila
cjelovitija i trajnija, kako bi poljoprivreda postala strate{ki oslonac nacionalnoj
ekonomiji.
s el a
Kako pak gra|ani koriste svoje “pravo na grad”? Oni su svjesni da o njihovim
problemima i interesima odlu~uju politi~ari i partijski funkcionari, interesne grupe, razni lobiji, te da se vlast udaljila od ve}ine gra|ana. Ipak i oni sudjeluju u
proizvodnji prostora, kada pribjegavaju samopomo}i, grade}i bespravne objekte,
i barem na taj na~in postaju “urbani akteri”. U zaklju~nom dijelu Vujovi} se doti~e
nekih problema metropolizacije, globalizacije i glokalizacije koje nastaju u interakciji gra|ana kao stanovnika svojega grada te metropole i gra|ana koji je istovremeno pripadnik globalnog svijeta.
131
ljavanja najbolje prikazuje svu dramati~nost zbivanja u porodi~noj atmosferi. Po
njezinim nalazima, ve}ina porodica – pod udarom sna`noga dru{tvenog i porodi~nog osiroma{enja te egzistencijalne ugroènosti – usmjerila se prema strategijama dnevnog preìvljavanja i vratila nekim prethodno odba~enim, tradicijskim
oblicima porodi~nog ìvota. U porastu su porodice u kojima obitavaju stari ljudi,
sama~ka doma}instva, a propu{ta se ili odga|a ulazak u brak mladih, dolazi do
znatnog uzmicanja i smanjenja va`nosti nuklearne porodice koja je izvori{te biolo{ke reprodukcije ali i centralna modernizacijska kategorija dru{tva. Mladi ostaju
privezani za roditeljsku porodicu, odlaù}i osamostaljivanje i formiranje vlastite
porodice. Privatisti~ka orijentacija i familisti~ka ideologija samo dopunjavaju proces sveukupne privatizacije u dru{tvenom ìvotu. Me|utim, autorica primje}uje
da ove krajnje nepovoljne prilike ra|aju otpor i pojavu kriti~nijeg stava prema
porodici, stavu koji ne njeguje poslu{nost prema kolektivitetu i instituciji, nego se
traga i za novim na~inima intimnog zadovoljavnja i osobne satisfakcije. Usprkos
velikom nezadovoljstvu, li{avanjima i frustracijama sada{njih generacija, time se,
po autorici, otvaraju novi putovi za deblokiranje modernizacijskih tokova u porodi~noj sferi.
Iz dosada prikazanih radova, a izostavljaju}i mnoge druge vrijedne priloge, vode}i ra~una o naprijed iznesenom kriteriju izbora radova za prikazivanje, vidljivo
je da Zbornik “pokriva” prakti~ki sve teme od vitalnog ìvotnog interesa gra|ana
Srbije, a koje su iz sociolo{kog rakursa znanstveno vrlo sofisticirano obra|ene.
Lako je sloìti se s mi{ljenjem recenzenta, istaknutom na ovitku knjige, da po teorijskom pristupu, na~inu prikupljanja i obrade gra|e kao i tuma~enju podataka,
srpska sociologija nimalo ne zaostaje za europskim dostignu}ima. Problem je
ho}e li i kako odgovorne i nadle`ne institucije izvu}i potrebne pouke iz studije i
pretvoriti ih u svoje programe i strategije prevladavanja kriznog stanja. Bilo bi
vrlo korisno kada bi i druge zemlje, zahva}ene turbulentnim procesima tranzicije
i globalizacije, pa i kad nisu u tako dramati~noj situaciji u kakvoj je srpsko
dru{tvo, mogle upregnuti svoje znanstvene i sociologijske kapacitete i realizirati
takvu znanstvenu elaboraciju i dru{tvenu dijagnozu, kakvu smo na{li u ovom
Zborniku.
Milan @upan~i}
Institut za dru{tvena istraìvanja, Zagreb, Hrvatska
132
Vlasta Ili{in (ur.)
Mladi Hrvatske i europska integracija
Zagreb, Institut za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu, 2005., 353 str.
Knjiga Mladi Hrvatske i europska integracija novo je u nizu izdanja kojima se nastavlja tradicija u prou~avanja mladih u Institutu za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu, {to je i sama urednica napomenula u predgovoru ove knjige. Sama ~injenica
da se Institut ve} desetlje}ima bavi provo|enjem empirijskih istraìvanja stavova i
vrijednosti mladih u hrvatskom dru{tvu, da prepoznaje va`nost ovakvog tipa
istraìvanja, tj. da se profilirao kao referentno mjesto kada govorimo (i èlimo
~uti) o mladima, trebala bi biti dovoljan razlog da se njegova izdanja ~itaju. Dodatan razlog u slu~aju ove knjige, javlja se zbog va`nosti i aktualnosti njezine teme. Naime, ovom se prilikom istraìva~ki tim unutar Instituta odlu~io pozabaviti
odnosom mladih spram Europske unije te integracije Hrvatske u istu. Ova je tematika vi{estruko bitna, no klju~an je argument, {to navode i sami autori, da su
mladi upravo ti o kojima ovisi dosljedna i potpuna integracija u Europsku uniju.
Knjiga objavljena krajem 2005. godine, ~ija se pak analiza zasniva na podacima
prikupljenim po~etkom 2004. godine, izuzetno je aktualna u Hrvatskoj koju jo{
~ekaju iscrpni pristupni pregovori prije ulaska u EU.
S oc io l og ij a
Knjiga je zapravo zbornik radova. Me|utim, ono {to vrlo brzo postaje razvidno
jest srodnost tekstova u znanstvenom stilu i naraciji. Navedeni znanstveni stil i
naracija ~ine knjigu prijem~ljivom: jezgrovitost i jednostavnost (ne i banalizacija)
prikazivanja statisti~kih podataka i zaklju~aka koji se iz njih izvode, sljede}a su
kvaliteta ove knjige (usudila bih se primijetiti, karatkeristika koja odlikuje i ostale
autorske i uredni~ke uratke Vlaste Ili{in). Upravo ~itkost ovog izdanja ~ini ga
s el a
Navedeni podaci prikupljeni su unutar znanstvenoistraìva~kog projekta Mladi i
europski integracijski procesi ~ija je provedba zapo~ela krajem 2002. godine (voditeljica Vlasta Ili{in). Specifi~nost je ovog istraìvanja, u usporedbi s ve}inom
istraìvanja mladih, {to se ispitivao i kontrolni uzorak starijih. Ovakav istraìva~ki
pristup omogu}io je autorima da, osim komparaciji stavova mladih Hrvata i Europljana, pristupe i analizi potencijalnih me|ugeneracijskih razlika hrvatskih ispitanika. Komparativna analiza u~injena je na jo{ jednoj razini: vremenskoj. Tako je
na temelju rezultata istraìvanja Vrijednosni sustav mladih i dru{tvene promjene u
Hrvatskoj provedenoga 1999. godine, u~injena i komparacija generacija mladih iz
1999. i 2004. godine. Ovi aspekti analize ~ine tu knjigu, ina~e prvu od planirane
dvije znanstvene monografije koje }e nuditi cjelovitu interpretaciju podataka, jo{
iscrpnijom i znanstveno bolje utemeljenom.
133
primjerenim i {iroj, ne samo znanstvenoj publici, ~ak i onoj koja nije upoznata s
