polet 38 130 godina

Comments

Transcription

polet 38 130 godina
SADRŽAJ
3
130 godina Prve gimnazije
4
Nekadašnjih uþenici o Prvoj
8
Porodica Spahiü kroz generacije
10 Profesorice o Prvoj
12 Mozaik
Novi Polet, novembar 2009, br. 38
14 Rijeþ direktorice - bivše uþenice
15 Aritmetika Prve
16 Iz tekstova uþenika Prve gimnazije
18 Meÿunarodna saradnja
19 James B. Steinberg u posjeti Prvoj gimnaziji
20 Biblioteka
21 Muzej, Sportsko društvo i Gimnazijada
22 Pozivnica
23 Rijeþ zahvale
IMPRESUM
Novi Polet 38
IZDAVAý:
Adresa:
Tel:
Glavne i odgovorne urednice:
Struþni konsultant:
Dizajn i tehniþka priprema:
Naslovna strana:
Crteži:
Tekstovi:
Prva gimnazija
Gimnazijska 3
033/203-567
Ajla Pobriü i Nita Bejdiü
Željka Kotrošan-Pušiü
Merima Kurtoviü
Martina Hadžaliü
Enna Iblizoviü
ýlanovi Novinarske sekcije,
bivši i sadašnji uþenici
List uþenika Prve gimnazije u Sarajevu pod nazivom NOVI POLET upisan je u registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo, pod brojem NKM 5/99, dana 22.02.1999. godine.
2
130 godina Prve gimnazije
zgrada Prve gomnazije. Taj
þin se može razumjeti samo
kao izraz visoke svijesti o
tome da obrazovanje treba
postati prirnarna institucija
jednog društva u nastajanju,
što treba biti znaþajan i
nužan podsticaj njegovom
razvoju. Istovremeno, to
je bila gesta usvajanja
centralnoevropskog sistema
obrazovanja u þije smo
vrijednosti osvjedoþili se
stoljetnim uspješnim radom
ove škoIe.
Projekti za izgradnju Prve gimnazije nastali su
1889.1890. i 1891. god. (Bau der Obergirnnasium, izvedbeni
projekti,1 889 -1891. god. Arhv Bosne i Hercegovine).
Projektant ovog projekta je Karl Paržik. Na projektu je
potpisan arhitekt August Butscha, koji je radio u Sarajevu
posljednje decenije 19. st. Drugi potpisnici
su Johan Keliner, ispred Odsjeka za
visoko gradnju Graÿevinskog odjeljenja
Zemaljske vlade, Edmund Stix, kao
šef graÿevinskog odjeljenja Zemaljske
vlade. Zgrada Gimnazije dovršena
je 1891. god. kao slobodnostojeüa
dvokatna graÿevina u neorenesansnom
stilu (tip rimske renesansne palaþe)
sa dekorativnirn elementima antiþke
arhitekture. Glavno proþelje, prema
Gimnazijskoj ulici, ritmizirao je sa
sedamnaest prozorskih osa od kojih
po tri krajnje pripadaju blago istaknutim
rizalitima. Centralne tri ose u prizemlju
imaju tri identiþne kapije. Rizalitni
dijelovi bili su naglašni tavanskom etažom, što üe se
dogradnjom još jednog kata 1926. god. utopiti u jedinstvenu
cjelinu posljednje etape. Dogradnjom ove etape nije
uklonjen izvorni strešni vijenac. Tako stvoren ansambl
školskih objekata (Muška osnovna škola, Mala realka, Prva
gimnazija) u jedinstvenom neorenesansnom sillu, bio je
povod za podizanje dva zida izmeÿu njih sa širokim luþno
zasvedenim kapijama što je davalo sliku jedinstvenog
arhitektonskog ansambla u neorenesansnom stilu. Kapije
naglašene lukom drugim elementima antiþkog slavoluka
vodile su u slobodne i otvorene površine oko objekata koje
su bile namjenjene samo uþenicima. Uklanjanjem ovih
zidova okolne otvorene površine su postale upotrebive za
sve namijene, neprimjerene mjestu i dignitetu objekata u
kojima su brojne generacije otkrile svoj životni smisao.
“... preselila se je koncem
septembra iz zgrade stare ruždije
gdje je lanjske godine bila smještena
u veliku kuüu Josipa Saloma u
ûemaluša ulici br. 86, koju je Visoka
vlada za ovu svrhu na deset godina
uzela...”
Veü 1881. god. gradi se nova
zgrada za C. Kr. gimnaziju kao prvi
namjenski objekt za potrebe škole
(Bosansko-hercegovaþke novine br.
43 iz 1881.god.) Nova zgrada C. Kr. Realgimnazije “...zida
se u veliko u Ferhadija ulici. Zgradu ovu podiže po ugovoru
sa Zemaljskom vladom ovdašnji graÿanin Salom. Zida se
na dva boja od þvrsto peþenih cigalja brojaüe nakih 14
poveüih dvorana...’
Septembra 1881. god. “...izrasla je veü na dva
boja I doša pod krov.”
Uputstva za izvedbu
zgrade i organizaciju
unutrašnjih prostorija dao
je njen prvi direktor Ivan
Zoch.
U
urbanom
ambijentu centra grada
Sarajeva tog vremena,
a kao prirodna dopuna
kulturnim
sadžajima
najveüe
vrijednosti,
podiže so 1890. god.
Nadžad Kurto
Dekan i profesor Arhitektonskog
fakulteta u Sarajevu u penziji
3
130 godina Prve gimnazije u Sarajevu
Srednje škole u doba austrougarske uprave
otvaraju se po austrijskim uzorima. Gimnazija u Sarajevu
otvorena je 1879. godine, a radila je na naþin klasiþnih škola
u Monarhiji. Gimnazije se, potom, otvaraju u drugim veüim
mjestima, a to su bile škole koje nisu imale nacionalno
obilježje. Austro-Ugarska je otvorila svega šest gimnazija.
Godine 1879. Zemaljska vlada osniva Državnu gimnaziju,
prvo realnu, a od 1883. god. klasiþnu. Gimnazija poþinje
sa radom u staroj zgradi ruždije u Halilbašiüa ulici, a nakon
prve godine seli u zgradu na uglu Titove i
Jeliüa ulice (Bosansko-hercegovaþke
novine, br. 83, 1880.god.)
Nekadašnji uÿenici o Prvoj...
je vrijedni Boša i nauþio, kad je profesor došao u razred javljao
se cijeli þas, ali profesor kao da ga ne vidi. Pred kraj kaže - E,
pa ustaj Tanjeviüu, je si li nauþio? - Jesam profesore! - - Za
koliko? - Pa ja mislim za þetiri, Boša üe stidljivo. - E pa evo
ti þetiri, reþe profesor i zakljuþi mu ocjenu. Naravno, Boša je
stvarno znao za þetiri. Profesor Stjepan Horšiü je predavao
njemaþki jezik. O njemu smo znali da je nekada bio fratar i
to nam je bilo neobiþno i uvijek smo ga gledali sa velikom
znatiželjom ali i poštovanjem, sve to nam je nekako izgledalo
mistiþno. Ko je od uþenika mogao zaboraviti dobrog profesora
Hajru Šeüerkadiüa, geografa koji nam je otkrivao nedostižne
svjetove ili Milivoja ýekiüa, istoriþara koji svaki þas poþinjao
reþenicom nemojte da vam životni put bude Bašþaršijaýengiü Vila. Vi morate putovati, morate vidjeti gdje je bila
Troja, kako izgleda Istanbul, morate vidjeti Bastilju morate....
morate mnogo toga.Mnogo je profesora koje bih željela
spomenuti, o svakom od njih ima neka lijepa priþa poput one
o profesoru Mehmedu Merziüu koji nas je zvao djeco moja,
i savjetovao poput oca, ili na stotine anegdota vezanih za
profesora Boru Mihaüeviüa, za Adilu Muhamedagiü, ýedu
Duvnjaka i meni ponajdražeg profesora Juraja Mareka, koji
mi je zauvijek u ruke stavio knjigu.
Novi Polet, novembar 2009, br. 38
Bilo jednom u Prvoj gimnaziji...
“ Seüanja imaju snagu života, a život þesto boju
uspomena” napisao je veliki Ivo Andriü, književnik koji je
Bosni donio prvu Nobelovu nagradu, a koji je u “moju” školu
išao pola stoljeüa prije mene. Drugu Nobelovu nagradu
petnaest godina kasnije dobio je jedan drugi uþenik Vladimir
Prelog. Tako se ova “mala” Velika gimnazija našla bok uz
bok sa najuglednijim školama.
Ovu sarajevsku školu koja ovih dana obilježava
130 godina postojanja pohaÿali su mnogi revolucionari,
književnici, slikari, režiseri, nauþnici, novinari, struþnjaci,
sportisti i graditelji. Svi mi zajedno smo ovakvi kakvi smo, i u
kakve ljude smo se pretvorili dobrim dijelom proizvod naših
dragih nezaboravnih profesora koji su generacijama þinili sve
da od svojih uþenika naprave dobre, poštene i struþne ljude.
