shinhwa junjin

Vaši računi za odjedu
kupljenu prošli
mjesec po skupim
buticima
stigli su na naplatu.
Dužni ste isplatiti
banci 10.000 $
Ulaganje u turizam se
nije isplatilo. Japanski
turisti vas tuže za kršenje autorskih prava
za tekstove objavljene
u nekom opskurnom
fanzinu.
Kao anti-recesijsku mjeru
preporučamo vam da ne
iznosite novac izvan zemlje.
Mogudi su gubitci na promjeni
tečaja Euro – Yen.
Vi nemate problema sa
recesijom ove godine. Djed
Mraz vam je uplatio 5.000 $ na
račun u banci.
Ulaganje u
industriju
robota
donjelo vam
je netto
zaradu od
15.000 $
Potrošili ste 50.000 $
na razvode u
poslijednjih 5 godina,
predlažemo vam duže
veze prije
sudbonosnog ‘da’.
Ulaganje u svinjogojstvo izgledalo je
kao dobra poslovna odluka no vaši
praščidi dobili su
svinjsku gripu i
ostvarili vam
gubitak od 150.000
$
Uhvadeni ste u preprodaji
krijumičarenog duhana tokom
potpisivanja peticije protiv
pušenja u zatvorenim prostorima.
Otežavajuda okolnost vam je što
ste inspektoru ponudili šteku
Marlboroa kao mito.
Troškovi
potpore
studentima u
štrajku
(sokovi,
sendviči)
donjeli su
vam gubitak
od 5.000 $
Omjer troškova
izrade cosplay
odjede i
prvenagrade na
tokijskom
cosplay
natjecanju
donosi vam
gubitak od
10.000 $
Stigla vam je kazna od 7.500 $
za trganje majice pjevaču na
čijem ste koncertu bili prošlog
mjeseca.
Ulaganje u sadnju GMO mrkve
nije donjelo očekivane rezultate
zbog najezde zečeva. Gubitak je
20.000 $
Tema broja
Tko je Osamu Tezuka? Pardon, Dr. Osamu
Tezuka. Neki de redi: „Onaj mali simpatični čovječuljak, japanac sa francuskom beretkom i
naočalama.“ Neki de vam redi: „To je čovjek
koji je izmislio Mangu i Anime“, no dobro to
nije u potpunosti istina jer su stripovi (mange)
i crtidi (anime) postojali u Japanu još prije gospodina Tezuke, ali ni ta izjava nije daleko od
istine, jer ono što je Osamu Tezuka učinio za
mangu i anime je ravno njenom ponovnom
izmišljanu. A netko de vam redi: „Osamu Tezuka je Bog Mangi“. Da dobro ste pročitali, Osamu Tezuka je još za života imao tu čast da ga
se proglasi božanstvom. Ali prije svega Dr. Tezuka je bio dobar i marljiv čovjek pun skoro
neiscrpne energije, ideja ali prije svega ljubavi
(zlobnici de redi ovisnosti) prema poslu koji radi, ali i ljubavi prema svijetu u kojem živi.
Ovo je dakle kratki pregled života i nasljeđa
koje je gospodin Tezuka ostavio ne samo Japanu, nego čitavom svijetu u nadi da de ga učiniti
boljim mjestom, a to je nasljeđe ogromno:
preko 700 naslova, tj. preko 150 000 stranica
Mangi, animirane serije i dugometražni filmovi, nebrojene ilustracije, priče i scenariji za različite emisije, pa čak i musical, jer su mu hobiji
bili gluma i sviranje klavira (gotovo je teško
povjerovati da je jedan čovjek za života napravio toliko). Dakle počinjemo:
ŽIVOT VELIKOG MAJSTORA
Osamu Tezuka rodio se u Japanu, gradidu
Toyonaki, kod Osake, 3 Studenog 1926. godine, a odrasta u Takarazuki. I ved kao dječak je
pokazivao veliku ljubav prema stripovima i
crtanju. Za tu ljubav se jasno dijelom zaslužni i
roditelji koji su sami bili veliki ljubitelji mangi,
a i crtani filmovi brade Fleischer (Betty Boop)
ili Popeye, Guliver... elementi koji su kasnije
trajno obilježili njegov stil. Mali Tezuka sa vremenom je zavolio crtanje i ved u ranoj dobi od
10 godina ved crta svoje prve stripove, onako
više za sebe iz zabave. Zbog svoje strasti prema crtanju (iako je bio dobar i marljiv učenik)
u gimnaziji često biva kažnjavan od strane učitelja jer su mange bile zabranjene u ratnom Japanu kao suvišne i nepotrebne. Poslije rata Tezuka odlučuje nastaviti obiteljsku tradiciju i
upisuje studij medicine, ali ni tada njegovo crtanje ne prestaje, što više, crtanjem zarađuje
da si materijalno potpomogne za vrijeme studija. Tezuka uspješno završava studij i postaje
Doktor Osamu Tezuka, ali tada se događa prekretnica u njegovom životu.
Netko je rekao da iza svakog velikog čovjeka
stoji velika žena, u slučaju Osamu Tezuke, to je
bila njegova majka koja ga je uvijek podržavala
u svemu što je radio, štoviše uvijek je govorila
da ljudi trebaju raditi ono što vole raditi. I tako
je Osamu Tezuka od liječnika postao crtač stripova, što je u ono vrijeme bio nesiguran i slabo pladen posao. Ali 1947. godine Tezuka je
stvorio čudo: Manga „SHIN TAKARAJIMA“ „Novi otok s blagom“ postaje nacionalni bestseler
i prodaje se u rekordnih 400 000 primjeraka, a
Tezuka postaje slavan preko nodi, započevši
prvu pravu mangamaniu. Zasluga velikom uspjehu je bio posve novi i originalni pristup stripu koji je do sada bio tek jeftina zabava za klince. Njegov strip je scenaristički višeslojan, crtački briljantno stiliziran (inspiriran prvenstveno zapadnom animacijom) i filmski dramatično
kadriran. Tezuka dakle stvara temelje modernog Japanskog stripa, a sve iz želje da strip iskoristi kao medij za pripovijedanje zanimljivih,
zabavnih a prije svega poučnih priča.
Od 1951 Tezuka, kako je sam u šali govorio:
„Uzima Mangu za ženu“ i nezaustavljivo skače
iz projekta u projekt, neprestano se igrajudi i
eksperimentirajudi sa postojedim žanrovima i
stvarajudi nove: znanstvena fantastika, medicina, horror, magične djevojke… dokazujudi tako
da je strip medij u kojem se može ispričati priča zanimljiva svakoj vrsti publike.
TEZUKA I ANIMACIJA
Druga velika ljubav Osamu Tezuke je upravo
animirani film, jer su strip i animacija organski
povezani. Stoga kao veliki inovator, Tezuka odlučuje uzeti svoju tvorevinu namijenjenu djeci,
strip TETSUWAN ATOM (ili Astro Boy, o kojem
de više riječi biti poslje) i od nje napraviti animiranu seriju. Stvarajudi tako prvi pravi moderni „anime“ serijal koji gotovo odmah postaje
popularan van zemlje u kojoj je nastao i hara
TV ekranima širom planeta sve do 1968. Veliki
uspjesi Tezukinih radova privlače mnoge mlade autore velikom majstoru, od kojih mnogi
ostaju stalni članovi Tezukinog skromnog studija koji s početkom šezdesetih prerasta u pravu kompaniju pod nazivom MUSHI PRODUCTIONS. Iz studija MUSHI stripovi i filmovi silaze
kao sa pokretne vrpce, jedan bolji od drugoga
od kojih se ističu: JUNGLE TAITEI (aka. Kimba,
White Lion ili Kimba, Bijeli lav – inspiracija za
film „Lion King“ studija Disney), MONKEY KING
i legendarni PHEONIX (više o njima poslije).
Skoro svaki Tezukin strip, dobiva svoju animiranu verziju bilo u obliku filma ili serije. Štoviše
Tezuka je sve više naginjao animiranom filmu
(razmišljao je o potpunom napuštanju stripa i
potpunoj posvedivanju animaciji) i planirao ga
uzdignuti na viši nivo: raditi animirane filmove
za odraslu publiku (filmovi 1001 nod i Cleopatra).
Nažalost, financijski zahtjevi animacije bili
su preveliki zalogaj za Tezuku i on je bio prisiljen tražiti novčanu pomod od Američkih filmskih studija. Ali avaj, Tezukine su zamisli bile
pre radikalne za Ameriku onog vremena i iako
je dobivao financije za radove na filmovima,
svi su oni bili podložni strogoj cenzuri a „višak“
originalnog materijala se uništavao kao nepotreban, stoga su danas od originalnih Tezukinih filmova dostupne samo cenzurirane verzije
(greška koju danas ispravljaju TEZUKA PRODUCTIONS, studio koji se čuvanjem radova velikog majstora i moderniziranjem istih za novo
tisudljede). Ogorčen takvim postupcima Tezuka
polako napušta animaciju i posveduje se u potpunosti crtanju stripova tek sa pokojim eksperimentalnim filmom. Zanimljivo je spomenuti
da je Tezukin genij uočio legendarni Stanley
Cubrick, i majstor filma je htio da Tezuka bude
direktor animacije u filmu “2001 – Odiseja u
svemiru”, ali u to vrijeme Tezuka je bio zatrpan
sa poslovima pa je nažalost odbio, iako je ostao u stalnom kontaktu sa Cubrickom.
Posljednji Tezukin veliki film i remek-djelo
animacije je PHEONIX 2772 nastao je 1980, SF
spektakl inspiriran istoimenim stripom, gdje
čovječanstvo traži mitsku pticu Feniksa u svemirskim prostranstvima jer Feniksova krv može spasiti umirudu planetu Zemlju. Nažalost kako je i PHEONIX 2772 bio financiran američkim
novcem, a bududi da su teme o kojima je film
pričao su bile dosta teške i pesimistične, producenti su se opet odlučili za cenzuru i srezali
čitav film u kratki akcijski spektakl namijenjen
klincima. Dr. Tezuki je napokon dojadilo.
OSAMU TEZUKA I NAGRADE
Dr. Osamu Tezuka je za života osvajao brojna priznanja, nagrade i titule (od kojih je najpoznatija ona da je proglašen „bogom“ mangi
još za života): one uključuju nagrade za mangu:
Shunju, Kodansha te Nagradu Udruženja Japanskih Crtača - Tezuka kasnije postaje i predsjednik te udruge, a i član odbora ostalih sličnih organizacija kao što su „Japanska Udruga
Animatora“, „Klub Pisaca“ i „Japanski Klub SF
Pisaca“… No dvije nagrade su nama posebno
zanimljive: Prava je ta da je Tezuka proglašen
„Ambasadorom Stripa“, tj. da je približio japanski strip (a time i kulturu) ostatku svijeta,
što više u 80ima je Tezuka obilazio i predavao
u Americi, što je uključivalo i govor u Ujedinjenim Narodima. Drugu, nama zanimljivu nagradu je osvojio 1984. To je „Grand Prix“ zagrebačkog Animafesta za svoj kratki film JUMPING
(Skakanje). Kao prvonagrađeni, Osamu Tezuka
je počastio Zagreb svojom posjetom 1986.
gdje je bio i počasni gost i predsjednik ocjenjivačkog internacionalnog žirija. Na tom animafestu je također bila prikazan: LEGEND OF THE
FOREST, koji je uz JUMPING bio jedini Tezukini
filmovi u ono vrijeme prikazani u Hrvatskoj.
SUMRAK BOGA ILI NE...
Tezuka je čitav svoj život radio punom parom, a iz njegova studija je mjesečno izlazilo i
do 400 stranica mange (jasno, Tezuka je imao
brojne asistente ali osnovne faze olovke i tuša
je sam radio), sve do dana 18. Studenog 1988.
kada je u teškom stanju prebačen u bolnicu
zbog raka na želucu. Dr. Osamu Tezuka napušta svijet koji je toliko volio 9. Veljače 1989. u
dobi od 60 godina. Zanimljivo je spomenuti da
je u sječnju iste godine također preminuo japanski car Hirohito, te da je smrt Doktora Tezuke čak zasjenila smrt samog cara, jer su
mnogi sada oplakivali velikog majstora a ne
pokojnog cara.