logikom i metodama empirijskih istraìvanja. Ne zaboravljaju}i pritom na iscrpnost analize i svjeè teze koje knjiga postavlja, dolazimo do zaklju~ka da ovo
izdanje zadovoljava sve kriterije obveznog {tiva za politi~ke aktere i dràvne
slu`benike. Upravo bi se oni u osmi{ljavanju strategija educiranja i informiranja,
dakle pripremanja gra|ana za ulazak u Europsku uniju, trebali posluìti ovom
knjigom.
Zami{ljena kao istraìva~ka studija, knjiga je podjeljena na 7 autorskih tekstova
koji se bave razli~itim aspektima glavne teme. Integralni dio knjige tako|er su i
Saètak, Summary te Prilog. Osobama koje su zainteresirane za rezultate cjelokupnog istraìvanja, Prilog koji sadrì upitnik te distribuciju postotaka odgovora
ispitanika (pri ~emu su dati postotci odgovora i mladih i starijih ispitanika) zasigurno }e mnogo pomo}i.
134
U uvodnom tekstu Mladi, Hrvatska i Europa: uvod u istraìvanje, urednica Vlasta Ili{in daje nam pregled odnosa Hrvatske i Europske unije od po~etka devedesetih naovamo, potom razvoj teorija o europskom ujedinjenju, teorijskih i empirijskih nalaza o mladima te na kraju obrazlaè metodologiju istraìvanja na
kojem se knjiga i temelji. Ve} u ovom tekstu nailazimo na zanimljive uvide: autorica spominje, referiraju}i se pritom na iskustva anketara koji su radili na projektu, zabrinjavaju}u tendenciju koja poga|a sve znanstvenike i empirijske istraìva~e u Hrvatskoj. Naime postaje sve teè kvalitetno provesti ovakav tip istraìvanja: u poplavi anketa i ispitivanja javnog mnijenja kako od strane marketin{kih agencija tako i od razli~itih politi~kih institucija, gra|ani postaju sve nevoljniji odvojiti svoje vrijeme za ispunjavanje upitnika. Osim toga, a ujedno i
mnogo bitnije, gra|ani su mi{ljenja kako znanstvena istraìvanja i onako nisu
relevantna za njihove ìvote jer, ona ostaju mrtva slova na papiru. Donositelji
zakona i odredaba koje direktno utje~u na njihovu svakodnevicu ne obaziru se
na potrebe i interese gra|ana – ovaj je stav jo{ jedan indikator rezignacije hrvatskih gra|ana politikom i politi~arima. Na razini samog uzorka mogu se, pak,
i{~itati neke zanimljive tendencije. Prva od njih je ta {to mlade generacije postaju sve obrazovanije, tj. u prosjeku prema{uju obrazovanje svojih o~eva, a posebice svojih djedova. Ova se pozitivna tendencija o~itava u oba aspekta, i u pove}anju broja visokoobrazovanih, kao i u smanjivanju broja mladih koji ostaju
bez kvalifikacija. Ipak, na to sjenu baca podatak kako je obrazovanje dostupnije
mladima iz urbanih sredina, te da postoji tendencija reprodukcije socijalnog statusa o~eva od strane mladih. Zanimljivo je i da povezanost bra~nog statusa ispitanika s dobi i spolom istovremeno potvr|uje i stabilnost, ali i promjene tradicije. Autorica zaklju~uje kako je i ova analiza strukture uzorka potvrdila tendencije otkrivene i u ostalim istraìvanjima mladih.
U sljede}em tekstu, Politi~ka aksiologija Europske unije: ciljevi i vrijednosti europske integracije, Damir Grubi{a osvr}e se na genezu i etape razvoja Europske
unije, kao i evolucijski put koju su pro{le teorije o istoj. Tako autor napominje
kako je proces europske integracije kao predmet znanstvenog istraìvanja pro-
{ao razvoj od irenologije, preko teorija me|unarodnih odnosa i ekonomije, do
komparativne politike. Sama integracija zapo~ela je izgradnjom odozdo, sustavom kooperacije tzv. spillover procesom kojemu je primaran cilj bio osiguranje
mira u poslijeratnoj Europi. Paralelno s ovim procesom odvija se i kodifikacija
osnovnih politi~kih vrijednosti no, kao {to autor i sam napominje, evolucijom
europske integracije dolazi do njihova mijenjanja. Tako se ve} ugovorom o
osnivanju EEZ prvotni cilj napu{ta, a novim ciljem postaje ostvarivanje ekonomskog i socijalnog napretka dràva-~lanica, a daljnjim razvojem europsko se zajedni{tvo {iri i na politi~ku i pravnu sferu. Ovakav razvoj kona~no dovodi i do
dono{enja Europskog ustava koji decidirano utvr|uje ciljeve i vrijednosti Europske unije. No, zaklju~uje autor, usvajanje Ustava aktualizira problem kojega naziva “obrazovni deficit” – sami europski gra|ani imaju nedovoljno znanje, ali i
nepotpunu informiranost o procesu integracije, o institucijama i akterima te vrijednostima zajednice u kojoj ìve (tako skoro dvije tre}ine gra|ana uop}e nije
upoznato sa sadràjem Ustava).
S oc io l og ij a
Dunja Poto~nik, u ~etvrtom tekstu naslovljenom Ljudska prava kao ulaznica u
demokratsku Europu, analizira kako mladi vrednuju ljudska prava i percipiraju
njihovu za{titu u Hrvatskoj. Nakon kratkog uvoda o razvoju koncepta ljudskih
prava (i njegove primjenljivosti), autorica nas uvodi u hrvatski kontekst. Mladi
Hrvatske u najve}em broju prihva}aju prava na obrazovanje, osobnu sigurnost,
privatnost, socijalnu za{titu starih i ugroènih, jednakost pred zakonom, prava
èna te pravo na vlasni{tvo. Jedino pravo koje, po niskoj prihva}enosti, odudara
od ostalih prava jest pravo na azil – podatak koji zasigurno nije ohrabruju}i za
razvoj hrvatskog dru{tva. [to se pak ti~e percepcije po{tivanja i doprinosa za{titi
ljudskih prava, zaklju~ak koji se name}e jest da su mladi kriti~niji od starijih ispitanika (iako je porastao broj mladih koji smatraju da se u Hrvatskoj ljudska prava
po{tuju), a indikativno je spomenuti kako mladi oporbi i pravosu|u pripisuju najmanje doprinosa u ostvarivanju ovih prava. Analiza zavr{ava autori~inom opa-
s el a
Tre}i tekst, Politi~ke vrijednosti, stavovi i participacija mladih: kontinuitet i promjene, autorice Vlaste Ili{in, bavi se analizom politi~kih vrijednosti i participacije
mladih, kao i promjenama u njihovoj percepciji dru{tvenih problema. Kao {to autorica i sama nagla{ava u uvodnom dijelu svoga teksta, ovakav tip analize potreban je kako bi se objasnile promjene u suvremenim demokracijama, te kako bi se
one mogle prognozirati. U slu~aju Hrvatske, usporedba sa starijim ispitanicima
ukazuje na nekoliko tendencija: generacijske razlike postoje, no nisu znatnije izraèna te se u ve}ini slu~ajeva mogu objasniti teorijom ìvotnih ciklusa. Autorica