Ali kao što napisa Andriü “sjeüanja imaju snagu života” i u
mojoj glavi je na stotine sjeüanja, potisnutih detalja, dragih
i tragiþnih uspomena, ali ja sam odabrala tri þetiri anegdote
koje üe na þas približiti atmosferu tih šezdesetih kada sam
išla u tu školu. I onda kao i sada ÿaci su voljeli da se šale, da
prepisuju zadaüe, da šapüu na þasu i da pomalo “podvale”
profesorima koji su im onda praveüi se da ništa nisu primijetili
vraüali lopticu. Ta igra izmeÿu profesora i ÿaka traje od kada
djeca idu u školu i sigurno üe trajati zauvijek. Profesor Ostoja
Ostojiü je predavao latinski. Bio je blag i dobar þovjek. Nije
volio da vidi bilo þiji kaput na kvaki na prozoru taþno prekoputa
katedre jer tu je vješao svoj smeÿi krombi kaput . Mi smo po
rasporedu imali dva þasa jedan za drugim latinskog jezika.
Profesor je otišao na pauzu a kad se vratio pitao je þiji je
kaput na prozoru i ko se drznuo da stavi kaput na njegovu
kvaku. Uþenici su þutali, niko nije smio da mu kaže da je
to njegov kaput a on je insistirao. Na kraju je otvorio prozor
i bacio kaput napolje. “Ko je kabadahija hoüe li sada po
svoj kaput ?” pitao je a onda je jedan uþenik procijedio “vaš
profesore”. Zabezeknut rekao je trþi po njega budalþino , a
onda se grohotom poþeo smijati. Ili ko može zaboraviti dobru
profesoricu biologije Fikretu Aliü, koja je bila “gluha i nijema”
na sve naše nestašluke, na bacanje cepelina, na lutanje po
razredu, na poluglasno šaptanje a kad joj je jedan prekipjelo
preko glave zapisala je u Dnevnik “Miüa leta po razredu, ko
muha bez glave”. Bogdan Tanjeviü je bio jedan od najboljih
ÿaka u razredu. Morao je jer mu je otac prijetio ako popusti
u uþenju ništa od košarke. Jednog dana ušao je profesor
Ostojiü u razred i rekao, pa Tanjeviüu ti nemaš ocjene iz
latinskog nauþi sljedeüi put üu te pitati cijelo polugodište. Uþio
Nagorka Idrizoviü
O Prvoj Alija Nuhbegoviü
Povodom jubileja nekadašnje Prve muške realne
gimnazije u Sarajevu pozdravljam njene profesore i uþenike.
Moja porodica je dijelila sudbinu ove škole. Tu su
uþili moj otac i stric, zatim moj brat i ja te moje dvije küeri.
Na fotograÞji koju prilažem je VIIIa razred iz 1939. godine
sa razrednikom dr. Marcelom Šnajder. Meÿu uþenicima ovog
završnog razreda više njih je uþestvovalo u NOB-u, a Ĉemil
Šarac je dostigao i þin generala. Zapažen je uspjeh uþenika
Salamona Alkalaja koji je kroz cijelo vrijeme školovanja nosio
titulu najboljeg uþenika. Ratne prilike u to vrijeme prisilile su
uþenike ovog VIII razreda da se u velikom broju izgube sa
ovih prostora. Nakon dugo vremena a u povodu 60 godina
naše mature okupili smo se živi nekadašnji uþenici. Istina u
4
...
Prof.dr. Fatima Laþeviü
veoma malom broju( samo nas šestorica). Ovom školskom
jubileju nažalost ne prisustvujem zbog bolesti. Sve vas od
srca pozdravljam.
Alija Nuhbegoviü
(Zahvaljujemo gospodinu Nuhbegoviüu koji je bez obzira na svoju
bolest i pozne godine, odvojio i svoje vrijeme za nas)
Slovo dragulja znanja i humanosti
darovanim generacijama
Moje školovanje u Gimnaziji
Prve gimnazije u Sarajevu
Sjeüanje. Ulazimo u zgradu blizu Mosta zaljubljenih na Obali.
Blago lice dežurnog nastavnika, dostojanstven
naklon uz skidanje šešira. Mi u radnoj odjeüi
šivenoj od crnog glota i kapa sa brojem razreda
koji pohaÿamo. Penjali smo se uz stepenice
i mijenjali broj na kapi. Tako, zaredom, osam
godina. Uvijek istom stranom stepenica ulazili, u
redu izlazili na odmor, i odlazili kuüi. Imali sreüne i
tužne ljubavi i poglede na obje strane Miljacke, bili
dobri, a ponekad, manje dobri uþenici. No, uvijek
nosili þudesan mir dostojanstvenog poštovanja
naše kuüe obrazovanja. Naša škola, naša Prva
gimnazija, naša obitelj sreüe. Uþili smo i uþili da to
što uþimo ima vrijednost ukoliko nam pomaže da
postanemo dobri ljudi. Zato smo ponosno pjevali
himnu Gaudeamus.
Tadašnja Prva ženska gimnazija imala je zaista
dobar nastavni program pa je sva moja generacija dobila
široko obrazovanje, a þeste diskusije sa profesorima su tome
doprinosile. Ti naši divni, dragi profesori mnogo su se trudili
oko nas, a mislim da smo i mi, uþenici, svojim znanjem i
ponašanjem njima »osvjetlali obraz«. Maturirala sam 1955.g.
Danas. Generacije Prve gimnazije zajedno pronose rezultate
i najviše vrijednosti obrazovanja. Njeni uþenici
danas ne nose radnu odjeüu od glota, a ni kape.
Generacije brže i glasnije ulaze, silaze, izlaze i
odlaze. Nove generacije grade modernu kuüu
znanja svjedoþeüi smisao stare latinske poslovice
Tempora mutantur. Tri odlike obrazovanja u
Prvoj gimnaziji ostaju njenim trajnim znakovima:
autoritet nastavnika, autoritet znanosti i vrednovanja
znanja po njegovoj utemeljenosti u poštovanju
drugog i razliþitog. Neka su i buduüe generacije
u ozraþju sreüe obrazovanih duša. Semper sint
in ßore!
5
130 godina Prve gimnazije u Sarajevu
Roÿena sam u Sarajevu 1936.g. Po završetku
þetiri razreda osnovne škole 1947.g., upisala sam se u prvi
razred Prve ženske gimnazije. Odmah sam se sprijateljila
sa drugaricama iz razreda. Sa mnogima gajim veliko
prijateljstvo, i dan-danas se družimo i posjeüujemo. Sve
profesore i predmete sam voljela ali ipak moram izdvojiti
biologiju (predavao je prof. Mursel), hemiju (prof. Zimonjiü) i
Þziku (prof. Kostiü). Mnogo sam voljela razrednicu Bjeljajev,
predavala je ruski jezik. ýitali smo ruske klasike na ruskom
(taj jezik smo uþili osam godina) i diskutovali o proþitanom
Ratu i miru a posebno o Ani Karenjinoj. I danas pamtim
stihove na ruskom iz Evgenija Onjegina.
...
Novi Polet, novembar 2009, br. 38
Ipak ljubav prema prirodnim naukama je odredila moj životni
put pa sam poslije mature upisala Prirodno-matematiþki
fakultet, odsjek za Biologiju i hemiju.
Poslije završetka fakulteta zaposlila sam se u
laboratoriji Zavoda za zdravstvenu zaštitu i specijalizirala
mikrobiologiju na Medicinskom fakultetu u Sarajevu.
Imala sam sreüu da cijeli radni vijek radim posao
koji najviše volim, a to je rad u mikrobiološkoj laboratoriji.
Moj suprug Munir (roÿen u Sarajevu 1928)
Sjeüanje na Prvu gimnaziju
je
Prvu gimanziju sam upisla 1989. godine. Nakon
osnovne škole, slobode i igre, gimnaziju sam doživjela kao
osuÿenik zatvor. Nisam se mogla uklopiti u sistem stroge
discipline i nikako mi nije odgovarao naþin školovanja ;
veüina profesora bazirala je svoje þasove na autoritetu koji
nije dozvoljavao drugaþije mišljenje, kreativnost, slobodu
i razliþitost. Kasnije sam zbog prijatelja i nekoliko divnih
profesora postala manje nesretna, pa ponekad i voljela iüi
u školu. Rado se sjeüam prof. Ešrefe Gaþanin koja nam je
završio Prvu gimnaziju, maturirao je 1947.g.Njegov omiljeni
predmet je bila matematika što je bilo presudno za upis na
Graÿevinski fakultet.
Naše troje djece Faris, Ismet i Fatima su takoÿer,
završili Prvu gimnaziju. Tradicija se nastavila, dvije unuke
Ilma Smailbegoviü i Iman Gavrankapetanoviü su završile, a
dva unuka Harun i Ali trenutno pohaÿaju Prvu gimnaziju.
razvijala maštu priþama o starim civilizacijama, prof. Nenada
Veliþkoviüa koji nas je bogatio humorom i uvodio u najtanje
sisteme organizma književnosti , prof. Alme Lazarevske
koja je razvijala moü mišljenja, ohrabrivala individualnost i
originalnost. Rado se sjeüam prijatelja u razredu, neobiþne
djece u vrlo neobiþnom vremenu. Bili smo treüi razred kada
je poþeo rat. Školu sam završila polažuüi ispite za vrijeme
„primirja“. Mi smo generacija koja nikada nije imala proslavu
mature. Rasuli smo se po svim kontinetima , a oni najvredniji
održavaju kontakte preko Facebook-a. Duboko u sebi znamo
da nam taj 4. razred nedostaje da bismo se osjeüali
kompletni.