1994. Je otvoren manga muzej posveden Osamu
Tezuki u Takarazuki, gradu gdje je odrastao, a s početkom 21 stoljeda sin Doktora Tezuke osniva kompaniju TZUKA PRODUCTIONS čiji je cilj očuvati stare i
raditi nove pustolovine Tezukinih likova. A kako je
stanje na zapadu? Danas više nego ikad izdavačke
kude zapada izdaju mange velikog majstora približujudi Tezuku novim generacijama mladih crtača i animatora baš kako je to on sam činio za života. Dakle
Doktor Osamu Tezuka je možda otišao, ali je još uvijek prisutan duhom a čini se da de tako i ostati.
ZAKLJUČAK
Možda je najbolje završiti temu sa dvije poruke
samog Osamu Tezuke.
Prva je: „Stripovi su međunarodni jezik, oni prelaze
granice i generacije. Stripovi su mostovi između svih
kultura.“ Čitajte dakle sve stripove svijeta, a ne samo
mange.
Druga poruka je čak i važnija: „Ono što pokušavam
redi kroz svoje radove je jedno-stavno. “Volite sva
stvorenja!“, „Volite sve što pos-jeduje život!“, „Čuvajte prirodu,“ „Čuvajte se civilizacije koja previše
ulaže u znanost i tehnologiju,“ „Nemojte ratovati,“ i
tako dalje…“
-Dr. Osamu Tezuka
Anime recenzija
U ne tako dalekoj bududnosti u velegradu
Metropolis strogo podjeljeni žive ljudi i roboti.
Japanski privatni detektiv Shunsaku Ban u
pratnji nedaka Kennichija dolazi u Metropolis
potražiti zloglasnog dr. Laughtona za kojim je
raspisana međunarodna tjeralica zbog šverca
ljudskim organima. Zli doktor spetljao se Duke
Redom, prvim čovjekom Metropolisa, naizgled
dobročiniteljem kojem je na pameti samo napredak velegrada i prosperitet njegovih stanovnika. Njihov zajednički projekt Ziggurath
vrhunac je tehnologije koji de punu funkciju
postidi ujedinjenjem sa Timom, androidom napravljenim prema Redovoj preminuloj kderki.
Duke Red i dr. Laughton oboje su zaluđeni potencijalima androida sa ljudskom sviješdu čemu se protivi Rock, vođa pokreta mrzitelja robota. Rock je također i usvojeni sin Duke Reda
koji za njega obavlja sve prljave poslove ne bi li
zaslužio ljubav svojeg poočima. Saznavši da
'otac' želi na prijestolje Zigguratha postaviti
umjetno bide, Rock uklanja dr. Laughtona a
vjerovatno bi i Timu da se nisu umiješali Shunsaku i Kennichi. Slijedi trka kroz gradske levele
prepune robota ljudskih i ljudi robotskih osobina, Kennichi pazi na Timu i njih dvoje se zbližavaju no Rock ju na kraju ipak uspjeva dovesti 'ocu' kako bi vlastoručno dovršio farsu.
Ovako izgleda pomalo oduženi prikaz radnje
Tezukinog mange Metropolis (1949) prebačene na velki ekran po scenariju Katsuhiro (Akira, Steamboy) Otomoa i u režiji Rintaroa (Captain Harlock, X/1999). Njihov Metropolis izgledat de vam poput akcijskog znanstveno fantastičnog filma laganao natopljenog romantikom i
detektivskim podžanrom. Ako ste pročitali Tezukinu mangu i preživjeli prvobitnu nekonzistentnost sa filmom otvara vam se prilika da is-
kreno uživate u vječnoj priči poigravanja božanskim modima, kreiranju superbida sa superprazninom u sebi koju mora popuniti inače
implodira uništavajudi i sve oko sebe. Otomo i
Rintaro su se povodom toga lijepo dotakli i
staro-sumerskih legendi o Babilonu (i babilonskoj Ziggurath kuli) i njihovih kultnih božanstava poput Marduka. Vrativši se na materijalni
nivo sve kulminira u nemogudnosti pojedinca
da kontrolira svoj vlastiti a kamo li živote ostalih osoba do kojih mu je stalo. Zaključimo sve
to i porukom koja se provlači kroz sve slojeve
priče a to je nemogudnost kreacije života i same egzistencije, održivosti života bez ljubavi.
Grafika Metropolisa neodoljivo podsjeda
upravo na Tezuku (zlobnici de redi na uratke
brade Fleischer). Sve po čemu poznajete Tezuku opčinjenog detaljima i karaketrističnim pokretom je tu, bez obzira radi li se o nespretnim
robotima, zlim ljudskim jedinkama ili onim dobrim. Primjetit dete kako su se 2001. ipak skladnije nadopunjavali 2D i 3D animacije nego što
je to danas. Možda je to ostvareno zahvaljujudi
pastelnim paletama tonova koje pred kraj filma zadobivaju svoje komplemetarne suprotnosti osobito naglašavajudi crvenu i crnu boju.
Tezukino inzistiranje na ponavljanju svojih
likova u različitim mangama i animeima ovdje
je izvedeno poput lagane nostalgije i prisjedanja. Dobrodušni brkonja Shunsaku Ban – Mustachio, Rock sa svojim karaketrističnim sunčanim naočalama i cool hladnodom, Duke Red
orlovskog nosa uvijek predatorski ambiciozan i
poneki sporedni lik, spomenimo samo lupinovskog Hamandegga. Čitav taj obrazac ponavljanja likova koristit de na isti način i sam Rintaro,
ponajviše u Harlock univerzumu.
Soundtrack Metropolisa je vrlo neobičan,
hladnodi velegrada suprotstavljeni su topli
New Orleans jazz brojevi. Nikad bolje nije zvučala Ray Charlesova I Can't Stop Loving You u
bladerunnerovskoj sekvenci pred kraj filma, a
iznenađujude je koliko pašu eksperimentalni
jazz tonovi Toshiyuke Honde na steampunk
matricu Metropolisa. Gotovo pod sigurno možemo glazbeni dio navesti kao jedan od važnih
razloga zašto de te voljeti ovaj film.
Vjerojatno vam je poznata priča da je Tezuka osmislio zaplet i likove inspirirajudi se samo
plakatom Fritz Langovog Metropolisa iz 1927.
godine. Malo je teško povjerovati u to jer ima
dosta poveznica među jednim i drugim filmom. Vladajuda klasa jednako živi na višim a radnička klasa na nižim gradskim levelima, naklonost glavnih likova je ponovo razmatranje
mogudnosti ljubavi između čovjeka i androida.
Metropolis iz 2001. namjerno traži još više sličnosti sa Fritz Langovim remek-djelom no uprkos tome ostaje dovoljno različitosti u oba filma a onaj baziran na Tezukinoj mangi je puno
otvoreniji i stoga posredniji za današnjeg gledatelja. Fritz Lang se također u svom Metropolisu pomalo proročki dotakao Japana pratedi
robotsku protagonisticu u egzotični nodni klub
Yoshiwara (što je i ime srednjovjekovne četrvti
crvenih svjetiljaka – današnji Nihombashi u Tokiju).
METROPOLIS
manga – 1 svezak (169 strana)
izdavač – Kodansha
Ikuei Shuppan (1949)
autor – Osamu tezuka
anime – 1 film
studio – Toho (2001)
redatelj – Rintaro
žanr – shounen, ZF steampunk
Anime recenzija
Astro Boy je po mnogima najpoznatije djelo
Osamu Tezuke nastalo je sredinom šezdesetih,
između Arabian Nights i Dororo projekata. Ovaj crno-bijeli anime postao je iznimno popularan u Japanu uvodedi u anime znanstvenu fantastiku. Originalni anime ponovo je snimljen u
boji ranih osamdesetih kao serija od 51 epizode i nastavio stjecati popularnost širom svijeta.
Astro Boy je postao pojam japanske animacije
tog vremena i djelo s kojim de se slični uratci
uspoređivati.
Gledano iz današnjeg kuta, serija iz osamdesetih bi trebala biti u skoro svakom pogledu inferiornija od onih novijih. Kvaliteta animacije
tog vremena se naravno ne može mjeriti, bez
obzira koliko bili oduševljeni klasičnom produkcijom, scenarij je pomalo infantilan ali Astro
Boy i je serija za djecu, no ono što se ističe su
likovi. Tezukina sposobnost da unese život u te
likove.
Astro Boy je rezultat znanstveno (fantastičnog) projekta, nastao u labu svog 'oca' Dr. Tenme po fizičkom uzoru na njegovog sina Tobyja
poginulog u prometnoj nesredi. Astro je pravi
Asimov robot-android, prijateljski i zaštitnički
nastrojen prema ljudima ali i svim živim i umjetno stvorenim bidima. Naravno, nede se ustručavati kazniti zlikovce, ponekad i prenasilno
obzirom da se radi o dječjem animeu. Ogromne je snage, u stopalima ima raketne mlaznice
koje mu omogudavaju letenje a u prstima na
rukama ima lasere. Uz sve to, Astro počinje
kao normalan dječak, pomalo nespretan, lakovjeran, može se redi da je Goku iz Dragonballa
rađen po uzoru na njega. Tokom svih epizoda
Astro de nas upoznati sa hrpom simpatičnih likova; neki de biti pažljivi prema njemu, neki de
biti potpuni negativci, poput njegovog 'brata'
Atlasa. On je Astrov jedini pravi suparnik jer
obojica potječu iz istog projekta, razlika je u
njima jedinu u izboru strana. Atlas de si vrlo brzo odrediti glavni cilj – osvajanje planete i vladavina nad svim njenim stanovnicima, bilo živima ili umjetnima.
Kao što obično primjedujemo u Tezukinim
uratcima, ponovo imamo puno likova ved poznatih od prije (ili kasnije). Simpatični profesor
Ochanomizu, Astrov skrbnik i znanstvenik je
The Game iz Buddhe a viđali smo ga i u dosta
sporednih likova u Black Jacku; brkonja Shunsuke Ban, Astrov učitelj je također detektiv u
Metropolisu itd, itd. Bez obzira na 'ponavljanje' svojih uloga ovi likovi ne gube na zanimljivosti, a tu je i velik broj novih, jednako kvalitetno razrađenih karakterizacija, poput npr.
Astrove 'sestre' Uran, neposlušnog tomboya
koji 'brata' uvijek uvali u neprilike.
Američko izdanje Astro Boya je napravilo
pravu zbrku ispremješavši prvih nekoliko epizoda. Gledatelji su tako ostali zakinuti za rođenje Astrovog brata Atlasa u originalno prvoj
epizodi pa se glavnim antagonistom serije poznajemo tek u četvrtoj epizodi. Tokom čitave
serije učinjeno je još dosta promjena u redosljedu prikazivanja no to se ne primjeti toliko
jer vedinu epizoda možete pratiti počevši od
bilo koje.
Tezuka Productions studio zaslužan za još
jedan Astro Boy projekt, to je anime serija iz
2003. godine. Ako vas brine kako de te prihvatiti klasične serijale eto prilike da ipak ne propustite Astro Boya. Najnovija serija djeluje prilično ispeglano, grafika i animacije su vrh TV
produkcije, čak i mrvicu iznad. Sam scenarij je
moderniziran a radnja uozbiljena i sa puno
mračnijim zapletom. Ovakvim postavljanjem
serija je ponovo dobro primljena i od kritike i
od fanova u kojem god dijelu svijeta se prikazivala. Nov interes za Astro Boya pokrenuo je
također i reizdanje originalne mange a u franšizu se uključila i industrija video-igara. Sve to
je dokaz da je Tezuka stvorio univerzalni lik,
dojmljiv i u šezdesetima, osamdesetima, jednako kao i danas.