zaklju~uje kako je upravo ova odsutnost dubljih me|ugeneracijskih razlika indikator hrvatskog ulaska u fazu demokratske konsolidacije. Razlike postoje i u
manjem prihva}anju tradicionalnih vrijednosti od strane mladih (pri ~emu su mladi Hrvatske ipak konzervativniji od svojih europskih vr{njaka) te u niòj socijalnoj participaciji. Longitudinalno pra}enje stavova mladih ukazuje na porast prihva}anja gotovo svih ustavnih na~ela tj. kako “politi~ka kultura mladih u nizu
aspekata svjedo~i o pribliàvanju potrebnim demokratskim standardima” (str.
135).
135
skom kako se, iako mladi u visokom stupnju prihva}aju na~ela ljudskih prava,
pojavljuju nesuglasja kada sami moraju procijeniti njihovu prakti~nu primjenu.
U tekstu Furia Radina Nacionalna vezanost i odnos prema Europi analizira se fenomen nacionalne vezanosti mladih te ukazuje na promjene do kojih je do{lo
unutar ovoga fenomena. Specifi~nost je ovoga teksta {to za komparaciju odnosa
mladih prema vlastitoj naciji, autor koristi i rezultate istraìvanja iz 1986. godine,
~ime analiza dobiva dvadesetogodi{nji raspon. Uzev{i u obzir recentnu hrvatsku
povijest kao i ~injenicu, koju navodi autor, da je pitanje nacionalne vezanosti i
njezina kompatibilnost s idejom ujedinjene Europe sukus procesa pristupanja
Uniji, upravo ova analiza dobiva na va`nosti. Pozitivan je podatak da su kod mladih najvi{e zastupljeni stavovi umjerene nacionalne identifikacije, zatim stavovi
otvorenosti prema svijetu, a etnocentri~ni su stavovi tek na dnu liste. Ipak, ono
{to ostavlja prostora za oprez jest da istovremeno s porastom zastupljenosti umjerenih nacionalnih stavova dolazi i do porasta onih ekstremnih. A upravo su ti, etnocentri~niji ispitanici skloniji imati negativnu percepciju Europske unije, te ~e{}e
od ostalih odbijaju pristupanje Hrvatske ovoj asocijaciji.
Vlasta Ili{in i Ivona Mende{, u tekstu Mladi i Europska unija: percepcija posljedica integracije, analiziraju o~ekivanja od procesa integracije Hrvatske s europskom unijom te percepciju potencijalnih gubitnika, tj. dobitnika ovog procesa.
Podatke prezentirane u ovome tekstu same autorice uzimaju s odmakom: prvenstveno je rije~ o dojmovima koji su znatno fluidniji od ~vrsto izgra|enih stavova.
No bez obzira, oni su po mnogo ~emu zanimljivi. Tako autorice napominju kako
je ve}ina mladih i starijih ispitanika imala neutralan stav o Europskoj uniji te, iako
je skoro 90% ispitanika podràvalo ulazak Hrvatske u nju, me|u njima je najve}i
broj euroskeptika. Tako|er, iako i mladi i stariji ispitanici o~ekuju vi{e prednosti
nakon integracije, indikativno je da mladi smatraju kako }e dobitnici tog procesa
biti upravo one dru{tvene skupine koje se istovremeno smatraju i dobitnicama
hrvatske tranzicije. Jedina se (ohrabruju}a) razlika pritom javlja kada mladi govore o sebi: iako trpe od osje}aja marginaliziranosti u hrvatskom dru{tvu, sami sebe
svrstavaju u dobitnike europske integracije.
136
U posljednjem tekstu Znanje i informiranost o Europskoj uniji, Ivona Mende{
analizira kakvo je znanje i informiranost mladih o europskoj integraciji i njezinim
institucijama. Stoga ovaj tekst moèmo doìvjeti kao analizu “obrazovnog deficita” o Europskoj uniji, kako ga je definirao Damir Grubi{a. Autorica navodi kako
mladi Hrvatske zaostaju za starijim ispitanicima, ali i ispitanicima iz biv{ih zemalja-kandidatkinja za ulazak u EU, kada je rije~ o op}enitom informiranju i informiranosti. Tako|er, mladi su puno manje zainteresirani za politi~ke negoli za
dru{tvene i kulturne teme. Istovremeno, {to se pak pojavljuje kao iznena|uju}i
nalaz, vi{e od polovine mladih smatra da su dobro informirani o Europskoj uniji,
a 44% njih smatra i da su dobro informirani o procesu hrvatskog pribliàvanja u
istu. Ispitivanje objektivnog znanja pokazalo je, me|utim, svu nekriti~nosti ispitanika. Zato autorica zaklju~uje kako je nu`no “provesti sna`nu i sveobuhvatnu javnu kampanju usmjerenu upravo na pove}anje i informiranosti i znanja gra|ana o
Europskoj uniji” (str. 282).
Na kraju bih zaklju~ila: ovo originalno i aktualno znanstveno djelo treba i moè
ra~unati na {irok krug ~itatelja. Pored svih, ve} navedenih razloga, spomenula bih
ovdje jo{ jedan – a kojeg navodi i recenzent Vjeran Katunari} – “zbog toga {to se
radi o istinski znanstvenom djelu u njemu }e svoj oslonac na}i i euroskeptici i
eurooptimisti”.
Marjeta [inko
Zagreb, Hrvatska
Grace Davie
Religija u suvremenoj Europi: mutacija sje}anja
Zagreb, Golden marketing; Tehni~ka knjiga, 2005., 286. str.
U prvom poglavlju daje se empirijski pregled i profil religije u zapadnoj Europi,
temeljem analize podataka iz Europskog istraìvanja vrednota. Kompariraju}i poCopyright © 2006 Institut za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu - Institute for Social Research of Zagreb.
S oc io l og ij a
U uvodu autorica obrazlaè osnovnu namjeru knjige – opisati, objasniti i razumjeti prirodu religioznosti u Europi krajem dvadesetoga i po~etkom dvadeset i
prvog stolje}a u kontekstu globalnih zbivanja. Teorijsko-analiti~ki pristup je prije
svega sociolo{ki, dakle razmatra se odnos religije i {ireg dru{tva, i to dru{tva kojega, nagla{ava autorica, karakterizira izrazita promjenljivost. Empirijsko polazi{te
za analizu su razli~iti sociolo{ki izvori, kvalitativni i kvantitativni (ponajvi{e longitudinalni podaci Europskih istraìvanja vrednota – EVS). Me|utim, autorica velik
zna~aj pridaje i povijesnoj dimenziji bez koje ne bi bilo mogu}e razumjeti europsku religijsku situaciju kao cjelinu. Teorijski se u tom smislu ona oslanja na Davida Martina i osobito na Daniele Hervieu-Leger i njezin koncept religije kao lanca
sje}anja, drugim rije~ima, tradicije. Autorica se, nadalje, u svojim analizama oslanja na rezultate svojega dugogodi{njeg rada na prou~avanju religije u suvremenoj
Engleskoj te konceptu “vjerovanja bez pripadanja” koji je razvila i koji se, po njezinu mi{ljenju, {iri na Europu.
s el a
Ova izuzetno zanimljiva, teorijski i empirijski fundirana studija o religiji u Europi,