Generacije koje su prolazile i koje prolaze pred
mojim oþima svjedoþe o veliþanstvenoj ulozi moje škole
na koju sam ponosna. Radosna sam da Prva sarajevska
gimnazija nastavlja putem svoje najbolje tradicije i da sam
imala þast biti njen uþenik.
(FotograÞje generacije 1947 - 1955.)
Fikreta Gavrankapetanoviü
magistar biologije
6
...
Nermin Tuliü
Prof. dr. Ediba Saraþeviü
„Odmah se sjetim dobrih, starih, lijepih vremena,
bezbrižne mladosti. Sjetim se profesora Mihiüa, Ostojiüa,
direktorice Popoviü,divnih profesora ,koji su mi davali
i jedinicu,ali su bili drugaþiji nego današnji. Kada se
sjetim svih ljudi iz Prve gimnazije, sjetim ih se sa velikim
poštovanjem i velikom ljubavlju, iako sam ja bio mangup
tih šezdesetih godina, ako se to tako uopüe može nazvati.
Sjetim se i prekrasne ulice, gdje nije bilo ni parkiranog
auta, pereca koji su se prodavali izmeÿu O.Š. „ Zmaj Jovan
Jovanoviü“,današnje „ Safvet-beg Bašagiü“ i Prve gimnazije.
Prekrasno vrijeme,ljudi-uþenici,koji su išli ne samo sa mnom
u razred,veü u gimnaziju opüenito,nekih danas nažalost
i nema. Volio bih da moja djeca idu u školu kakvu sam ja
išao,ono vrijeme je neponovljivo.
“Prva gimnazija ,najljepši dio moje mladosti. Sjeüam
se kecelja sa bijelim kragnicama koje smo nosili, dobrih
i strogih profesora, kojima smo zahvalni za ovo što smo
danas. ýestitam profesorima 130 godina uspješnog rada i
školovanja.”
prof.dr. Senka Mesihoviü-Dinareviü
“Velika je þast biti bivši uþenik najstarije obrazovne
„Prijateljstvo, sjeüanje na najljepše dane mladosti,
drugarstvo, drage profesore, zajedniþke akcije poput: Marša
uþenika na Pohorje, sportske manifestacije, muzika u toku
Velikog odmora, želja za sticanjem znanja u uþionicama
u kojima su pohaÿali nastavu istaknute liþnosti Bosne i
Hercegovine, i uvjerenje da je to i danas, najkvalitetnija
srednjoškolska ustanova!“
institucije u Bosni i Hercegovini, koja je iznjedrila najveüa
imena od nobelovaca Andriüa i Preloga, preko þitave
galerije muziþara, književnika, nauþnika do revolucionara antifašista...”
Za Po
Za
P
lett pr
le
p
ip
pre
remi
mila
la N
iitta B
Be
ejd
jdiiü
ü IIV
Vf
Polet
pripremila
Nita
Bejdiü
7
130 godina Prve gimnazije u Sarajevu
Sulejman Kupusoviü
Porodica Spahiý kroz generacije
studenata svijeta. Tri godine kasnije, odlazeüi na Filozofski
fakultet u Sarajevu, u Prvoj gimnaziji ostavio iza sebe tri
želje: da vratimo “Metalac” u središte sportskog i kulturnog
života grada, da napravimo muzej Prve gimnazije i da
ljubav svog života naÿem meÿu uþenicima Prve. Na stotu
godišnjicu Prve upoznao sam uþenicu Senadu Teskeredžiü,
koja je vodila svoju generaciju u susret novom vijeku škole.
U meÿuvremenu, ispunila mi se želja - Senada je pristala da
bude moja supruga.
Tri želje i tri stoljeüa
Za 110. roÿendan škole otvorio sam Muzej Prve
gimnazije, þiji je autor postavke moja profesorica književnosti
Boba Softiü. I obnovljeni “Metalac” iz kojeg je dopirao glas
Bajre, þuvara našeg posveüenog prostora, profesora Fazlije
i Jasminke. Sada se i ja približavam polovini stoljeüa, i
osjeüam koliko je to teret i obaveza brojati godine i sjeüam
se kako su izmicali najljepši dani osamdesetih. Susreüem na
svim kontinentima uþenike Prve, koji me pitaju da li još uvijek
predaju stari profesori, i je li nam škola na istom mjestu.
Novi Polet, novembar 2009, br. 38
“Škola je tajna poput knjige koja þeka da je proþitate i vaš je
put do tajni života.”
U našoj porodici, Zinaida, Nedžad, Nedim i ja
saþuvali smo generacijski odnos prema prvoj ljubavi —
Prvoj sarajevskoj gimnaziji. Naša sestra Mirsada otišla je u
Uþiteljsku školu zbog ljubavi prema pozivu uþitelja. Mi smo
joj uvijek govorili (kako nas je uþio Ostoja Ostojiü, profesor
latinskog jezika): “Ti si izuzetak koji potvrÿuje pravilo.”
(Preneseno iz knjige Ibre Spahiüa Graÿanska
provokacija)
Prva gimnazija je znala vratiti svakom svom ÿaku
darove koje smo tek kasnije, nakon odlaska iz nje, prepoznavali
kao iskustvo, znanje, mudrost, plemenitu strogost i osjeüanje
dostojanstva i tolerancije. Prva je bila naš prvi izbor, i potom
smo mi postajali dio njene tradicije. U porodici smo nasljeÿivali
knjige i bilješke s predavanja dragih profesora. Tako i prije
nego što smo i zakoraþili u Prvu pripremali jedni druge za
školu života. Danas se gotovo u isto vrijeme obilježava
120 godina Prve i 50 godina Univerziteta u Sarajevu. Dva
jubileja koja svjedoþe o trajnim vezama mnogih generacija
uþenika, profesora i studenata. Organizirajuüi proslavu
devedesetog roÿendana Prve kao njen uþenik pronašao sam
u analima i podrumima škole udžbenike profesora koji si bili
meÿu utemeljivaþima Univerziteta u Sarajevu, kao i zapise
o nobelovcima, piscima, slikarima þije uþenje su ocjenjivali
njihovi profesori. Tako sam upoznao kvadraturu kruga i
odgonetnuo zapis “Škola je tajna poput knjige koja þeka da je
proþitate i vaš je put do tajni života.” Premostiti XIX i XX vijek i
sabrati dobrih 120, uz ljubav i poštovanje najbližih, ima li išta
bolje na svijetu! Samo izuzetne graÿanske institucije mogu
saþuvati bliskost i distance u isto vrijeme. Po tome smo uvijek
prepoznavali i profesore i uþenike Prve. Prva, poput prve
ljubavi, uvijek se pamti,
kao i sjajna predavanja
profesora Sulejmana
Kulenoviüa, Borislava
Mihaþeviüa,
Marice
Popoviü,
Gordane
Besareviü, proferosrice
Zildžiü…
Ibro Spahiü
Dugo sam se dvoumio šta da napišem o ,,Bajaderi”
kada me je moja profesorica hemije, nauke koju mi je
približila i sa kojom se na neki naþin sada svaki dan
susreüem, Jasna Hadžimurteziü, zamolila da, eto, opišem
svoje iskustvo. Iskreno, isprva sam mislio da üe to biti lako,
to je bila još jedna pismena u nizu onih koje nam je zadavala
moja profesorica bosanskog jezika, Munira Šauli, ali nije se
baš tako ispostavilo. Lako bi bilo naüi podatke, zapise i fakte,
ako ne sam onda bar uz pomoü moje razrednice, profesorice
historije, Sanele ûesko, ili sam mogao tražiti pomoü od naše
tadašnje direktorice Ešrefe Gaþanin, ali to nije bilo to. Imao
sam pred sobom problem kako da sabijem vrijeme na veoma
mali prostor. Volio bih da su mi mogli pomoüi profesori Þzike i
matemeatike, Elma, Petra i Kenan. Sve to bi se možda moglo
i apstraktno napraviti gdje bi opet moj dragi profesor historije
likovne umjetnosti, Oskar, sigurno bio od velike pomoüi.
Pokušao sam da to poredim sa nekim drugim iskustvima,
drugim kulturama, kroz druge jezike pa se sjetih þasova kod
profesorica njemaþkog i
engleskog jezika, Majde
i Maje, ali ni to nije puno
pomoglo. Sve u svemu,
dobro sam napatio
svoje sive üelije koje
su mi prvi put otkrile
profesorice
biologije
Jadranka i Zijada.