ASTRO BOY
manga – 23 nastavka
izdavač – Kobunsha/Kodansha
časopis – Shounen (1952-1968)
autori – Osamu Tezuka
anime 1963 – 193 nastavaka
studio – Mushi Production (1963-1965)
redatelj – Osamu Tezuka
anime 1980 – 51 nastavak
studio – Tezuka Production (1980-1981)
redatelj – Noburo Ishiguro
anime 2003 – 50 nastavaka
studio – Tezuka Production (2003-2004)
redatelj – Kazuya Konaka
žanr – shounen, ZF pustolovina, akcija
Anime recenzija
Nakon Macross Zero svi fanovi su znali da u
nadolazedim godinama slijedi nova Macross
serija. Ipak Kawamori se drži šablone «serijaOAV-serija-OAV...» i onda serija. I tako pred
kraj 2007. pojavio se prvo director's cut prva
promo repizoda. Naravno, svi fanovi su ludjeli i
sve se činilo genijalno. 2008., za 25. godišnjicu
originalne Macross serije napokon je krenula i
cijela serija sva u znaku broja 25.Macross Frontier, 25. Macross flota; nove VF-25 valkire; 25
epizoda, i tako dalje i tako dalje. Priča se odvija
14 godina nakon Macross 7 na Macross Frontier floti, koja je 25. flota nove generacije Macross kolonizacijskih flota. Macross Frontier nailazi na novu misterioznu rasu izvanzemaljaca
koja iz nekog razloga počinje napadati flotu.
Vlasti u pomod pozivaju SMS, privatnu vojnu
grupu koja se bavi testiranjem novih VF-25 val-
lkira, no kako je to i uobičajeno u Macrossima,
stvari nisu na prvi pogled kakvima se čine, ljudi
su stoka, a rat je izgovor za vlastite megalomanske ciljeve. Produkcija se po prvoj epizodi
činila klasično na nivou, i sve se činilo lijepo,
no da li je na kraju Macross F Fenomenalan ili
Fail? Kao stari i okorjeli Macross freak uzet du
svoj pribor za autopsiju i rastrancčirati seriju
na tri komada. Prvih devet epizoda, epizode
od 10 do 15, te na kraju od 15 do 25.
1-9 Zašto Kawamori, zašto?! Prvi šok je došao kada sam vidio da ona prva epizoda koju
sam gledao 2007. nije ista kao prva epizoda
animea. Nova prva epizoda, iako u biti s istom
pričom i s vedinom istih scena, je bila puno
zbrčkanija i režijski lošija. No dobro, ajde... ipak je ono bila specijalna director's cut epizoda.
Drugi šok je došao s glavnim likovima. Na moj
užas, činilo se da je Kawamori polukasio i pretvorio Macross u ecchi igralište za svoju potencijalnu senilnu demenciju. Ne samo da su skoro svi glavni likovi bili potpuno ne-Macross,
nego su bili smješteni u srednju školu i stereotipni do najgore boli.
Alto - bishie angsty kreten koji si umišlja da
ima grozne probleme u životu i da ga nitko ne
razumije iako zapravo živi ko bubreg u loju.
Ranka - hiperaktivna i nespretna sterotipna
preslatka anime curica koja koketira s pedofilijom i iako ima kao 16 (skoro 17!) godina, zapravo izgleda i ponaša se ko da ima u najboljem
slucaju 12, a prema njoj Mylene iz Macross 7
koja je klinka izgleda kao odrasla žena. Sheryl –
pevaljka koja bi mogla bez vedih problema biti
okej Macross lik da na nju nije zakeljen totalno
neprikladni boin-boin i pantsu ecchi (iliti besmislene cice i guzice).
Ostali sporedniji likovi su buckuriš strave i
pokojeg normalnog lika. Slatki klinac čije ponašanje i izgled koketira s shounen-aijem; Zentraedica koja se ne može mikronizirati u ništa
normalno osim slatke fanservice lolitice; te kako se čini sad jako popularni veseli feminizirani
gay lik. Nakon što sam s užasom gledao kako
Sheryl proganja svoje gadice po školi, očito ne
nosedi iste, ili kako se u rukama prijespomenutog klinca misteriozno uvijek pojavljuju falusne stvari koje on ili gladi ili stavlja u usta,
oni normalni likovi kao Michel ili Ozma su se
jednostavno izgubili u pozadini.
Da stvar bude gora cijeli izgled Macross svemira je dobio redizajn na čudno i/ili lošije. Stil,
uniforme i oznake su primijenjene. U priči je to
kao objašnjeno da se stara UN Spacy vlada
zbog nečega raspala pa se reorganizirana u
New UN Spacy (NUNS?), no opet stvar stoji da
je cijeli Macross svemir odjednom pretvoren
po izgledu više u nešto kao što je strahota od
Gundam Seed Destinyja. Ono što je gore je da
to ne staje samo u dizajnu uniformi i likova.
SMS je skroz gundamiziran isto pa sada svaki
VF-25 ima svoju «posebnu mod» i svoju boju.
Možemo redi da je to «pokriveno» time da
SMS testira nove valkire pa ima po jedan prototip od svake, no svejedno to je nekako mlako objašnjenje kakve fanovi tipično izmišljaju
da pokriju rupe u svojim omiljenim stvarima.
Nadalje, pojavilo se nešto nezamislivo do sada
u Macrossu, a uobičajeno u Gundamima...
valkire s energetskim oružjima za blisku borbu.
Umotajmo sve to u priču koja se činila ko čista
bljuzgetina, i krajnji rezultat je bio da sam se
osjedao ko da mi netko (nesveta fuzija između
Kawamorija i Lucasa) siluje djetinjstvo i omiljeni serijal dok se cereka i nareduje mi da cvilim ko svinja. Nakon prvih devet epizoda ja
sam se pitao zašto ja ovo gledam? Čemu? Pa
imam pametnijih stvari za gledat, kao recimo
DBZ live-action film! Na sredu onaj mali Macross fanatik u meni mi nije dao da posustanem.
10-15 Svjetlost na kraju tunela? U ovih pet
epizoda moj očaj se počeo smanjivati, a stvari
su se lagano počele poboljšavati. Ne puno, i
još uvijek sam imao osjedaj da sam u nekom
mračnom paralelnom svemiru gdje je Macross
zapravo priglupi srednjoškolski ecchi shovelware, no stvari su postajale bolje. Priča je počela dobijati sve bitnije Macross elemente,
homageovi na stare Macrosse, pogotovo na
prvi, su bili posvuda, a likovi su počeli dobijati
nešto dubine iako i dalje sve se činilo ko da su
zapravo glavni likovi trebali biti Michel, Ozma i
Sheryl. Ono što je tužno, da nakon što sam i
pogledao cijelu seriju, to sam i dalje mislio.
Glavni likovi i jesu trebali biti Michel, Ozma i
Sheryl.
16-25 This is the true beggining. Zadnjih deset epizoda se pretvaraju u punokrvni Macross. Bez ikakvih zamjerki i gundanja. Zadnjih
deset epizoda je toliko dobro da sam jednostavno ignorirao sve gorenavedene probleme.
Iznenađenja, politikašenje, ljubavne spletke,
pjesma, filozofija, poveznice sa starim Macrossima i likovima, te naravno dobra akcija. Zadnjih deset epizoda ima sve to umotano u Macross atmosferu i doživljaj. Kawamori je uspješno iz mulja koje se činilo kao osrednje i
bljuzgavo smede stvorio biser, a ja sam se pitao zašto je na kraju tome bilo tako? Zašto sve
nije moglo biti ovako? Čemu to koketiranje sa
stvarima koje inače nisu bile Macross? Šaljivi
odgovor bi bio da se Kawamori kladio sa suradnicima iz studija da oni u prvih 10 epizoda
naprave najgoru mogucu anti-Macross bljuzgu,
a on de im pokazati da i od toga može napraviti
pravi Macross do kraja serije. Koliko god da bilo zabavno, to objašnjenje naravno nije istinito.
Prava istina je da je Kawamori želio doslovno
namamiti mlađe naraštaje, odrasle na popularnim strahotama kao Gundam Seed, na Macross. Nema u tome ništa loše, i ja sam du biti
sretan ako nove mlađe generacije postanu zainteresirane za Macross upravo zbog ove serije.
Zanimljiva činjenica je da je predzadnja rečenica u 15. epizodi od recimo «narratora» upravo «this is the true beggining.», točno kada
zapravo i počinje pravi Macross. Jedino što du
redi je da je Kawamori jako promašio je oko
homageova. Serija je prepuna istih no, oni se
ne objasnjavaju. Usporedba bi bila kao da netko gleda Excel Sagu bez da je gledao ijedan
anime prije. Oke, bit de mu smiješni slapstick
gegovi, ali nede shvatiti ni jednu referencu na
legendarne animee i stilove te humor oko njih.
Tako je i ovdje. To varira od velikih stvari kao
recimo da onaj tko nije gledao originalni Macross nede shvatiti dosta stvari iz epizode 17,
ako nije gledao Pineapple Salad epizodu iz originalnog Macrossa, do malih stvari kao da nede shvatiti da je shopping mall Formo nazvan
po Exedoreu, liku iz originalnog Macrossa i
Macross 7, čije je to prezime. Serija je pretrpana takvim stvarima i cijelim epizodama, a neke
stvari su bitne da se u potpunosti shvati priča.
Tako da mi se to čini doslovno kao pucanj u
prazno kad je u pitanju serijal za privlačenje
ljudi, jer je napravljeno samo za fanove, a novi
gledatelji nede skužiti ništa od toga. Recimo bitan dio priče je kada na kraju serije jedan lik
otvori medaljon i u njemu je slika izvjesne legendarne pevaljke iz originalnog Macrossa i
onda se shvati da sve što je on radio je da promijeni njenu sudbinu (koja je jedna od najvedih misterija Macross svemira još uvijek).
A sad...glazba. Glazba je bitni dio svakog Macrossa pa du i o njoj tu malo posebno nešto redi.
Yoko Kanno je kao i obično odradila odličan
posao. Kompozicije su odlične, a pjesme lako
ulaze u uho. Moje malo razočaranje je da su se
opet vratili na pop po stilu. Macross je u svakom dijelu imao drugu vrstu glazbe, pa sam
očekivao da de i tu biti tako. No, pretpostav-
ljam opet zbog homagea originalnom Macrossu vratili su se na tipicni J-pop. E sad, iako je
Yoko Kanno to super odradila po meni postoji
mali problem kod izbora pjevačkih glasova.
Dok je Nakabayashi Mei (pjevački glas Sheryl)
jednostavno odlična sa stvarno treniranim i
pomalo posebnim glasom, Nakajima Megumi
(glas Ranke) je tipični slatkasto-piskutavi J-pop
glasid. Kada njih dvije imaju duete pogotovo
postaje bolno očita razlika u kvaliteti glasova
pa uvijek ispada da Mei nosi pjesmu dok Megumi slatkasto cvili uz nju. Ne kažem da je loša, ali jednostavno nije na razini svoje kolegice
i to se previše osjeti, a čak i radi manje probleme da se povjeruje u Rankin pjevački uspjeh u
samoj priči.
Finalna sjekira...
Do sada nisam mogao direktno odlučiti za koji
bi Macross mogao redi da mi je najlošiji. Sada
mogu definitivno reči da mi je Macross Frontier najlošiji Macross jer na žalost zadnjih 10 epizoda ne može opravdati cijelu seriju od 25 epizoda. Vizualno lijep i šaren sa eksplozijama koje nikada nisu izgledale bolje, ali na kraju bez
neke posebne dizajnerske vizije ili duha. Čak i
same VF-25 valkire nisu prepoznatljive, po nečemu posebnom kao sve do sada iz ostalih
Macrossa. No, da li to znači da je Macross
Frontier loš anime? Apsolutno ne. Iskreno mislim da je bolji od 90% animea koji dolaze u zadnje vrijeme, a bogme i opdenito, ali kada se
usporedi s ostalim Macrossima definitivno je
tužno zadnji, i to debelo iza ostalih. Čak ga ni
rečenice kao "as of this moment, we are changing from soldiers to pirates" ne mogu spasiti.
No sve u svemu dobar je za “navlačenje” na
Macross, no preporucčujem gledanje uz nekog
Macross fana koji može objasniti stvari.