poznate britanske sociloginje religije Grace Davie, zna~ajan je doprinos razumijevanju religijske situacije u europskom kontekstu, ali i {ire. Knjiga sadrì popis slika i tablica, te uvod, 10 poglavlja, bilje{ke, popis literature i indeks.
137
datke za “katoli~ke zemlje” – Belgiju, Francusku, Irsku, Italiju, Portugal, [panjolsku, zatim “mije{ane zemlje” – Veliku Britaniju, Nizozemsku, Sjevernu Irsku, Zapadnu Njema~ku, te “luteranske zemlje” – Dansku, Finsku, Island, Norve{ku i
[vedsku, autorica opisuje trendove koji su zajedni~ki kontinentu u cjelini. To je
balansiranje izme|u jedinstva i razli~itosti kako u vremenu tako i u prostoru – izme|u zajedni~koga religijskog naslije|a na osnovi kr{}anskih vrijednosti, zajedni~koga uo~enog trenda necrkvenosti, ali i razlikama u religioznosti izme|u religioznijih katoli~kih zemalja i manje religioznih protestantskih zemalja s europskog sjevera. Pritom se izdvajaju zemlje u kojima je znatan dio stanovni{tva bez
religijske pripadnosti. Autorica, me|utim, ukazuje i na nedostatke podataka EVS-a
iz kojih se ne moè utvrditi zbog ~ega postoje tako zna~ajne razlike me|u pojedinim europskim zemljama. Obja{njenje se traì u odnosima izme|u crkve i dràve,
te u napetosti i partnerstvu izme|u religije i potrage za nacionalnim integritetom i
identitetom. Klju~ne to~ke za razumijevanje problema jesu i raskol kr{}anstva u
11. stolje}u na katoli~anstvo i pravoslavlje, a zatim i reformacija. Autoricu to dovodi do zaklju~ka da se ne moè govoriti o europskoj religiji, ve} o religijama Europe. Na kraju ona obrazlaè povezanost ekumenizma i traènja zajedni~koga europskog identiteta.
U drugom poglavlju autorica se bavi teorijskim pitanjima koja proizlaze iz navedenih empirijskih nalaza, i tu se oslanja na tri recentna teorijska koncepta koji se,
svaki na svoj na~in, nastavljaju na prija{nje rasprave o sekularizaciji D. Martina, B.
Wilsona, K. Dobbelearea, P. Bergera, T. Parsonsa itd. To su razmatranja o sekularizaciji S. Brucea, J. Casanove i D. Hervieu-Leger od kojih svaki, iz promjenljive
prirode europske religije, izvodi razli~ite zaklju~ke. Specifi~nost vjerskog ìvota
Europe jest niska razina aktivne religioznosti, {to autoricu navodi na zaklju~ak da
“Europa vjeruje, no ne pripada”, te da }e religija u Europi na razme|u tisu}lje}a
poprimiti oblik sje}anja.
Tema tre}eg poglavlja su odnosi crkve i dràve: problemi financiranja, unutarnjih
promjena u crkvama, problemi sve}enstva (uklju~ivanja èna u sve}enstvo), dugoro~nih posljedica razlika izme|u vjerovanja u èna i mu{karaca te uloge èna u
odràvanju religijskog sje}anja, a potom i pitanja poloàja crkve u civilnom
dru{tvu.
138
U ~etvrtom poglavlju autorica se, za razliku od prethodnoga, ne usredoto~uje na
institucije, ve} na ljude. Tu se raspravljaju zna~aj i uloga crkve u obredima prijelaza, dakle njihova tradicionalna zada}a, te promjene koje su se u tom smislu dogodile u demografski izmijenjenoj Europi. Na primjeru pona{anja crkve prilikom
smrti predsjednika Mitteranda i princeze Diane, nagla{ava se uloga crkve u ozna~avanju kraja ìvota.
Peto, {esto i sedmo poglavlje bavi se institucionalnim mehanizmima izvan samih
institucionalnih crkava, koji su postali va`ni nositelji vjerskog sje}anja u europskom
kontekstu: obrazovanjem, ulogom religije u medijima, pluralizmom, pravnim definiranjem religije i raznim na~inima na koje “vjerski” slu~ajevi dolaze na sudove.
Tema osmoga poglavlja su novi oblici religioznosti u suvremenoj Europi. No najzna~ajnijom autorica drì osvije{tenost o religijskim inovacijama koje dolaze kako
u konzervativnom tako i u radikalnim oblicima. Tu se posluìla primjerom Opusa
Dei (izvorno {panjolskoga) i eklezijalnog pokreta Communione e Liberazione (talijanskoga).
Nastavljaju}i se na ove rasprave, u devetom poglavlju razmatra se sve ve}a popularnost svetih mjesta i hodo~a{}a, {to dovodi do odnosa turizma i hodo~a{}a, te
va`nosti estetike (arhitekture, umjetnosti i glazbe) kao nositelja svetoga – “europske katedrale kao muzeji”. Ovo poglavlje tematizira i liturgijske promjene, kao i
zna~aj vjerskih svetkovina koje mogu privu}i zna~ajan dio mladih, unato~ vrlo niskoj razini religijske prakse u toj dobnoj skupini.
U posljednjem, desetom poglavlju, autorica nudi svoj teorijski koncept za obja{njenje i razumijevanje religije u Europi kroz koncept sje}anja i njegovih varijacija: namjesni~ko sje}anje kojim manjina odràva tradiciju u ime ve}ine, zavisno
sje}anje, posredovano sje}anje, alternativna sje}anja, simboli~ka sje}anja, ugasla
sje}anja, prekinuta i/ili ponovo otkrivena sje}anja, konfliktna sje}anja i, na kraju,
sje}anje koje mutira – nastavak rekonstrukcije europske religije na prelasku stolje}a.
S oc io l og ij a
Dinka Marinovi} Jerolimov
s el a
Nude}i intrigantne i heuristi~ki plodne nalaze i pojmove pogodne za komparativne analize, knjiga predstavlja zna~ajan doprinos sociologiji religije uop}e. Posebno je zanimljiva za rasprave s obzirom na religijsku situaciju u Hrvatskoj u kontekstu njezina uklju~ivanja u Europsku uniju. Sva tematizirana pitanja izuzetno su
poticajna za komparativno promi{ljanje poloàja i uloge religije i Crkve u hrvatskom dru{tvu – od ideje o zajedni~kim kr{}anskim korijenima Europe, podjele na
katoli~ke, mije{ane i protestantske zemlje, vjerovanja bez pripadanja, necrkvene
Europe, povijesne povezanosti religije s formiranjem nacionalnih identiteta, poloàja religije u obrazovnom sustavu, njezine uloge u medijima, susreta/konfrontacije s pluralizmom i pojave alternativnih oblika religioznosti, do va`nosti odnosa dràve i crkve. Ova vrijedna knjiga moè biti izrazito zanimljiva znanstvenoj i
stru~noj javnosti te posebno svim stru~njacima koji se bave religijom, a ne samo
sociolozima.
139
Okrugli stol i promocija knjige Grace Davie
“Religija u suvremenoj Europi: mutacija
sje}anja”
Zagreb, Novinarski dom, 21. rujna 2006.
Okrugli stol i promocija knjige britanske sociologinje religije Grace Davie Religija