Nisam nikoga zaboravio
znanja, koja su mi ti
ljudi prenijeli, ovaj put
nisu trebala... Prvi
U Prvoj sam
kao uþenik doþekao
’68. sa buntom svoje
generacije i pobunom
8
put kada sam stao pred ona velika, teška vrata, iskreno,
sa mukom sam ih otvorio, zakoraþio u atrij i pogledao oko
sebe. Sasvim sam siguran, nisam pomislio na sve one koji
su prije mene uþinili isto, i time zakoraþili u buduünost. ýesto
razmišljam o tome, posebno o svim onima koji su se pored
mene penjali stepenicu po stepenicu, iz kabineta u kabinet
pretrþavali ili se iskradali iz istih, dijelili klupu i preþesto zurili
kroz prozor isþekujuüi zvono. Da smo tada znali koliko nam
je lijepo, vjerujem da bi na sve obraüali puno više pažnje,
bar onoliko koliko su pomno pazili na nas ili bolje reüi pratili
nas. Gimazija je bila naša obaveza, škola kao i svaka druga,
zadaüe, profesori, uþenje, pismene, opravdani i neopravdani
izostanci. Tada je to bilo to. Sada je Prva gimnazija za nas,
koji smo je ostavili iza sebe, liþna karta. Prepoznajemo se
meÿusobno, þak i ako smo generacijama udaljeni jedni od
drugih, nešto u nama samo govori i predstavlja nas i prije
nego stignemo progovoriti. Ljudi koji me sada okružuju, s
kojima tako reüi živim i radim, Redžo, Vana, Sejo, Deni, Fele,
mnogi, mnogi drugi, svi su kao i ja prošli kroz te hodnike.
Dugujem toj staroj školi mnogo, jako mnogo, toga sam sada
svjestan i nikada to neüu zaboraviti. Koliko god da je bilo
momenata u kojima sam mislio da ne postoji gore mjesto na
planeti Zemlji, sada je jedino, za šta trenutno znam da bih
se, kao što i s vremena na vrijeme þinim, rado vratio. Hvala
svima koji su me pratili na mom putovanju kroz taj period.
Veliki pozdrav mojoj generaciji i profesorima. Nadam se da
üemo se još dugo sretati.
(Generacija 2008/2012)
Selma Spahiü
Moja I gimnazija
Kada kažem I gimnazija, moje gimnazijsko
vrijeme, nižu se slike i asocijacije, koje današnjem
gimnazijalcu, recimo mojoj küerki, koja danas jeste uþenik ste
škole, vjerovatno ne znaþe nešto posebno: Marš tragom
6. Istoþnobosanske brigade, Smotra znanja u
povodu Dana mladosti, Goransko proljeüe, Štafeta
mladosti, Slet mladosti, Omladinske radne akcije,
SSO I gimnazije, Sarajevski dani poezije u I
gimnaziji, Crveni karanÞl... itd.
Pamtim da smo u tom vremenu, imali priliku da
uþestvujemo u svim ovim akcijama, da ih pokreüemo,
organiziramo, realiziramo i da smo sve vrijeme nosili osjeüaj
da stvaramo i uþestvujemo u kreiranju neþeg što nam daje
prostor da se iskažemo i idemo naprijed. To osjeüanje mi
je bilo jako važno i pored svih nauþenih lekcija iz nastavnih
planova i programa, ova mi je posebno važna. U tom peridu
spoznala sam i zavoljela znaþaj pokretanja i uþestvovanja u
procesima koji odreÿuju i þine moju stavarnost, unapreÿuju
moju svakodnevnicu i znaþjni su za moje sutra. Pamtim da
smo dijelili osjeüaj zadovoljstva da radimo nešto važno i
korisno i za sebe i za sopstveno okruženje. Sretna sam što
mogu reüi da tu spoznaju i takva osjeüanja i sjeüanja nosim
iz moje I gimnazije , mog gimnazijskog doba. Nerijetko, u
raznim situacijama, ovo iskustvo mi je davalo posebnu snagu
za dalje. Željela bih da i moja küerka, u današnjem vremenu,
stekne sliþno gimnazijsko iskustvo.
(Generacija 2000/2004)
Mirsad Spahiü
Dobila sam zadatak da napišem tekst o školi
þije priþe me prate od malih nogu. Slušala sam oca koji
mi je priþao o uþenicima Prve: Ivi Andriüu i Vladimiru
Prelogu, bh. nobelovcima i njihovim djelima, o historiji
škole i danima koje je proveo koraþajuüi njenim, sad 130
godina starim hodnicima, povjesnim kartama BiH, o Gavrilu
Principu i profesorima Šnajderu, Kršiüu, Danijelu Ozmu
(ulica u kojoj živim nosi njegovo ime), o Oskaru Danonu i
narodnim herojima, o piscima i njegovim prijateljima Mirsadu
Beüirbašiüu, o generaciji Gorana Bregoviüa. Majka mi je
Senada Spahiü
9
130 godina Prve gimnazije u Sarajevu
govorila o omladinskim organizacijama, o knjigama koje je
þitala i satima u kojim je istraživala školsku biblioteku, dok se
moj brat sjeüao svojih profesora, domara, uþionica visokih,
nedokuþvih plafona, bezbrojnih stepenica i dugaþkih hodnika,
jedne Velike Škole. Sada sam u prilici da sama proživim te
priþe a ispriþam i svoju, koja bi od prilike ovako izgledala:
priþala bih o prvom putu kad sam ušla u nju, pompoznu,
veliku, ali toplu, o þasovima likovnog, onim bojama, vitražima
i poznatoj tehnici zlatnog reza, pismenim zadaüama i
konkursima, i avanturama poznatih književnih junaka, o
osjeüaju koje imam kad iz hola škole pogledam prema gore
i pomislim da stepenicama nema kraja, a ja imam samo još
2 minute da ne zakasnim na þas, o osjeüaju kada pogledam
dolje i imam samo 2 minute da stignem sa drugarima do
velikih vrata, školske pauze koja tako brzo proÿe. Kaže se da
je vrijeme koje provedemo u gimnaziji najljepše i najvrednije
i ja veü sada znam da su prijateljstva koja se sad stvore
najjaþa, znanje koje se sad stekne najdragocjenije. Jednoga
dana i ja üu moüi priþati svojim najbližim o Prvoj i najboljoj.
Novi Polet, novembar 2009, br. 38
Profesorice o Prvoj
Moja Prva gimnazija
Nekada davno bila sam uþenica Prve gimnazije.
Danas sam profesor u istoj školi. Tinejdžerski dani
poþeli su mi baš ovdje.
Moja razrednica Ljilja Cikota, predavala je
srpskohrvatski jezik. Kada sam þula prvo njeno predavanje
iz književnosti, znala sam šta üu raditi cijeli život i þime üu
se baviti. Njeno znanje i naþin na koji je isto prenosila na
uþenike odredili su moj životni poziv.
Završila sam studij književnosti ali nisam uspjela
dobiti posao u Prvoj gimnaziji kako sam planirala. Raditi u ovoj
školi bila je velika þast ali i obaveza, kao uostalom i danas.
10
Poþela sam raditi u Prvoj gimnaziji. Tu sam veü
skoro petnaest godina. Životni krug se zatvorio. Nadam se
da üu ovdje i završiti svoji radni vijek koji se približava kraju.
Nastojala sam, i još uvijek nastojim, da kod svojih uþenika
Šta kazati ukratko o Prvoj gimnaziji u ovoj sveþanoj
atmosferi pred njen 130. roÿendan, a da ne zvuþi banalno,
da se þovjek ne ponavlja, da rijeþ ima svoju težinu.
Jednostavno- teška misija. Pa ipak, reüi üu da je PRVA dio
mog profesionalnog odrastanja, da mi je pružila moguünost
da u tom smislu sazrijevam kao i zadovoljstvo da budem
okružena mladim ljudima kojima odškrinuta vrata u svijet
znanja daju motiv da ih snažno otvore.
Naravno, u tom mozaiku zbivanja bilo je i
nezadovoljstva samom sobom i drugima, ali, ipak, brojni
uspjesi u radu sa uþenicima su prevagnuli, tako da i sada sa
ponosom kažem da sam profesor sarajevske PRVE i da mi
je þast što sam uþestvovala u odrastanju brojnih generacija,
dajuüi svoj doprinos njihovom struþnom i odgojnom
formiranju.
razvijem ljubav za knjigu, za umjetnost uopüe, za sve ono
što üe im trebati u životu, a najviše se trudim da ih nauþim da
postanu LJUDI kao što su mene uþili moji prvogimnazijski
profesori. Hvala im!
(FotograÞje generacije 1960/1964)
Vasvija Ibrahimkadiü
Munira Šauli
11
130 godina Prve gimnazije u Sarajevu
Uvijek sam mislila bit üe sasvim logiþno i normalno,
kad završim fakultet, da radim u svojoj školi. Naravno, jedno
je život, drugo su snovi. Prihvatila sam stvarnost. Život je
potisnuo san. A onda, kada se najmanje nadaš, dogodi se.
Novi Polet, novembar 2009, br. 38
Mozaik
12
130 godina Prve gimnazije u Sarajevu
13
Novi Polet, novembar 2009, br. 38
Rijeÿ direktorice - bivše uÿenice
– informatiþko, jeziþko, prirodno i društveno podruþje. Po
završetku þetvrtog razreda polaže se maturski ispit: pismeni
rad iz bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika i književnosti,
te odbrane maturskog rada koji uþenici pišu iz predmeta
koji sami biraju. U školi su zastupljena þetiri jezika: engleski,
njemaþki, francuski, talijanski – koji uþe uþenici jeziþkog
smjera i u treüem i þetvrtom razredu izuþava se i latinski
jezik. Uz redovnu nastavu uþenici su ukljuþeni u vannastavne
aktivnosti. Mogu birati jednu od 23 sekcije, ukljuþiti se u
rad kluba talenata za engleski, njemaþki, talijanski jezik,
klub Þziþara, klub matematiþara i informatiþara. Znaþajan
oblik aktivnosti predstavlja saradnja sa gimnazijama iz
Friedrischafena koja datira od 1987.g U oktobru i novembru
u posjetu dolaze uþenici i profesori iz Padernborna sa kojima
realiziramo Projekt “Prekretnica – na putu ka ujedinjenoj
Evropi” u okviru programa Mladi – putovi u Evropi, Fondacije
Robert Boch. Naši uþenici krajem novembra putuju u
Padernborn na prezentaciju ovog projekta. Suradnja sa
nastavlja sa Institutom Statale Baldessano iz Cormagnoli –
Italija. Uspostavljena je suradnja sa gimnazijom u Istambulu.