MACROSS FRONTIER
manga – 3 serijala (još izlaze)
izdavač – Kadokawa
časopis – Shounen Ace (2007-??)
autori – Aoki Hayato, Kuroiwa Yoshiro, Sorahiko Mizushima
anime – 25 nastavaka
studio – Satelight (2008)
redatelj – Shouji Kawamori
žanr – shounen, ZF pustolovina
Manga recenzija
Shaman imenom Samizo Kohei vrada se iz mrtvih
zbog poslova oko nadolazede apokalipse. Samizo u
stvari nije kompletna osobnost, sačuvao je samo neke dijelove svog originalnog tijela dok su mu ostali
'posuđeni' od njegovih prijatelja. Ipak, naš shaman
ne izgleda poput Frankensteinovog čudovišta, bar izvana, svi ti tuđi dijelovi tijela nose i tuđe osobnosti
pa prema tome i posebnosti, mogudnosti koje se dobro mogu koristiti kao oružje i tehnike borbe. Da bi
ironija bila potpunija, Samizo se vrada u svoj kvart
Shinjuku gdje radio kao – kirurg. Zaposlen je bio u
polu-tajnoj klinici na ispomodi lokalnom modniku,
rješavajudi bizarna ubojstva na granici paranormalnog. Tokom nastavaka upoznajemo se Samizovim
bivšim kolegama, također ih baš ne bi proglasili normalnim ljudima, svi oni pokušat de odgonetnuti zašto se Samizo vratio i hode li spriječiti ili provesti navedenu apokalipsu.
Manga Yu Kinutanija i Eiji Ohtsuke pristojan je misterijski horror u kojem polako raspetljavamo poslanstvo glavnog junaka. Nema zastranjivanja, rastezanja, nakrcavanja fillerima što je prilično i očekivano kod seinen uradaka. Sama ideja višestruko rascjepljene osobnosti korištena je mnogo puta u raznim mangama no u Leviathanu je izvedena prilično
dobro, bez preuzimanja ved viđenih koncepata, sa
dobrom razradom svih zastupljenih karakterizacija.
Elementi horrora su odrađeni kako treba, eksplicitnost gorea i erotike dobro koegzistiraju i pojavljuju
se u scenama kada su potrebne i nisu same sebi svrha. Sve u svemu, manga koju de te ipak duže pamtiti
nego što de vam biti potrebno da ju pročitate.
LEVIATHAN
manga – 12 nastavaka
izdavač – Mediaworks
časopis – Asuka Comic (1999)
crtač – Yu Kinutani
scenarij – Eiji Ohtsuka
žanr – seinen, horror
Anime recenzija
.hack//Liminality je OVA od 4 epizode koja
prati događaje u stvarnom svijetu paralelno sa
4 PS2 igre. Uz svaku gore navedenu PS2 igru
dobije se po jedna epizoda Liminality animea.
Ovaj anime je nacrtan nešto drugačijim stilom
od ostalih .hack animea jer se radnja odvija u
stvarnom svijetu (pa likovi kao izgledaju realnije).
Anime prati Mai i njezinog dečka, Kasumija,
koji su odvedeni u bolnicu nakon što su igrali
The World igru i sreli čudnog AI lika zvanog
Aura.Mai se uskoro budi i saznaje da je Kasumi
u komi. Prije nego je pala u komu čula je čudne zvukove na violini koji su joj omogudili da se
probudi iz kome. Uskoro srede Junichiro Tokuoka kojem na početku ne vjeruje ali kasnije postaju prijatelji. Prije je radio u CC kompaniji ali
zbog nekih događaja odlazi iz nje i sada pokušava pomodi Mai da probudi svog dečka iz kome. Njih dvoje se ušuljaju u skladište i ulaze u
The World. Mai opet čuje taj isti zvuk i izađe iz
igre no Tokuoka polako pada u komu i ona iz
očaja razbija računalo. Kroz 4 epizode Mai i Tokuoke de pokušati riješiti barem dio misterija i
probuditi ljude (a ponajprije svog dečka) iz kome.
.HACK//LIMINALITY
anime – 4 nastavka (2002)
studio – Bee Train / Bandai
redatelj – Koichi Mashimo
žanr – shounen, ZF pustolovina
Anime recenzija
Shinkurou Kurenai je srednjoškolac sa neobičnim dodatnim poslom. Dok vedina njegovih
kolega radi po konbinijima i restoranima on je
'posrednik u razmimoilaženju'. Radi za tajanstvenu Beniku Juuzawu vrlo često primjenjujudi
silu. Ipak, Shinkurou ne uživa u tučnjavama
dok pokušava 'izgladiti nesporazume' sa svojim klijentima. Jednog dana Benika mu određuje netipičan zadatak, čuvat de šestogodišnju
Murasaki Kuhoin, razmaženu kdi lokalnog modnika. Početna netrpeljivost između Shinkuroa i
Murasaki smanjivat de se zahvaljujudi njihovoj
volji za pronalaženjem mirnih riješenja i voljom za učenja poštivanja različitosti. Stanje
uspostavljene ravnoteže i srede u jednostavnosti poremetit de bogataška obitelj želedi
svog člana nazad.
Kurenai je obedavajudi 12-epizodni anime
brzog tempa, usredotočenog na odnos dva nespojiva lika i njihovo snalaženje u prostoru neprimjerenom njima oboje. Shinkurou i Murasaki tako žive u vlažnoj sobici pokušavajudi upravo preživjeti u bijedi. Prvi de protagonist tako naučiti što znači odgovornost dok de se drugi trebati nositi sa osjedajima zahvalnosti za
pruženi minimum sigurnosti i gotovo nikakvu
životnu udobnost. Shinkurou i Murasaki čeka
ispunjenje puno ozbiljnijih zadataka nego nekih sporednih likova poput neozbiljnih susjeda
Tamaki i Yamie te usamljenih loosera poput
Benikine suradnice Yayoi, po tome njih dvoje
izgledaju kao da su zapeli u realnijem svijetu u
odnosu na ostale likove.
Uz par scenarističkih rupa koje navode na
veda očekivanja i pomalo iritirajude razočaravajudu završnicu dajemo ovom animeu visoku
ocjenu. Manga još izlazi pa se nadajmo logičnijem i temeljitijem raspletu same priče.
KURENAI
manga – 2 nastavka (još izlazi)
izdavač – Shueisha
časopis – Jump Square (2007-20??)
crtač – Yamato Yamamoto
anime – 12 nastavaka
studio – Brains Base (2008)
redatelj – Kou Matsuo
žanr – shounen, drama, akcija
Anime i manga najave
ONE PIECE MOVIE 10 – Super isplativa franšiza One Piece razveselit de
nas u Prosincu sa desetim filmom.
Sretnici koji posjeduju najnoviji Shounen Weekly Jump mogli su na nekoliko strana vidjeti skice mangake
Eiichiro Ode. Najvjerojatnije de mo
njega vidjeti i kao redatelja ovog
filma što de fanovi mange svakako
pozdraviti..
DARKER THAN BLACK – Seriju ste
ved vjerojatno pogledali i stekli naklonost – ako je tomu tako – razveseliti de vas manga. Yuji Iwahara, dizajner likova u animeu preuzeo je
posao mangake i uskoro de te modi
čitati prve chaptere. Podsjetimo se
zapleta. Nekoliko grupa paranormalnih agenata pokušavaju izvudi
maksimum nakon pojave Vrata Pakla u svojim međusobnim nadmudrivanjima.
ISEKAI NO SEIKISHI MONOGATARI
– Jednom davno popularan je bio
serijal Tenchi Muyo. Dvadeset godina kasnije dobijamo spin-off u kojem se glavni lik pojavljuje u alternativnom svijetu gdje bjesni dugogodišnji rat vođen modnim Seikishi
oružjem. Sa animeom očekujte paralelno i mangu..
YATTERMAN – Mecha anime serija iz sedamdesetih dobija svoj
remake tokom ljeta. Baš nas zanima kakav de to dušpajz ispasti jer
je Yatterman ved počeo osvajati
Japan zahvaljujudi istoimenom
filmu Takashi Miikea koji se drži
vrlo visoko na nacionalnoj filmskoj ljestvici još od tredeg mjeseca..
TRAINING WITH HINAKO –
Kako osvježiti ecchi žanr pitao
se Muneshige Nakagawa autor i
producent prvog animea koji bi
vam trebao olakšati vježbanje
trbušnjaka. Za sada postoji samo jedna 10 minutna epizoda
no u planu su nastavci iako nije
poznato hode li se vježbati sklekovi ili nešto drugo..
IKIGAMI – THE ULTIMATE LIMIT –
Seinen manga Motoro Masea odvija se u alternativnom svijetu ikigami. Vlada je odlučila motivirati apatične građane tako što službenik
ministarstva zdravlja i blagostanja
izvlači ikigami – listid smrti. Na njemu je ime osobe koja de u slijededih 48 sati biti ubijena eksplozivnom
kapsulom koja je svakom stanovniku ubrizgana u tijelo odmah po rođenju.
MAID WAR CHRONICLE – Bilo jednom kraljevstvo bez kralja i napokon kad su okrunili mlađahnog Alexa napali su ih iz susjedne države.
Kralj Alex kao za inat imao je samo
sluškinje zadužene za trčkaranje
oko njega i udovoljavanje njegovim
djetinjastim željama. Šefica svih
sluškinja Cacao, okupila je najbolje
što se od ženskih skupiti moglo pa
su se sve zajedno dale u obranu
kraljevstva..
HALF BROKEN MUSIC BOX – Znate
li tko je POP? Onaj tip koji je crtao
Moetan. Ponovo imamo pridu koja
de, kažu, podsjedati na Chobits.
Mladi glazbenik održava koncerte,
jedan za drugim, i svi su neuspješni.
Hode li mu se sreda okrenuti kad
upozna tajanstvenu djevojčicu Furawaa (Flower)?
AIKA ZERO – Ako vam nije bilo
dosta novih epizoda sa agenticom
Aikom u R-16: Virgin Mission panty animeu, eto vam još. Aika sada
ima 19 godina i jedva čeka ponovo zaroniti.. jer dobar dio svijeta
je još uvijek pod vodom i mnoge
vrijedne stvari su potopljene. Glavonje iz Bandaija obedavaju dosljednije pradenje originalnog koncepta, ne znamo da li su mislili na
originalnu količinu panty-shotova
po minuti ili nešto drugo..
ORANGE PLANET – Rui je tinejđerica i siroče ali normalno ide u školu
čak i radi u fušu, raznosedi novine.
Rui je OK ali ima problema s dečkima, prvo s Taroom, bishijem iz susjedstva kod kojeg ponekad prespava (ne, krivo ste pomislili, SAMO
prespava), zatim sa Eisukeom, potpunim playboyem. Dodatnu napetost među njima povedat de Kaoru
koja pak ponekad prespava kod
Rui..
DOGS – Miwa Shirow objavio je nulti volume čini se interesantne mange podnaslovljen Prelude. Imamo
četiri karaktera – uspoređuju ih sa
bijesnim psima a zajednička im je
mračna prošlost. Svaki od njih je bio
ubojica i sada nastoje preživjeti progonjeni duhovima te mračne prošlosti. Kako de im to uspjeti, na nama
je da otkrijemo tokom nastavaka..
TIME OF EVE – Još jedna kratka serija originalno snimljena za prikazivanje na internetu (ONA). U ne tako
dalekoj bududnosti ljudi su se navikli na androide i uzimaju ih za gotovo
poput alata i strojeva za razne vrste
ispomodi. Ipak, postoje ljudi koji su
razvili osjedaje prema robotima,
okupljaju se u neobičnom kafidu zajedno sa svojim ljubimcima..
FIRST SQUAD – Evo nečeg originalnog. Pred početak drugog svjetskog
rata grupa sovjetskih tinejdžera sa
posebnim sposobnostima izabrana
je za suprotstavljanje osvajačkoj
njemačkoj vojsci. No, ni nacisti nede
sjediti besposleni, planiraju oživjeti
vojsku križara iz 12. stoljeda. Ova
japansko-ruska kombinacija miriši
na veliki uspjeh..
UTAHIME (THE SONGSTRESS) – Kako bajke stječu status klasike? Možda upravo ovako jer ova bi se mogla
dugo prepričavati. Maria je utahime
(princeza pjesme), njezin pjev ima
zaštitnički efekt na kraljevstvo. No
posao utahime je vrlo zahtjevan a
također su takvi i odnosi unutar
obitelji. Što se događa kad jedan od
članova obitelji pobjegne u bijeli
svijet i tako promjeni živote ostalih..
GAKUEN PRINCE – Joshioka je elitna ženska škola u koju mnoge studentice sanjaju upasti. Poslijednjih
godina škola je u gubitcima pa de
upravitelji morati otvoriti jedan razred (S class) za dečke, sve redom bishije i pametne i bogate. Pojavu
muškaraca u školi su pozdravile sve
cure počevši se natjecati u osvajanju njihovih simpatija i utaživanju
vlastite seksualne gladi..