u suvremenoj Europi: mutacija sje}anja, odràni su u ~etvrtak, 21. rujna 2006. godine u Novinarskom domu u Zagrebu, u organizaciji Hrvatskog sociolo{kog
dru{tva i Golden marketinga – Tehni~ka knjiga. Zami{ljen kao kombinacija osvrta
na teorijski i metodolo{ki doprinos knjige o sociologiji religije u suvremenoj Europi i svijetu, kao i refleksije u odnosu na mogu}nosti aplikacije pojedinih koncepata religijskoj zbilji u Hrvatskoj, ovaj doga|aj nije, naàlost, nai{ao na ve}i odaziv me|u ~lanovima HSD-a. Me|utim, raduje nas da su se skupu odazvali predstavnici manjih vjerskih zajednica u Hrvatskoj te da je, prisustvovanjem novinara,
ipak izazvao primjerenu medijsku pozornost. Urednica biblioteke Mirjana Pai} Jurini} na samom je po~etku, u ime izdava~a izrazila zadovoljstvo i zahvale povodom izlaska knjige iz tiska te odràvanja ovoga skupa. Nakon toga svoja su izlaganja odràli Dinka Marinovi} Jerolimov, Ankica Marinovi} Bobinac, Milan Mesi}
i Sini{a Zrin{~ak.
S oc io l og ij a
s el a
Dinka Marinovi} Jerolimov je na po~etku svoga izlaganja naglasila kako G. Davie
kroz sociolo{ki, analiti~ko-teorijski pristup, empirijsko utemeljenje u kvantitativnim (longitudinalni podaci EVS) i kvalitativnim istraìvanjima (nagla{ava povijesnu dimenziju) te dugogodi{nji rad na istraìvanju religije u Engleskoj uz kori{tenje koncepta “vjerovanja bez pripadanja”, nastoji prikazati prirodu religioznosti u suvremenoj Europi. Kroz sve to autorica daje pregled i profil religije u zapadnoj Europi te opisuje trendove koji se mogu opisati kao balansiranje izme|u
jedinstva (npr. naslije|e kr{}anskih vrijednosti, trend ne-crkvenosti) i razli~itosti u
vremenu i prostoru (npr. ve}a religioznost katoli~kih naspram protestantskih zemalja, uz zemlje sa znatnom populacijom onih bez religijske pripadnosti).
140
Obja{njenje takve situacije autorica traì u odnosima crkve i dràve, religije i nacionalnoga te nagla{avanjem zna~aja raskola izme|u katolika i pravoslavaca u 11.
stolje}u i u doba reformacije. Isto tako, religijskoj raznolikosti doprinose i religijske manjine (@idovi, Hindusi, Sikhi i Muslimani), te pojava novih religijskih pokreta koje Davie promatra kao mjerilo tolerancije i pluralizma. Zbog toga se, nastavlja Dinka Marinovi} Jerolimov, autorica i okre}e raspravi o sekularizacijskoj
tezi, nagla{avaju}i da nije SAD iznimka ve} da je Europa izuzetak. U tom pothvatu ona se referira na tri recentna teorijska koncepta koja se bave sekularizacijom
Prikazi znanstvenih skupova
iz razli~itih kutova. Steve Bruce razmatra suvremenost i odumiranje tradicionalnih
oblika vjerskog ìvota kroz reformaciju te procese individualizacije i racionalizacije. Jose Casanova pod sekularizacijom razmatra tri tvrdnje: diferencijaciju sekularnoga od vjerskoga, marginalizaciju religije u privatno podru~je, te slabljenje religijskih vjerovanja i praksi. Jedino je prva tvrdnja bit teze o sekularizaciji, dok
ostale dvije pokazuju rezistentnost. Nadalje, Davie se priklanja Daniele Hervieu-Leger i njezinom konceptu religije kao lanca kolektivnog sje}anja, kao tradicije na kojoj po~ivaju te zajednice. Suvremena europska dru{tva su amnezijska
dru{tva koja su manje sposobna zadràti sje}anja vezana uz religiju.
Na tome tragu i Davie analizira ~imbenike odràvanja i preno{enja religijskog
sje}anja kroz poglavlja vezana uz Crkvu, pojedince – vjernike, institucionalne mehanizme izvan institucionalnih crkava (obrazovni sustav, mediji, alternativna sje}anja poput new agea), uz raspravu o popularnosti svetih mjesta. Isto tako ona
nagla{ava i utjecaj demografskih i dru{tvenih promjena poput pitanja braka, obitelji, djece, ili homoseksualnih zajednica. Takve uvide – naglasila je Dinka Marinovi} Jerolimov – autorica podupire nizom primjera iz zapadne Europe, a manje
isto~ne, {to predstavlja i zanimljive uvide koji su primjenljivi s obzirom na religijsku situaciju i u nas.
S oc io l og ij a
U kontekstu hrvatske religijske situacije, smatra Ankica Marinovi} Bobinac, treba
se osvrnuti na dva aspekta odnosa Crkve i dràve: financiranje vjerskih zajednica
te religijsko obrazovanje. Tako Davie razmatra razli~ite tipove odnosa dràve i
Crkve, s posebnim naglaskom na financiranje vjerskih zajednica. Primjerice, u
slu~aju Njema~ke i dràvnih crkava skandinavskih zemalja, crkve se financiraju
putem crkvenog poreza, za razliku od Velike Britanije u kojoj imaju ograni~enu
potporu. Kod nas je ustavom nagla{ena odvojenost dràve i Crkve, iako dràva
izda{no financira Katoli~ku crkvu, ali i neke druge vjerske zajednice. [panjolska,
Portugal i Italija, kao daljnji primjeri, nagla{avaju sloènost odnosa zakonskih
rje{enja i dràvne financijske potpore. Francuska uop}e ne financira vjerske zajednice zbog striktne odvojenosti dràve i Crkve. Indikativan je i primjer zaklju~ka parlamentarnog povjerenstva za odnose dràve i crkve u [vedskoj – da se
s el a
Ankica Marinovi} Bobinac je u uvodu izlaganja naglasila zna~aj ove knjige za sociologiju religije u svijetu i Europi, kao i za hrvatski kontekst pridruìvanja Europskoj uniji, apostrofiraju}i autori~in naglasak na religijskom ìvotu u Europi manje
kao prototipu, a vi{e kao jednom od mnogih smjerova koji predstavljaju bit Europljana. Isto se tako osvrnula i na autori~inu raspravu o razlikama izme|u protestanata i katolika, kr{}anskih i manjinskih europskih religija (ìdovi, muslimani,
hindusi, sikhi), ali i svih njih u odnosu na nove religijske pokrete. Dominantno se
raspravlja o slu~ajevima u zapadnoj, a manje u srednjoj i isto~noj Europi. Me|utim, knjiga je inspirativna u kontekstu hrvatske sociologije religije u kojoj je na
djelu upravo obrnut proces – revitalizacije religije i svojevrstan povratak Bergerova svetog baldahina; tu se radi o problematici odnosa dràve i Crkve, financiranja
vjerskih zajednica, povrata crkvene imovine, vjeronauka u {kolite pravnih definicija vjerskih zajednica {to ih je autorica obradila u knjizi.
141
izbjegava favoriziranje bilo koje denominacije, ali da dràva i dalje financira neke
crkvene aktivnosti te odràvanje njihovih zgrada od povijesne va`nosti; ovo je