Saradnja sa Njemaþkom ambasadom i Institutom Goethe se i
dalje nastavlja. Škola ostaje otvorena za sve vidove suradnje.
Ne smijemo zaboraviti da uþenici redovno uþestvuju na svim
kantonalnim, opüinskim i meÿudržavnim takmiþenjima gdje
osvajaju vrhunske rezultate. Na Kantonalnom takmiþenju iz
njemaþkog jezika osvojili smo prvo mjesto, a iz engleskog
drugo mjesto. Na Festivalu kratkometražnog Þlma srednjih
škola Kantona Sarajevo osvojili smo prvu nagradu. I ove
godine organizirana je deveta po redu “Gimnazijada”,
sportsko natjecanje sarajevskih gimnazija, u odbojci, košarci
i u stonom tenisu za muškarce i djevojke. Ove godine smo
osvojili prvo mjesto – muškarci – odbojka. Da li što smo Prvi
ili što smo najbolji þesti su naši gosti, diplomate iz Francuske,
Njemaþke, Austrije, SAD. To potvrÿuje i posjeta zamjenika
državnog sekretara SAD Džejms Stajnberg (James Steinberg)
21.10.2009. Visoki ameriþki zvaniþnik je bio impresioniran
razmišljanjima uþenika Prve
gimnazije i zavidnim znanjem
engleskog jezika. Sigurno sam
nešto izostavila, ali u ovoj školi
radim trideset pet godina i moram
reüi da sam presretna što dijelim
i dobro i loše sa mojom djecom.
Kada za þetiri godine otvorim ovaj
omot osjeüat üu se isto kao i sada i
neüu biti stara, a dotle proüi üe još
mnogo, mnogo vremena i školskih
þasova. Moj život bez uþenika
ne bi bio ništa jer Vi mu dajete
sadržaj.
Prva gimnazija je svojevrsni i poseban spomenik
Grada po onome što danas o sebi govori i javnosti prezentira.
Kroz minulih 130 godina škola je mijenjala ime, Realni
gimanzij, Velika gimnazija, Prva muška gimnazija, Prva
klasiþna gimnazija, Revolucionari i heroji Prve gimnazije i Opüa
gimnazija. Bez obzira kako se zvala, vrata ove “ugledne stare
dame” bila su otvorena graÿanima Sarajeva i ona je iznjedrila
plejadu poznatih liþnosti. Zaista je teško izdvojiti pojedince ipak se mora izdvojiti nobelovac Ivo Andriü, književnik. Treba
pomenuti istaknute književnike Sefvet-bega Bašagiüa, Isaka
Samokovliju, Petra Koþiüa, Tugomira Alaupoviüa, Izeta
Sarajliüa, Abdulaha Sidrana, Miljenka Jergoviüa, slikare Voju
Dimitrijeviüa, Branka Šotru, Jovana Bijeliüa, Marija Mikuliüa,
istaknute matematiþare dr. Stjepana Tomiüa, dr. Marcela
Šnajdera, dr. Hajrudina ýimiüa, dr. Kalmija Baruha, Danijela
Ozmu i mnogi drugi. Drugi svjetski rat u historiji gimnazija
je obilježila kao jedno od središta antifašistiþkog pokreta u
Sarajevu i dala sedamnaest narodnih heroja. ýetiri godine
posljednjeg rata, dane teške opsade, škola je živjela kao i
veüina graÿana Sarajeva. No, bez obzira na teške uvjete,
Prva je bila jedina škola u gradu u kojoj rad nije prekidan
od aprila 1992. godine. Pod granatama, na temperaturi do
-10 stepeni profesori i uþenici su dolazili na nastavu. Sa
uþenicima u školi su bile i izbjeglice, tu su roÿene i dvije
bebe. Prva gimnazija je svoju sudbinu dijelila sa gradom pa
je 21. novembra 1995. konaþno
doþekala potpisivanje Dejtonskog
sporazuma i mir. Prolazeüi
kroz razne historijske epohe
škola se razvijala, obrazujuüi
generacije i generacije uþenika.
Danas u školskoj 2009/10.g.
gimnaziju pohaÿa 645 uþenika
u 23 odjeljenja sa kojima radi 46
profesora. Škola raspolaže sa 12
kabineta, 11 uþionica, 2 sportske
dvorane, bibliotekom u kojoj se
nalazi 15.000 knjiga i Muzejom
Prve gimnazije savremenim
multimedijalnim
centrom.
Školovanje traje þetiri godine. Prve
dvije godine opüe gimnazije i dvije
godine usmjerenog obrazovanja,
a to znaþi da se uþenici na kraju
drugog razreda opredjeljuju
prema aÞnitetu na jedan od þetiri
izborna podruþja: matematiþko
Jasmina Hadžimurteziü
Direktorica Prve gimnazije
14
Aritmetika Prve
Možda ipak deÞnicija naše škole kao Primadone nije
posve potpuna. Naime, na poþetku bila je to muška gimnazija,
1919. se upisuju i djevojke, dakle 28 godina. Pazite sad, 28 je
takoÿer savršen broj: 1+2+4+7+14 = 28 i kažu simbolizira
mjeseþnu mjenu, ženskost.
1922. godine dobiva naziv Prva gimnazija, mada
1922 nije prost broj niti savršen može se raspodjeliti tj.
Napisati kao 1922 = 31² + 31², a 31 je prost broj.
Broj upisanih ÿaka 1879. je bio 93, danas nakon 130
godina njihov broj je 646. To znaþi da u prosjeku, na svaku
deceniju broj ÿaka se poveüao za 41. Naime, ako bi izracunali
prosjek dobili bi (646-93) : 13 = 553 : 13 =41. Ako bi
godine shvatili kao broj ÿaka koji se po deceniji poveüavao,
onda bi za 49 godina dobili 2009= 41*49.
Brojevi su oduvijek bili kraljevi matematike, ali ne
samo matematike nego su i ritam u muzici, koraci u plesu ,
otkucaji života , simbolika vremena. ýak i u drevnim kulturama
koje nisu poznavale pismo , uspješno se izvodilo brojanje.
Neki od brojeva su brojevi sa »osobnošüu« i shvatani su kao
da imaju magiþna svojstva odnosno, oni koji su odreÿeni
svojim zanimljivim aritmetiþkim
svojstvima. To je dalo meni i mojoj
sekciji ideju da kroz dug, bogat i
zanimljiv život i istoriju naše škole
pokušamo u njenim brojkama,
datumima i statistikama otkriti
tajnu zašto je Prva posebna.
I tako, igra sa brojevima se nastavlja...
U
aritmetici
postoje
prijateljski brojevi. Dva su broja
prijateljska ako je jedan od njih
zbir djelilaca (mjera) drugog, ne
ukljuþujuüi samog sebe. Npr. 220
i 248. Vrlo su rijetki; mogu doüi
u parovima ili trojkama. Prva je
prijateljska sa svim svojim ÿacima ,
jer su oni njeni djelioci, njena mjera i
nose dio nje u prošlosti, sadašnjosti i
buduünosti i tako aksiom prijateljstva
uvijek vrijedi , nepobitan identitet
koji traje.
Evo šta smo otkrili:
Prva je broj 1 meÿu
školama ovog tipa u BiH –
poseban broj, broj iza kojeg tek
nakon þetrnaest godina dolaze
ostali: Druga, Treüa..., što bi stari
Grci rekli Į-gimnazija.
Pokušajte u ovom moru
brojeva pronaüi par prijateljskih
brojeva.
Osnovana je 1879. godine;
a 1879 je nedjeljiv broj, PRIM broj – broj koji je djeljiv samo
sa 1 i samim sobom. Time smo dokazali da Prva gimnazija
nije »stara dama« kako su je neki prozvali, veü PRIMadona
gimnazija. Godine 1891. seli se u sadašnju zgradu koju su
projektovala dvojica Karla P. I zamislite, opet PRIM broj.
Vidimo se za narednih 10 godina.
Elma Kahviü Begiü
U svojim roÿendanima: 6. 11. 1879. Dan osnivanja i
6. 04. Dan škole ima broj 6. »Savršen« broj je onaj broj koji je
jednak zbiru svojih mjera osim samog sebe.
Broj 6 je savršen broj.
Zaista, simbolika broja 6 je vijekovima tumaþena
kao »Bog stvori svijet za 6 dana«, stari Grci su u broju 6
vidjeli simbiozu života, sklad.