JAPANSKI PLAYBOY izlazi ved godinama kombinirajudi originalni Hugh
Hefnerov koncept sa šarenim japanskim, koji naravno uključuje i
mange. U Japanu tako izlazi Weekly
Playboy sa uratcima prilično cijenjenih mangaka poput Hiroshi Motomiye ili Kia Asamiye. Novost je da
počinje izlaziti i nova edicija Man’s
Playboy (man iz naslova se odnosi
na mange) koja de uz slike razgolidenih ljepotica objavljivati spinoffove
mangi iz Weekly Plaboya.
Filmska recenzija
Redatelj Zhang Yimou prokrčio je sebi put
do zapadnog gledateljstva sugestivnim filmovima poput „Kude letedih bodeža“ i „Heroja“. U
istom, epskom i vizualno impresivnom tonu
nastavio je i sa svojim novim uratkom, „Prokletstvom krizantema“. Red melodrame, red
akcije; složenac je od kojeg na kraju ostaju siti i
kritika i šire gledateljstvo, istočnjački povijesni
spektakli još uvijek nisu izgubili svoju uzbudljivost i originalnost. Radnju postavimo u zemlju
o kojoj ništa ne znamo, pozabavimo se poviješdu koju nismo imali gdje proučavati i eto nam
gotovo fantastične bajke napucane ulogama
vedim od života u lovu na naše duhovno (čitaj osjedaje) i materijalno (čitaj - novce). Dobra
priprema za film može vam biti i na hrvatski
preveden roman „Carica“ francuske Kineskinje
Shan Sa, bar toliko da usvojite osnove dvorske
terminologije „zabranjenog grada“.
S vremenom, radnja filma de možda i ispariti iz vašeg sjedanja, istisnuta nekim novim zapletima no ono što de vas trajnije podsjedati na
„Prokletstvo krizantema“ su glumci. Yimou,naravno, bez grča na licu može unajmiti najvede
kineske glumce pa stoga ne čudi pojavljivanje
jednog Chow Yun-Fata u ulozi cara ili Li Gong
kao carice. Sa takvim veličinama jednostavno
CURSE OF THE GOLDEN
FLOWER
2006. godina – 114 min
studio – Edko Film
režija – Zhang Yimou
scenarij – Zhang Yimou po kazališnoj predstavi Cao Yu
uloge – Chow Yun-Fat
Gong Li
Jay Chou
Ye Liu
Dahong Ni
Junjie Qin
Man Li
se ne može podbaciti pa u interakciji sa ostalim, vrlo dobrim likovima dobijamo vrhunske
interpretacije melodramatike od kojih bi se sa
smiješkom na usnama i sjajem u očima u svojim grobovima okretali grčki tragičari i sam
Shakespeare. Ako ste mislili da su pretenzije
na tron, ubojstva trovanjem, zavjere, incesti,
ocoubojstvo, bratoubojstvo nestašluci svojstveni samo zapadnjacima, vidjet de te da je i
istok ogrezao u krvi i grijehu i da su civilizaciju
na svojim leđima iznjeli upravo oni koji su bili
najvještiju u zabijanju noža u leđa onima koji
su im smetali.
Da vidimo o čemu se tu radi.. Krajem vladavine dinastije Tang, car truje caricu preko dvorskog lječnika, ubacujudi joj otrovne sastojke u
njen lijek protiv anemije. Ne čini to iz puke zlobe ved zato što je carica u vezi sa svojim posinkom prijestolonasljednikom. On je pak u vezi
sa kderkom dvorskog lječnika koja truje caricu
ali ni ta veza nije bez greške; mračna tajna iz
careve prošlosti nadvija se nad njih. I tako, vidimo da svatko može smaknuti nekog jednako
kao što može i snjim udi u savez. Carica najsnažnije može utjecati na svog (100% biološkog) sina pa de njih dvoje polako spremati urotu. Nemogudoj situaciji se pridružuje i najmlađi
carski sin ljubomoran na ostalu bradu. Ved nakon polovice filma znate da de tako delikatni
odnosi rezultirati tragedijom, krvavom ali ponaosob zaslužnom.
Možda de vam ovakav scenarij događanja izgledati primjereniji kazališnoj predstavi no ne
dajte se smesti ovime što de te pročitali. „Prokletstvo krizantema“ je film koji de vas potpuno ispuniti što god vam napričali o njemu.
Filmska recenzija
Sukeban s penisom!
Kao vijerni i filmski educirani čitatelji Žutog titla,
trebali bi do sada ved biti dobro upoznati s velikim
trendom sukeban filmova sedamdesetih, japanskih
eksploatacijskih ludila koji su cijedili subkulturu
maloljetničkih ženskih bandi, čije je samo postojanje
utjerivalo strah u kosti tijekom čitavog desetljeda
specifičnog urbanog ženskog nasilja. Sada, točnije
2006. godine, kultni redatelj Noboru Iguchi ('The
Machine Girl') snima parodiju na žanr - sa seksi
djevojkom koja zapravo nije djevojka, tj. agresivnom
školarkom koja se s razlogom (zvanim: muda izmeðu
nogu) ponaša kao muškarac!
Ved se u prvih nekoliko minuta dogodi masovna
tučnjava s povradanjem u kameru i lica učesnika,
jedan odgriz čitavog nosa i mladenje vlastite face,
kako bi naša junakinja/junak izgledala što
deformiranije, tj. muževnije. A to je tek početak!
Nakon što je/ga incestuozni otac bajker upiše u
djevojačku školu, naš heroj/heroina je primoran/a
snalaziti se u neprijateljskom okruženju prepunom
huligana u suknji, a rezultat je puno golih sisa, bijelih
gadica, kung fu akcije, nokautiranja prdežom,
kockanja na golim sisama, ping ponga s ispucanim
mecima iz usta i još puno klasično apsurdnog i
krvavog pinku humora koji morate vidjeti da bi
vjerovali. Poput mesnatih mitraljeza koji izlaze i
pucaju iz bradavica i nožnih batrljaka, recimo...
SUKEBAN BOY
2006. godina – 62 minute
studio – Junk Film
režija – Noboru Iguchi
scenarij – Noboru Iguchi po
mangi Go Nagaija
uloge – Beat Arima
Asami
Kaori
Kentaro Kishi
Atsuko Miura
Miwa
Risa Mizuki
Filmska recenzija
Shuji Terayama na scenariju – treba li bolja
preporuka?
Zapravo, to i jest razlog zbog kojeg sam ga ja
brže-bolje pogledao; Terayama jest jedan od
mojih omiljenih... pa, mogli bismo redi
umjetnika, jer film je samo dio renesansnog
spektra u kojem je operirao ovaj genijalac.
Ovog puta, u formi koautora filmskog scenarija
za ludu novovalnu psihoanalizu odrastanja.
Godarovski na kvadrat, s jedne strane, ali s
druge tipično japanski – prepun ludila,
Edipovog kompleksa, pedofilije,
sadomazohizma i slojevitih analiza mladog
uma u jednako kompleksnom poslijeratnom
japanskom društvu. I zbog toga, naravno,
daleko zanimljiviji od vedine Francuza. Ono što
je ludo je to da je 1968. bio nominiran za
Srebrnog medvjeda u Berlinu – bi li se jednom
ovako rubno radikalnom, praktički
studentskom 16mm filmu to moglo dogoditi
danas?
Susumu Hani, poznat kao majstor docudrame,
režira pravo malo remek-djelo o nesretnom
odrastanju, traumama iz prošlosti koje
progone mladida u potrazi za ljubavi, seksom i
odgovornostima odrasle osobe u koju se
pretvara, ili barem pokušava pretvoriti.
Njegova prva prava ljubav je prostitutka, a on
je zlostavljan, krivo optužen pedofil. Ima li to
bududnosti?
NANAMI AND THE
INFERNO OF FIRST LOVE
1969. godina – 108 min
studio – Art Theatre Guild
režija – Susumu Hani
scenarij – Susumu Hani
Shuji Terayama
uloge – Haruo Asanu
Kazuko Fukuda
Kuniko Ishii
Ichirou Kimura
Kazuo Kimura
Koji Mitsui
Filmska recenzija
Želite vidjeti japanske muškarce razgolidene? Dobro, ne baš ''Full Monty'' ali znate na
što mislim. Nemojte, bit de vam jasno zašto Japanke bježe glavom bez obzira od svog snažnijeg (hahaha) spola. Živimo u vremenu u kojem
su metroseksualci bogovi; uzimte si te mršave
muškide koji se mogu sakriti iza metle a meni
dajte nešto opipljivo. Curice gutačice boy love
mangi očito de dodi na svoje; dečkidi iz filma su
preslatki, tako ljupko mlataraju ručicama i nožicama po bazenu. Ah, curice, odrast de te i
shvatiti da šeder nije jedini začin vaše ljubavne
prehrane.
Shinobu Yaguchi (muški redatelj ženskog
imena – sve je jasno) ovako je postavio priču.
Pet štrebera uvidi da njihovi školski rezultati
nisu bog zna što pa se okrenu sinkroniziranom
plivanju na nagovor bivše zvijezde tog sporta a
sada njihove školske nastavnice i trenerice.
Ona de vrlo brzo otidi na porodinski i prepustiti
mladce gay treneru delfina. Glancajudi akvarije
i bazene stedi de dovoljno kredita da bi ih taj
tip nešto i naučio. Slijedi priprema za školski
festival, otežana neshvadanjima nastavnika i
školskih kolega ali i potporom nekih 'pokazuje
na njih prstom' skupina (gay hostese) i eto prilike da dečki pokažu svima da su sposobni sami uvježbati i otplivati sinkro za pet.
''Waterboys'' je pomalo praznoglava komedija. Malo prejednostavna i predjetinjasta ako
usporedite sa recimo korejskim komedijama.
Čitavo vrijeme imate osjedaj da se sve u filmu
događa slučajno kako je palo u tom trenu na
pamet redatelju, scenaristu, producentu ili kome ved ne. Ipak, film ima svojih zabavnih trenutaka prvenstveno zahvaljujudi glavnim likovima. Bez obzira na to što se ti dvadesetpetšest godišnjaci trude izgledati i ponašati kao da
im je deset godine manje, uspjevaju šarmirati
svojom pozitivom i naivnošdu zašederenom
pozitivnim tretiranjem gay subkulture. Zaista,
ima puno koketiranja sa gay temama, nije ni
čudo, mediji danas uporno trube da je gay
okej. So be that, gay. 
WATERBOYS
2001. godina – 90 minuta
studio – Altamira Pictures
režija – Shinobu Yaguchi
scenarij – Yasushi Fukuda
Shinobu Yaguchi
uloge – Satoshi Tsumabuki
Hiroshi Tamaki
Akifumi Miura
Koen Kondo
Takatoshi Koneko
Aya Hirayama
Kaori Manabe
Filmska recenzija
Korejski Cat III.
To je stvarno najbolji opis, jer 'Hera Purple'
je isto tako mogao biti snimljen i u Hong
Kongu sredinom devedesetih. Sve je tu, ne
samo vizualni identitet i stil, već i koncept
križanja klasičnog azijskog soft-pornića s
bizarnim idejama (od seksa na konju do
oralke sa stajanjem na rukama) i
spotovskim kičem, miks išaran krimipričom o okrutnim i tajanstvenim
ubojstvima te 'duhovitim' dijelovima koji, pa
naravno, leže na plećima dvojice
policajaca, čiji dani prolaze u zabavnoj
analizi erekcija muških leševa. Osim onda
kad ih ne pronalaze odgriženih penisa.
'Hera Purple' govori o kućanici koja pati od
tjeskobe pa odlazi psihijatru po pomoć.
Tijekom hipnoterapije otkriva da je
progone fantazije u kojima redom ševi i
ubija muškarce tijekom seksa – no jesu li
to fantazije ili stvarnost? I kakve veze sa
svime time ima žensko božanstvo koje
siše životnu energiju iz tjelesa nakupine
kromosoma Y?
Hong Kong to radi luđe i prljavije, no ovo je
kao zabavni kuriozitet obavezno gradivo.