va`nan podatak, jer zapadnoeuropska dru{tva gube vjersku homogenost, a povijesne crkve gube i privla~nost, dok se istodobno javlja ve}i broj novih vjerskih
zajednica, {to oteàva opravdavanje financiranja samo nekih. Nasuprot tome, u
tranzicijskim su zemljama problemi znatno sloèniji, jer ve}ina podupire dominantne vjerske zajednice kada je financiranje u pitanju (npr. kod nas se one financiraju iz dràvnog prora~una i obveza su svih poreznih obveznika), a pojavljuje se i problematika povrata crkvene imovine.
S oc io l og ij a
s el a
[to se religijskog obrazovanja ti~e, Davie nagla{ava da posredovanje religijskog
sadràja u {kolama ima dva oblika: konfesionalno i nekonfesionalno. U ve}ini zemalja zapadne Europe postoji uhodani na~in: konfesionalni pristup, alternativno
konfesionalni i nekonfesionalni pristup, te pristup bez posebnog predmeta. U
ve}ini tranzicijskih zemalja je uvedeno konfesionalno obrazovanje (vjeronauk), a
autorica knjige je koristila primjer Poljske. U Hrvatskoj su se odvijali sli~ni procesi
tijekom devedesetih, smatra Ankica Marinovi} Bobinac, a trenutna vjeronau~na
praksa u Hrvatskoj ukazuje na nerazrije|enu konfesionalnu poruku. Tu je vaàn i
doprinos u~itelja koji predaju vjeronauk; metode koje se u nastavi koriste te {iroko znanje i sposobnost empatije kod nastavnika. Na kraju svoga izlaganja Ankica
Marinovi} Bobinac je jo{ jednom ukazala na vrijednost komparativnog vidika ove
knjige, kao svojevrsnog poticaja za hrvatsku sociologiju religije da u europskom
kontekstu potraì svoje prioritete istraìvanja.
142
Milan Mesi} je svoje izlaganje zapo~eo uvodnom napomenom da o knjizi moè
govoriti kroz prizmu multikulturalizma i etniciteta. Naglasio je da je konvencionalna sociologija povezala fenomene religije i etniciteta u svom projektu modernog dru{tva, nagla{avaju}i ideju prosvije}enosti, primarnost autonomnoga, razumnog pojedinca spram partikularnog pripadni{tva (etni~koga, vjerskoga), rastu}e povjerenje u neograni~ene mogu}nosti znanosti, rezultat ~ega je sekularizacija i slabljenje religije. Referiraju}i se na Bhiku Parekha, Mesi} navodi njegovu
slabiju i stroù ina~icu sekularisti~ke teze; ova druga je pred te{ko}ama, pogotovo u slu~aju SAD-a. îni se, smatra Mesi}, da je projekt moderne u dubokoj krizi:
partikularisti~ki identiteti se obnavljaju i afirmiraju u javnoj sferi; sekularizacija je
zastala, a religija se revitalizira u tranzicijskim dru{tvima; kod mnogih imigrantskih grupa u imigrantskim, multikulturnim dru{tvima dolazi do porasta vrijednosti
i zna~aja religijskog pripadni{tva i vjerovanja; duboko je uzdrmana vjera u apsolutne potencijale znanosti.
Nadalje, nastavlja Mesi}, o knjizi se moè raspravljati i kroz perspektivu studija
novih dru{tvenih pokreta. Novi religijski pokreti su kao studij napredovali usporedno, kao paralelan diskurs, a oba su koristila teoriju mobilizacije resursa, a kasnije i koncepte identiteta, te su se bavili sli~nim pitanjima (pitanja seksualnoga i
rodnog identiteta). Tako fundamentalisti~ki religijski pokreti odgovaraju na modernizacijske i globalizacijske procese, kao i drugi novi dru{tveni pokreti, samo iz
konzervativne perspektive (otuda i naziv kontra-pokreti), izraàvaju}i ovosvjetov-
ne patrijarhalne interese, naspram svjetovne i vjerske participacije èna. S druge
strane, novi religijski pokreti, a pogotovo neki aspekti new agea, mogu se promatrati kao odgovor na institucionalizirane crkve i njihove duhovne pozicije, kao
potraga za op}eljudskim i za smislom ljudske egzistencije.
Klju~no pitanje budu}nosti religije i dru{tva jest, smatra Mesi}, pozicija èna u njima te njihova ovosvjetovna a jo{ vi{e njihova vjerska emancipacija. Patrijarhalnost
dru{tva je prisutna u vjerskim svetim tekstovima, koji su ugradili i rodne vrijednosti, a i znanost je poku{ala rodnodiskriminacijski poredak legitimirati svojim autoritetom. Prema tome, obje su velike metanaracije, svjetovna (liberalizam) i religijska (institucionalizirana religija), po~ivale na la`nom univerzalizmu. Sudbina ~ovje~anstva u suvremenom svijetu ovisi o neisklju~ivom svjetovnom i religijskom
univerzalizmu i pluralizmu koji priznaju kulturno uvjetovane razli~itosti, zaklju~uje Mesi}.
Nakon svih ovih izlaganja Sini{a Zrin{~ak je pozdravio sve nazo~ne u ime Grace
Davie, zahvalio im na njihovom prisustvu u ime HSD-a te inicirao raspravu o izloènome. Za rije~ se javilo nekoliko znanstvenika te pripadnika manjih vjerskih
zajednica. Rasprava se uglavnom odnosila na financiranje vjerskih zajednica i
konfesionalno obrazovanje u {kolama u Hrvatskoj, te na komparaciju poloàja
muslimana i islama u Europi i Hrvatskoj. Nakon toga su slijedile neformalne rasprave sudionika na domjenku.
S oc io l og ij a
s el a
Goran Goldberger
143
Panel on Sociological Analysis of Spatial Changes
in Three Transitional Countries: Slovenia, Croatia
and Serbia
London, 22. rujna 2006.
Na University College London, School of Slavonic and East European Studies, Centre
for South – East European Studies, u Londonu 22. rujna 2006. odràn je skup na temu dru{tvenih promjena u trima tranzicijskim dràvama – Sloveniji, Hrvatskoj i
Srbiji. Gosti skupa bili su: dr. sc. Marjan Ho~evar (Sveu~ili{te u Ljubljani, Ljubljana,
Slovenija), dr. sc. Du{ica Seferagi} (Institut za dru{tvena istraìvanja u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska), dr. sc. Ksenija Petovar (Univerzitet u Beogradu, Beograd, Srbija).
Skup su organizirali dr. sc. Ger Duijzings i dr. sc. Vesna Popovski, a trajao je jedan
dan. Prisustvovali su mu studenti navedene {kole te drugi zainteresirani gosti i uzvanici. Skupu je prisustvovao i predstavnik hrvatskoga izaslanstva u Engleskoj. Na
ovom je skupu bilo izloèno nekoliko referata s popratnim diskusijama. Tri gosta,
navedenim redom, iznijela su svoja izlaganja o tranzicijskim promjenama u prostorima svojih zemalja. Promotrit }emo upravo njihove analize.
S oc io l og ij a
s el a
Marjan Ho~evar je u svom referatu Some Socio-Spatial Changes in Slovenia: Antiurban Values and Attitudes uredno i iscrpno iznio brojne statisti~ke podatke o