Mjere broja 6 osim samog sebe: 1, 2, 3
1+2+3 = 6
15
130 godina Prve gimnazije u Sarajevu
Dokle? U mnoštvu zrna kukuruza može se uvijek
dodati jedno zrno i nikad kraja, do beskonaþnosti.
Iz tekstova uÿenika Prve gimnazije
Spomenik Sarajeva i ponos grada
sa mnoštvo puteva i novih nada,
sto trideset godina svoja vrata
otvara svima, bez imalo straha.
da je srednja škola jedna od njih -prijatelj kojeg ste pronašli
u njoj, koji stoji uz vas , pokazat üe vam da nije tako. Blago
pronaÿeno u naizgled hladnoj Prvoj gimnaziji jesu prijatelji koji
najbolje suosjeüaju, utješe i nakon svega izmame osmijeh na
lice onda, kada ste tužni, ili nesreüni ili razoþarani…
nekako uspiju natjerati da se sa osmijehom sjetite loše
ocjene, ukora, posljedice roditeljskog sastanka, znajuüi da
üe se sve ovo jednom zvati juþer i da su sve te brige
samo slatki problemi koje nosi mladost. Vrijeme svemu
mijenja boju i nakon 130 godina Prva sigurno nije blistava
kao prvog dana, ali ono što ostaje iza nje sigurno jeste. I zato
hvala joj na tome i sretan joj 130-ti roÿendan.
Novi Polet, novembar 2009, br. 38
ývrsto stoji na zemlji
poput vojnika na straži
kao svjetionik u bespuüu života
što svjetlošüu zauvijek zraþi
Nobelovci neki prošli kroz nju,
sanjala je mnoge snove,
u našim srcima uvijek bila,
raÿajuüi ljubavi nove.
KJ
Aida Begiü, IIe
KJ
“Beskorisno je u starosti
produžavati život. Mladost treba
produžavati.”- Andriü.
Elma Solak, IVd
Poþinjem pisati ovih nekoliko redaka (želeüi da ih
bude što više) u trenucima, kada su se utisci malo “smirili“
(iako mi je trebalo tri godine J). Želim da i vama predoþim
Teškim koracima ušla sam u ovu školu. Plašila sam
se misli koje su navirale gledajuüi zidove prostorije koja mi
je trebala postati drugi dom. Najteža je bila spoznaja da je
djetinjstvo iza mene, da je vrijeme uüi u zrelo doba, podignute
glave koraþati Prvom gimnazijom i na tom putu ne izgubiti
sebe, ili bar - upoznati se što bolje. Nepoznata lica bila su
na svakom koraku. Želja da punim pluüima udišem zrak koji
je ispunjavala graja srednjoškolaca, da u nepoznatim licima
pronaÿem nekog s kim üu moüi podijeliti sve što je ova škola
donosila. i da se kasnije svega sjeüam s osmijehom, bila je
jaþa od svakog straha, strepnje. Sada, kao maturant ove
škole posmatram mlaÿe generacije i pomislim koliko su samo
sretni, ali sreüu je tesko prepoznati. Srednja škola svakako
nije savršena, ali savršena je u svom nesavršenstvu, samo je
pitanje ko üe od nas prepoznati prave vrednote koje nam ona
pruža. Život je onaj koji donosi neprilike, i kada god pomislite
djeliü atmosfere koja vlada u meni otkad sam u ovoj školi.
Kada se osvrnem unazad, još uvijek vidim sebe kako
bojažljivo, drhtavim korakom prelazim prag Prve. Hodnicima
su odjekivali glasovi i lomili se o zidove . Kako mi se tada
uþinilo da üe moje školovanje dugo trajati, a veü su prošle
tri godine, kao brza rijeka koja je donijele more uspomena,
suza, radosti..straha, išþekivanja i još puno, puno toga.. Sada
ponovo, kao i prvog dana, hodam Prvom i pokušavam upiti
i urezati svaki detalj, želeüi da sve ovo ponesem sa sobom.
Ne znam što reüi osim: Prva gimnazijo, hvala ti što si mi bila
drugi dom. Hvala ti što si se trudila da me usmjeriš ka dobru.
Ti si izvor mojih, i ne samo mojih nego naših, sebi dajem
16
koja slavi 130 godina postojanja. Shvatila sam da sam zaista
krenula pravim putem, i da je smeÿa zgrada u Gimnazijskoj
ulici sada moje utoþište, mjesto gdje pripadam.
za pravo da govorim u množini, nada, znanja, ponašanja,
pogleda na svijet. Ti nam trebaš biti podsticaj, jer ipak ti si
“PRVA“. Ovo su te, prelazne godine, vrijeme kada smo u toj
nekoj „pubertetskoj epidemiji“, vrijeme kada þovjek sazrijeva
i polako postaje liþnost. Ovo su godine kada se uþi o životu,
kada se gusjenica pretvara u leptira, kada se djeca uvode u
nemilosrdni svijet odraslih. U susret realnosti Prva mi je sve
ove godine bila vodilja, zaštitiniþki nadvijajuüi svoje krila nad
mojom mladalaþkom naivnosti. Sigurna sam da smo u ovim
odajama okruženi dobrim ljudima, koji u nas, svako na svoj
naþin, dodaje ponešto, sade i rasaÿuju, koliko mogu i koliko
smo mi voljni to nešto primiti, samo trebamo otvoriti uši. Po
mom mišljenju Prva gimnazija nije samo ustanova, ovo je
üuprija preko koje se mora preüi sigurno, iskreno i þvrstim
korakom, da bi se na obali našlo ono što se željelo dostiüi
prelaskom prijeko. A postiže se mnogo.
Enisa Redžepoviü, Id
KJ
I na kraju obeüavam da üu ono þemu su me nauþili u
tebi nesebiþno podijeliti sa drugima. Možda se i jednog dana
vratim, da prošetam tvojim prostorima, osluškujuüi tišinu
koja mnogo toga govori, kroz hodnike þiji zidovi þuvaju tajne
generacija, obojene nevinom uþeniþkom bezbrižnošüu. Kažu
"...svaka se priþa mora ispriþati.." možda moja priþa, ovdje,
poþinje..ili pak, možda, završava...ali jedno je sigurno...Školo,
hvala ti za to...
KJ
Amina Haskiü, IIIe
KJ
ýak i prije nego što sam krenula u osnovnu školu,
prije nego što sam nauþila prvo slovo, znala sam da üu jednog
dana biti uþenica Prve gimnazije. Ono što me je najprije
motivisalo da upiše ovu školu, bio je ponos u glasu moje
majke, kada mi je priþala o prelijepim godinama svog života
koje je provela baš ovdje, o svim anegdotama, drugarstvima i
profesorima. Te priþe su sigurno bile razlog što sam se, kada
sam prvi put ušla u ovu školu ( a to je bilo dana kada sam
predavala dokumente za upis) osjeüala kao da sam tu veü
prije bila; sve mi je izgledalo tako blisko i poznato. To je bio
prvi znak da nisam pogriješila. Nisam znala koliko je moja
želja za ovom gimnazijom bila jaka sve dok nisam proþitala
svoje ime na spisku primljenih ÿaka. Suze radosnice, koje
su se skotrljale niz moje lice, bile su još jedan dokaz da
sam napravila pravi izbor. Prvi gimnazijski dani deÞnitivno
su meÿu najuzbudljivijim u mom životu. Iza zbunjenih i
pomalo uplašenih lica, svih nas, sigurno su se krili ponos,
neizvjesnost i želja da što prije zavirimo u taj novi svijet,
da upoznamo komadiü sudbine koji se pred nama nalazio.
Ubrzo sam prestala da brojim dane provedene u ovoj školi,
zaþas sam nauþila napamet raspored þasova i svih kabineta i
bez mnogo muke naredala prve petice. Nakon samo nekoliko
sedmica, Prva gimnazija je postala svakodnevnica u mom
životu. Stariji(porodiþni prijatelji i rodbina) me pitaju da li mi
fali osnovna škola; da li sam se navikla i uklopila. Istina je
da mi nedostaju mnoge stvari, moji bivši nastavnici i stari
prijatelji, ali nisam nesretna- ipak sam i ovdje našla sve što
sam tamo imala. Iz dana u dan bivam sve više ponosna što
sam uþenica Prve gimnazije, najstarije škole grada Sarajeva,
Saša Jovljeviü, IIa
Draga Amila,
Žao mi je ovog papira koji trpi moje nervozne trzaje
ruke dok ti pišem ovo pismo: Upravo sam po ko zna koji
put þula dosadne ,,rugalice“ koje me u tuÿim oþima opisuju
samo kao nezrelu, nedoraslu, opsednutu i sebiþnu osobu.
Ti znaš kako to djeluje na mene. Ponekad ne marim za sve
te zajedljive izjave oko sebe jer sam zauzeta nekim drugim
stvarim u tom trenutku, a ponekad me dotuku, pogotovo
ako me kao neshvatljivu vide osobe s kojima živim, osobe
koje me trebaju poduþiti formalnoj zrelosti i spremnosti. Ja
sam neke stvari iskusila prerano, osjetila sam i jednu bolniju
i hladniju stranu života. Ovo sve zvuþi kao adolescentsko
nabrajanje i uporno ali beznaþajno dokazivanje segmenta
formirane liþnosti. Dakako, ja to nisam, ali postoje i vidljive
su stvari koje sam tako znaþajno osjetila i zabilježila, i koje,
doduše malo ranije, formiraju mene, Selmu, i koje okolina želi
potisnuti iz mene i tako stvoriti nekoga ko je sposoban izbrisati
i zanijekati sve neodgovarjuüe, neprijatne dijelove prošnosti
da bi me idealizirao prema svojim standarima. I onda sam ja
kriva ako zaustim u svoju odbranu ili ako poželim zaplakati
duboko u sebi, tamo gdje me ne þuje neko kome je moja
priþa previše glasna.