Iako i Korejci imaju poveliku
eksploatacijsku produkciju, nije svaki dan
da naiđete na nešto ovakvo, a
južnokorejsko!
HERA PURPLE
2001. godina – 89 minuta
studio – JKC Production
režija – Jeong Kil-chae
scenarij – Jeong Kil-chae
uloge – Lee Se-chang
Kim Chang
Lee Ho-seong
Uhm Chun-bae
Hong Seok-cheon
Filmska recenzija
Tko to još nije čitao jednu od najboljih
mangi svih vremena?
20TH CENTURY BOYS
2008. godina – 142 min
studio – Cine Bazaar
režija – Yukihiko Tsutsumi
scenarij – Yasushi Fukuda
Takashi Nagasaki
uloge – Toshiaki Karasawa
Etsushi Toyokawa
Takako Tokiwa
Ichiya Anzai
Arata
Kai Ato
Yoriko Douguchi
Do danas, strip '20th Century Boys'
mangaka velikana Naokija Urasawe
('Monster' je njegovo drugo najpoznatije
remek-djelo) postao je dio opće kulture,
beskrajno hvaljena i nagrađivana epska
saga koja nas sa svojih cca 4000 stranica
vodi na nevjerojatno putovanje skupine
prijatelja iz djetinjstva, a koji nakon što
odrastu shvate da sve apokaliptične
fantazije koje su imali kao djeca postaju
zastrašujuća stvarnost!
To je sve što vam mogu reći, a da ne
spojlam, ako niste čitali izvornik (a sram
vas bilo ako niste) – ali samo da kažem da
je Urasawa savršeno pomiješao sve što
popularnu kulturu 20. stoljeća čini toliko
fascinantnom i zanimljivom, na potezu od
dječjeg filma i klasične priče o odrastanju,
pametne distopijske kritike, Aumom inspiriranog ubojitog kulta, divovskih robota u
napadu na tokijske zgrade i novomilenijalne apokalipse do tajlandske prostitucije i
narko trafikinga, rock nostalgije, trijada u
Shinjukuu, zatvorske drame, krimića, akcije, ljubavne priče, SF-a, trilera, eksplozija,
terorizma... I sve to, nevjerojatno ali istinito, savršeno funkcionira kao jedna cjelina.
Kako je tu ogromnu i turbo ambicioznu
cjelinu moguće preliti na film? I je li moguće da i u tom mediju funkcionira barem
približno jednako savršeno, u čak 142
minute svog trajanja? Nikako, zato su se i
odlučili na trilogiju.
'20th Century Boys' je najrazvikaniji, najočekivaniji i najreklamiraniji film u novijoj
povijesti japanske kinematografije, njihovi
'Gospodari prstenova' u modernom urbanom okruženju, koncipirani upravo kao
trilogija. Baš kao i 'Death Note', samo još
popularnija, ako je suditi po dosadašnjim
reakcijama publike.
Prvi dio trilogije sasvim je solidno obradio prvu trećinu sage; obzirom da sam čitao mangu ne mogu gledati bez isključene
automatske komparacije u glavi, ali vjerujem da bi nekome tko u ovu priču upadne
niotkud adaptacija mogla biti jako zabavni,
autohtono japanski triler; malo dugačak, ali
nije se moglo drukčije. Zbog svoje kompleksnosti i revolucije u pristupu žanrovima
kojima se bavi, '20th Century Boys' mnogi
nazivaju japanskim 'Watchmenima' – stoga, pročitajte mangu, prije nego pogledate
film.
Kultura Azije
KOREJSKI VAL
Ono što trenutno hara Azijom prikladno je
nazvano Korejskim valom; korejska moda, televizijske drame,plesovi,i najvažnije od svega
glazba,mahom dobivaju na popularnosti ne
samo u Aziji,ved i u ostatku svijeta. Ne brinite
se ako za to kojim slučajem niste čuli – nije da
živite u rupi na Sljemenu – ali ovaj fenomen
nije nešto čemu se možemo podsmjehivati.
Kako se korejski pjevači postupno probijaju i
na američkoj glazbenoj sceni,vrlo je vjerojatno
da de uskoro velik broj ljudi znati i za grupe
poput BoA ili Epik High,pa bi imalo smisla da
vas počnemo upoznavati s njima,zar ne?
Fanovi korejske glazbe vjerojatno de vam
redi da se cijela stvar zapravo vrti oko toga TKO
tu glazbu izdaje,a ne kakva je ona sama po sebi: primjerice,opde je poznato da su članovi
grupe Super Junior stvarno ludi i otkačeni, makar su svi oni ionako vrlo nadareni plesači i
pjevači. Sve korejske grupe u sebi sadrže određenu razinu „cracka“ (tu se naravno radi o
tome kakav efekt korejski bendovi izazivaju,a
ne da su članovi ovisnici o sintetičkim drogama),čak i one koje se smatraju istinskim glazbenicima. Jedan od najboljih primjera je grupa
Epik High. Ovaj rap trio je cijenjen diljem svijeta po svojim oštrim tekstovima o ljubavnoj boli, socijalnoj nepravdi i suvremenoj kulturi,ali
ih to ne sprječava da izvode pjesmu Rock U
ženske grupe KARA na raznim radio postajama
i na susretima s fanovima.
Glazba u Koreji se radi na malo drugačiji način nego u zapadnom svijetu,s fokusom na „idol groups“ – naime, grupama kojima je glavni
cilj postati jako poznat u kratkom roku – gdje
su članovi vrlo mladi,privlačni (i izgledom i karakterom),te koji su godinama trenirali da budu dio ovakve „grupe“. Stvaranjem takvih grupa bavi se nekoliko agencija koje održavaju godišnje audicije na kojima izabiru budude članove,i to ne samo u Koreji,ved i u ostatku Azije te
ponekad čak i u Americi. Sretni odabranici tada mogu izabrati područje u kojem bi se htjeli
specijalizirati,bilo pjevanje,plesanje,gluma ili
sviranje nekog instrumenta (ili najčešde cijeli
paket) kako bi se što lakše plasirali i učvrstili
svoj položaj na korejskom tržištu kao jedan od
najpopularnijih bendova.
Brojne poznate korejske grupe proživjele su
mnoge nevolje prije nego što su postali stalan
dio korejske glazbene scene: česte su priče poput odseljavanja iz roditeljske kude samo kako
BIG BANG
SNSD
Kultura Azije
bi ih onda dočekao mizeran život gdje su morali štedjeti svaku lipu za hranu i krov nad glavom,i sve to u svojim kasnim tinejdžerskim godinama. No te su ih nevolje oblikovale u ljude i
glazbenike koji danas doslovce rasturaju Korejom,a uskoro i cijelim svijetom, svojom glazbom,tekstovima te izvanrednim scenskim nastupima,pa zato predlažem da pobliže pogledamo neke od njih.
Shinhwa (Good Entertainment)
SHINEE
WONDER GIRLS
Šestočlana muška grupa Shinhwa je sastavljena pod SM Entertainment u 1998., ali su napustili kompaniju u 2003.godini. Oni su najstarija
k-pop grupa u industriji, te ih mnogi smatranju
očevima suvremene korejske glazbe. Članovi
Eric Mun, Lee Min Woo, Kim Dong Wan, Shin
Hye Sung, Jun Jin i Andy Lee su svi poznati i
kao solo izvođači. Deset godina nakon njihovog prvog nastupa, Shinhwa su i dalje uspješni.
BoA (SM Entertainment)
BoA se smatra jednom od najutjecajnijih izvođača u korejskoj glazbi. Punim imenom Kwon
Boa, prvi put je nastupila u 2000. godini kada
je imala samo 13 godina, te je otad postala izrazito poznata. Tečno govori korejski i japanski
jezik, te je naučila engleski zbog svojeg širenja
na američko tržište u listopadu 2008. Snimala
je pjesme i na kineskom jeziku. Popularna je u
cijeloj Aziji, te je neke svoje pjesme sama skladala.
동방신기 (SM Entertainment)
Dong Bang Shin Ki (u Koreji poznati kao DBSK)
je peteročlani boy band koji je prvi put nastupio u 2003. godini. Poznata po svojim vokalnim sposobnostima, grupa je ved srušila dva
svjetska rekorda - za najvedi fan klub i najviše
fotografirane izvođače. Članovi U-Know, Hero,
Xiah, Micky i Max su aktivni i u Japanu pod
imenom Tohoshinki (TVXQ), te su postali prvi
strani azijski izvođači sa tri singla na vrhu Japanese Orion ljestvice, te prvi strani azijski izvođači sa pet #1 singlova u Japanu.
Epik High (N/A)
Epik High je tročlana indie hip-hop grupa, za
koju se smatra da je i predstavila hip-hop Koreji. Iako je njihov prvi album izdan 2003., uspjeh nije stigao tek do izlaska albuma "High
Society" u 2004., a "Swan Songs" u 2005. ih je
katapultirao u sam vrh korejske glazbene scene. Članovi Tablo i Mithra pišu tekstove za sve
njihove pjesme, dok Tablo i DJ Tukutz skladaju
glazbu. Epik High su vrlo cijenjeni, pišu tekstove na korejskom i engleskom jeziku (Tablo je
diplomirao na Stanford University u Americi),
te često surađuju s drugim izvođačima. Nedavno su napustili svoju kompaniju i postali samostalni, te otvorili www.mapthesoul.com, svoju
web stranicu na kojoj se može kupiti njihov zadnji projekt Map the Soul (knjiga + album), te
na kojoj pišu svoje osobne blogove.
SHINWA
Super Junior (SM Entertainment)
Super Junior je idol group od 13 članova (prethodno 12) koju čine, od najstarijeg prema najmlađem: Leeteuk, Heechul, Han Geng (Hankyung), Yehsung, Kangin, Shindong, Sungmin,
Eunhyuk, Donghae, Siwon, Ryeowook, Kibum i
Kyuhyun. Grupa u sebi sadrži nekoliko podgrupa: T, koji izvodi tradicionalnu korejsku Trot
glazbu; KRY, koji se fokusira na tri glavna vokala - Kyuhyuna, Ryeowooka i Yehsunga te M, kineska podgrupa koju uz neke originalne članove čine i dva dodatna kineska člana - Henry i
Zhou Mi. Super Junior su vrlo uspješni u cijeloj
Aziji, osvojili su Favorite Artist Korea na MTV
Asia Awards u 2008, i nedavno su se probili i
na japansko tržište.
천상지희 The Grace (SM Entertainment)
Chun Sang Ji Hee, ili CSJH The Grace, su četveročlani ženski bend koji je prvi put nastupio u
2005., iako su neke članice nastupale solo i prije. Članice su Stephanie, Lina, Sunday i Dana.
Grupa predstavlja zreliju stranu ženske glazbe
u Južnoj Koreji, a imale su uspjeha i u Japanu
pod imenom Tenjōchiki.
Big Bang (YG Entertainment)
Big Bang su novo lice YG Family, peteročlana
idol group čiji uspjeh je došao sa njihovom
pjesmom "Lies" koja je objavljena u 2007. Članovi su G-Dragon, Taeyang, TOP, Daesung i Seungri te svi osim u grupi nastupaju i solo. Big
Bang se u principu smatraju R&B bendom, iako
njihova glazba pokriva skoro sve žanrove, te se
smatraju ikonama stila u Južnoj Koreji, posebno frontmen G-Dragon.
Wonder Girls (JYP Entertainment)
Wonder Girls su prvi put nastupile u 2007 kao
peteročlani ženski bend, iako je jedna članica
otad zamijenjena. Trenutna postava su Sunye,
BOA
Ye-eun, Sunmi, Sohee i Yoobin. Wonder Girls
su među grupama koje su najviše pridonijele
korejskom valu, posebno s njihove tri najnovije pjesme "Tell Me", "So Hot" i "Nobody" koje
su potakle ljude širom svijeta na ples.
소녀시대 (SM Entertainment)
So Nyeo Shi Dae, skradeno SNSD i doslovno
prevedeno kao „Ženska generacija“,odnosno
„Girls' Generation“, je ženski bend od 9 članova koji je originalno bio zamišljen kao protuteža Super Junioru, iako se od ove ideje kasnije
odustalo. Članice su Taeyeon, Yoona, Tiffany,
Yuri, Hyoyeon, Sooyoung, Seohyun, Jessica i
Sunny. Vedina članica su nastupale solo prije
prvog nastupa sa grupom 2007. godine. SNSD
su jedna od najpoznatijih ženskih grupa u Južnoj Koreji, znaju engleski, japanski i kineski jezik uz svoj materinji korejski.