Sloveniji i njezinu prostoru. Podaci pokazuju da je Slovenija, u odnosu na Hrvatsku i Srbiju, najrazvijenija: ima najvi{i bruto nacionalni dohodak, najvi{i dohodak
po glavi stanovnika, najvi{u obrazovnu strukturu, najbolju komunalnu opremljenost svih naselja te najdecentraliziraniju mreù naselja Kada i nema elemenata
vrhunske opremljenosti, postoje dobre prometne veze i male udaljenosti me|u
ve}im i manjim naseljima tako da se mogu zadovoljiti potrebe stanovni{tva.
Ho~evar, kao istinski urbofil, donekle zamjera Slovencima orijentaciju na ruralni
na~in ìvota, {to su diskutanti smatrali upitnom tvrdnjom jer se odnosi na dobro
urbaniziranu zemlju. U “Zelenoj deèli” moè se ìvjeti na selu a imati urbanu
kvalitetu ìvljenja.
144
Du{ica Seferagi}, u izlaganju Pyramidal Network of Settlements in Croatia, govorila je o utjecajima globalizacije, socijalizma, tranzicije te neoliberalizma na prostorne promjene u Hrvatskoj. Dakako, spomenula je i posljedice rata na deteritorizaciju prostora u zemlji. Nedovr{ena modernizacija u socijalizmu Jugoslavije proizvela je naprasnu deruralizaciju (egzodus seljaka u gradove) i nepotpunu urbanizaciju (smje{tanje industrije i ljudi u gradove a bez adekvatne urbane infrastrukture). Ova je pri~a bila potrebna Englezima, a ovdje je i ne razvijamo jer je predobro znamo.
Tranzicija je Hrvatsku pogodila na dva te{ka na~ina: ratom koji je uni{tio najmanje ~etvrtinu ukupnog teritorija, te neoliberalnim metodama pretvorbe, privatizacije, prodaje doma}ih vrijednosti novostvorenim bogatunima i stranim investitorima. Sve se to odnosi i na prostor: od gradova, obale, mora, otoka, {uma, tvornica... U prostoru su se dogodile promjene, poput “smrti” urbanizma kao neovisne
i moralne struke, te nedostatak ikakvih urbanih normi. Sprega politike, struke i
novca (u svim podru~jima) izjeda hrvatski prostor. Istovremeno se u puno ve}em
broju mnoì sirotinja; umirovljenici, nezaposleni, mladi, prosjaci, doseljenici i
sli~no. Hrvatska ima potencijalno dobru mreù naselja, lagano piramidalne strukture s metropolom na vrhu, tri makroregionalna centra, s ve}im brojem srednjih i
malih gradova i najve}im brojem malih i patuljastih sela. Potonji nemaju razvojne
perspektive, jer dràvna politika metropolitanizacije ne podupire policentri~ni
koncept pa je njihova sudbina, kao i cijele zemlje, lo{a. Autori~in zaklju~ak jest
da bi politika policentri~noga ili decentraliziranog razvoja bila puno bolja za
Hrvatsku i njezinu mreù naselja, ali se ona ne nazire u konceptu razvoja centralizirane zemlje.
S oc io l og ij a
Gledaju}i iz rakursa referata troje autora, bez obzira na kriti~ke analize, Slovenija
neosporno stoji najbolje, potom osrednje stoji Hrvatska dok je u Srbiji najlo{ije
stanje. U diskusiji je najvi{e interesa izazvala teza M. Ho~evara o ruralnim vrijednostima u Sloveniji kao antiurbanim, a {to su diskutanti pripisali dobroj urbaniziranosti cijele zemlje (poput Nizozemske), pa odatle i nedostatku potrebe da se
ìvi ba{ u Ljubljani. Potpuno je suprotna slika u Srbiji gdje svi bjeè u Beograd,
dok je Hrvatska na sredini: urbaniziraju se ~etiri makroregionalna centra ali ne
vi{e u samim gradovima ve} u njihovim okolicama. No i to se ne pokazuje dobrom solucijom, jer stanovanje uni{tava ekolo{ke resurse ve}ih gradova. Poseban
interes stranaca izazvala je betonizacija i privatizacija hrvatske obale, o kojoj su
toliko lijepoga ~uli i nadali se doìvjeti je osobno.
s el a
Ksenija Petovar je u svom izlaganju What happened with built space in Belgrade
at the end of 20. century iznijela situaciju u Srbiji, prete`no govore}i o Beogradu
kao glavnom gradu i jedinom koji nosi (svoj) razvoj onako kako mu je zadano.
Beograd je srpska metropola sa svim najboljim i najgorim konsekvencama {to ih
takva uloga nosi. Svi doseljavaju u Beograd nadaju}i se boljem ìvotu nego u
provinciji, pa provincija drasti~no propada. Istovremeno Beograd je popri{te najve}e korupcije, zlo~ina, bijede i socijalnih nejednakosti o kojima govore i drugi
urbani sociolozi u Srbiji. Uzrok tome je sprega politi~ara, ekonomske mafije i
ignoriranja pravnog sistema u zemlji. Beograd se kao velegrad, {to je nekada bio,
uru{ava u postoje}oj politi~ko-ekonomskoj situaciji. Ostali manji gradovi i, naravno, bezbrojna sela ne pokazuju nikakve razvojne perspektive. Autorica, ina~e posebno osjetljiva na pravnu dràvu, analizira nepridràvanje, pa i nestvaranje normi i pravila, te opisuje brojne aktere zaslu`ne za navedenu situaciju (investitore,
gradske uprave, republi~ku nomenklaturu, stru~njake, sudsku vlast itd.). Petovar
ne vidi svijetle perspektive ni u dru{tvu ni u prostoru pa se jedino oslanja na funkcioniranje pravne dràve.
145
Neke zapo~ete, ali prekinute politi~ke diskusije, nisu uspjele sniziti razinu znanstvenosti ovoga skupa. Na kraju ove komparativne analize ustanovilo se da su
sve tri zemlje sli~ne na generalnoj razini, ali veoma razli~ite na lokalnoj razini.
Skup je zavr{io prijateljstvima uz ~a{icu pi}a, u nadi da }e studenti i dalje pokazati interes za na{e i njima sli~ne zemlje.
S oc io l og ij a
s el a
Du{ica Seferagi}
146
In memoriam
Miroslavu Jileku
(1945.-2005.)
Prerano nas je napustio na{ kolega i prijatelj Miroslav Jilek. Bio je dugogodi{nji
suradnik na projektima Instituta za dru{tvena istraìvanja, uvijek traèn i uvijek
pouzdan. Svi mi koji smo sura|ivali s njim nikada ne}emo zaboraviti zajedni~ke
trenutke provedene u radu, ali i u opu{tanju nakon rada. Nedostajat }e nam.
Miroslav Jilek ro|en je u Gornjem Daruvaru, 7. svibnja 1945. godine. U Daruvaru je zavr{io osnovnu i srednju {kolu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je sociologiju i filozofiju. Magistrirao je na Arhitektonskom, a doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. îtav svoj radni vijek proveo je na Odsjeku za sociologiju. Objavio je preko pedeset radova iz podru~ja
sociologije grada i prostora, sociologije kulture, sociologije religije, sociologije