Selma Obarþanin, IIIa
17
130 godina Prve gimnazije u Sarajevu
Škola, je mnogo više od zgrade u kojoj ti nepoznati
ljudi pojašnjavaju nepoznate pojmove. Škola je mjesto u
kome mladi ljudi poþinju da uþe o životu, ne iz knjiga, nego
iz stvarnosti. Pored znanja koje stiþemo o kišnim glistama, o
morfemima i o bitnim historijskim dogaÿajim, u aškoli takoÿer
poznajemo prave ljubavi, okusimo nepravdu, upoznamo
se sa razoþaranjem, i shvatimo ko su pravi prijatelji. Moja
razrednica je jednom rekl: » Zapamtite, prijatelji koje steknete
u srednjoj školi bit üe vam najbolji prijatelji dalje u životu.«
Mislim da je ova reüenica taþna zbog toga sto sto su prijatelji
iz srednje skole ti koji su uz tebe dok prolaziš kroz najrazliþitije
faze, oni razumiju tvoje slove i tvoja maštanja. Oni razumiju
kada imaš loš dan i þine sve da bi ti popravili raspoloženje.
U prvom razredu srednje škole upoznala sam neke osobe
za koje mogu reüi da su zaista pravi prijatelji. S njima se
uvijek mogu smijati, i zbijati šale, oni su ti s kojima vodim
beskonaþno duge rasprave o profesorima, o testovima, i
omoguüim revolucijama koje cemo praviti ukoliko nam bude
zakazan još jedan jedini test u sedmici u kojoj imamo ionako
veü previše testova.
Meÿunarodna saradnja
Meÿunarodna saradnja
Posjete
Novi Polet, novembar 2009, br. 38
Meÿunarodnoj saradnji i razmijeni uþenika pripada
posebno mjesto u našoj školi. Predratne kontakte sa nekim
školama pretvorili smo u þvrst i uhodan sistem veza sa
mnogim srednjoškolskim ustanovama u inostranstvu. Vezu
sa Fridrishafenom poþetkom 90-tih nastavili smo kroz ovu
deceniju i tom razmjenom prošao je impozantan broj uþenika.
Što se tiþe Njemaþke tu je i Padernborn i Berlin i naša
uþešüa sa njihovim uþenicima u raznim projektima. Veze sa
Francuskom preciznije sa gradom Aix-en-Provence-om traju
od 2001, a ta putovanja u vezi su i sa takmiþenjima o kojima
üe kasnije biti govora.
Svoja vrata nam je otvorila i jedna klasiþna gimanzija,
u gradu Carmagnola u Italiji. Naši uþenici su putovali i u
Dansku, Egipat, Grac...
Našu školu su þesto posjeüivale delegacije i pojedinci
na visokom i najvišem nivou. Dolazili su samoinicijativno ili na
poziv. Razlozi njihovih posjeta su bili razliþiti, bilo da se radilo
o materijalnoj pomoüi školi, o projektima nekih meÿunarodnih
organizacija o projektima u vezi sa uþenjem nekog od stranih
jezika i sliþno. Ali, sigurni smo da je osnovni razlog bio,
pogotovo za strance, slika o toj prvoj laiþkoj školi u BiH, o
njenim uspjesima, o tom svjetlu na brdovitom Balkanu...
Školu su posjetili ambasadori (SAD-a, Engleske, Njemaþke,
Francuske, Egipta, Austrije, Turske, Grþke, Portugala),
predstavnici OUN-a, OSCE-a, atašei za kulturu, ministri...
Putovanja u navedene zemlje omoguüile su
našim uþenicima ne samo da proÞtiraju po pitanju jeziþkih
kompetencija, veü i da upoznaju druge i drugaþije, i da daju
pravu sliku o nama, koja je vrlo þesto van granica naše zemlje
iskrivljena. Zaista možemo biti ponosni na naše uþenike koji
su nas predstavljali u najboljem svjetlu u poznavanju jezika,
opüeg znanja i kulture ili ako je rijeþ o takmiþenjima njihova
inventivnost kreativnost i znanje dolazili su do izražaja,
pa þesto nagraÿivani najveüim nagradama i priznanjima
(Francuska, Njemaþka Austrija)
Ne smijemo ni sluþajno zanemariti posjete naših
dragih pisaca i pjesnika, i njihove razgovore sa uþenicima
kao ni posjete stranih pisaca koji su u okviru književnih
susreta navraüali u našu školu. Istiþemo da ti susreti nisu
bili formalnog karaktera. Posjetioci su vrlo þesto bili zaþuÿeni
ili zadivljeni jeziþkim kompetencijama naših uþenika koji
su govorili njemaþki, francuski, engleski, italijanski pa þak i
arapski jezik, kao i zrelošüu njihovih razmišljanja.
Pripremila: Vasvija Ibrahimkadiü
18
James B. Steinberg u posjeti Prvoj gimnaziji
vaši susjedi bili vrlo eksplicitni po tom pitanju - ova zemlja ne
bi trebalo da se raspadne“, izjavio je Steinberg.
Nakon ovog odgovora zamjenik ameriþkog državnog
sekretara rekao je da želi da mu barem jedno pitanje postavi
djeþak.
Uþenici Prve gimnazije nisu se žalili svom gostu ni
na profesore niti na kolege. Zamjeniku ameriþkog državnog
sekretara odmah su rekli da su najlošiji ÿaci u našoj zemlji
politiþki lideri.
Odvažio se Rijad i pitao može li naša zemlja uüi u
EU sa sadašnjim državnim ureÿenjem.
James Steinberg je navodio na jasan zakljuþak:
„Propalice se kažnjavaju i u školi i u politici.“ „Vi imate izbor
- to je demokratija. Na kraju dana ljudi mogu razmišljati o
svojoj odgovorosti za politiþke lidere. Ti možeš glasati, ti se
možeš kandidovati. Ako ti se ne sviÿaju politiþki lideri možeš
se sama kandidirati ili reüi svojim roditeljima da se kandiduju,
to je bit demokratije“. Luna je razmišljala o narednom pitanju
dok je gdin. James odgovarao. Rekla je da se plaši raspada
svoje zemlje.
„Mislim da uz sve vaše speciÞþnosti u Ustavu BiH ne
postoji nešto što onemoguüuje da se zemlja pridruži NATO-u
i EU“, istiþe James B.S.
U toku razgovora sa uþenicima u Prvoj gimnaziji
dva puta je zvonilo ali þas nije prekidan. Gdin. Steinberg je
izrazio nadu da üe kada ponovo za deset godina doÿe u BiH
zateüi novu generaciju lidera koji üe možda potjecati baš iz
ove škole.
„Mi svi radimo na oþuvanju teritorijalnog integriteta
BiH. Mislim da smo mi, Amerikanci ali i europske zemlje, pa i
Berina ýoko, If
19
130 godina Prve gimnazije u Sarajevu
U toku boravka u BiH James B. Steinberg posjetio
je našu školu i razgovarao sa našim uþenicima, a oni su imali
priliku pitati sve što su htjeli.
Biblioteka
prošlih vremena iz prve ruke, jer su neprestan izvor novih
spoznaja, jer imaju snažnu kulturnu i nauþnu vrijednost zato
što su pisana historija jednog naroda i nepresušan izvor za
prouþavanje njegove historije. Zbog bogatstva knjižnog fonda
(15000) i njegove raznovrsnosti spada u najbolje školske
biblioteke u Gradu.
Novi Polet, novembar 2009, br. 38
ýuvar knjiga
Stara i rijetka knjiga ima svoju historijsku i nauþnu
vrijednost jer svojim sadržajem vrlo þesto govori o nekom
dogaÿajima od izuzetnog znaþaja ili je, naprosto, toþkiü u
razvoju neke društvene ili prirodne nauke. Ona je svjedok
vremena u kojem je nastala, þesto svojom tematikom prikazuje
vremena koja prethode njezinom nastanku, a svojom osobnom
historijom knjiga svjedoþi o vremenu njezinog nastanka sve
do današnjih dana. Vrijednu kolekciju starih i rijetkih knjiga
posjeduju Biblioteka i Muzej Prve gimnazije. One su kulturna
baština koja svjedoþi o razvoju i ugledu koji
je Škola stekla za ovih 130 godina. Broji
ih oko 500 i to je zaštiüeni fond. Najstarija
knjiga je Isaacci Newtoni: Opscula
iz 1747. g. štampana u Lozani. Najstarija
knjiga štampana u Sarajevu je Biljegovni
i pristojbeni zakon za Bosnu i
Rijeþi lete, spisi ostaju
Hercegovinu iz 1886. godine. Veü
u prvim decenijama svog postojanja škola
ima dobru biblioteku. Zahvaljujuüi poklonima
velikog broja institucija i pojedinaca, prvobitni fond sadržavao
je odabranu literaturu koja je umnogome uticala na kvalitet
nastave i nivo obrazovanja uþenika. Najveüi broj knjiga
nabavljenih u ovom periodu bile su na njemaþkom, latinskom
i grþkom jeziku. Na kraju prvih izvještaja direktor dr. Zoh se
najtoplije zahvaljuje darodavcima i »preporuþuje i na dalje
zavod ovaj i njegove zbirke i uþenike dobroti svih pokrovitelja
i prijatelja bosanske študirajuüe mladeži«. Uþenici su þesto
svojoj biblioteci poklanjali a ponekad su
organizovali i kolektivnu kupovinu knjiga,
npr. 1894/95. školske godine »za preostale
novce od majalisa« kupili su i poklonili
biblioteci 8 primjeraka »Hiljadu i jedne
noüi«, 8 primjeraka »Andersenovih priþa« i 8
primjeraka »Izabranih ruskih priþa«. Uþenici
su osnovali i svoju biblioteku sa nazivom
Literarna biblioteka
ÿaþkog udruženja
»Omladina«. i poklanjali su joj svoje knjige.