SUPER JUNIOR
SHINee (SM Entertainment)
Nakon što su prvi put nastupili 2008. godine sa
svojom pjesmom "누난 너무 예뻐 (Replay)"
(“Noona You're So Pretty“ - Noona je naziv na
korejskom za stariju curu), SHINee su ubrzo
postali vrlo poznati i voljeni u Koreji te su također jedan od glavnih dijelova korejskog vala.
Iako su mladi,(najstariji član ima 20 godina, a
najmlađi samo 15) članovi Onew, Jonghyun,
Key, Minho i Taemin su vrlo talentirani u plesu
kao i u pjevanju, te su osvojili i Best Syle Icons
nagradu na 2008 Style Icons Awards.
Svaka od ovih grupa ima nešto posebno, svi
članovi imaju svoje priče i svoje talente za pokazati. Ako gledamo svaku grupu posebno, možemo dobiti bolju ideju zašto ih tisude ljudi vole i podupiru. Oni održavaju snažna prijateljstva ne samo međusobno nego i kroz druge grupe, te često surađuju u projektima. Glazba u
Koreji je poput obitelji. Svaka grupa ima nešto
posebno: Super Junior sadrži prvog kineskog
člana koji je ikad nastupio u Koreji; najmlađi
član SHINee je najbolji plesač u grupi u kojoj su
svi odreda vrhunski plesači; Big Bang sami pišu
skoro pa svu svoju glazbu. Ove stvari se izgube
ako se gledaju samo osnove.
THE GRACE
Zato predlažem da krenemo na put kroz korejsku glazbu, proučiti neke bendove i pronadi
što ih to čini tako posebnima i poznatima. Želim vas upoznati sa ovim bendovima spomenutima ovdje, predstaviti vam njihova lica i osobnosti, i zadržati vas tu uz njihovu glazbu.
Kultura Japana
Omamori je Japanski amulet koji donosi sredu
koji se mogu nadi u Shinto svetištima.
Riječ mamori znači zaštita, a omamori znači
čestit zaštitinik.
Amulet je obično napravljen od tkanine i
papira ili komada drveta s ispisanim
molitvama kako bi donio sredu, a mogu se
zakačiti na torbe, mobitele ili retrovizore auta
za sretno putovanje. Mnogi Omamori su
specifičnog dizajna ovisi o lokaciji gdje su
napravljeni.
Na jednoj strani imaju specifičan opis neke
srede ili zaštite za što su namjenjeni, a na
drugoj imaju ime hrama gdje su kupljeni.
Postoje opdeniti Omamori, ali su vedinom
namjenjeni jednom obliku srede: zdravlje,
ljubav, učenju, a može ih se dodati samo
nekolicina. U zadnje vrijeme postali su
moderni s dizajnom raznih likova, kao što su
Hello Kitty, Snoopy, Mickey Mouse, itd.
Govori se da se Omamori nikada ne bi trebali
otvarati jer gube svoju sposobnost zaštite.
Amuleti nemaju vijek trajanja, ali se
preporučuje zamijeniti ga jednom godišnje.
Stari amuleti se vradaju u hram gdje se
pravilno zbrinjavaju.
Nekoliko popularnih Omamori- a su:
Kanai Anzen – za dobro zdravlje i pomod
tijekom bolesti
Kootsuu Anzen – zaštita za vozače i putnike
svih vrsta
En-musubi – za samce i parove da osigura
ljubav i brak
Anzan – zaštita za trudnice
Gakugyoo Jooju – za sudente i školarce
Shoobai Hanjoo – Uspjeh s poslom i novcem
Kultura Japana
Teru teru boozu (Sunčani Budistički svećenik) je malena tradicionalna lutkica, izrađena od
papira (salvete) ili tkanine, koju su japanski farmeri vješali za špagicu na prozore. Ovaj amulet
bi trebao imati moći kojim će dovesti lijepo vrijeme ili zaustaviti, odnosno otjerati kišoviti dan.
„Teru“ je japanski glagol 'sjati', a „boozu“ je
Budistički svečenik (od riječi 'bonze'), ili u modernom slengu, 'ćelavac'. No, najvjerojatnije je
da se "boozu" u imenu ne odnosi na Budističkog redovnika, već na okruglu, ćelavu glavu lutke koja je nalik na redovnika, a "teru teru" podsmjehno se odnosi na jako sunce koje se odbija
od ćelave glave.
Teru teru boozu je postao popularan u Edo
periodu među djecom koja su dan prije nego su
željela lijepo vrijeme pjevali: „Divni svećeniće
vremena, molim te daj da sutra dube lijepo vrijeme.“
Danas, djeca izrađuju Teru teru boozu-a od
salveta ili pamučnih tkanina sa špagicom s kojom ga objese na prozor kada žele lijepo vrijeme za školski piknik. Vjašajući ga naopako, tako da mu glava visi prema dole, dobiva se suprotni efekt, tj. svečenik priziva kišu.
Postoji jedna poznata warabe uta (Japanska
tradicionalna pjesma za djecu, nešto kao naše
brojalice) povezana s Teru teru boozu-om:
Teru-teru-boozu, teru boozu
Ashita tenki ni shite o-kure
Itsuka no yume no sora no yoo ni
Haretara kin no suzu ageyo
Teru-teru-boozu, teru boozu
Ashita tenki ni shite o-kure
Watashi no negai wo kiita nara
Amai o-sake wo tanto nomasho
Teru-teru-boozu, teru boozu
Ashita tenki ni shite o-kure
Sore de mo kumotte naitetara
Sonata no kubi wo chon to kiru zo
Što bi u slobodnom projevodu zvučalo otprilike
ovako:
Teru-teru-bozu, teru bozu
Načini sutra sunčan dan
Kao da nebo u nekadašnjem snu
Ako bude sunčano, dati ću ti zlatno zvonce
Teru-teru-bozu, teru bozu
Načini sutra sunčan dan
Ako možeš ostvariti moju želju
Piti ćemo puno slatkog sakea
Teru-teru-bozu, teru bozu
Načini sutra sunčan dan
Ali ako bude oblačno i budeš plakao (misli se na kišu)
Tada ću ti odsjeći glavu
Kao većina brojalica i o ovoj se priča kako je
imala mračniju stranu. Potekla je od priče o svećeniku koji je obećao farmerima kako će
zausta-viti kišu, koja je nemilice padala, i
donijeti lijepo vrijeme kako im ista ne bi uništila
usjev. Budući da svećenik nije uspio dozvati
Sunce, smaknut je.
Japanski slikovni rječnik
Tema broja
Što je? Mislili da je gotovo? Tja, ni jedan
broj posveden Osamu Tezuki ne bi bio potpun
bez kratkog pregleda njegovih najpoznatijih
djela. Jasno, popis svih mangi kojih je Osamu
Tezuka napravio za života je predugačk za jedan članak, stoga du se fokusirati samo na
mange koje u nedavno objavljene na engleskom (dakle, one koje su lakše dostupne).
Black Jack (1973-83): Kako je Astro Boy bio
popularan djeci, tako je Black Jack bio popularan odraslima. U ovoj mangi Tezuka se vrada
svojim korijenima: medicini. Serijal, prati neobične medicinske slučajeve Crnog Džeka (he,
he), genijalnog ali unakaženog liječnika-kirurga
koji bez dozvole mora raditi na „crno“. Iako
bez dozvole, zbog svojih skoro nadnaravnih
sposobnosti Black Jacku ipak se povjeravaju
najteži klinički slučajevi koje ovaj masno napladuje (dok druge liječi za smiješno male cijene
ili stvari kao što su: slika, večera ili tri krumpira). Struktura „Black Jacka“ je slična „Astro Boyu“, dakle svaka je epizoda priča za sebe, a u
njima se ispreplidu elementi SFa, humora, ali
čak i horora. Poruka o vrijednosti i svetosti
svakog života je izražena kroz visoke cijene
kojima Black Jack napladuje svoje zahvate, ali i
kroz činjenicu da Jack pomaže svakome bilo:
čovjeku, životinji pa čak i jednom super kompjuteru. Black Jack je uz Astroa jedna od najpopularnijih Tezukinih kreacija, a u prilog tomu
govori činjenica da TEZUKA PRODUCTIONS i
danas radi nove epizode animea. Black Jacka
na engleskom objavljuje izdavačka kuda Vertical i do sada je objavljeno 4 krnjige.
Pheonix (Hi no Tori): Nezavršeni Phoenix je
svojim opsegom ali i činjenicom da ga je Tezuka crtao od 1956 sve do svoje smrti 1989, postaje doslovno njegovo životno djelo. Počeci
Phoenix, (koji je bio inspiriran ruskim baletom
„Žar Pica“), su skromni jer je originalno bio zamišljen kao ljubavna priča namijenjena djevojčicama. No ubrzo Phoenix prerasta u najvrjednije Tezukino remek-djelo. Teško je u svega
par redaka opisati kompleksnost ovog rada, no
pokušajmo: u Phoenix, Tezuka doslovno govori
o: životu (ali i o smrti), univerzumu i svemu ostalom (he,he), pokušavajudi dati odgovor na
ona pradavna pitanja: odakle dolazimo, kamo
Ako vas tko pita što čitati od Tezuke,
odgovor je vrlo jednostavan: SVE. Naći
će se po nešto za svakoga. Čak i ako
niste njegov preveliki ljubitelj, svakako bi
trebali probati pročitati barem jednu od
mangi Dr. Osamu Tezuke, (ako ništa
drugo zbog opće kulture) vjerujte mi,
isplati se.
idemo i što je život uopde, te postoji li zaista
besmrtnost kojom su ljudi toliko opsjednuti?
Da bi odgovorio na ta pitanja Tezuka vodi čitaoce na put kroz vrijeme i prostor, a vodič, pripovjedač i pokretač radnje u stripu je ni manje
ni više nego simbol životne sile i obnavljanja:
mitski Phoenix osobno. Struktura pripovijedanja je također jedinstvena: Saga o Phoenixu
ima DVA početka jedan je smješten u davnu
prošlost ljudske civilizacije, a drugi u njezinu
daleku apokaliptičnu bududnost, međutim kako se priča razvija prošlost i bududnost se sve
više približavaju sadašnjosti u kojoj živimo. Zanimljiva je i činjenica da je svaka priča „Phoenixa“ složena da bude zatvorena cjelina nezavisna od ostalih, a opet spojena sa ostalima
formira jedan divan hvalospjev posveden životu: smiješan i tužan, sladak i gorko ozbiljan, jednostavan i duboko složen (baš kao i sam život), takav je „Phoenix“ Osamu Tezuke.
„Phoenix“ je na engleskom objavio VIZ u 12
knjiga.
MW (MW ili MU): Nastao je 1976 kao grafička novela za odrasle, MW je zasigurno najmračnije i najjezovitije Tezukino djelo, bez
trunčice svjetla, humora, nade ili pravde, to je
djelo u kojem ljudsko zlo na kraju trijumfira,
širedi dalje jad i patnju. Protagonist MWa je
Michio Yuki, mladid koji ima sve: pamet, izgled, karijeru i ugled, ali ispod prekrasne vanj-
štine nalazi se izopačeni um i duša monstruma. Kao dječak Michio je slučajno izložen smrtonosnom bojnom otrovu MWu, koji umjesto
da ga ubije, trajno ošteduje mozak – u Michievom slučaju uništava osjedaj rasuđivanja dobra
i zla: savjest. Michio je po danu uzoriti građanin, mladi ambiciozni poslovni čovjek, dok po
nodi postaje prepredeni ubojica žena i djece, a
što je još gore, kako vrijeme odmiče ubojstva i
silovanje mu više nisu dovoljni ved se Michio
odlučuje dočepati samog MWa.
MW započevši od dvije zastrašujude ideje:
„Što nam vojska radi iza leđa?“ i „Za ljudsku
savjest je odgovoran samo mali komadid mozga kojeg ako uklonimo stvorit demo monstruma“, a do kraja prerasta u studiju najmračnijih
strana ljudskog uma i duše, međuljudskih odnosa i seksualnosti. Prema MWu je nedavno
snimljen čak i igrani film Japanske produkcije.