mladih, sociologije masovnih komunikacija, slobodnog vremena, turizma i ìvotnih stilova.
U svoje ime i u ime svih nas s na{im Mirekom opra{ta se njegov bliski prijatelj
Mladen Labus.
Pismo kolegi i prijatelju Miroslavu Jileku!
Dragi moj Mirek,
Ovo pismo zasigurno ne}e sti}i redovnom po{tom, a nekako slutim da }e ono ipak
do}i do Tebe.
Pi{em Ti jer si oti{ao tako iznenada. Nismo se stigli ni pozdraviti.
Toliko si bio tih i samozatajan. Svoju spoznaju nosio si postojano i dostojanstveno, do kraja.
Tada to nisam primijetio.
Rastav{i se na Trgu, obojica ùre}i na tramvaj, mahnuli smo si i viknuli: “vidimo
se”!
S oc io l og ij a
Iako nasmije{en, sada kada gledam na{u zajedni~ku fotografiju, snimljenu po~etkom prosinca 2005., Tvoj pogled kao da je odlutao daleko, daleko...
s el a
Mislio sam, srest }emo se ovih blagdanskih dana, kao {to smo to ~inili gotovo
svakog tjedna proteklih pet godina.
147
Tada nisam znao da je to posljednji pozdrav.
Vi{e se nismo vidjeli.
Koliko smo samo proveli pravih trenutaka prijateljstva!
Iskri~avih {ala sa salvama smijeha, ali i razgovora o ozbiljnim temama, u samom
sredi{tu ìvota.
To si uvijek nagla{avao, i kao znanstvenik sociolog. Sam ìvot smatrao si svojim
pravim istraìva~kim projektom.
Tvoja boemska i nekonvencionalna narav, nekako mu je prirodno pripadala, i tek
u njemu za Tebe su se otvarala prava istraìva~ka pitanja.
Tvoj osje}aj za socijalnu pravdu, za dostojanstvo svakog ~ovjeka, dolazio je do izraàja u problematiziranju gotovo svakog sociolo{kog ili filozofskog pitanja.
Pro{ao si teàk put i ponosio se ~injenicom da si dijete sela.
Sje}am se mnogih sli~ica o tom ìvotu i obi~ajima, o kojima si pri~ao s toliko topline.
Rano si se susreo sa ìvotom.
A Tvoje poznavanje uzgoja loze i spravljanja vina, bilo je prava filozofija vina. O
tome si govorio sa zanosom i koncentracijom istovremeno, kao i o mnogim drugim ìvotnim temama.
S istinskim po{tovanjem obra}ali su Ti se s “profesore”, a Ti si to primao nevoljko
i najradije bi otklonio kao ne{to nepotrebno i suvi{no. Htio si biti obi~an, ~ovjek.
S oc io l og ij a
s el a
I tu si bio izuzetan.
148
Dao si velik doprinos sociologiji, cijelim nizom istraìva~kih i znanstvenih projekata na kojima si radio, kao i generacijama studenata kojima si predavao i bio im
potpuno predan. Brinuo si o visokim metodolo{kim i profesionalnim kriterijima
svakog znanstvenog istraìvanja. Sociolo{ka ma{ta i kriti~ka interpretacija rezultata bili su Ti izuzetno va`ni, ali ipak Ti je najva`nije bilo otvaranje i formuliranje
novih problema i hipoteza, dopiranje do spoznaje dubljih slojeva i zna~enja
dru{tvenih pojava i procesa.
U suradnji na zajedni~kom istraìvanju, od Tebe sam najvi{e nau~io o sloènosti i
mogu}nostima sociolo{kih metoda.
Usprkos svemu tome, nisi pripadao “akademskom pogonu” u uobi~ajenom smislu. Bio si druk~iji. Tebe su istraìva~ki problemi sustizali iz samoga ìvota.
In memoriam: Miroslav Jilek
îtavim svojim habitusom bio si nagnut na lijevu stranu. To nije spre~avalo “ortopediju Tvog uspravnog hoda”. Naprotiv, ono ju je omogu}avalo.
Vjerujem da bi se srda~no nasmijao ovom paradoksu, kao {to si ~esto ~inio, i vjerojatno bi mi, kao i obi~no, uz {iroki osmijeh, dobacio: “Ti si nepopravljivi dijalekti~ar”.
Nisi se odricao svojih uvjerenja, ~ak ni u vremenu tolikih “ljudskih pretvorbi”, alkemi~arskih transsupstancijacija. Na to si odgovarao rje~itom {utnjom!
Naravno, to ne zna~i da se i Ti, s novim spoznajama i ìvotnim iskustvom, nisi
mijenjao. Ali ona su, na neki na~in, ~inila temelj Tvojega ethosa i Tvoje biografije.
Tvoje pripadanje “Praxisu” i projektu humanog socijalizma, sa slobodnim i cjelovitim ~ovjekom, bio je Tvoj prirodni izbor.
To Ti je donijelo ne malo neprilika i te{ko}a, ali Ti si o tome govorio duhovito, s
ha{ekovskim humorom, {vejkovski.
Oba su bili teme na{ih razgovora i urnebesnog smijeha.
Sanjao si svoj san, svoju utopiju, humanost na djelu, koju si sam ne{tedimice
poklanjao.
Mo`da to danas zvu~i zastarjelo, ~ak pateti~no. Mo`da! Ali to je pravo slobode,
pravo na san.
Rado si se prisje}ao kor~ulanskih dionizijskih dana i no}i, svjetskog utopijskog
sna, mladena~kih zanosa, pa i zabluda.
U svojim stavovima nikada nisi bio isklju~iv.
Upravo suprotno, jer oni su uklju~ivali ne{to neizmjerno {ire, ~ovjeka koji tek
mora prispjeti k sebi, svojemu imenu.
Koliko si samo pravih trenutaka podario na{im druènjima i prijateljstvu!
I Tvoj {iroki, dobro}udan, ozareni osmijeh.
Mo`da je sada nad Lastovom koje si toliko volio.
S oc io l og ij a
Ne sje}am se da si ikada povisio glas, osim kada si se smijao. Ili da si koga povrijedio. To je bilo posve strano Tvojemu bi}u. Tvoja obzirnost i pa`ljivost prema
drugima, proizlazila je iz duboke spoznaje ìvota i ljudske egzistencije.
s el a
Tvoja otvorenost i blagost naprosto su o~aravali.
149
Dragi moj Mirek,
Znam da ovo pismo ne}e sti}i redovnom po{tom, ali slutim da }e ono ipak nekako
do}i do Tebe.
Tvoja blaga i dobra du{a boravi sada negdje drugdje, ali ona pripada i svima nama koji smo Te poznavali i voljeli, kojima si u~inio toliko dobra i darovao nam
najboljega sebe.
Uvijek }e{ stanovati u mojemu srcu, dragi moj Mirek.
Tvoj
Mladen Labus
S oc io l og ij a
s el a
U Zagrebu, 31. 12. 2005.
150

Sociologija sela 2006-1 - Institut za društvena istraživanja u

Transcription

Similar documents

Usodne matere.pdf - Dr. Andrej Perko

prelistaj Tabor 2006-01 - Zveza tabornikov Slovenije

Zeleni prag Ljubljane

Espero junij 2014 - Esperantsko društvo Maribor

Plezališča brez meja Trst – Slovensko primorje – Istra

OGLAR_jun-2013 notr-2

casopis Bolje 18.qxd

1. PDF dokument

P~elar

Poslovni domjenci Telekomunikacije Nekretnine Banke

Zgodovinski časopis, letnik 2000, številka 4

No18 No18 - Bosnalijek

PRIRUČNIK O VOJNIM KRAJINAMA U DALMACIJI IZ 1783.

Autocesta Bregana - HAC-a

Untitled - Shrani.si

Časopis za vizuelne umetnosti Centra za savremenu

36/2003 - Hrvatski filmski savez

41/2005 - Hrvatski filmski savez

109 - JP NIO Službeni list Bosne i Hercegovine

hiv/aids i mladi – hrvatska 2005