Jedna od pokonjenih knjiga ima i posvetu na
naslovnoj stranici od uþenika VIII a razreda
Slavka Papiüa sa datumom 21.11.1931.g.
Verba volant,
scripta manet
Knjige treba sakupljati zato što one
imaju svoju vizuelnu vrijednost jer je svaka
stara knjiga u svojoj pripremi i štampi neka
vrsta umjetniþkog djela, jer su one originalno,
neprikosnoveno i autentiþno svjedoþanstvo
Tamo su vrtovi, hramovi i opravdanje
hramova
Stroga muzika i stroge rijeþi,
Šezdeset i šest heksagrama.
Obredi koji su jedina mudrost
Što je nebo podari ljudima,
Raskoš onoga cara
ýiju je vedrinu odrazio svijet, njegovo
ogledalo.
Tako su polja raÿala plodove,
A rijeke ostajale u svojim koritima,
Ranjeni jednorog koji se vraüa da najavi kraj,
Tajni vjeþni zakoni,
Muzika svijeta;
Te stvari ili sjeüanje na njih su u knjigama
Koje þuvam u kuli.
...
U sumnjivoj zori
Otac moga oca spase knjige.
Evo ih u kuli u kojoj obitavam,
Podsjeüaju me na dane koji pripadahu
drugima,
Tuÿe i drevne.
U mojim oþima nema dana. Police su
Odveü visoke i moje godine ih ne dostižu.
Milje prašine i sna opkoljavaju kulu.
Zašto bih se zavaravao?
Istina je da nikad nisam znao da þitam,
Ali tješim se mišlju
Da su mašta i prošlost veü isto
Za þovjeka juþerašnjeg vremena
Koji posmatra ono što je bilo grad
A sada se opet u pustinju pretvara.
Šta me spreþava da sanjam da sam nekad
Odgonetnuo mudrost
I bojažljivom rukom nacrtao simbole?
Ime mi je Hsijang. ýuvar sam knjiga
Koje su možda posljednje,
Jer ništa ne znamo o Carstvu
I Sinu Neba.
One su tu, na visokim policama,
Bliske i daleke u isti mah,
Tajnovite i vidljive kao zvijezde.
Tamo su vrtovi, hramovi.
Horhe Luis Borhes
Librarian
20
Muzej, Sportsko društvo i Gimnazijada
Muzejsku zbirku Škola je oformila u suradnji sa
Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti BiH þiji su
suradnici istražili i izdvojili bitnu graÿu koja je pokazala
historijat i razvoj školstva u Bosni i Hercegovini. Projekt
stvaranja prvog muzeja školstva u zgradi naše škole
realiziran je 1989. u povodu obilježavanja 110 godišnjice
Prve gimnazije. Direktor projekta bila je Zlata Bukviü,
profesor i direktor Škole, a predsjednik organizacionog
odbora Ibrahim Spahiü, nekadašnji uþenik Škole.
ýuveni profesori sporta bili su Dževad Fazliü,
Ljubica Potkubovšek, Koviljka Markoviü, Dobroslav Šuko
, Esad Viliü, Jasminka Muteveliü... današnji profesori su
Faruk Bešliü, Ema Hadžiü i Nermina Perviz.
Najveüa tekovina Sportskog društva su: Olga
Ĉokoviü, državna reprezentativka Jugoslavije, Dako
Radoševiü, atletiþar – olimpijac u Melburnu, Sreüko Pejoviü,
strijelac – olimpijac Jugoslavije, Faruk Hadžibegiü, državni
reprezentativac u fudbalu, Bogdan Tanjeviü, legendarni trener
KK Bosna i meÿunarodni košarkaški trener, Mirsada Buriü,
kandidat prvog olimpijskog tima BiH kao države na Olimpijskim
igrama 1992. u Barseloni, Edin Brankoviü, þlan olimpijskog
tima BiH u brzom klizanju, i mnogi drugi. Prva gimnazija je
organizirala gimnazijade i prije rata ali i uþestvovala na
mnogima širom bivše domovine, tako da imamo diplome iz
Zagreba, Beograda, Splita i Maribora. Poslije rata 19921995. smo ponovo pokrenuli gimnazijadu. Prva od njih bila
je 1998/99. u povodu proslave 120 godina Prve gimnazije.
2000. godine smo na konkurs Gradske uprave i Grada
konkurisali projektom Gimnazijade i on je odobren. Projekt
je uradio Faruk Bešliü. Od tada do danas Grad i Gradska
uprava su glavni Þnansijeri. Kroz ovaj projekt proÿe oko 700
takmiþara - uþenika devet sarajevskih gimnazija, što znaþi
da je za 10 godina prošlo gotovo 7000 takmiþara, meÿu kojima
su i današnji uspješni sportaši. Takmiþenja se održavaju na
sportskom igralištu Prve gimnazije, «Metalcu». Nije nam cilj
organizovati takmiþenja da bi slavili pobjednike, nama je cilj
da slavimo sportsko viteštvo, rivalstvo, drugarstvo. Pobjede
doÿu i proÿu, ali drugarstva ostaju. U posljednjih deset godina
Gimnazijada je postala sinonim Prve gimnazije i nadamo se
da üe tako i ostati.
Scenario postavke, prema
prikupljenom i
obraÿenom materijalu radila je Slobodanka Grbiü – Softiü,
profesor. Dizajner za opremu enterijera i postavku je ing.
arh. Alma Simiü ; arhitektonsko – graÿevinska rješenja ing.
arh. Dijana Kenoviü; fotograÞja Goran Kukiü.
U periodu opsade Sarajeva 1992 – 1995. godine
Škola je pretrpjela teška granatiranja. Štete su bile velike,
ali i pored toga materijal muzeja bio je brižno þuvan i
zbrinut u prostorijama školske zgrade.
Poslijeratni oporavak, obnova zgrade zahvaljujuüi
donaciji USAID-a, oprema prostora bila je moguüa
zahvaljujuüi donacijama stranih ambasada i drugim
sredstvima, a obnovu Muzeja materijalno su pomogli i
omoguüili Grad Sarajevo, posebno gradonaþelnik prof. dr.
Muhidim Hamamdžiü. Direktor projekta obnove Muzeja je
Ešrefa Gaþanin, tadašnji profesor i direktor Prve gimnazije;
scenario Slobodanka Grbiü – Softiü, profesor, fotograÞja i
likovna obrada Oskar Prebaniü, profesor.
Danas se o Muzeju, graÿi i arhiviranju dogaÿaja
vezanih za Prvu gimnaziju brine Historijska sekcija koju
vodi Jasminka Filipoviü, profesor historije.
Novinarska sekcija
Faruk Bešliü
21
130 godina Prve gimnazije u Sarajevu
U dugom nizu 130 godina Prve, postoji i jedno od
najstarijih sportskih društava u Gradu, pa možda i Državi:
Sportsko društvo, osnovano je 1954. ýedo Duvnjak, þuveni
profesor matematike, dao je naziv društvu po narodnom heroju
Pavlu Goraninu. Društvo je dobilo pregršt diploma, pehara i
plaketa, izmeÿu ostalog nositelj je najveüeg priznanja u BiH
- 25. majska nagrada. 1996. Društvo je promijenilo naziv u
Sportsko društvo Prve gimnazije.
Prvi muzej školstva na teritoriji Bosne i
Hercegovine nalazi se u našoj školi u prostoru koji je
opremljen kao mutimedijalni centar.
Novi Polet, novembar 2009, br. 38
Pozivnica
22
Rijeÿ zahvale
x
Domu Oružanih snaga BiH
x Opþini Centar
x Opþini Stari grad
x GraÞĀko-izdavaĀkoj kuþi OKO
x Gosp. HrvaĀiþ Esadu
x ASA auto BiH
x Turski bataljon u sastavu EUFORa
23
130 godina Prve gimnazije u Sarajevu
Jasmina Hadžimurteziþ, direktorica i NastavniĀko vijeþe Prve gimnazije
zahvaljuje se za pomoþ i suradnju u oraniziranju obilježavanja velike obljetnice
naše škole, 130 godina postojanja:

Similar documents