Englesku verziju MWa objavio je Vertical.
Dororo (Dororo no Hyakkimaru): Je uglavnom nastao kao eksperiment kombinacije žanrova i Tezukin pokušaj da slijedi trendove u
svijetu mange. Naime, 1967 su u Japanu bile
jako popularne samurajske mange pa je i Tezuka htio krenuti u tom pravcu. Prema drugoj
priči Tezuka je započeo „Dorora“ kako bi udovoljio svom sinčidu koji je jako volio stripove o
duhovima i čudovištima (yokai). Bilo kako bilo
u „Dororu“ se spajaju dva žanra: onaj samurajski i onaj nadnaravni (a takve su „dobitne“
kombinacije prisutne i dan danas). Radnja „Dorora“ je smještena u feudalni Japan rastrgan
građanskim ratom, gdje vojskovođa Daigo da
bi osigurao svoju pobjedu u ratu i vlast nad državom sklapa pogodbu sa 48 demona u zamjenu za život svoga nerođenog sina. Kao dokaz
da je pogodba sklopljena Daiogov sin se rađa
kao jedva živa ljuska bez 48 dijelova tijela; slijepa, gluha i nijema, koju Daigo prepušta svojoj sudbini u močvarnom koritu. No u blizini
prolazi liječnik koji spašava bebu i biva zadivljen djetetovom željom za životom, te ga posvaja i daje mu ime „Hyakkimaru“. Genijalni liječnik zatim osmišljava sistem proteza i umjetnih udova kako bi svom štideniku omogudio
„normalan“ život i dao ljudski izgled.
Mladid Hyakkimaru odlučuje krenuti u potragu
za demonima koji posjeduju dijelove njegovog
tijela kako bi očuha oslobodio napasti, a u potrazi mu se pridružuje kradljivo siroče po imenu
Dororo.
„Dororo“ je serial koji je Tezuka relativno brzo
prekinuo (1968), prije nego li je Hyakkimaru
uspio završiti svoj zadatak pobiti svih 48 demona, ostavljajudi danje sudbine Hyakkia i Dorora
pod znakom pitanja, dajudi čitaocima tek neke
naznake sretnog završetka. Pa ipak, ta priča o
herojima, duhovima i demonima ispod akcijske vanjštine sadrži poruku o odrastanju mladih
koji trebaju nadi svoje mjesto pod suncem u
kaotičnim vremenima.
„Dororo“ iako jedan od najkradih Tezukinih serijala, bio je i ostao favoritom čak i u današnjim generacijama mladih, a u prilog tomu govore: anime serija, igrani film pa čak i igra na
Playstationu 2 pod nazivom :“Blood will Tell“.
3 knjige „Dorora“ objavio je Vertical.
Apollo's Song (Aporo no Uta – objavljen
1970): Mladid Shogo je nesposoban voljeti, što
više, Shogo mrzi ljubav i sama pomisao na tu
emociju ga tjera na agresivno ponašanje. Bududi da je smatran opasnim za sebe i okolinu
premješten je u psihijatrijsku bolnicu (čitaj ludnicu) na liječenje. Za vrijeme „seanse“ elektrošokova Shogo ima viziju božice koja ga proklinje zbog njegove mržnje prema ljubavi: Shogo
de voljeti jednu ženu opet i nanovo, u svim
svojim reinkarnacijama sve do kraja svemira,
ali ta de se ljubav de uvijek završiti isto: tugom
i smrdu. Koristedi se elementima i temama (korištenim u „Phoenixu“) kao što su: reinkarnacija, intervencija višeg bida, ispreplitanje prošlosti i bududnosti, život, smrt i ponovno rađanje, Tezuka u ovoj grafičkoj noveli, (koja spada
u žanr ljubavne drame) pokušava nadi odgovor
na vječno pitanje: „Što je zapravo ljubav? jeli
ljubav samo kemijski spoj koji prati poriv za
produžetkom vrste ili postoji li nešto više?“
Odgovor koji Shogo i čitava ljudska vrsta mora
ponovo učiti sa svakom generacijom. Apollo's
Song je objavio Vertical.
Ode to Kirihito (Kirihito Sanka): Za ovaj neobičan i napet medicinski thriller (objavljen je
u razdoblju od 1970 do 71) je Tezuka uvijek govorio da mu je osobni favorit. Možda sa dobrim razlogom jer je zapravo prva grafička novela koja je u potpunosti bila namijenjena odraslima, te je označavala početak novog, ozbiljnijeg razdoblja u Tezukinom stvaralaštvu. Prvo u
Japanu, a kasnije i u čitavom svijetu se pojavila
nova misteriozna i neizlječiva bolest, bolest
koja mijenja ljude u psetolike zvijeri. Mladi liječnik Kirihito odlazi u zabačeno selo gdje su se
prvi slučajevi bolesti pojavili, ne bi li otkrio uzročnika bolesti. Međutim, Kirihito postaje žrtva iste nepoznate bolesti i njegovo putovanje
postaje prava svjetska odiseja kako bi pronašao način da zaustavi njeno napredovanje. No
ljudske predrasude de mu dodatno otežati zadatak, a urota skovana u najvišim krugovima
medicinskog društva pobrinut de se da se nikada ne vrati kudi.
Tezuka u ovoj priči koja tek usputno osuđuje
korupciju u društvenim i socijalnim službama,
no prvenstveno se bavi ljudskom humanošdu i
solidarnosti - ljudskim vrijednostima koje nadilaze fizički izgled , a opet koje nestaju u vedini
ljudi kada je u pitanju nešto drugačije ili „nenormalno“. I ovu mangu je objavio Vertical.
Kumov Sin: Za kraj nešto kratko i slatko.
„Kumov sin“ je kratka autobiografska manga u
kojoj Osmu Tezuka priča o svojem školovanju
u gimnaziji, problemima koje je imao u školi
zbog svoje ljubavi prema crtanju, ali i o prijateljstvu sa svojim prvim fanom, Akashiem,
školskim nasilnikom koji je između ostalog bio
sin šefa lokalne bande yakuza.
„Kumovog sina“ je posebno zanimljiv jer je
prva Tezukina manga objavljena na
hrvatskom! Objavljena je u strip časopisu
Darka Macana: Q Strip, broj 21.
Tema broja
Shunsaku Ban (Mustachio, Brkonja ili
Brko pr.au.): Je među prvim likovima
koje je Tezuka još kao dijete osmislio.
Prodelavi, debeljuškasti japanski
gospodin dugih bijelih brkova, sa
snažnim smislom za pravdu ovaj okorjeli
stari detektiv se pojavljuje skoro u
svakoj mangi Osamu Tezuke, uglavnom
kao detektiv ili policajac ali i kao
humorističan lik, a u „Astro Boy“u je
imao ulogu školskog učitelja. Shunsaku
tako dokazuje da starost nije prepreka
da bi imali pustolovan život (ili stalno
upadali u nevolje).
Melmo: Djevojčica Melmo je jedna od
najpopularnijih Tezukinih ženskih
likova, a sa dobrim razlogom, naime,
kad devetogodišnja Melmo popije
čarobnu pilulu pretvara se u zamamnu
djevojku od 19 godina. Nakon serijala
gdje je bila glavni lik, i dječja i odrasla
verzija se pojavljuje u raznim drugim
serijama, a najpoznatije pojavljivanje
je bilo u „Black Jacku“ gdje su se obije
verzije pojavile istovremeno kao
majka i kdi. Još jedna je zanimljiva
činjenica vezana uz Melmo: iako nije
prva magična djevojka u svijetu mange
i anime, odrasla je Melmo prva anime
djevojka koja je izvela uvijek
popularni: „panty shoot“.
Što je priča bez zanimljivih likova? Ništa. A to je Osamu
Tezuka savršeno dobro znao. Pa ipak se odlučuje za
drugačiji pristup. Umjesto da za svaku priču smišlja nove
glavne likove, Tezuka smišlja galeriju stalnih likova (dobrih i
zlih) koji će trajno obilježiti stranice njegovih stripova uvijek
se ponovo vraćajući u nekoj drugoj „ulozi“ ili obliku.
Zašto je to tako? Mnogi tvrde da je to radio da tako skrati
proces nastanka mange, drugi tvrde da je to radio jer je bio
veliki ljubitelj filma pa je i htio svoje „glumce“ kojima bi
radio i davao im razne uloge, a postoji teorija da je takav
pristup imao da pruži osjećaj familarnosti čitatelju, drugim
riječima da stvori lako prepoznatljive likove koje bi čitatelj
odmah prepoznao. Upoznajmo se i mi sa nekim od njegovih
najpoznatijih (ali i manje poznatih) likova:
Duke Red: Orlovskog nosa i ponosita,
aristokratskog držanja, snažne volje i
nemilosrdnog karaktera, ovaj se
ikonski Tezukin zlikovac prvi put
pojavljuje u „Metropolisu“, gdje je bio
vođa terorističke organizacije koja je
željela zavladati svijetom. Duke Red se
nakon „Metropolisa“ pojavljuje
uglavnom u ulogama glavnog
negativca, ludog znanstvenika ili
političkog modnika. Duke Red je kao
zlikovac možda najzapamdeniji, ali bio
je u ulozi i pozitivnih likova kao što je:
Cryano De Bergerac.
Profesor Ochanomizu (Elefun,
Čajovodid pr.au.): Dobrodudni
nosati profesor je najzapamdeniji
kao ministar znanosti iz serijala
„Astro Boy“. Nakon „Astro Boya“
ovaj se lik pojavljuje nebrojeno
mnogo puta u ostalim Tezukinim
stripovima; uglavnom kao
znanstvenik (ili u slučaju „Budhe“
kao mudrac). Ono što uglavnom
zbunjuje Tezukine čitaoce je velika
sličnost sa Dr. Sarutom iz
„Pheonixa“. Naime Dr. Saruta
također posjeduje slične crte lica i
ogroman nos (koji je kod njega
posljedica tumora) kao i Prof.
Ochanomizu, ali ipak to su potpuno
dva različita lika.
Lamp i Ham Egg (Joja Špek - pr.au.): Su
najpoznatiji Tezukini sporedni zlikovci.
Prvi nosi naočale, ima buljave oči, kiselo
lice i svijedu na glavi, dok drugi ima
brčide i stalni zubati cer na licu. Ovi su
nevaljalci uvijek u nekakvom prljavom
poslu, nesposobni su sluge glavnog
zlikovca i jasno je da uvijek nagrabuse
na kraju. Iako su oboje imali i važnijih
„uloga“ u „Phoenixu“ i „Dororu“, ovaj
dvojac započinje zlatnu tradiciju
komičnih (ali ne u potpunosti zlih)
pokvarenjaka.
Sharaku Hosuke: Ovaj delavi dječačid
tužnog pogleda, balavog nosa i sa
flasterom na čelu zapravo krije strašnu
tajnu. Ispod flastera se nalazi zlo TREDE
OKO, koje ako nije pokriveno daje
Sharaku genijalnu inteligenciju i
zastrašujude psihičke modi, ali također
ga čini potpuno zlim. Sharaku se prvi
puta pojavljuje u vlastitom serijalu
„Three eyed one“, a najvažnija
pojavljivanja su bila u „Budhi“ i „Black
Jacku“ gdje je bio pozitivan lik, te kao
glavni negativac u igrici „Astro Boy: The
Omega Factor“.
Dr. Tenma: se prvi puta
pojavljuje u serijalu „Astro Boy“
kao genijalni znanstvenik
robotike (ali i kao glavni rival
Profesora Ochanomizua) koji
stvara Asroa po liku svog
poginulog sina Tobia. Ovaj se
ambiciozan lik, izgleda sličnog
pjetlidu, pojavljuje se rjeđe od
ostalih Tezukinih likova, a kad
se pojavi onda je uglavnom
znanstvenik.
Kimba (Leo): Kimba je bijeli lav vegetarijanac (?!).
Koji se van svoje serije („Jungle Taitei“) pojavljuje
epizodno kao divlja zvijer, ili se katkada zlikovci
oblače u njegov kostim kako bi uplašili glavne junake
(a svi znamo da na istoku su pozitivci ti koji padaju na
foru sa glupim kostimom).
Manga